Amazonska sinoda uspostavlja lažnu Crkvu
Nekoliko kardinala upozorilo je na otpadništvo i krivovjerje sadržane u radnom dokumentu za ovu sinodu. No većina je šutjela. Mi vjernici ne možemo šutjeti, jer je ugrožena vjera naše djece. Pravo je nas katolika da nam naši svećenici i biskupi, a pogotovo Papa vjerno prenose vjeru Isusa Krista. Međutim u ovo vrijeme dobivamo suprotno, pogotovo od Pape Franje. On je jako naudio vjeri, i vrijeme je da se to glasno kaže. Zbog ljubavi prema Kristu, zbog ljubavi prema Njegovoj Crkvi, zbog ljubavi prema našoj Nebeskoj Majci, zbog ljubavi prema našoj djeci, za koju živimo da im prenesemo jedinu pravu vjeru, moramo viknuti s krovova: "Dosta!"
Zavapimo Bogu kao što su to činili Izraelci u Starom zavjetu. Jer mnogi službenici u Njegovoj Crkvi izdaju ga. Vjerno svećenstvo koje se borilo za obranu vjere Papa je suzbio, dok se one koji siju pomutnju i zabludu promiče i nagrađuje.
Papa je zadobio prijateljstvo svijeta, ali uz izdaju Spasiteljeve istine: gaženjem dobrih kardinala, vjernih redova, pravovjernih ustanova i akademija. Uzdizanjem i promicanjem inovjernih crkvenih dostojanstvenika i davanjem znakova odobravanja za homoseksualne čine i za pobornike abortusa. Naviještanjem lažnog ekumenizma. Neistinitim naučavanjem o kontracepciji, priležništvu i preljubu. Papa je pokazao da dopušta da ga vodi duh protivan evanđeoskom, a ne Duh Sveti, koji Papi može biti dostupan više nego ikomu drugom.
Papa Franjo potiče pastire na to da poprime miris ovaca. Međutim dušobrižnik mora imati i Kristov miris. Ovce poznaju miris pastira oblikovanog prema Kristovu liku. Mi katolički vjernici svi znamo kad je pastir vjeran sin Gospin. Vidimo to u njegovoj pobožnosti na sv. misi. U njegovu držanju pri molitvi. U njegovu propovijedanju i naučavanju. U savjetu koji daje u ispovjedaonici. U njegovu opominjanju grešnikâ i hrabrenju vjernikâ.
Dobrim su svećenicima prijatelji oni koji su nadasve pravovjerni, a oni koji nastoje uništiti Crkvu prepravljajući je na svoju sliku bivaju neprijatelji dobrih svećenika, dok oni svejedno mole za njihovo obraćenje. Vjernici prepoznaju dobrog svećenika. Moguće nas je varati neko vrijeme, ali naposljetku dođemo do istine.
Sve to ne znači da ne ljubimo Papu Franju. Naprotiv, prikrivati ove goleme jade i prešućivati ih ne bi bila nikakva ljubav, jer njima on najveću štetu čini samom sebi. On će morati položiti račun Kristu na sudu, kao i svi drugi. Moramo nastaviti moliti za Papu svakodnevno. Moliti za njegovo obraćenje.
Ja ne sudim o njegovim pobudama. Zapravo, pretpostavljam da on vjeruje da svojim djelovanjem koristi Crkvi. No bjelodano je da ono što se uspostavlja jest lažna Crkva i lažna slika Kristova. "Razborita" Crkva koja se u teškim slučajevima protivi katoličkom nauku, Crkva koja nagoviješta da je pakao prazan, Crkva koja sije sumnju u istinsku Kristovu prisutnost u Euharistiji, Crkva koja političke brige kao što su imigracijska politika i ekologizam pretpostavlja beskompromisnom nauku o abortusu lažna je Crkva. Da, ovo su ozbiljne optužbe, ali ne treba biti teologom da se prepozna iskrivljavanje vjere.
Nećemo napustiti Crkvu. Ovo je prava Crkva, i druga ne postoji. Borit ćemo se za Kristovu istinu u Crkvi, jer smo spremni za tu vjeru umrijeti.
