Podaj, molimo te, Gospode, da duša sluge tvojega Stanislava, kojega si, dok je živio na ovom svijetu, svetim činima ukrasio, vazda se slavna raduje u nebeskome stanu. Po Kristu Gospodu našemu.
Amen.
***
»Većma se treba pokoravati Bogu nego ljudima!«
Homilija dr. Stanka Vitkovića
Tada Petar i apostoli odgovoriše: »Većma se treba pokoravati Bogu nego ljudima.« (Dj 5,29)
Ovu veliku istinu, koju apostoli spoznaše rasvijetljeni Duhom Svetim, imao je Sluga Božji Alojzije Stepinac uvijek pred očima: i dok je upravljao velikom Zagrebačkom nadbiskupijom i dok je bio prisilno odijeljen od svoga stada.
»Tko dolazi odozgo, taj je iznad sviju; tko dolazi s neba, on je iznad sviju.« (Iv 3,31)
Taj koji dolazi odozgo jest Isus Krist, a Krist je za kardinala Alojzija uistinu bio iznad sviju. Pred komunističkim sudom Kardinal je rekao: »Znajte, Isus Krist je Bog! Za njega smo pripravni umrijeti.«
Kad ga je papa Pio XI. kao tridesetšestogodišnjeg svećenika imenovao Zagrebačkim nadbiskupom koadjutorom, Alojzije je, predosjećajući težinu križa koji je stavljen na njegova ramena, s pouzdanjem gledao u Krista. »U Tebe se. Gospodine, pouzdajem«, zapisao je u svoj biskupski grb. A u predvečerje svog biskupskog posvećenja, odgovarajući na pozdrave okupljenog naroda, rekao je: »Ljubiti pravdu, a mrziti nepravdu - to je moje životno načelo. U ljubavi prema hrvatskom narodu neću se dati ni od koga natkriliti.« Jesu li to bile proročanske riječi? Mnogo stoljeća prije izgovorio ih je papa Grgur VII. umirući kao prognanik u Salernu: »Ljubio sam pravdu, a mrzio nepravdu; zato umirem u progonstvu.« Nije li i kardinal Alojzije trpio i bio progonjen upravo zato što je ljubio pravdu, što se većma pokoravao Bogu nego ljudima.
Ljubiti pravdu. Biti pravedan. To znači priznati svakome njegovo pravo. Bogu Božje, caru carevo. To znači odbaciti svaku nepravdu, tlačenje, nepriznavanje osobnih i narodnih prava.
Na otvorenju Hrvatskog državnog Sabora 23. veljače 1942. zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac pozvao je Sabor:
»Neka donosi zakone poštene, koji se neće kositi sa zakonom Božjim. Neka donosi zakone pravedne: gdje su jednaki tereti, neka su jednaka i prava. Neka donosi zakone moguće, da se ne navaljuju narodu tereti kojih ne može nositi.«
Zakoni pošteni, pravedni i mogući! Nisu li ove Stepinčeve riječi izrečene prije 55 godina toliko suvremene, toliko stvarne da bi ih i danas trebao imati pred očima i hrvatski Sabor i sva zakonodavna tijela u svijetu i sve međunarodne institucije, uključujući i Ujedinjene Narode?!
Kao vid temeljne pravednosti Stepinac je priznavao i pravo naroda na samoopredjeljenje i vlastitu državu. Optuživan pred komunističkim sudom kao »suradnik okupatora« izjavio je: »Hrvatski se Narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija kad ne bih osjetio bilo Hrvatskog Naroda koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji (...). Što sam govorio o pravu Hrvatskog Naroda na slobodu i nezavisnost, sve je u skladu s osnovnim principima saveznika istaknutim u Jalti i Atlantskoj povelji. Ako prema ovim zaključcima svaki narod ima pravo na svoju nezavisnost, zašto bi se to onda branilo samo Hrvatskom Narodu? Sveta Stolica je toliko naglašavala, da i mali narodi i narodne manjine imaju pravo na slobodu. Zar katolički biskup i metropolita ne bi o tome smio ni pisnuti? Ako treba, past ćemo jer smo vršili svoju dužnost«. (3. listopada 1946.)
Kao rodoljub radovao se uspostavi hrvatske države, ali kao katolički biskup neustrašivo je branio prava svih progonjenih, borio se protiv rasnih zakona, pomagao potrebnima i nevoljnima bez obzira na rasu, vjeru, narodnost... »Bio je doista prava slika Dobrog Pastira«, kako reče papa Ivan XXIII.
No, ljubiti svoj narod značilo je za Slugu Božjega prije svega privesti ga Isus Kristu, učiti ga da izgrađuje svoju budućnost na temeljima evanđeoske istine i pravednosti. Tako je govorio i pisao kao nadbiskup, tako je i u svojoj oporuci pozvao hrvatski narod da bude vjeran Isusu Kristu, da poštuje i ljubi Majku Božju, da se nikad, ni pod cijenu života, ne odijeli od Apostolske Stolice u Rimu.
Htio je i poslije smrti biti koristan svom narodu. Neka moli za nas da naučimo ljubiti pravdu, a mrziti nepravdu, da se uvijek više pokoravamo Bogu nego ljudima. Amen.
dr. Stanislav Vitković (izvor)
