Mass for Benefactors – 4th Sunday of Advent
Prije jedan sat
srijeda, 20. veljače 2013.
Ne treba se isticati
Mislim da je bitno istaknuti ovaj članak o religijskom ruhu jer je prevoditelj jedan vrlo pametan dominikanac i očito je želio svojoj subraći u Hrvatskoj, ali i ostalim vjernicima približiti standardne floskule koje su doprinijele cvjetanju redovničkog i svećeničkog života na zapadu.
Broj komentara: 57:
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Evo i dva linka, a vi slobodno unesite svoje vezane uz ovu temu:
OdgovoriIzbrišiDietrich von Hildebrand
Newman o liturgiji
Nasmijao sam se kad sam ponovno procitao
"Ne postoji nešto poput apstraktne religije. Kada ljudi pokušavaju štovati Boga na taj (kako oni kažu) više duhovan način, zapravo završe tako da prestanu sa svakim religioznim štovanjem. To se događa često... Mladi, na primjer (a vjerojatno i oni koji bi trebali imati bolje znanje od njih), ponekad raspravljaju sa sobom: "Koja korist od redovite molitve ujutro i navečer? Zašto moliti riječima? Zašto klečati? Zašto ne bih mogao moliti u krevetu, ili u šetnji, ili oblačeći se?" pa završe tako da uopće ne mole. Ponavljam: kako bi izgledalo bogoslužje seoskim ljudima kada bismo s vjere poskidali vanjske simbole i naložili im da traže Nevidljivoga i da zure u nj?"
Ovo zadnje pitanje kao da je pisano za moju zupnu crkvu.
Autor clanka, p. Thomas O'Meara komentira zatvaranje kapele i povlacenje dominikanaca (River Forest u SAD-u):
OdgovoriIzbrišiThe Rev. Thomas A.F. O’Meara, who gave the homily, called Sunday’s event both sad and happy. The Dominican perception of faith, he said, recalls the past and looks to the future.
Referring to the building’s history as a place of theological study, O’Meara spoke proudly of the Dominican priest who was at the intellectual heart of the reforms instituted by the Second Vatican Council, which started 50 years ago this fall. That historic gathering transformed and modernized the Catholic Church.
“It was a French Dominican, Cardinal and theologian Yves Marie Joseph Congar, who was the single most important individual at Vatican II,” O’Meara said. “He changed the church. One person, one idea can change the world, can change the future.”
O’Meara said Dominicans welcome the future, and are now simply going through the latest transition, one to be embraced.
“We welcome what is new, what is changing,” O’Meara said. “The future will bring good things.”
Kakva god bila ta budućnost, ipak nema razloga da bismo se vraćali na ovakva pompozna vremena - grandiozne projekte i pune bogoslovije i crkve: http://newseminaryproject.org/ .
IzbrišiIpak, kršćani trebaju biti kvasac u ovome svijetu, a kako bi to bilo ostvarivo ako se ne bi odrekli tog zloglasnog trijumfalizma?
To me totalno podsjetilo na intervju s dominikanskim Učiteljem Reda (to je, laički rečeno, "glavni" dominikanac na svjetskoj razini). Francuz-i nažalost dijete one negativne struje francuske Crkvene povijesti.
IzbrišiDa, budućnost je divna i veselimo joj se jer će donijeti što Bog da. I ne znamo zašto je drastično svugdje na svijetu pao broj zvanja. Uopće to nema veze sa 60.-im godinama i završetkom Koncila (o čemu postoje brojni zapisi i statistički podaci). Ne znamo zbrojiti dva i dva.
Evo izvatka iz intervjua:
"Suočavamo se u Hrvatskoj sa sve manje redovnika i redovnica, a tako je i na mnogim mjestima u svijetu. Što je tomu uzrok?
O. CADORÉ: Ne znam, ne znam u odnosu na što se govori o nedostatku. Obično se kaže da ima manje redovnika nego što bi se to željelo. A zašto bi ih se željelo više? Bog nam daje ono što on želi, Bog nam daje ono što misli da je dobro. Važno je samo znati primamo li na dobar način ono što nam Bog daje. To je pitanje koje si postavljam. Mogli bismo imati stotinu redovnika koji su u potpunosti suvišni, beskorisni, prevelik teret. Ima mjesta gdje se nalazi samo jedan redovnik, pazite, jedan redovnik u zemljama koje su potpuno nekršćanske, a tu kao da cijela Crkva potpuno zrači."
Link: http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=19192
m.
,,The spurious optimism with which some people regard declining faith, social apostasy, abandonment of worship and depravation of morals, is born of a false philosophy of religion. It is said that the crisis is a good thing because it obliges the Church to take stock of itself and to look for a solution. The Pelagian denial of evil is implicit in these assertions. If it is true that evils are the occasion of goods, they remain nonetheless evils, and do not cause any goods as such. A cure is undoubtedly related to and conditioned by an illness, but it is not a good inherent in the illness or caused by it.'' (Romano Amerio, Iota Unum, http://www.sspxasia.com/Documents/books/Iota_Unum/chp_01.htm).
IzbrišiUsput, koliko vidim originalni clanak je objavljen u zloglasnom National Catholic Reporteru.
OdgovoriIzbriši" In Europe, generally speaking, priests have abandoned clerical dress. They no longer want to be recognizable; they find their role in a secularized society a source of embarrassment. In German there is an old saying, "The habit does not make the monk." This is correct, but the opposite is equally true, and we have come to understand this in our time: "It's the habit that makes the monk." In other words, it is the harmony of outer form and inner attitude that makes the Catholic priest. He is meant to exercise his role in persona Christi in a bodily way: he should be visible and tangible to everyone."