Obvezujemo se da ćemo biti odani Gospi kao nikada dosad. Jer znamo da će na kraju Njezino Bezgrješno Srce pobijediti. Ona nas je upozorila na dolazak ovih vremena. Na to da će se konačna bitka između našega Gospodina i Sotonine vladavine voditi za brak i obitelj. Ta se bitka odvija sada i ovdje.
Stojeći uz Gospu, ne bojimo se. Kažemo s njom "amen", "neka bude", svemu što Otac dopusti u ovom trpljenju Kristova Otajstvenog Tijela. Znamo da će uslijediti uskrsnuće i već se sada možemo radovati u tom znanju, jer dubine trpljenja čine konačnu pobjedu još čudesnijom.
Bog vas sve blagoslovio!
John-Henry Westen, LifeSiteNews
https://www.lifesitenews.com/blogs/video-the-amazon-synod-is-setting-up-a-false-church
Da malo razbijem ovu sablasnu šutnju glede sinodalnih bisera. Ovo nerazumijevanje celibata od strane domorodačkih naroda ne čini mi se jakim argumentom. Očituje ne samo narazumijevanje i nepoznavanje sakramenta već i nepoznavanje Evanđelja. U pastoralnom smislu i nepoznavanje osnova misiologije što mi je nezamislivo za onoga koji je primio puninu istine po redu episkopata. Mislim da to ne može proći na ovaj način. Bilo kako bilo ovo je prilika da Papa potvrdi učenje Crkve, osobito s obzirom na ređenje žena. Niti Pismo, niti Predaja ne poznaju ovu praksu. Čekamo samo zadnju riječ tj. potvrdu Učiteljstva Ł
OdgovoriIzbriši"Bilo kako bilo ovo je prilika da Papa potvrdi učenje Crkve" !!! - Jedna od većih šala u posljednje vrijeme. Zar ne vidite da nam Bergoglio, nizom malih, na oko, podvalica, maskiranim "puninom istine", imunizira osjetljivost na rušenje Crkve.
OdgovoriIzbrišiČemu tri uskličnika? Pa jasno je da samo Papa može potvrditi, proglasiti, odlučiti i staviti svoj potpis. Što je tu čudno? Ništa. Sve ostalo je nešto drugo. Druga je stvar što će se dogoditi ili što bi se moglo dogoditi. Na to za sada možemo utjecati jedino svojom molitvom, postom i djelima ljubavi. Naravno, ako nam je doista stalo. Ne sjedimo za sinodalnim stolom i ne donosimo odluke o temama, niti smo govornici koje se nešto pita. Niti smo u prilici glasati za ovu ili onu opciju. Na nas to ne spada. No da smijemo reći što nam smeta i imati svoje mišljenje o svemu to nam nitko ne može uskratiti. U konačnici imamo i savijest. Ako nitko drugi ona će nas poučiti što je dobro, istinito i da ne nabrajam Ł
OdgovoriIzbriši"Što je tu čudno ?" - To što od Bergoglija očekujete da "potvrdi učenje Crkve".
IzbrišiIzjava koja se može okarakterizirati kao šizofrena - prvo kaže da se od strane Bergoglia uspostavlja lažna crkva (koju piše velikim slovom, s tim da je s procjenom uspostave zakasnio više od pola stoljeća), a zatim da je to prava Crkva, da ne postoji druga i da je neće napustiti.
OdgovoriIzbrišiNo kako drukčije nego šizofreno može biti razmišljanje onog tko hoće pod svaku cijenu u svom umu uskladiti katoličke nauke o papi kao vrhovnom učitelju i tumaču Vjere, o Rimskoj Stolici čija vjera ne može zakazati, o nužnoj podložnosti svim naukama Učiteljstva, o jedinstvu ispovijesti vjere u Katoličkoj Crkvi i o papi kao principu tog jedinstva s onim što se vidi od Bergoglia: nebrojene hule i hereze u onom što bi da je papa bilo službeno naučavanje Učiteljstva i Rimske Stolice, ne samo usmeno u govorima i intervjuima, nego i pismeno, npr. oko smrtne kazne u tzv. KKC ili oko lažnih religija u dokumentu potpisanom u Abu Dhabiju.
