(više)
četvrtak, 28. veljače 2013.
srijeda, 27. veljače 2013.
Iz posljednje opće audijencije pape Benedikta XVI.
(naručite knjižice Kršćanski nauk 1 i 2)
Želim da svi osjete kakva je radost biti kršćanin. U lijepoj molitvi koja se moli svakoga jutra kaže se: "Klanjam Ti se, Bože moj, i ljubim Te svim srcem. Hvala Ti što si me stvorio, učinio kršćaninom..." Da, sretni smo zbog dara vjere; to je predragocjeno dobro koje nam nitko ne može oduzeti! Zahvaljujmo Gospodinu za ovo svakoga dana, molitvom i dosljednim kršćanskim životom. Bog nas ljubi, ali očekuje da i mi njega ljubimo!
Nekoliko članaka
Evo još nekih članaka vrijednih čitanja:
- John Lamont: Cardinal Koch and the SSPX - iako je povod za članak komentar kardinala Kocha, ovaj tekst vrlo lijepo razjašnjava generalni pogled SSPX-a i Rima na doktrinarna pitanja 2. vatikanskog sabora te kako se katolik može prema njima postaviti,
- Brian M. McCall: Will the Real Second Vatican Council Please Stand up! - ističe probleme u rasprostranjenoj poziciji razlikovanja čistog 2. vatikanskog sabora i njegove loše provedbe,
- Charles Burns: Conclave, Step by step through the Papal Interregnum - korisna besplatna knjižica Catholic Truth Societyja u kojoj kanonik bazilike sv. Petra pregledno tumači temu iz naslova.
ponedjeljak, 25. veljače 2013.
Gostujući autor - Ne ubij dijete pobačajem [Didahe], osim ako... [Biskupska konferencija Njemačke]
Nadbiskup Robert Zollitsch zaključio je četverodnevno zasjedanje njemačkih biskupa rekavši da „žene koje su bile žrtve silovanja zavrjeđuju prikladnu ljudsku, medicinsku, psihološku i pastoralnu njegu“, što „može uključivati i liječenje tzv. pilulama za dan poslije“ [izvor].
Pogledajmo sada što o tome kaže Univerzalna Crkva.
petak, 22. veljače 2013.
srijeda, 20. veljače 2013.
Ne treba se isticati
Mislim da je bitno istaknuti ovaj članak o religijskom ruhu jer je prevoditelj jedan vrlo pametan dominikanac i očito je želio svojoj subraći u Hrvatskoj, ali i ostalim vjernicima približiti standardne floskule koje su doprinijele cvjetanju redovničkog i svećeničkog života na zapadu.
ponedjeljak, 18. veljače 2013.
Jasna analiza
Pročitajte izvrstan članak na blogu Unam Sanctam Catholicam koji analizira elemente sada već opće prihvaćenog opisa i tumačenja papine abdikacije.
srijeda, 13. veljače 2013.
Kršćanski nauk 1 i 2
NAPOMENA. Od ožujka 2015. knjižice više nisu u prodaji!
Napominjemo da su cijene formirane tako da knjižice budu što pristupačnije jer je osnovna namjera njihova izdavanja širenje katoličke vjere i pomoć roditeljima u odgoju djece u toj vjeri. Izdavanje i distribucija su privatna inicijativa jednog vjernika laika.
Ove informacije dostupne su na sljedećim poveznicama:
***
Kršćanski nauk I. i II. su dvije knjižice s vjeronaučnim poukama izdane prvi puta na talijanskom 1955. godine. To su mali katekizmi namijenjeni predškolskoj i osnovnoškolskoj djeci koji sa svom jasnoćom objašnjavaju temeljne istine katoličke vjere. Na početku su navedene osnovne molitve i vjerske istine, a zatim se na svakoj pojedinoj stranici obrađuje po jedna tema. Knjižice su bogato ilustrirane slikama u boji, pa se na oko 35 stranica nalazi preko dvostruko više slika. Na svakoj se stranici ispod naslova i velike ilustracije nalazi objašnjenje teme, kratko pitanje i odgovor prikladan za pamćenje te na dnu savjet kako naučeno primijeniti ilustriran malom sličicom.
Ove knjižice koje su ponovno izdane 2000. godine, prevedene su 2006. na hrvatski jezik. Na sljedećim poveznicama izdvojeno je po nekoliko stranica iz Kršćanskog nauka I. i Kršćanskog nauka II. Tako ćete lakše razumjeti gornji opis.