OdgovoriIzbriši(M. Mosebach)
Užas.
OdgovoriIzbrišiUsput - stigla dva nova posta(12 i 13) na http://traditiosacra.blogspot.com
Nazdravlje. Dominikanac 21. stoljeca: celibat i cistoca su srednjevjekovna izmisljotina da se ne rasipa crkveno bogatstvo, poslusnost uvijek mora biti dijalogalna, a siromastvo samo u duhu. Pa gdje se mi to nalazimo. Otkada je znacenje rijeci katolik postalo anarhist.
OdgovoriIzbrišiNe dao Bog da zivimo kao katolici, da postimo, da se molimo, da primamo sakramente u stanju milosti, da poucavamo nove generacije istinama vjere bez konfuzije. Bijesan sam na kriptoprotestante koji zato sto imaju Bibliju u ruci misle da imaju pravo zlostavljati svecenike i vjernike koji jednostavno zele od Crkve ono sto je tisucljecima Crkva davala, bez da se od mise ili poboznosti pravi cirkus.
Crkveno ruho, redovnicka i svecenicka odjeca imaju svoj smisao. Ono sto nema smisla jest izgubiti se u anonimnosti kao svecenik i vjernik i onda se nakon nekog vremena cuditi kako vise ne vjerujemo. Oprostite na dugackom komentaru, ali ovaj clanak mi je prelio casu.
svecenik78
...Ali II. Vatikanski koncil je rekao...
OdgovoriIzbrišiNice try :D
IzbrišiMozda bi nam prevoditelj u iducem tekstu mogao donijeti ovaj clanak u kojem se p. O'Meara zalaze za svecenicko redjenje ozenjenih i djakonat zena.
OdgovoriIzbrišiTi modernisti, uvijek isto, istjeraju normalne, pravovjerne i pobozne, a onda zahtijevaju da udju ostali jer nikoga nema.
U medjuvremenu mozete uzivati u sljedecem tekstu o izvanzemaljcima (da li zamjecujete neku uravnilovku u razmisljanju ovog patera, svecenici isti kao svi ostali ljudi, ljudi isti kao sva ostala inteligentna bica u svemiru, Isus isti...). Izvadak:
A theologian would not presume to decide whether there are other intelligent beings in the universe. Does the Christian faith insist that only one salvation-history exists, that on Earth? The one recorded in the Bible? Is Jesus so central a figure that only he and his Middle Eastern religious world can reveal God?
Veliki politički filozof Edmund Burke (1729-1797), irski protestant rekao je jednom za sekularne protivnike vjere i crvene organizacije rekao: "The writers against religion, whilst they oppose every system, are wisely careful never to set up any of their own." (Oni koji pišu protiv religije/vjere su, dok se s jedne strane protive bilokakvom sustavu, mudro oprezni sami ne predložiti/načiniti nikakav sustav). Isto vrijedi i za ove modernističke rušitelje. sve se kritizira i poziva se na posvemašnju jednostavnost, a ta jednostavnost dakako završava u jalovoj, bezličnoj banalnosti.
OdgovoriIzbrišiUsput, lijepo je šetati gradom u društvu klerika u reverendi i slušati kako ga ljudi pozdravljaju. Jednako lijepo kao i putovati nepoznatim krajem i na raskrižju vidjeti kapelicu. To su čvrste točke koje nam u životu trebaju. Naravno, nema zaostalim seljačinama.
Potpuno se slažem s vrlim autorom članka da je meni potreban teatar. Što drugo obred jest? Ili ima obilježje teatra: tj. sastoji se od verbalnih formula i gesti ili obilježje sjednice centralnog komiteta ili današnjeg sabora. Kad gledate prijenos iz Sabora znate da je sve to umjetno, lažno i da nitko, ama baš nitko ne stoji iza onih floskula koje blebeće. Tako nekako i ovi modernisti. Kako je zgodno uočio g. Raspudić u jednom komentaru, po takvima bi Crkva trebala biti "mješavina pokreta New Age, muzeja, humanitarne organizacije, folklornog društva i škole života Brune Šimleše". Matrix, a ne stvarnost. Što je život? Odlazak na posao, Facebook, gledanje Lea Messija i rasprava kojom formacijom bismo na evropskom nogometnom prvenstvu 2016. mogli razbiti Španjolce? Da, tu zbilja nema mjesta za prvu, najveću realnost, Onoga koji jest.
I ja sam jedna od zaostalih seljačina :) (I ja sam ovca!!)
IzbrišiI divna su ta naša raspela i kapelice, koji pokazuju koliko su naši krajevi bili pobožni i odani svetoj Majci Crkvi. (Dao Bog da to i ostanu.) Slažem se apsolutno za divotu kleričkih odijela po gradu-kako je lijepo vidjeti ih. Svatko na to ima pravo. A ako nekima to smeta, zar nije Krist i sam rekao da će nas zbog Njega progoniti (kao što su i Njega)?
I napokon-ne bih rekla da nam treba "teatar". Trebaju nam vidljivi znaci prisutnosti Kristove, ono opipljivo što nam vjera pruža, jer našoj-dvojakoj-prirodi (tjelesnoj i duhovnoj) trebaju i tjelesna i duhovna očitovanja vjere. Upravo ZATO svijeće, krunice, ikone, svete slike, blagoslovljena voda, raspela, urešeni oltari i svetohraništa, i poklecanja glavom na spomen Isusova imena.
Molimo za naše svećenike i redovnike!
m.