Mislim da je normalno od Pape očekivati da potvrdi katoličko učenje. Imamo pravo na to, rekao bih sveto pravo. To ne bi trebalo biti ništa neobično. Ako doista vjerujemo božanskom i katoličkom vjerom. Sve okolnosti su drugotne. Ja ne znam drugoga koji bi to mogao učiniti. Druga je stvar što de facto imamo dvojicu Papa, no to nije najstrašnije što nas je moglo snaći Ł
OdgovoriIzbrišiBilo bi normalno, ali nismo u normalnim okolnostima: previše koječega čujemo o Bergogliju da bismo se smjeli tješiti
OdgovoriIzbriši"božanskom i katoličkom vjerom", izmišljajući "dvojicu", ili pripisujući mu predizbornu "herezu" kao "dokaz" da "nije mogao biti izabran" (što je, naravno, sedevakantistička laž i glupos
Budući da je papu nemoguće kanonski smijeniti, ne preostaje nam drugo nego prihvaćati sve dobro što čini i radi, a zlo odbaciti ili javno kritizirati. Ne gubiti moral držeći u vidu da je od cijelog prvog episkopata samo jedan stajao pred Isusom pod Križem i nije bio Petar. Jedan Ga je izdao, ostali su se razbježali, Prvi Papa Ga je zanijekao.
Aktivni Biskupi, pojedinačno ili u grupama, bi mogli učiniti više da nisu ropski opterećeni dogmama Prvog Vatikanskog Sabora.
Svim hereticima anatema!
IzbrišiZa one koji ne prate komentare, Mihovil je notorni modernist koji na ovom blogu promovira drugovatikanske zablude i hereze i koji je više puta s prezirom pisao o Prvom vatikanskom koncilu te papi sv. Piju X. i njegovoj enciklici "Pascendi" kojom je osudio modernizam.
U ovom komentaru ponavlja napad na Prvi vatikanski koncil i krivo piše da nije točno da je Bergoglio prije izbora govorio i djelima svjedočio herezu (to naravno za Mihovila nisu hereze jer je i sâm modernist), a dokazi su, uklj. slike, dostupni na internetu (najviše na engl. jeziku), te također krivo piše da je sv. Petar kao papa zanijekao Gospodina, dok je katolička nauka da Petar tad nije bio papa nego je to tek postao nakon Kristovog Uskrsnuća, kad ga je Gospodin pitao "Ljubiš li me?" i rekao mu "Pasi ovce moje".
Ad Mateo 22.listopada
IzbrišiNovajlijama u Blogu potrebno je reći da mi, Pravi Tradicinalisti, nismo nikakvi “notorni modernisti” nego Katolici koji prihvaćaju cjelokupnu Predaju, od Prvih Duhova do danas, što naravno ukljućuje nauk Drugog Vatikanskog Sabora, te papa i biskupa koji ga provode u djelo.
8. Predaja (Iz Dogmatske Konstitucije Dei Verbum)
“Stoga se apostolska propovijed, koja je na poseban način izražena u nadahnutim knjigama, morala u neprekinutom slijedu čuvati sve do dovršetka vremena. Kada, dakle, apostoli predaju ono što su i sami primili, oni opominju vjernike da drže predaje koje su naučili bilo iz govora bilo iz poslanica (usp. 2 So12, 15) te da se bore za vjeru koja im je jednom za vazda predana (usp. Jd 3).
Ono, pak, što su apostoli predali, obuhvaća sve što pridonosi svetome življenju Božjega naroda i rastu vjere: i tako Crkva u svojem naučavanju, životu i bogoštovlju, postojano održava i svim naraštajima prenosi sve što ona jest i što vjeruje.”
Za razliku od Kvazi-tradicionalista poput Matea, Klevetala i Sedevakantiste, koji prebire po Predaji kako bi izvukao iz njenog stvarnog konteksta što misli da će mu koristiti u subverzivnoj djelatnosti protiv Crkve... Mi nismo teološki idioti da bi pripisivali najvećem Saboru u povijesti “zablude i hereze”, osporavali status i klevetali Ivana XXIII te papa koji su nastavili njegovu zamisao, a još manje da bi “s prezirom” gledali na V1, preteču V2 –a koji ga je potvrdio i dopunio*, te Pija X koji je se toliko brinuo oko zaštite Crkve od nezdravih aspekata modernizma.