U nastavku prenosimo sadržaj pojedinih knjižica:
| Kršćanski nauk I. Osnovne molitve i vjerske istine 1. Bog je stvorio svijet 2. Bog je stvorio ljude 3. Bog je stvorio Anđele 4. Bog je na svakome mjestu 5. Presveto Trojstvo 6. Grijeh Adama i Eve 7. Lijepo obećanje 8. Isusova Majka 9. Isusovo rođenje 10. Pastiri i mudraci 11. Dječak Isus 12. Isus — učitelj 13. Isusova čudesa 14. Isus je umro na križu 15. Isus je uskrsnuo od mrtvih 16. Isus je uzašao na nebo 17. Deset Božjih zapovijedi 18. Raj 19. Pakao 20. Grijeh 21. Milost i sakramenti 22. Krštenje 23. Sveta potvrda 24. Sveta ispovijed 25. Dobra ispovijed 26. Isus je s nama 27. Sveta pričest 28. Sveta Misa 29. Crkva 30. Papa | Kršćanski nauk II. Osnovne molitve i vjerske istine 1. Bog Stvoritelj i Gospodar 2. Bog je čisti duh 3. Bog sve zna i može sve učiniti 4. Bog Otac — Sin — Duh Sveti 5. Anđeli i zlodusi 6. Čovjek 7. Za što nas je Bog stvorio 8. Istočni grijeh 9. Obećanje Spasitelja 10. Božji je Sin postao čovjekom 11. Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek 12. Isus — naš Spasitelj 13. Isus — sudac 14. Božji Zakon 15. Vječna kazna 16. Čistilište 17. Ljubi Boga svim srcem 18. Poštuj oca i majku 19. Crkva — Papa — biskupi 20. Sveti sakramenti 21. Božja djeca 22. Sveta potvrda 23. Vojnici Isusa Krista 24. Oproštenje grijeha 25. Kajanje i odluka 26. Optužba i pokora 27. Sveta Euharistija 28. Sveta Misa 29. Sveta Pričest 30. Molitva 31. Pobožnost Blaženoj Djevici Mariji |
Nedavno su ovi mali katekizmi otisnuti kao brošure formata A5 na bijelom papiru s čistim i jarkim bojama te uz plastificirane korice. U nastavku donosimo nekoliko fotografija koje ne dočaravaju potpuno kvalitetu otiska jer su snimane bez flasha kako bi boje bile prikazane što vjernije.
Prednje korice:
Iz prve knjižice:
Iz druge knjižice:
Napomena: Potpuno stojimo iza ovih knjižica i garantiramo njihovu pravovjernost. Talijanski je original, kao što se može vidjeti na skeniranoj kopiji ili fotografiji ispod, dobio imprimatur. Kako Zakonik kanonskog prava zahtijeva odobrenje i za prijevode (v. kan. 827-830), ove su knjižice poslane nadležnoj crkvenoj vlasti, a o njezinoj odluci možete više pročitati na ovoj poveznici. U međuvremenu se knjižice može koristiti isključivo za privatne svrhe, tj. nije dopuštena službena uporaba za primjerice podučavanje u školama. Savjetujemo svećenicima i roditeljima da knjižice prije davanja djeci temeljito prouče, a na sve eventualne primjedbe ili prigovore rado ćemo javno odgovoriti.
Ovi mali katekizmi prilagođeni su djeci prvih razreda osnovne škole, ali svojom jasnoćom, konciznošću, pravovjerjem i lijepim dizajnom privući će sve generacije vjernika i ljudi zainteresiranih da upoznaju Katoličku Crkvu.
Distribucija će se vršiti isključivo poštom i vrlo iznimno osobno (za područje Zagreba). Narudžbe se šalju na email adresu
krscanski.nauk@gmail.com
Zatim se u skladu s uputama distributera uplaćuje novac na odgovarajući broj računa i, po potvrdi uplate, šalju se naručene brošure.
Cijena za dvije knjižice (Kršćanski nauk 1 + Kršćanski nauk 2) + čvrsta kuverta + dostava preporučene pošiljke = samo 40 kuna
Za veće narudžbe i dodatne informacije, obratite se na istu email adresu (krscanski.nauk@gmail.com).Napominjemo da su cijene formirane tako da knjižice budu što pristupačnije jer je osnovna namjera njihova izdavanja širenje katoličke vjere i pomoć roditeljima u odgoju djece u toj vjeri. Izdavanje i distribucija su privatna inicijativa jednog vjernika laika.
Ove informacije dostupne su na sljedećim poveznicama:
Pepelnica – korizmeno vrijeme
Danas započinje sveto vrijeme Korizme posipanjem pepela, odnosno obredom žalovanja kojemu je cilj da nas podsjeti na smrt i potakne nas na pokoru kako kasnije ne bismo trebali ispaštati za svoje grijehe.
