Petar Grgec
Moje svibanjske gozbe
Uživam ko sladokusac
u svom kukuruznom kruhu,
premda mu gristi ne mogu
koru koštunjavu suhu.
Ujutro, kada bi spavat
htjela još umorna glava,
živce razdramljuje trome
čađava žirova kava.
Kada je objed o podne,
srce se krotko veseli,
kutljaču prežgane juhe
redar nam svakomu dijeli.
Ulje od koštica buče
nozdrve raskošno draška,
svaka mi kašika hvata
zrnce američkog graška.
Šta su Lukulove gozbe
prema sibaritskoj slasti
kada na površju juhe
otkrijem kapljice masti!
Blagdanji katkada dani
hranu nam donose slađu,
mrvice konzervnog mesa
tada u juhi se nađu.
Navečer kupusov čaj nam
divotni daje užitak,
planinska svježa je voda
bolji od vina napitak.
Ne treba nitko o teku
da mi slatkohrano ćaska,
têk ja imadem ko gurman
što od uživanja mljaska.
Antune sveti i Pavle,
vi ste, daleko od svijeta,
živeć zacijelo ovako
svoja doživjeli ljeta.
U Lepoglavi u svibnju 1947.
