Perunu u pohode

Otvoreno pismo biskupa Athanasiusa Schneidera

1. “Nemaj drugih bogova uz Mene”, kaže Gospodin Bog, u prvoj od zapovijedi (Izl 20,3). Dana prvobitno Mojsiju i hebrejskom narodu, ta zapovijed vrijedi za sve ljude i sva vremena, kao što nam kaže Bog: “Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi.” (Izl 20,4–5) Tu zapovijed naš je Gospodin Isus Krist savršeno ispunio. Kad su Mu bila ponuđena kraljevstva ovog svijeta ako se pokloni đavlu, odgovorio je: “Odlazi, Sotono! Ta pisano je: ‘Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i Njemu jedinom služi!’” (Mt 4,10; Pnz 6,13–14) Kristov primjer stoga je od najveće važnosti svima koji žele “pravoga Boga i vječni život”. Sveti Ivan apostol opominje nas: “Dječice, klonite se idolâ!” (1 Iv 5,20–21)

U naše vrijeme ta poruka ima posebnu važnost, jer sinkretizam i poganstvo poput otrova su koji ulaze u žile Otajstvenog Tijela Kristova, Crkve. Nasljednik apostolâ, kojemu je povjerena briga za Božje stado, ja ne mogu šutjeti pred očitim kršenjem Božje svete volje te strašnim posljedicama što će ih ono imati za pojedinačne duše, za Crkvu u cjelini i, štoviše, za cijeli ljudski rod. Zato s velikom ljubavlju prema svojoj braći i sestrama pišem ovo pismo.

2. Dana 4. listopada 2019., u predvečerje Amazonskoj sinodi, u Vatikanskim je vrtovima održana u nazočnosti Pape Franje i nekolicine biskupa i kardinala religijska svečanost koju su djelomice vodili šamani i u kojoj su se upotrebljavali simbolični predmeti, naime: drveni kip neodjevene trudne žene. Ti prikazi poznati su i pripadaju domorodačkim obredima amazonskih plemena, napose štovanju tzv. Majke Zemlje, Pachamame. Sljedećih dana drveni su se kipovi gole žene štovali i u bazilici svetog Petra, pred njegovim grobom. Papa Franjo također je pozdravio dvojicu biskupa koji su na ramenima nosili kip Pachamame i u procesiji ga unijeli u sinodnu dvoranu, gdje je stavljen na počasno mjesto. Kipovi Pachamame bili su izloženi i u crkvi Santa Maria in Traspontina.

U odgovoru na prosvjede katoličkih vjernika glede tih obreda i upotrebe tih kipova vatikanski su glasnogovornici i članovi odborâ Amazonske sinode omalovažavali ili poricali očiti religiozni sinkretistički karakter tih kipova. Njihovi su odgovori međutim bili okolišavi i proturječni; bili su intelektualna akrobatika i poricanje očevidnih dokaza.

Američka tvrtka za vizualne medije “Getty Images” snimila je službenu novinsku fotografiju tih obreda, s ovim opisom: “Papa Franjo i kardinal Cláudio Hummes, nadbiskup emeritus São Paula, predsjednik Sveamazonske crkvene mreže (REPAM), stoje pred kipom koji prikazuje Pachamamu (Majku Zemlju).” Vlč. Paulo Suess, sudionik Amazonske sinode, nije ostavio mjesta sumnji u poganski karakter svečanosti s drvenim likovima u Vatikanskim vrtovima i čak se usudio poželjeti poganskim obredima dobrodošlicu, rekavši: “Pa i ako je to bio poganski obred, radilo se ipak o poganskom štovanju Boga. Ne možemo odbaciti poganstvo kao da je ništa.” (17. listopada, intervju za Vatican News) Sveamazonska crkvena mreža (REPAM) u službenoj je izjavi 21. listopada junački čin gospode koja su bacila drvene kipove u Tiber osudila kao čin “religijske netrpeljivosti”. Time su razotkrili laži i trikove kojima su poricali religijski karakter čašćenja drvenih kipova. Dobrovoljka u karmelićanskoj crkvi Santa Maria in Traspontina, u kojoj su drveni kipovi bili izloženi, potvrdila je tu izjavu. “Majka [izrezbarena] koju sam donijela iz Brazila... koja je bila u procesiji, dakle, donijeli smo je iz Brazila. Napravio ju je jedan domorodački umjetnik; zamolili smo ga umjetničko djelo koje bi simboliziralo svu tu povezanost Majke Zemlje, ženâ, ženskog aspekta Boga, da Bog štiti i njeguje život”, rekla je, nazvavši je i simbolom “Majke Zemlje” i Pachamamom.