Korizmena pokora nije fakultativna praksa – ona je strogo obavezna za sve kršćane. Svi s navršenom 21 godinom života obavezni su postiti, osim ako ih od toga ne izuzima njihovo zdravstveno stanje, dob ili težak posao. Uz iznimku navedenih, svi ostali imaju obavezu uzdržavati se od jela i pića.
O postojanju Korizme govori se već od početaka Crkve. Broj dana posta nešto je varirao ovisno o području i razdoblju. Od 14. stoljeća posvuda je utvrđen na 40 dana u spomen na 40 dana koje je naš Gospodin Isus Krist proveo u pustinji. Nekoć su se rigorozni propisi o postu ublažili, poglavito prije stotinu godina zbog današnjeg aktivnijeg načina života.
Nastojmo doista promatrati Korizmu kao vrijeme pokore i pripremu za veliku svečanost Uskrsa. Naš je Gospodin rekao: „Non dico vobis sed si non paenitentiam egeritis omnes similiter peribitis“ – ako ne budete činili pokoru, svi ćete propasti.
Činimo tjelesnu pokoru postom, ako možemo, i ne tražimo olako izgovore da se iz njih izuzmemo, već oduzmimo od svojih obroka sve što je moguće oduzeti.
Činimo i duhovnu pokoru boreći se odlučno protiv svojih mana i zlih sklonosti. Odrecimo se sudjelovanja u svjetovnim zabavama. Živimo ovih dana trezveno i u sabranosti. Sudjelujmo u nagovorima u našim župama i u drugim pobožnostima, posebice u križnom putu, koji treba biti središnja pobožnost Korizme. Planirajmo temeljitu uskrsnu ispovijed. Neka nam ova Korizma uistinu bude početak promjene života.
(iz misala objavljenog 1913.)
utorak, 12. veljače 2013.
Zašto nam je Papa to napravio?
Kada sam jučer pročitao da je papa podnio ostavku, obuzelo me, kao vjerojatno i većinu katolika kojima Sveti Otac nešto predstavlja, nekoliko osjećaja. S jedne strane žalost zbog Svetog Oca, s druge zahvalnost što je izdržao do sada, ali i zabrinutost za ovu zemaljsku Crkvu te konačno malodušnost pri pogledu u budućnost. Nema smisla zatajiti da je bilo i ljutnje: zašto nije mogao ostati do kraja? Pa nije morao više putovati, nije morao javno nastupati ili predvoditi velike ceremonije... Zašto nije mogao umrijeti kao Papa?
Ne iznenađuju me svjetovni mediji, oni su protiv Benedikta XVI. pisali još dok je bio Ratzinger, pa i za čitavo vrijeme njegova pontifikata, a ako ga ikad pozitivno spomenu kad opet bude samo Ratzinger, bit će to samo da udare po njegovu nasljedniku. Pomalo su mi odbojne reakcije silnog razumijevanja i zahvalnosti koje se mogu čitati od najviših kardinala do "običnih vjernika". Toliko toga dobroga je učinio, sada je star i razborito je s poniznošću prihvatio novu ulogu... Neka se odmori itd. itd.
Da, neka se odmori, to i ja kažem. Neka se odmori kad ga Gospodin pozove k sebi. Takva je papinska služba i ono "drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš" njezina je jasna odrednica od samoga početka. Da, zahvalan sam Svetom Ocu Benediktu XVI. za sve što je učinio i na globalnom i na ovom našem lokalnom planu. Da, njegove knjige, govori, tekstovi zaista su sjajni i duboko duhovni. Vjerujem da se u svemu mogu mjeriti s onima velikih papa kroz povijest.
Možemo sada nagađati što ga je dovelo do ove odluke. To je uostalom sasvim prirodno i premda treba zadržati mjeru, nema smisla praviti se da smo toliko duhovni da je to ispod nas. Možda je stvarno riječ o teškom propadanju fizičkih snaga. Možda je još gore, osjetio naznake mentalnog oboljenja. Možda su ga ucijenili, možda je imao privatnu objavu, možda, možda... Ne mogu prihvatiti da se radi samo o tome da bi se povukao u miru pisati knjige ili još gore da bi tako mogao upravljati izborom i vladanjem svoga nasljednika. Nemojmo zaboraviti ovih dana kada spominjemo sv. Celestina V. da je tog bivšeg papu njegov nasljednik Bonifacije VIII. zatočio u jednom zamku. To je po mom sudu jedino moguće rješenje za papu koji je abdicirao, potpuna klauzura u nekom samostanu gdje se može moliti kroz ostatak svojih dana na zemlji bez ikakvog kontakta s vanjskim svijetom.