Kad čujete da su se neki dan dva moderna bez-reverendna župnika potukla i završila na hitnoj...zbilja vas zaboli srce. Upravo su to koncilski momci, rado viđeni u biskupskom dvoru, nalickani i dotjerani. No, oni imaju stvarnu vlast, političke veze. Vjera im malenih je očito smiješna stvar.Sve vezano za Tradiciju vazda je jednom od njih izazivalo grohotan smijeh. Nespojivo s njegovim diskaćima.
IzbrišiNisam čuo.
IzbrišiIpak ja živim u zabiti.
Jole
izgleda da ih je ponijela radost zbog odlaska Svetog Oca pa da sad javno iskritiziraju:
OdgovoriIzbriši"Papa je, za vrijeme boravka u vrtu Bijele kuće u bijeloj reverendi i nevidljivim hlačama, izgledao kao da mu tu nije mjesto; Istaknut i različit - da, ali ne i duhovan."
smijurija
Autor članka je očito pomiješao svakodnevnu odjeću svećenika ili redovnika s liturgijskom. To je prva stvar koja me začudila u tom članku. Tu bi razliku on morao znati, valja...
OdgovoriIzbrišiHtio bih napisati dvije tendencije koje primjećujem među svećenicima i redovnicima u središnjoj Hrvatskoj. Ipak, pored svih problema, većina nosi svećeničko odijelo. Često je to kolar, a ni reverenda nije tako rijetka. Manji je broj svećenika koji nose samo ili pretežito civil. No, to opet ovisi od kraja do kraja, od dekanata do dekanata... Prije jedno dvadesetak godina biskup Srakić je napisao u službenom vijesniku svoje biskupije da svećenici ne bi smjeli izgledati kao uspješni trgovci svinjama.
Istina da mi je jedan uvaženi kolega priznao da je reverednu tek drugi put obukao kad je Benedikt XVI došao u Hrvatsku, a on je bio dio protokola, pa se moralo ( morao je dati šivati novu jer nije stao u mladomisničku)
Drugu stvar koju primjećujem kod nas jest ta da kad netko postane kanonik ili monsinjor, e onda se nose insignije... bez obzira što je prije toga reverenda bila relikt povijesti... to je isto zanimljiv podatak.
Inače, II vatikasnki koncil nije rekao da se reverenda ne treba više nositi. Niti jedan papa nankon II vat. nije to rekao, dapače, postoji hrpetina citata koja govorio kao je svećeničko odijelo znak. Praksa je pokazala nešto sasvim drugo...
seoski župnik
Hvala uredniku ovoga bloga što nas je upozorio na ovakav članak... To je tipično prosipanje pameti od strane onih koji su na izmaku, koji su od Drugog vatikanskog i kvazi"duha koncila" učinili sve suprotno Svetom pismu i tradiciji, a sve pod devizom "spašavanja Crkve" - na kraju Crkvu treba spašavati od njih.
OdgovoriIzbrišiNo, ovaj članak je napisan kao reakcija na one "Nove vjerske skupine ..., zajedno s nekim mlađim članovima starijih redova" koje "pokazuju gorljivost u nošenju habita u javnosti ne samo oko škole, već i na aerodromima ili u podzemnoj željeznici.".
Dakle, svatko se češe gdje ga žulja, ili, to je znak da te "sinove koncila", žulja što vide da se pravog Duha ne može zaustaviti, da On djeluje i obnavlja Crkvu pravim vraćanjem na izvore, izvore koji su čisti, a ne modernistički...
...To je ono što nas treba radovati...
A mladom dominikancu bi bolje bilo da i sam to shvati, da ne bi "zaostao u vremenu" onih koje je vrijeme doista pregazilo...
Iskreno uopće mi nije toliko šokantan taj p. Thomas O'Meara jer je takvih prepun internet, koliko me više fascinira želja tog p. (ne)Srećka da tako nešto prevede!? Glupo mi je uopće taj članak komentirati ali da malo Srećku objasnimo neke stvari. Obzirom da svi znamo da iza toga nije neka velika teološka mudrost za koju prevoditelj nije želio da ostanemo uskraćeni, već njegovi osobni plitki razlozi, idemo odmah u glavu stvari; e moj Srećko, možeš se ti skinuti u civilno koliko god ti želiš ali uvijek će se iz aviona vidjeti, da si, kako to naš narod kaže „pop“! Možeš ti proučavati modu koliko ti je god volja, probati kopirati svoju trendi tehno pastvu ali na tvoju žalost to gotovo uvijek ispadne stil tipa „ne daj se generacijo“ ili look kakav je imao DJ Bobo devedeset treće na koncertu u Essenu u lokalnom disku klubu. Uglavnom tvoja želja za „ne isticanjem“ na kraju prelazi u lagani podsmijeh kod „ekipe“, a to jedan ozbiljan pastoralac poput tebe zasigurno ne bi želio. Na kraju krajeva, klauna u Crkvi ima dosta i ni oni nisu uspjeli napuniti Crkve pa bolje vrijedi probati nešto novo. Ako „skidanjem“ ne uspije približavanje svijetu, uvijek ostaje mogućnost da i Crkve „skinete“ tj. da ih napravite da izgledaju kao disko klubovi pa kad mladi na prevaru pohrle, vi unutra spremno čekate za novu evangelizaciju. Samo morate prebroditi onaj neugodni trenutak kad im postane jasno da ste vi zapravo svećenici tj. kad slože onaj isti izraz lica koji ljudi naprave u kafiću ili dućanu kad skuže da je „cool“ tip u trenirci zapravo svećenik, pa se onda svi svima ispričavaju i uglavnom ispadne glupa situacija. Uglavnom poznato ti je sve to …
OdgovoriIzbrišiS.H.