Objektivni izvori kažu da je Pachamama predmet štovanja, božica kojoj su neki Bolivijci žrtvovali ljame; zemno božanstvo koje su štovali neki od Peruanaca, a potječe iz inkanskih poganskih vjerovanja i običaja.

3. Katolici ne mogu prihvatiti nikakvo pogansko štovanje ni bilo kakav sinkretizam između poganskih vjerovanja i običaja te onih u Katoličkoj Crkvi. Čini štovanja u kojima se pali svjetlo, pada ničice, duboko prigiba te pleše pred kipom neodjevene žene, koja ne prikazuje ni Gospu ni kanonizirana crkvenog sveca, krše prvu Božju zapovijed: “Nemaj drugih bogova uz Mene” i zabranu koju Bog izrijekom izražava kad naređuje: “i da se ne bi, kad digneš svoje oči prema nebu te vidiš sunce, mjesec i zvijezde – svu nebesku vojsku – dao zavesti da im se klanjaš i da im iskazuješ štovanje. Njih je Gospodin, Bog tvoj, dao svim narodima, svugdje pod nebom” (Pnz 4,19) i: “Ne pravite sebi kumirâ; ne podižite sebi ni kipa ni spomen-stupa; ne postavljajte u svojoj zemlji kamenja s likovima da pred njih padate; jer ja sam Gospodin, Bog vaš.” (Lev 26,1)

Apostoli su zabranjivali i najneznatnije naznake ili dvosmislenosti u odnosu na čine štovanja idolâ: “Kakav sporazum ima hram Božji s idolima?” (2 Kor 6,15–16) i: “...pogani vrazima žrtvuju, ne Bogu. A neću da budete zajedničari vražji. Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu vražju. Ne možete biti sudionici stola Gospodnjega i stola vražjega. Ili da izazivamo ljubomor Gospodnji? Zar smo jači od njega?” (1 Kor 10,20–22)

Sveti Pavao nedvojbeno bi svima koji su sudjelovali u činima štovanja Pachamaminih kipova, koji simboliziraju tvarna, stvorena bića, uputio ove riječi: “Ali sada kad ste spoznali Boga – zapravo, kad je Bog spoznao vas – kako se sad opet vraćate k nemoćnim i bijednim počelima i opet im, ponovno, hoćete robovati?” (Gal 4,9) Zaista, pogani su štovali počela kao da su to živa bića. Promatrajući pak sinkretističke ili u najmanju ruku krajnje dvosmislene religijske čine u Vatikanskim vrtovima, u bazilici svetog Petra i u crkvi Santa Maria in Traspontina, sveti Pavao bi rekao: “Častili su i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove.” (Rim 1,25)

Svi pravi katolici, u kojima još živi duh apostolâ i kršćanskih mučenika, trebali bi plakati nad poganskim svečanostima održanim u Vječnom Gradu parafrazirajući Psalam 79,1: “Bože, pogani, evo, provališe u baštinu Tvoju, Tvoj sveti grad Rim oskvrnuše, pretvoriše Rim u ruševine.”

4. Neprekinuta crkvena tradicija izbjegavala je i najneznatniju dvosmislenost ili suradnju kad je riječ o idolopoklonstvenim činima. Objašnjenja koja su vatikanski glasnogovornici i osobe povezane s Amazonskom sinodom davali kako bi opravdali religijsko čašćenje drvenih kipova gole trudne žene veoma su sličila razlozima koje su iznosili pogani u doba crkvenih otaca, kako izvješćuje sveti Atanazije. Sveti Atanazije pobijao je lažne razloge pogana, a ta pobijanja sasvim se odnose i na vatikanska opravdanja. Kaže sveti Atanazije: “Oni će se hvaliti da štuju i opslužuju ne tek drvo i kamenje i likove ljudi i nerazumnih ptica i gmizavaca i zvjeradi nego također sunce i mjesec i sav nebeski svijet, i zemlju, čime obogotvoruju stvorenje” (Contra gentes, 27, 1–3) i: “Oni će spojiti sve skupa, kao da čini jedno tijelo, i reći će da je cjelina Bog.” (Contra gentes, 28, 2) “Umjesto stvarnog i pravog Boga obožavali su ono što nije, služeći stvorenju, a ne Stvoritelju, i tako su se zapleli u ludost i besramnost.” (Contra gentes, 47, 2)