Nemam odgovora na pitanje iz naslova. Ni prva ni zadnja životna činjenica koju ne mogu objasniti. No vjerujem iz svega što sam o Benediktu vidio i pročitao, da je imao svoje razloge, da je doista osjećao kako je to volja Božja i da će to ostatkom svoga života i dokazati.
Molimo za Crkvu i za Svetog Oca, i prije i poslije 28. veljače!
Ne iznenađuju me svjetovni mediji, oni su protiv Benedikta XVI. pisali još dok je bio Ratzinger, pa i za čitavo vrijeme njegova pontifikata, a ako ga ikad pozitivno spomenu kad opet bude samo Ratzinger, bit će to samo da udare po njegovu nasljedniku. Pomalo su mi odbojne reakcije silnog razumijevanja i zahvalnosti koje se mogu čitati od najviših kardinala do "običnih vjernika". Toliko toga dobroga je učinio, sada je star i razborito je s poniznošću prihvatio novu ulogu... Neka se odmori itd. itd.
Da, neka se odmori, to i ja kažem. Neka se odmori kad ga Gospodin pozove k sebi. Takva je papinska služba i ono "drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš" njezina je jasna odrednica od samoga početka. Da, zahvalan sam Svetom Ocu Benediktu XVI. za sve što je učinio i na globalnom i na ovom našem lokalnom planu. Da, njegove knjige, govori, tekstovi zaista su sjajni i duboko duhovni. Vjerujem da se u svemu mogu mjeriti s onima velikih papa kroz povijest.
Možemo sada nagađati što ga je dovelo do ove odluke. To je uostalom sasvim prirodno i premda treba zadržati mjeru, nema smisla praviti se da smo toliko duhovni da je to ispod nas. Možda je stvarno riječ o teškom propadanju fizičkih snaga. Možda je još gore, osjetio naznake mentalnog oboljenja. Možda su ga ucijenili, možda je imao privatnu objavu, možda, možda... Ne mogu prihvatiti da se radi samo o tome da bi se povukao u miru pisati knjige ili još gore da bi tako mogao upravljati izborom i vladanjem svoga nasljednika. Nemojmo zaboraviti ovih dana kada spominjemo sv. Celestina V. da je tog bivšeg papu njegov nasljednik Bonifacije VIII. zatočio u jednom zamku. To je po mom sudu jedino moguće rješenje za papu koji je abdicirao, potpuna klauzura u nekom samostanu gdje se može moliti kroz ostatak svojih dana na zemlji bez ikakvog kontakta s vanjskim svijetom.
Nemam odgovora na pitanje iz naslova. Ni prva ni zadnja životna činjenica koju ne mogu objasniti. No vjerujem iz svega što sam o Benediktu vidio i pročitao, da je imao svoje razloge, da je doista osjećao kako je to volja Božja i da će to ostatkom svoga života i dokazati.
Molimo za Crkvu i za Svetog Oca, i prije i poslije 28. veljače!
Za neprijatelje
Bože, ljubitelju i čuvaru mira i ljubavi, udijeli svim našim neprijateljima mir, pravu ljubav i oproštenje svih grijeha, a nas moćno oslobodi od njihovih zasjeda. Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga Bog po sve vijeke vjekova. Amen.
Deus, pacis caritatisque amator et custos: da omnibus inimicis nostris pacem caritatemque veram; et cunctorum eis remissionem tribue peccatorum, nosque ab eorum insidiis potenter eripe. Per Dominum nostrum Iesum Christum, Filium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitate Spiritus Sancti, Deus: per omnia saecula seculorum. Amen.
ponedjeljak, 11. veljače 2013.
petak, 8. veljače 2013.
Gostujući autor - O copyrightu
Članak o copyrightu
Copyright, iliti tzv. "intelektualno vlasništvo", predmet je čestih rasprava u javnosti i na internetu. Čujemo da su države postrožile zakone, čujemo da se osnivaju čitave stranke i pokreti koji se bore protiv copyrighta i masnog zarađivanja na autorskim pravima, ponekad čujemo i da je policija uhitila nekog nesretnog tinejdžera jer je imao pet-šest kopiranih pjesama ili CD-ova. Naravno, iz gledišta prakse, opće je poznata činjenica da se zakoni o copyrightu poštivaju više u kršenju nego u obdržavanju, da iskoristimo jednu Shakespeareovu rečenicu.
No, u ovom ćemo članku na jednostavan, laički način proučiti copyright iz gledišta tradicionalne filozofije Aristotela i sv. Tome Akvinskog, koja je i službena Crkvena filozofija, i koja se do prije četrdesetak godina učila kao isključivi model na svim katoličkim fakultetima.