Nevezano uz sve ostalo, hvala S.H. sto si me podsjetio na DJ Bobu, evo idem si pustiti neke njegove hitove iako ga nikad nisam posebno slusao :-)
IzbrišiPazi ovu rečenicu: "Isus je kritičar religije." A ja cijelo vrijeme mislio da je Isus utemeljitelj Religije, jedine prave Religije sa veliko R.
OdgovoriIzbrišiSvašta čovjek nauči čitajući modernističke bljuvotine..
Ma mislim da je tu mislio na religiju u smislu "religioznosti", odnosno izvanjskih gesta i praksa koje su plitke i više formalnost-dok je prava vjera duboka, promišljena i življena.
IzbrišiAli naravno, autor ismijava svećeničko ruho i sav ostali dekor Crkve kao nešto totalno nepotrebno. Neću uopće počinjati komentirati članak-žali Bože vremena!
m.
,,Postoje tri vrste odjeće koju muškarci katolici nose na javnim crkvenim i liturgijskim zbivanjima:'' - s nadom da bi to uskoro mogle činiti i 'žene katolkinje', pretpostavljam?
OdgovoriIzbriši,,Posebna crkvena odjeća uglavnom ne dolazi iz otačkog ili srednjovjekovnog razdoblja (koje nije poticalo razlikovnu odjeću). Ona dolazi iz razdoblja baroka (od 1580. do 1720.) kada je liturgija poput teatra tumačila obrede kao 'kanale' milosti.'' - kako da ne, a Pavao VI. je proglasio novi misal jednako kao i Pio V., kao proces organskog razvoja (što zapravo i nije krivo iz modernističke perspektive, jer evolucija za njih ne poznaje granice - važno je naprosto da se stvari mijenjaju; tako da je svaki razvoj 'organski').
,,U godinama neposredno prije II. vatikanskog koncila (1962.-1965.), dominikanac Yves Congar uputio je kritiku na crkveno iskazivanje moći i privilegija. Početke crkvenog ruha i znakovlja tražio je u rimskom carstvu i feudalizmu, govoreći da takva odjeća više nema značenja za narod.'' - ono što nije suvremeno, nije istinito, kako je to lijepo sumirao p. Garrigou-Lagrange za moderniste.
,,dok predsjedavajući kardinal tone u san kao blijeda aseksualna figura (...) Čovjek ne može previdjeti moguće veze između neobične odjeće i celibata. Da li muškarci u celibatu imaju neutralnu ili treću seksualnost pa mogu nositi neobičnu odjeću?'' - O da! Zato je nova liturgija vrlo maskulinizirana, i općenito sve vrvi od muškosti u koncilaškoj Crkvi. Stanje stvari u biskupijama kard. Mahoneya, Bernardina, Danieelsa, Weaklanda i dr. koncilskih entuzijasta to dovoljno pokazuje.
,,Obnovitelji i reakcijske grupe žele imati upečatljivu odjeću upravo onako kao što diktature imaju uniforme.'' - joj da, ti klerofašisti koji ugrožavaju naše bratstvo i jedinstvo...
,,Javna osoba pojedine službe u Crkvi treba pokazivati poniznog Isusa (...) "Čuvajte se svih poduzeća koje zahtijevaju novu odjeću." - naravno! Koncilska crkva je ogledni pokazatelj te poniznosti i siromaštva. Što će nam reverende, habiti i pompozna liturgijska ruha, zato imamo vrlo suvremene farofe, fine automobile i trokrilni ormar civilne odjeće.
,,Što redovnički habit ili reverenda u javnosti govore amerikancima na početku 21. stoljeća? Javnost vjerojatno ni ne zna tko je ta čudno odjevena osoba ili da čak povezuje odjeću s religijom. Simbolika nije jasna, a poruka nije vidljiva. (...) Ne postoji bitno vjerska odjeća. '' - egalite na djelu. Zašto bi se 'ministerijalni svećenik' po čemu razlikovao od 'krsnog svećenstva', pa svi smo mi zapravo jednaki? To je glavna poruka i pozadinska mentalitet ovog teksta i čitavog modernističkog svjetonazora.
A što se tiče prevoditelja i njegove inicijative, fr. Srećko, OP, je zapravo jedan iz duhovne obitelji koncilaških djece jedinaca, koji su preživjeli primjerci među svim abortusima i kontracepcijama postkoncilske ere. No biološko rješenje cijele populacije je neminovno...
OdgovoriIzbrišiKada čitam ovakve članke, onda stvarno imam dojam kao da su ti svećenici frustrirani zato jer su svećenici, pa sada te frustracije liječe pišući ovakve članke. Svećenik bi trebao biti ponosan onim što jest, a ne da pod svaku cijenu želi sakriti svoje dostojanstvo "altus christusa"! Žele što više sličiti laicima jer ne žele nositi breme svećeništva!
OdgovoriIzbrišiKonzerva.:-)
Ne znam kako se zvala ta čuvena generalna poglavarica nekog misijskog reda koja je desetljećima bila misionarka u Africi, a tamo je od urođenika trebala stvoriti redovnike i redovnice(a tako danas izgledaju mnogi redovnici). Možda je upravo spoj zapadnoeuropske kulture i naobrazbe spojen s više desetljeća služenja u misijama stvorio ljude koji su najbolje prozreli postkoncilske reforme. I imali snage dići svoj glas.(Nadbiskup Lefebvre je isti takav primjer.)
OdgovoriIzbrišiKada je kardinal Léon-Joseph Suenens iz Mechelna, inače poznati koncilski otac i moderator, prototip modernista, sedamdesetih uništavao redove časnih sestara, a to mu je dobro pošlo za rukom, papa Pavao VI. je primio u audijenciju tu spomenutu sestru. Htio joj je zahvaliti za njezino služenje Crkvi i postignute rezultate.