Atenagora, apologet iz 2. stoljeća, o poganskom je štovanju tvarnih počela rekao: “Oni pobožanstvenjuju počela i razne njihove dijelove, nadijevajući im različita imena u različito vrijeme. Kažu da je Kronos vrijeme, a Reja zemlja, te da biva trudna s Kronosom i rađa, zbog čega je smatraju majkom svega. Ne uspijevajući otkriti Božju veličinu te nesposobni uzdići se u visine svojim umom (jer ih ne privlači nebesko mjesto), venu među tvarnim oblicima i, ukorijenjeni u zemlju, obogotvoruju mijenu počela.” (Apol. 22)

Na sve crkvene ljude koji su podržali spomenute sinkretističke religijske čine u Rimu sasvim su primjenjive ove riječi Drugoga Nicejskoga koncila: “Mnogi pastiri opustošiše moj vinograd, onečistiše nasljedstvo moje. Jer slijedili su bezbožne ljude i uzdajući se u njihove mahnitosti klevetali su svetu Crkvu, koju je Krist, Gospodin naš, Sebi zaručio, te nisu lučili sveto od svjetovnog, nego su tvrdili da se ikone našega Gospodina i Njegovih svetaca ne razlikuju od drvenih kipova sotonskih idola.”

Kako je utvrdio Drugi Nicejski koncil, Crkva ne dopušta da se izvanjskim gestama kao što su naklon, ljubljenje i blagoslivljanje štuju ikoji drugi simboli, slike i kipovi osim “ikona našega Gospodina, Boga i Otkupitelja Isusa Krista, naše predrage Gospe, Bogorodice, prečasnih anđela i svih svetaca. Kad god se motre ti prikazi, oni će motritelja navesti na to da se spominje njihovih pralikova i da ih ljubi.”

5. Vjernici jedinoga pravoga Boga uvijek su radili na isključivanju štovanja lažnih bogova i uklanjanju njihovih likova iz okružja svetoga Božjeg naroda. Kad su Hebreji pali ničice pred zlatnim teletom – ohrabreni i poduprti od visokog svećenstva – Bog je to osudio. Njegov sluga Mojsije također je osudio te čine “dobrodošlice i trpeljivosti” prema mjesnim domorodačkim božanstvima onog vremena i u prah satro kip te razbacao prah po vodi (v. Izl 32,20). Isto tako levitima je zapovjeđeno da zaustave svakoga tko je štovao zlatno tele (Izl 32,26–29). Tijekom stoljećâ pravi su katolici također radili na svrgavanju “sila ove sadašnje tmine” (Ef 6,12) i obaranju likova koji ih prikazuju.

Sred zaprepaštenja i šoka zbog grozote sinkretističkih religijskih čina u Vatikanu cijela Crkva i svijet bili su svjedoci nadasve zaslužnog, odvažnog i hvalevrijednog djela neke hrabre kršćanske gospode koja su 21. listopada izbacila drvene idolopokloničke kipove iz crkve Santa Maria in Traspontina u Rimu i pobacala ih u Tiber. Kao kakvi novi Makabejci, postupili su u duhu svetoga gnjeva našega Gospodina, koji je bičem istjerao trgovce iz jeruzalemskog Hrama. Gesta tih kršćanskih muževa ostat će zabilježena u analima crkvene povijesti kao junačko djelo kojim je podana slava kršćanskom imenu, dok će čini visoke crkvene gospode, naprotiv, koji su kršćansko ime u Rimu okaljali, ući u povijest kao kukavički i izdajnički čini dvosmislenosti i sinkretizma.

Papa sv. Grgur Veliki u pismu sv. Ethelbertu, prvom kršćanskom kralju engleskom, potiče ga da uništi kumire: “Suzbij štovanje idolâ; sruši njihove građevine i hramove!” (Beda, Crkvena povijest, knjiga I.)

Sv. Bonifacije, apostol Njemačke, svojom rukom posjekao je idolu Toru ili Donaru posvećen hrast, koji je za domorodačku kulturu germanskih plemena bio ne samo religijski simbol nego je simbolizirao i zaštitu vojnikâ, raslinje te čak i plodnost.

Sv. Vladimir, prvi kršćanski knez u Kijevu, dao je srušiti i u komade sasjeći drvene idole koje bijaše podigao. Drveni kip glavnoga poganskog boga, Peruna, bacio je u rijeku Dnjepar. Taj čin sv. Vladimira veoma podsjeća na junačko djelo kršćanske gospode koja su 21. listopada 2019. bacila drvene kipove poganske amazonske kulture amazonskih plemena u rijeku Tiber.