Prvo pitanje koje se nameće kod proučavanja tzv. "intelektualnog vlasništva" jest je li to uopće vlasništvo? Može li čovjek posjedovati nešto neopipljivo, virtualno, nešto što postoji samo kao ideja u nečijoj glavi? Ne samo da zdrav razum kaže da ne može, nego kao svjedočanstvo i učiteljicu imamo i prirodu - koji bi čovjek mogao posjedovati sunčane zrake, ili vjetar, ili more? Pojam vlasništva se vezuje samo za nešto što je oskudno, ili ograničeno. Nešto što nije ograničeno ne može se posjedovati, poput zraka Sunca, vjetra, mora, ideja itd. To je zato što kad netko posjeduje neku fizičku i oskudnu stvar, npr. jednu jabuku, tu stvar, tu određenu jabuku nitko drugi ne može posjedovati u isto vrijeme. Ako je hoće posjedovati mora je ili kupiti od tog čovjeka ili ukrasti. Dakle, fizička i oskudna stvar može biti predmet ekonomije ili predmet krađe. Međutim, kad se radi o stvari koja je nematerijalna, kao što je vjetar, ili ideja, takva se stvar ne može niti posjedovati niti ukrasti.
Ako ja sagradim npr. malu vjetrenjaču i koristim vjetar za ostvarivanje dobiti, ja posjedujem tu vjetrenjaču, koja je oskudno i fizičko dobro, ali ne posjedujem vjetar koji koristim za ostvarivanje dobiti. Dok ja koristim tu vjetrenjaču, nitko je drugi istodobno ne može upotrebljavati. Ja je mogu prodati, netko je može i oteti, ili ukrasti, i ja je onda više nemam i ne mogu je koristiti, a ima je i koristi netko drugi. No, u slučaju vjetra koji koristim za pokretanje vjetrenjače, ako ga ja koristim, u isto vrijeme ga može koristiti i netko drugi. Ako mi netko taj vjetar "ukrade", ja ga i dalje imam, i dalje ga mogu koristiti. Dakle, stvari koje nisu oskudne ne mogu se ukrasti jer je u samoj definiciji krađe lišavanje nekoga neke stvari, koju on više nema. Ako nešto oduzmemo od nekoga, a on to još ima, tj. posjeduje i koristi, to ne može biti krađa. S time se slažu i državni zakoni.
Isto tako, kad dobijem ideju za napraviti neki novi stroj, ja posjedujem te dijelove koje sam koristio u izradi, i posjedujem taj stroj što sam stvorio, ali ne posjedujem ideju koju sam dobio. Netko drugi može iskoristiti tu ideju i napraviti drugi stroj sa svojim dijelovima i taj stroj će onda biti njegovo vlasništvo. Tu ideju koju mi je uzeo ja još imam. Isto je i s knjigom, ili programom, ili CD-om koji kopiram i koristim. Autor je vlasnik originalnog djela, onog koji je proizveo koristeći svoju ideju, ali ne može biti vlasnik svih djela koja su nastala od te ideje, samo zato što je on prvi dobio tu ideju, tj. ne može imati pravo vlasništva nad idejom, nad konceptom. Osim što je to po prirodnom zakonu nemoguće, to bi bio pokušaj umjetnog stvaranja oskudnosti, što mnogi ističu da države pokušavaju učiniti i sa sadržajima na internetu, koji su u tom pogledu slični idejama, vjetru i zrakama sunca, tj. po svojoj prirodi nisu oskudni.
Dakle, tzv. "intelektualno vlasništvo" uopće nije vlasništvo, nemože se posjedovati, niti se može ukrasti. Time ne može biti predmet prirodnog zakona, nego samo pozitivnog zakona, tj. zakona koji ne proizlazi iz prirode nego ga nameće država. Zato kopiranje nečega što je pod copyrightom ni države ne tretiraju kao krađu nego jednostavno kao kršenje zakona o copyrightu ("copyright infringement"), odnosno kršenje prava koje je država dodijelila autoru, što konkretno znači uskraćivanje novca koji je, po odluci države, korisnik dužan autoru.
Što je dakle copyright, ako nije vlasništvo? Sama riječ copyright znači pravo na kopiranje. Copyright je privilegij koji država daje jednoj skupini ljudi, svojevrsni porez koji svi što kupuju određeni proizvod moraju plaćati i koji u cijelosti ide autorima i izdavačima, u svrhu poticanja njihovog rada, tj. poticanja razvoja znanosti, umjetnosti itd. To je opravdanje za copyright koje je navedeno u originalnim zakonima o copyrightu, prvi koji je nastao u Engleskoj, te njegov nasljednik u SAD-u. Tu valja napomenuti da autor neovisno o copyrightu ima određena moralna prava, tj. da njegovo ime mora biti napisano kao autora, da se djelo ne smije mijenjati, iskriviti ili sakatiti protivno njegovom dopuštenju, da može povući svoje djelo potpuno iz prodaje ako želi itd. Ta prava su i drevna i po svojoj prirodi neotuđiva, za razliku od copyrighta, koji je relativno novi koncept i čije trajanje kao privilegija je ograničeno na određeni broj godina, nakon čega djelo prelazi u javnu sferu i može se slobodno kopirati.