Ona je odmah prozrela što znači to skraćivanje ili čak i odbacivanje habita, odlazak na frizuru i dotjerivanje, okretanje ženskoj taštini, aktivizam...Znala je da to nije reforma i da će plodovi biti strašni. U mnogim katoličkim regijama redovnica u pravom smislu riječi više i nema.
No, nije se dala ustrašiti. Andgdota kaže da joj je papa Pavao VI. rekao:"Kćeri moja, toliko si učinila za Crkvu. Zatraži što god želiš. Želja će ti biti ispunjena". Navodno je odgovorila:"Želim glavu kardinala Suenensa!"
Kikii
Jedino što vrijedi u ovom članku jest fotografija mons. Schneidera. A autoru ne bi bilo naodmet da za svoju krizu identiteta potraži stručnu pomoć.
OdgovoriIzbriši:-)
IzbrišiDa, kad smo kod toga, na google (images) se skoro pa ne pojavljuje ni na jednoj slici u habitu. Mislim, ništa čudno.. ali jao.
m.
Crkva Saint Nicholas du Chardonnet, nedaleko od katedrale Notre Dame u Parizu, najveća je crkva u rukama tradicionalista(FSSPX) u svijetu.Nedjeljom i blagdanima otprilike 3000 vjernika dolazi na jednu od pet sv.Misa u toj prekrasnoj baroknoj crkvi u ulici rue des Bernardins.
OdgovoriIzbrišiMeđutim, opet je svima pretijesno. Od 17. ožujka će se tradicionalna misna žrtva celebrirati u kapelici "Notre Dame de Consolation".(Po fotografijama bih rekao da je posrijedi poveća kapelica).
Daj Bože da uskoro budemo čitali da su one četiri Mise u Sv.Martinu premalo, da će još dvije ipak morati biti u Sv.Katarini(a većim blagdanima i jedna u Palmi)!
Marijo, Odvjetnice Hrvata...pa Tebi ništa nije nemoguće izmoliti od Svoga Sina!
Kikii
Uistinu je žalosno koliko je veličanstveni Red sv. Dominika duboko pao - corruptio optimi pessima. Ovakvi "dominikanci" nisu prava djeca sv. Dominika i sv. Tome Akvinskoga. Prave dominikance bi bilo sram i strah od Boga uopće natuknuti ono što se promiče u članku, a prije bi umrli nego što bi takve katastrofe objavili. Jedina prava djeca sv. Dominika i sv. Tome Akvinskog su danas tradicionalni dominikanci.
OdgovoriIzbrišiZapitajmo se, što je kritični nedostatak zvanja nego duhovno prokletstvo koje upravo radi silnih njihovih izopačina Bog šalje na koncilijarni aparat, dok u isto vrijeme blagoslivlje tradicionalne redove?
Uzrok i korijen svih današnjih problema u Crkvi je Drugi vatikanski koncil (i nova nauka koju je inaugurirao), taj korov kojega su posadili Božji neprijatelji, koji guši Crkvu, i koji se što prije kao korov iz korijena mora iščupati.
Molimo da se Gospodin Bog smiluje našoj dubokoj nevrijednosti i nedostojnosti, i da nam pošalje što prije pravoga pastira.
Plakat na ovom linku http://dominikanci.hr/zvanja.html pokazuje sav paradoks današnje Crkve.
OdgovoriIzbrišiZamislite konfuziju u glavi mladog čovjeka, koji je osjetivši poziv za red dominikanaca, bacio pogled na njihovu internet stranicu i vidio na njoj tako dijametralno suprotne tekstove!? Strašno ...
Fr.Sreckov prijevod i njihov plakat koji poziva na zvanja su mi dali ideju za novi slogan dominikanaca: "obuci se da bi se skinuo" ..
S.H.
:( ...
OdgovoriIzbrišiPa da, čovjek se pita-zašto onda uopće obred oblačenja habita? Zašto one riječi-"Svukao si staroga čovjeka, obuci Krista..."
V.
Mene zanima zašto p. Srećko prevodi ovakve članke? Koja je njegova nakana?
OdgovoriIzbrišiRed sv.Dominika dosta je jak u svijetu Tradicije: i muški i ženski ogranak.
OdgovoriIzbrišiZanimljivo je s koliko predanosti proučavaju i podučavaju djela sv.Tome.
Sjećam se da sam u tijeku posjeta Bratstvu sv.Pija X. u jednom polumračnom hodniku ugledao jednog postarijeg simpatičnog dominikanca(habit, škapular, kapica, crni plašt). Zaustavio sam se postrance kako bih ga pozdravio i pustio da prođe. Kako je bio polumrak, očito me opazio kad sam već zastao i nasmiješio se(smiješak po svemu sudeći nije vidio). Valjda je pomislio da sam kip nekog sveca.(Kojeg li komplimenta!)
Kad je došao bliže i začuo moj "Bon jour", čovjek se samo nije onesvijestio. Baš neugodno!(Valjda je pomislio da ga demoni napadaju-koje li sramote!)
Kikii
A zašto Bon jour, a ne Laudetur Iesus Christus?
Izbriši:-)
Čini se da ste obojica bili zbunjeni.
Unatoč ljepoti tog pozdrava, nisam nigdje čuo da se po bogoslovijama i samostanima tako pozdravlja. Ipak mi Hrvati imamo lijepu naviku da s Hvaljen Isus(i Marija) pozdravljamo uvijek i svagdje. Kako je to bilo u Bavarskoj, premda je Pater bio Francuz, ipak mislim da sam ga pozdravio s uobičajenim Grüß Gott! Premda je francuski la langue de la Tradicion...Kako u Madridu njemački trad.pater pozdravlja talijanskog bogoslova: en français, bien sûr!
