Petar Grgec
Sonet za predgovor knjizi
"Bijeg u djetinjstvo"
Pedeset i šest godina je meni,
a neki misle da mi je i više:
na mojem licu tmurno vrijeme riše
sve dublje brazde briga usječenih.
Robijaš ja sam, koji tratim dane
u kažnjeničkom logoru kraj Siska;
gorčina bolna suspregnutog vriska
iz duše katkad kao suza kane.
U pokrpljenom rublju sam i ruhu,
tek pusta želja novo je odijelo,
o tuđem živim (kao prosjak!) kruhu,
u noći gamad ždere budno tijelo.
Al' usta sudbu ne mogu da kunu,
bogatstva sretnog imam dušu punu.
Viktorovac kraj Siska, 10. VI. 1946.