Sada dolazimo do onog što je najnegativnije u zakonima o copyrightu, a to je da davanjem tog ekonomskog privilegija jednoj manjini, koju čine autori i izdavači, država zadire u pravo vlasništva većine i ograničava ga, npr. ako ja posudim knjigu iz knjižnice, odnesem je u fotokopirnicu, kopiram i uvežem, ja posjedujem tu kopiranu knjigu, ja sam je platio i ona je moje stvarno vlasništvo. Međutim, nametanjem copyrighta država ograničava moje pravo vlasništva jer mi ne dopušta koristiti tu knjigu. Također jedan drukčiji primjer - recimo da u trgovini kupim audio CD i kopiram ga, te poklonim nekome tu kopiju, država ne dopušta toj osobi da koristi taj CD koji sam kopirao, iako je i originalni CD moje vlasništvo, kao i kopirani CD, koji sam zatim poklonio. Dakle, država ograničava stvarno pravo vlasništva većine financijskim privilegiranjem određene manjinske skupine.
Po crkvenoj filozofiji, jedini način na koji to zadiranje u privatno vlasništvo može biti pravedno jest ako je to jedini način da se osigura opće dobro društva. To je zato što svi zakoni države moraju biti za opće dobro, uključujući i one kojima država nešto oduzima ili uskraćuje. Ako postoji drugi način osiguravanja općeg dobra, koji je legitiman i koji ne zadire u ničija neotuđiva prava, onda je država dužna slijediti taj drugi način.
Dakle, zapitajmo se, što bi se dogodilo s autorima, izdavačima i njihovim djelima da ne postoji copyright, kao što je to ne tako davno i bilo.
Glazbenici bi uglavnom zarađivali uživo pjevajući na koncertima i zabavama, kao što se od pamtivijeka činilo, te kao što uostalom i danas uglavnom rade, budući da većini zarada od copyrighta i ne donosi puno novca - danas, naime, malo tko kupuje CD-ove. Njihove pjesme bi bile naširoko i slobodno dostupne na internetu, kao što u praksi i danas jesu, putem raznih programa za razmjenu (peer-to-peer).
Video DVD-i bi također bili slobodno dostupni na internetu, tako da bi se na filmovima zarađivalo uglavnom preko kino-projekcijâ, kakav je slučaj i danas.
Računalni programi, kao što su antivirusi, programi za obradu slika, ili sami operativni sustavi poput Windowsa, kao i računalne igre, bili bi također slobodno dostupni na internetu, te se ne bi moglo zarađivati njihovom prodajom u trgovinama, nego bi njihovi autori morali tražiti druge izvore financiranja. Jedna od mogućnosti koja i danas postoji na području računalnih igara (a mogla bi se proširiti i na većinu ostalih programa) jest da korisnik u trgovini kupi osnovni kostur igre (što bi u svijetu bez copyrighta bilo besplatno dostupno na internetu), ali da se onda za igranje treba spojiti na server, gdje se fizički nalazi cijeli kompleksni program igre, te se tako jedino može igrati spojen na mrežu. Na taj način autor igre zapravo prodaje uslugu korištenja servera, što je sasvim legitiman način zarade i nema nikakve veze s copyrightom.
Međutim, čak i bez ovakvih rješenja i dan-danas za svaki vrstu programa koji se plaća postoji i mnogo besplatnih programa, neki čak i bolje kvalitete. Jedan od takvih primjera je operativni sustav Linux. U svijetu bez copyrighta takvi bi izvrsni i besplatni programi dobili prednost nad današnjim ekonomskim divovima kao što je Microsoft, što bi pomoglo njihovom razvoju i popularnosti.
Što se tiče najstarije vrste proizvoda zahvaćene copyrightom - knjigâ - njihovi autori ne bi se više nadali ogromnim zaradama. Motiv za pisanje knjige bila bi opet prvenstveno želja da se nešto podijeli s javnosti, želja da se pridonese kulturi, da se zabavi i pouči, da se ljude oplemeni. Na kraju krajeva, zar to nije i zadaća i plemeniti poziv književnosti i umjetnosti?