IzbrišiKikii
Jako malo drugih naroda zapravo ima pozdrav koji bi odgovarao npr. Hvaljen Isus i Marija, ili tome slično. Najvjerovatnije i imaju, ali ga ne koriste često. U mnogim europskim zemljama se, i u religioznim krugovima, jednostavno koristi obični svjetovni pozdrav.
IzbrišiKonzerva
a sjecate li se ovog jumbo plakata? http://www.veritas.hr/arhiv/ver2005/ver01_05/01v05b14.jpg
OdgovoriIzbrišisvecenik78
Kad se spominu pozdravi potrebno je reći ovo. Ako bismo išli u tradiciju hrvatskih kršćanskih pozdrava, oni glase ovako:
OdgovoriIzbrišiDobar dan/jutro/večer- odgovor: Bog daj! ili Bog daj dobar dan/jutro/večer! Ukoliko bi se susrelo nekoga tko radi na polju ili bilo koji drugi posao pozdrav je glasio Bog daj sreću!, a odgovor Bog daj zdravlje!. Pozdrav " Hvaljen Isus i Marija! / Laudetur Isesus Christus!" je pozdrav koji su forsirali isusovci za vrijeme pučkih misija, što će reći tek od 17. st. na dalje. Ovaj je pozdrav forsiran pogotovo u Bosni nakon aneksije 1881. kao prepoznatljivi katolički pozdrav. Teko toliko da se zna da je naša, hrvatska katolička tradicija pozdrava bogata i raznolika.
Da, upravo tako. Ipak svi tradicionalisti u crkvi, ispovjedaonici, a svećenici na početku i kraju propovijedi, govora za stolom itd.uvijek kažu Gelobt sei Jesus Christus, odnosno u Italiji Sia lodato Gesù Cristo itd. Austrijanci, Bavarci i Švicarci imaju Grüß Gott koji se za razliku od našeg Hvaljen Isus! upotrebljava i u banci, pošti, medijima...svugdje praktično! Mislim da kontemplativni redovi imaju svoje pozdrave i po hodnicima. Ne kaže se Dobar dan. Ali Francuzi i Talijani kažu često Buon giorno! i Bon jour! po bogoslovijama, na hodnicima i u prolazu...
OdgovoriIzbrišiIpak sam Pateru rekao Grüß Gott! Pardon!
Možda je razlog da je Laudetur..., Sia lodato... i Gelobt sei..., dosta dug pozdrav, a time nije ekonomičan, za razliku od našeg Hvaljen Isus! i Grüß Gott koji su upola kraći! Svakako su vjerski pozdravi ujedno i strelovite molitvice. Stoga ih valja upotrebljavati. A opet ono: Bok! ili Bog! Ne znam što bih o tome rekao!
Kikii
Pozdrav "Bok" je navodno skraćeno od "Mein Bogen", "Moj naklon" što je prešlo u "Majn Bokn" odnosno skraćeno "Bokn" pa "Bok". ne znam je li to istina.
IzbrišiZa razliku od toga, "Hvaljen Bog", ili "Bogdaj" (Bog dao dobro zdravlje" imaju spominjanje Boga.
Da, u Austriji sam imao prilike raditi par mjeseci i tamo je čak u socijalističkom beču "Gruss Gott" normlni formalni pozdrav na cesti.
Kod nas se u Bosni kaže Faljniss (Mariju nikad ili rijetko ne spominjemo, to hrvati uporno forsiraju) pa je i to dosta kratko :)
IzbrišiBosanac
ispričavam se nikad ili rijetko spominjemo
IzbrišiOno malo više o pozdravljanju sam ja napisal, ali mi je izmakao potpis, pa se unaprije i unazad ispričavam.
OdgovoriIzbrišiVolio bih da se povratimo na temu svećeničkog odijela.
Prije jedno dvadesetak godina jedna je njemica mom stricu, župniku jedne župe u okolici Zagreba, kad ga je vidjela u reverendi rekla: Vi ste obučeni kao da ste u Rimu. Stric joj je rekao: ja sam uvijek tako obučen, kod nas vam je to normalna stvar. Gospođa mu je uzvratila: deset godina nisam vidjela u Njemačkoj svećenika u reverendi...
Prošli sam tjedan propovijedao na jednom proštenju... bilo nas je 6 kolega što u koncelebraciji, što u ispovijedanju. Došao sam u reverendi, jedini... Nisam odreagirao na jedan komentar mlađeg kolege, nek mu bude, ima potencijala, nadam se da bude došao k sebu u neko razumno vrijeme.
I moram priznati da sam se malo neugodno osjećao u toj situaciji, ja jedini od kolega u reverendi. Nije mi problem otići u dućan, benzinsku, poštu kad imam reverendu na sebi, jer znam da sam to ja kao takav i nije me briga što će drugi misliti. Ni u ovoj situaciji me nije bilo briga što će kolege misliti, ali si blizu osjećaja bijele vrane.
A kad smo kod liturgijske odjeće: do mog dolaska u župu, moj trajni đakon nije znao svezati cingulum. Sad ga slijedi pouka o amiktu, nisam mogao sve odjednom, da ga ne preplašim...
seoski župnik
Malo se udaljavam od teme, no u članku je dosta toga izneseno da ipak to možemo staviti i u širi kontekst. Već sam pisao kako je Sveti Otac nedavno postrožio pravila o nošenju talara i redovničkog odijela u Vatikanu. Kod nas nikakva odjeka.Kao i s većinom odluka koje je Sveti Otac donio te svega onoga što se znalo da je želio.
