Petar Grgec
Bjegunci plašni
Bjegunci plašni, moje oči, puze
iz tijesne uze
po krovnom žlijebu k tamničkom zidu,
preskakuju ga, dalje idu
do bliskog humka s česticom borika.
To kraj je svijeta zbiljskoga za me.
Zatravljuje me umjetnička slika:
vid očinji mi mame
kaskade svijetla koje se slijevaju
niz vitke gotske borova vrhunce.
Sva sjetila mi vedro pjevaju:
O Sunce, Sunce, uzvišeno Sunce!
Ne mogu u tvom svijetlu se kupati,
ne mogu cestom slobodno stupati;
al' ja te gledam, u tebi sav živim
i tvojoj zraci najmanjoj se divim;
u mojoj krvi žar se tvoj nalazi,
i tvoja svjetlost za me ne zalazi,
i nikad nisam volio te više,
u tebi, Sunce, sav moj život diše.
U Lepoglavi 25. IV. 1948.