Dok je sustav copyrighta umjetnost gurnuo u područje ekonomije i bogaćenja, svijet koji bi opet bio bez copyrighta vratio bi je na njezino pravo i uzvišeno mjesto (to autor ovog članka kaže i kao pjesnik, a domena pjesništva je po prirodi i knjiga i umjetnost).
Zapitajmo se, da su najveća djela svjetske književnosti bila motivirana zaradom, a ne plemenitim ciljevima, zar ne bi takva djela bila lišena duše? Zamislite da je Gundulićeva motivacija za napisati Osmana bila da zaradi dva-tri milijuna dukata - bi li to onda bilo tako veličanstveno djelo kao što nam ga je slavni pjesnik u nasljedstvo ostavio?
Uostalom, razmislimo tko danas zapravo najviše zarađuje od copyrighta. To nisu autori, stvaratelji tih djela, ne, to su izdavači, velike (često multinacionalne) kompanije koje izdavaju filmove, glazbene CD-ove, igre, knjige itd. Copyright služi za njihovo krajnje neumjereno bogaćenje, nauštrb i autora i svih koji su prisiljeni plaćati copyright. Da ilustriramo, ispričat ćemo anegdotu oko jedne od najslavnijih filmskih trilogija - Ratova zvijezdâ. Za vrijeme pregovora s filmskom kompanijom 20th Century Fox oko podjele zarade od filma, George Lucas, tvorac Ratova zvijezdâ, pokazao je iznimnu "poslovnu inteligenciju". Naime, on je filmskoj kompaniji rekao: Uzmite vi slobodno zaradu od prikazivanja i prodavanja filma, a vi meni dajte autorska prava od svih igara, igračaka i ostalih proizvoda vezanih za film. Na taj način je nadmudrio tu veliku multinacionalnu kompaniju i silno se obogatio - na copyrightu.
Kao što smo već rekli, jedini spas za moralnost copyrighta bila bi nemogućnost da se osigura opće dobro društva ako copyright ne postoji (partikularna dobra, kao što je npr. dobro profesionalnih programera, tu nisu predmet, samo opće dobro cijeloga društva, što je država dužna osigurati). Međutim, i ta zadnja slamka spasa mu je izmakla. Kao što smo pokazali, kao što uostalom i sama povijest čovječanstva zorno pokazuje, život bez copyrighta je i te kako moguć. Knjige bi se i dalje pisale, možda i bolje kvalitete, kako više ne bi bile motivirane željom za zaradom, pjesme bi se i dalje skladale i pjevale, filmovi bi se snimali, programi bi se stvarali, a onaj tko bi baš htio prilično zaraditi uvijek bi se dosjetio rješenja, kao što su npr. u 19. stoljeću engleski pisci objavljivali svoje nove romane i slična djela u dnevnim novinama, podijeljena u kratke ulomke u nastavcima, te bi onda od novinskih kuća za svaki nastavak, za svako novo poglavlje naravno dobili zasluženi honorar, i tako vrlo dobro živjeli. Naime, zahvaljujući toj dosjetki, oni su bili prvi koji su mogli živjeti isključivo od pisanja knjiga.
Dakle, iako je zakon o copyrightu koristan partikularnim skupinama u društvu, onima koje taj zakon favorizira, budući da je ostvarivanje općeg dobra i te kako moguće i bez zadiranja u pravo privatnog vlasništva (što copyright po svojoj prirodi čini), nijedna država nema pravo nametnuti takav zakon svojim građanima.
Kršćanska filozofija, tj. filozofija crkvenog naučitelja sv. Tome Akvinskog, utemeljena na filozofiji velikog Aristotela, tu je savršeno jasna. Samo ako ne postoji alternativa bi takav zakon bio pravedan, a alternativa postoji, i vrlo se lako može dokazati.
Zato je naš zaključak: prvo, da je sam pojam "intektualno vlasništvo" obmanjivanje od strane države, ništa drugo nego legalna fikcija, budući da se uopće ne radi - niti se može raditi - o vlasništvu, nego o privilegiju, odnosno pravu koje država podijeljuje. Drugo, da je novac dobiven od copyrighta nepravedan namet koji država ubire od svojih građana, dakle, svojevrsna legalna krađa (jer kako kaže sv. Augustin: "U odsustvu pravde, što je vlast nego organizirano razbojstvo?") kojom se godišnje oduzima od ljudi milijarde i milijarde dolara, i kojom se bogate prvenstveno veliki izdavači i poneki autori.
Budući da copyright nije za opće dobro, nego protiv općeg dobra, jer neopravdano šteti većini da bi privilegirao manjinu, to nije pravedan ni moralan zakon, a po principu Crkve, kao i tradicionalne filozofije, kako kaže sv. Toma Akvinski: "Mala lex, nulla lex", ili sv. Augustin "Lex injusta non est lex", tj. nepravedan zakon nije nikakav zakon, te takva vrsta zakona nikoga ne obavezuje u nijednom pogledu.