OdgovoriIzbrišiNaši su se oci biskupi ovih dana zbilja potrudili napisati Svetom Ocu srcedrapajuće uratke u stilu doratnih pismenih vježbi nadobudnih gimnazijalki, pomiješanih s ultramontanističkim romantičarskim zanosom mlađahnih momčića, ponesenih harmonijom svibanjskih marijanskih pjesama i izljevima beskrajne hrvatske vjernosti Sv.Stolici u rječniku hadezeovskih predizbornih kampanja.
Sve bi to bilo lijepo i oprošteno da iza tih riječi nešto stoji. Znam da u našem episkopatu živi snažna odanost Svetoj Stolici.Znam da su naši biskupi zabrinuti za budućnost našeg naroda i čine što mogu, ali... Bojim se da je to poprima više oblike nekakva folklora, nego jasne i promišljenje odanosti vječnom Rimu. Znam da smo svi u teškom vremenu,da biskupima nimalo nije lako, ali opet ne mogu šutjeti i ne postaviti sebi nekoliko pitanja.
Kakva bi situacija bila u proteklih osam godina u Crkvi u Hrvata da Pape u Rimu uopće nije bilo? Što se to točno ostvarilo od onoga što je papa Benedikt XVI. želio? Jesu li oci biskupi pohitjeli pravilno prevesti riječi "pro multis"? Jesu li se ikada igdje, pa barem jedanput zalagali za dostojanstveno primanje svete Pričesti na jezik, klečeći, kako je to Sv.Otac godinama činio? Koliko su pokušali sve ono izneseno u knjizi "Duh liturgije" naučiti i zaživjeti u svojim biskupijama?
Koliko se velikodušno odgovorilo na slavni motuproprij "Summorum Pontificum"? Kakav je kod njih status tradicionalista koje je Sveti Otac zbilja volio?
Koliko su se odlučno suprotstavili relativizmu koji je Sveti Otac s toliko zanosa i revnosti napadao? Koliko su uspjeli staviti pod kontrolu sve moderniste koji uništavaju svećeničke kandidate kojekakvim sumnjivim teorijama? Zašto im nisu naredili da moraju čitati Ratzingera, a ne Rahnera, Kunga itd.
Ovako se može nastaviti u nedogled. Svi oni izrazi "s ganućem, u privrženosti, beskrajno zahvalni" podsjećaju me na izraze tipa"krstonosni, bogoljubivi i hristočeznutljivi rod srpski" u tijeku predratnog nošenja mošti bogonosnih otaca...
Molim Vas, uvjerite me da sam u krivu? Navedite mi nešto što ja ne znam, a što se zbilja ostvarilo u ovih osam godina.
Dobro se sjećam koliko je nepopularan Ratzinger bio kao teolog i Pročelnik kongregacije za nauk vjere, koliko je njegovi intervjui nisu ni prevodili, nigdje ga se nije citiralo te kako je službeno i nedolično primljen u Hrvatskoj u tijeku simpozija o kardinalu Šeperu. U redu, takva vremena. To bismo još i oprostili. Međutim, osam godina papinstva koje smo prespavali...strašno!
Tko sam ja da kritiziram biskupe, dreknut će odmah neki. Istina, tko je jedan laik da nasljednicima apostola drži prodike! Ali tko je jedan biskup koji ne prihvaća ono što Sveti Otac želi?!
Vjernost biskupima za katolika je bitna kao i vjernost Papi. Ali žalosno je da smo mi generacija koja sve mora ponovno definirati i o svemu razmišljati. Da uslijedi sedisvakancija 7 godina i da njemački i austrijski biskupi povuku svoje vjernike u raskol i krivovjerje, što su biskupi otpadnici u velikom broju činili u vrijeme reformacije(=deformacije)-možemo li biti sigurni da će naši oci biskupi ostati čvrsto kod katoličkog nauka?Nadam se da će se tada ipak upaliti lampice!
Kikii
Kad smo bili zadnji puta na liturgiji koju je predvodio vladika krizevacki, za divno cudo smo imali prilike cuti 'za mnoge'!
Izbriši,,Jesu li se ikada igdje, pa barem jedanput zalagali za dostojanstveno primanje svete Pričesti na jezik, klečeći, kako je to Sv.Otac godinama činio? Koliko su pokušali sve ono izneseno u knjizi "Duh liturgije" naučiti i zaživjeti u svojim biskupijama?''
IzbrišiOgledalo provođenja svega ovog može se sumirati odgovorom jednog biskupa, kada su mu predstavljene sve ove stvari - lijepo je to i fino da se ljudi interesiraju za ono što Ratzinger piše, ali kod nas su ipak drukčije prilike. Sapienti sat.
To je onaj princip: kimam glavom Vatikanu, a radim što Njemačka radi.
OdgovoriIzbrišiZnao sam ja šta će biti. A nitko Perine brige nije razumio. U KC očito sve ovisi o papi a ne vjeri koja bi trebala biti nepromjenjiva. P.S. Još čekam da vidim na koju će stranu djelovati DS.
OdgovoriIzbrišiPero
Molim Te, dragi otpali brate, daj pokušaj s Tvojom protukatoličkom polemikom uveseljavati fruškogorske monahinje. Barem da se netko obraduje Tvojim izljevima mudrosti i znanja. Dovoljno si u tijeku diskusija s nama dobio informacija koliko sve ovisi ili ne ovisi o Papi, a opet počinješ sa svojim papagajskim ponavljanjem posve neuvjerljivih filopravoslavnih žalopojki.
OdgovoriIzbrišiBogu hvala, nema ni jedan promil naših vjernika koje će takve teorije zbuniti. Čak će ih samo učvrstiti u katoličkoj vjeri i odanosti Rimu koja je nužna za spasenje. Ne zaboravi to!