Da su se ta djela koja su izvršili Mojsije, naš Gospodin Isus Krist, nasilno izbacivši trgovce iz hrama, sv. Bonifacije i sv. Vladimir dogodila u naše vrijeme, vatikanski bi ih glasnogovornici zacijelo bili osudili kao čine religijske i kulturne netrpeljivosti i krađe.

6. Rečenica iz abudabijskog dokumenta koja glasi: “Mnoštvenost i raznolikost religija, boja, spolova, rasa i jezika jest mudra božanska volja” dobila je svoj praktični ostvaraj u vatikanskoj svečanosti štovanja drvenih kipova koji predstavljaju poganska božanstva ili domorodačke kulturne simbole plodnosti. Bila je to logična praktična posljedica izjave iz Abu Dabija.

7. S obzirom na zahtjeve istinskog štovanja i klanjanja jedinom pravom Bogu: Presvetom Trojstvu i našem Spasitelju Isusu Kristu, na temelju svojeg posvećenja za katoličkog biskupa i nasljednika apostolâ te s pravom vjernošću i ljubavlju prema rimskom prvosvećeniku, Petrovu nasljedniku, i njegovoj zadaći predsjedanja “Katedrom istine” (cathedra veritatis) osuđujem štovanje poganskih simbola Pachamame u Vatikanskim vrtovima, u bazilici sv. Petra i u rimskoj crkvi Santa Maria in Traspontina.

Bilo bi dobro da svi katolici, ponajprije i nadasve biskupi, a onda i svećenici te laici, uspostave širom svijeta lanac molitava i djelâ zadovoljštine za grozotu čašćenja drvenih idola počinjenu u Rimu za vrijeme Amazonske sinode. Na tako očevidnu sablazan nemoguće je da katolički biskup ostane nijem: to bi bilo nedostojno nasljednika apostolâ. Prvi u Crkvi koji bi trebao osuditi takve čine i činiti zadovoljštinu jest Papa Franjo.

Poštena i kršćanska reakcija u Vatikanu na ples oko Pachamame, tog novog zlatnog teleta, trebala bi se sastojati u dostojanstvenom prosvjedu, ispravku ove zablude i nadasve u djelima zadovoljštine.

Sa suzama u očima i s iskrenom tugom u srcu trebalo bi Bogu prinositi molitve zagovora i naknade poradi vječnog spasa duše Pape Franje, Kristova namjesnika na zemlji, i poradi spasa onih katoličkih svećenika i vjernika koji su počinili onakve čine štovanja, koji su zabranjeni Božanskom objavom. U tu svrhu mogla bi se predložiti ova molitva:

“Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti, po rukama Bezgrešne Majke Božje i vazda Djevice Marije primi od naših skrušenih srdaca iskren čin zadovoljštine za štovanje drvenih idola i simbola koje se događalo u Rimu, Vječnom Gradu i srcu katoličkog svijeta, za vrijeme Sinode o Amazoniji. Našem Svetom Ocu Papi Franji, kardinalima, biskupima, svećenicima i vjernicima laicima u srce izlij svog Duha, koji će odagnati tminu umova, kako bi mogli spoznati opakost takvih čina, koji su uvrijedili Tvoje Božansko veličanstvo, te prinijeti Tebi javna i privatna djela zadovoljštine.

Izlij u sve članove Crkve svjetlo punine i ljepote katoličke vjere. Ražari u njima revnost da spasenje, djelo Isusa Krista, pravoga Boga i pravoga čovjeka, donose svim ljudima, posebice onima u Amazoniji još uvijek porobljenim u službi slabih, tvarnih i propadljivih stvari, tj. gluhih i nijemih simbola “majke zemlje”, svim ljudima a posebice onima iz amazonskih plemena, koji nemaju slobodu djece Božje i ne uživaju sreću da poznaju Isusa Krista i u Njemu budu dionici Tvoje Božanske naravi.

Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti, Ti jedini pravi Bože, pored Kojega nema drugog boga ni spasenja, smiluj se Svojoj Crkvi. Pogledaj osobito na suze i skrušene i ponizne uzdahe malenih u Crkvi, pogledaj na suze i molitve dječice, mladeži, mladih muškaraca i žena, očeva i majki obitelji te također onih istinskih kršćanskih junaka što su u revnosti za Tvoju slavu i u ljubavi za Majku Crkvu bacili u vodu simbole grozote koji su je zaprljali. Smiluj nam se: poštedi nas, Gospodine, parce Domine, parce Domine! Smiluj nam se: Kyrie eleison!”


https://www.lifesitenews.com/news/bishop-athanasius-schneider-issues-open-letter-condemning-pachamama-statue-as-new-golden-calf

http://www.kath.net/news/69566