Ono što preostaje jest da se Crkva pozabavi ovim pitanjem i izreče svoj konačni sud nad suvremenim problemom i konceptom copyrighta i svime što on predstavlja. Zato ovaj članak podlažemo sudu i autoritetu Crkve.
U odsustvu takvog konačnog suda, naše djelovanje treba počivati na principima crkvene tj. skolastičke filozofije, najsavršenijem filozofskom sustavu kojega je ikad Božja mudrost nadahnula, što je razlog zašto smo i htjeli i pokušali napisati ovaj članak, te kojega ćemo sada završiti pozdravljajući svu pravovjernu djecu Svete, Katoličke i Rimske Crkve u Gospodinu našemu Isusu Kristu, Spasitelju i Svevišnjem Kralju.
Mateo .R.
(Među ostalim, izvor za nastanak ovog članka je i poučna serija od 24 mini-članka koji se bave pitanjem vlasništva i copyrighta, a sve utemeljeno na Aristotelovoj filozofiji. Ovo je link na prvi članak, u kojemu se nalaze linkovi i za sljedeće: http://simplyphilosophy.org/what-is-ownership/)
(zanimljivi kratki skeč o kopiranju: http://www.youtube.com/watch?v=IeTybKL1pM4)
četvrtak, 7. veljače 2013.
Kako se veže cingulum?
Jedan način (detaljniji prikaz čvora, list za isprintati ako vam stvarno treba vježbe), drugi način (još jedan prikaz ovog načina).
Nemojte zaboraviti moliti molitve kod oblačenja.
srijeda, 6. veljače 2013.
Liturgijsko vrijeme od sedamdesetnice do Korizme
Tri nedjelje sedamdesetnice, šezdesetnice i pedesetnice pripremaju vjernike za Korizmu i preuzimaju njezin karakter: Crkva napušta radosne napjeve i svoje svećenike odijeva u ljubičasto ruho. Poziva svoju djecu da se unutarnjim i vanjskim sabranjem suprotstave grešnim zabavama, kojima se u ovo vrijeme prepušta svijet. S tim ciljem Crkva poziva i na sudjelovanje u svečanim molitvama četrdeset sati (kvarantore) pred Presvetim Sakramentom koji je izložen tijekom tri dana u znak sjećanja na 40 sati koje je Isus Krist proveo u grobu.
Latinska je Crkva ovo vrijeme priprave za Korizmu počela obilježavati u 7. stoljeću. Ta praksa došla je iz grčke Crkve koja nije postila subotom, stoga je bila primorana ranije početi Korizmu kako bi ispunila 40 dana obvezatnog posta.
Ovo vrijeme zapravo traje samo 63 dana, no u spomen na sedamdeset godina babilonskog sužanjstva, koje simbolizira naše zemaljsko sužanjstvo, Crkva daje tome 63-dnevnom razdoblju naziv sedamdesetnice, a dvama narednim nedjeljama nazive šezdesetnice i pedesetnice, nakon kojih slijedi Korizma, koja točno odgovara trajanju svete četrdesetnice.
Razmišljajmo o tome važnom razdoblju pokore i pripremimo srca, počevši odmah sada ozbiljnim ispitom naših krivnja i razmišljajući o mrtvljenju koje je potrebno za njihovo iskupljenje.
(iz malog misala objavljenog 1913.)
petak, 1. veljače 2013.
Molitva Isusu u hostiji
Molitva Isusu u hostiji
O Isuse, Sine Boga živoga, da bi spasio naše duše od pakla, rodio si se u štali i umro na križu, a sada si sakriven u svetohraništu oltara.
U hostiji se klanjam tvojoj stvarnoj prisutnosti, tvome tijelu i krvi, tvojoj ljudskoj duši i tvojem božanstvu.
Učini, o slatki spasitelju, da svakog dana sve više štujem ovo otajstvo tvoje ljubavi, da se tješnje sjedinjujem s misnom Žrtvom i da se češće pričešćujem tvojim božanskim tijelom.
Ureži u moje srce grozotu prema grijehu i svoju žarku ljubav kako bih, vjerno čuvavši stanje milosti na zemlji, zaslužio zauvijek počinuti u nebu na tvojim svetim grudima. Amen.
Molitva koju je preuzela Katolička akcija kako bi poticala pobožnost prema Našem Gospodinu prisutnu u Euharistiji.
(iz Misala-vesperala objavljenog 1913. godine u Turnhoutu u Belgiji)
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