Ti se spasi s vladikom Akakijem, a mi ćemo propasti s Rimskim biskupom.
Barem smo mi tradicionalni katolici dovoljno jasni u tumačenju nauka da je papa čuvar Tradicije koji također sa strahom Božjim mora brinuti da se ne promijeni Iota unum!I tako je bilo gotovo dva tisućljeća.
Kriza samo dokazuje sjaj pravovjernog nauka, a bijedu zapadnih heretika i istočnih šizmatika!
Već smo dovoljno prodiskutirali i opovrgli sve Tvoje argumente. Koliko sam vidio, većini nisu uopće uvjerljivi, a niti zanimljivi. Zatvoren si u svom nekakvom svijetu i misliš da takvo argumetiranje ima svoju snagu i opravdanje.Da, unutar tog svijeta sklepanog od vlastitih uvjerenja, doživljaja, egoizma, strahova itd. Ne znam što čovjeka može dovesti u takav svijet privida!
Kikii
P.S. Ne samo da u Katoličkoj Crkvi sve ovisi o papi. Vidimo da cijeli svijet iščekuje imenovanje novog Pontifeksa. Poglavito neprijatelji Crkve kojima je glavna prepreka za uspostavu luciferijanske ujedinjene religije.Da, da, uspjeh toga ovisi o novom papi kako je sam Gospodin naš Isus Krist želio! On je Stijena na kojoj je Crkva izgrađena.
Pravoslavni mogu za vaseljenskog patrijarha slobodno staviti Lepu Brenu. I nametnuti to i monofizitima i nestorijancima. Ništa to ne bu mijenjalo tijek povijesti!
A kako su jeretici toliko često bili vaseljenskim patrijarsima, a Ti sve njihovo držiš vjerodostojnijim od katoličkoga?
IzbrišiKako je dugo vremena Istok uništavao ikone, premazivao freske i rušio mozaike. Čak su se i bizantski carevi priklonili, a ikone opet preživjele? A Zapad ih u to vrijeme obranio! Je li se time Istok sam kompromitirao, kako je bio puno više od ovih naših pedeset godina bez Tradicije?! A opet preživio i vratio se pravovjerju! I doživio vrhunce ikonopisa i teološke misli.I svoje patrijarhe nakon svih arijanaca, monofizita i ikonoboraca opet nametao Koptima, Armencima i ostalima.
Kako to da je dobar dio pravoslavlja bizantskoga, a onda ruskoga cara držao čuvarem kršćanstva i onoga koji ometa nastupanje antikristova vremena. Pade Carigrad, a onda Moskva. Nigdje cara i gospodara, a antikrist nije došao?!
Očito jedna druga sila čuva svijet. Jedan drugi lik kojemu su dani ključevi Kraljevstva Nebeskoga.
Nije posrijedi neukost i zbunjenost. Zavist grčka iz Tebe zbori. Zavist jer cijeli svijet ne miruje dok se Rim trese. Jedini Rim, pravi Rim, a drugoga nikada biti neće.
A sve je to naviješteno već u Svetom Pismu. I nevjera, i otpad i izdaja.
Sedisvakancija cijelu Crkvu toliko već pritišće, a to će trajati samo dvadesetak dana. Jadni su oni kod kojih je to temelj pobune...
Kikii
Mislim da je dosta "pravoslavnih" rasprava...
IzbrišiOk. Ako su moji komentari suvišni, slobodno ih izbrišite!
IzbrišiKikii
Pobrisao sam Perin, nadam se da vise necemo o toj temi.
IzbrišiA mi se, braćo, molimo da Sveti Otac odlučno spriječi pokušaj uništenja Crkve i priprave puta antikristu. Da nas ojača u vjeri, jer on je Petar Stijena. Jedini koji ima ključeve, ali i pomoć Blažene Djevice i četa anđela nebeskih!
OdgovoriIzbrišiMolimo se za papu reformatora koji će vratiti tradicionalnu sv.Misu i pravovjerni nauk!Ali i posvetiti Rusiju Bezgrješnom Srcu Marijinu.
Svi sveti rimski mučenici! Orate pro nobis!
Kikii
...."Nove vjerske skupine u Sjedinjenim Državama, zajedno s nekim mlađim članovima starijih redova pokazuju gorljivost u nošenju habita u javnosti ne samo oko škole, već i na aerodromima ili u podzemnoj željeznici. Što redovnički habit ili reverenda u javnosti govore amerikancima na početku 21. stoljeća? Javnost vjerojatno ni ne zna tko je ta čudno odjevena osoba ili da čak povezuje odjeću s religijom. Simbolika nije jasna, a poruka nije vidljiva.
OdgovoriIzbrišiOsoba se ističe, ali kao neka vrsta javnog čudaka. Ekscentrična odjeća potiče na odvajanje. Dok neki tvrde da će odjeća privući ljude, činjenica je da ih puno češće tjera. Normalne ljude ne privlače starinski ili čudnovati kostimi, a obične kršćane ne privlače oni čiji poseban kostim podrazumijeva da su ostali inferiorniji. Ponekad nošenje odjeće postaje zamjenom za istinsko služenje. Nije jasno kako ljudi koji nose haljine i pelerine naviještaju Božju transcendenciju ili evanđelje ljubavi...."
--------
E pojma nemam gdje je ovaj odrastao, ali kod nas u područjima od Kupreških vrata pa do Mostara je sasvim normalno da svećenik šeta gradom, u habitu i nema nikakvih problema sa tim ni mlađa generacija a ni starija koliko mogu vidjeti. Jesmo li mi zastarjeli ne znam, no osobno bi mi bilo čudnije vidjeti svećenika "u civilu" a da znam da je svećenik nego obučen u habit i sl...