Sveta je i spasonosna misao moliti za mrtve

Medju to, kad bi znali, da duše naših pokojnih u očišćenju samo Boga nevide i nebo neuživaju, indi su nesrećni, zar nebi želili i gledati morali, da jim pomognemo, da skoro nebo dobiju, da blaženi postanu; „možemo pako po molitvi to učiniti, jer sveta i spasonosna misao je za pokojne Bogu se moliti" (2. Mak. 12.) veli Duh Sveti; možemo jim pomoći po lemozini i dobrima djelih; koja i nama hasne „jer s kojom mjerom mjerili budemo, mjerit će se i nama;" a sam Isus veli: „blaženi milosrdni," možemo jim pomoći po sv. misama i postu, ovaj bo je Bogu ugodan, a nekrvni aldov je najbolje sredstvo izcieliti griehe i pokoru. Jer su pako naši pokojni bili jednoč, što i mi smo sada, živi, zato i nas čeka smrt, možebit je drvo već posiečeno i daske pripravite za naš lies; kad umremo, sliedit će nas samo djela naša dobra ili zločesta; koji nas tada udes čeka? zato uživajmo dobra zemaljska kano sriedstva steći si vjekovita, „jer ako dušu izgubimo, šta nam hasni blago?“ zato prolazeći poleg sv. križa i groblja nesamo osjetimo se na naše pokojne, ter jim pomozimo, nego osjetimo se i na nas, ter popravimo život naš, neodvlačimo naše poboljšanje, da nas nagla smrt i nenadna nesmete u njem; neodvlačimo do sutra, što danas učiniti možemo. Bog sam zna, hoćemo li sutra živi biti.

(Mateo Skender Babić, Propovjedi svetkovne)