*18. Uvod (Iz Dogmatske Konstitucije o Crkvi Lumen Gentium).
“Ovaj Sveti sabor idući stopama Prvoga vatikanskog koncila zajedno s njime naučava i izjavljuje da je Isus Krist, vječni Pastir, sagradio svetu Crkvu poslavši apostole kao što je i sam bio poslan od Oca (usp. Iv 20, 21); htio je da njihovi nasljednici, to jest biskupi, budu u njegovoj Crkvi pastiri do kraja vjekova. Kako bi, pak, sam episkopat bio jedan i ne-razdijeljen, postavio je na čelo ostalim apostolima blaženoga Petra te u njemu ustanovio trajno i vidljivo počelo i temelj jedinstva vjere i zajedništva.
Taj nauk o ustanovljenju, trajnosti, značenju i naravi svetoga primata rimskoga biskupa i o njegovu nezabludivu učiteljstvu Sveti sabor ponovno iznosi pred oči svim vjernicima da ga čvrsto vjeruju;
nastavljajući započeto, on je odlučio da pred svima očituje i proglasi nauk o biskupima, nasljednicima apostola, koji s Petrovim nasljednikom, Kristovim namjesnikom i vidljivom glavom cijele Crkve upravljaju kućom Boga živoga.”
(Excursus: Ne pokazuju li već i ovih par citata iz dogmatskih konstitucija da su tvrdnje koje se čuju od Kvazi-tradicionalista da V2 “nije dogmatski nego pastoralni” najjeftinija floskula, dijabolički pokušaj da umire nemirnu savjest ?)
Naša kritika propusta otaca V1 koji su izglasali dogme o papinstvu nije odbacivanje dogmi a još manje “prezir” dokumenata, nego konstatiranje činjenice da su propustili ostaviti naputak o tome što je Crkvi činiti ako na stolicu Sv.Petra zasjedne čovjek poput Bergoglija; osobito s obzirom da su papi dali super-ovlaštenja protiv kojih nema priziva, ne samo u pitanjima vjere i ćudoređa nego i stege i uprave - propust kojega posljedice vidimo danas: biskupi spremni nekritično prihvatiti sve što im “sveti otac” stavlja pod nos, samo da bude zamotano u lijepi papir “pravovjerja”.
Ad Mateo 22.listopada, kraj
OdgovoriIzbrišiMateo tvrdi, osvrčući se primjer Prvog pape, da je Petar “postao” papa “tek nakon Kristova Ukrsnuća”, a prije toga “nije bio”, ali ni čim ne dokazuje. Radi se o jednom od mnogih teologiziranja koja se mogu naći u njegovim citatima, jer redovito nije u stanju ponoviti bez začina izvore koje citira. U stvari u evanđeljima se ne spominje nikakvo ustoličenje kojim bi Petar “postao” papa.
Ali ako i dopustimo da je “postao” kad je rekao Petru: “pasi ovce moje” itd, dakle nakom Uskrsnuća, bio je to isti Petar, kome je prije Uskrsnuća rekao da je stijena na kojoj će izgraditi svoju Crkvu; Petar koji se nekoliko navrata ističe iznad drugih apostola, ali i koji je zaspao dok se Krist molio, koji ga je tri puta zanijekao, kojega nije bilo pod Križem, na kojega evanđelisti ne svraćaju nikakvu pažnju kada, neposredno prije Uzašašća, Krist šalje učenike da šire evanđelje po svijetu.
A sve to kao proročki primjer ljudske slabosti, koji imamo nažalost priliku doživljavati – danas. Bilo je toga i u prošlosti, i nije razlog da zatvaramo oči pripisivanjem Bergogliju “hereza prije izbora” kao razlog da “nije mogao biti izabran za papu”, tražeći time izliku za sedevakantizam kako to čini Mateo.
Napomenuti je da on tu priču sistematski ponavlja, i uvijek pozivajući se na Internet, a isto tako uvijek sistematski odbija iznijeti i jedan konkretni primjer Bergoglijeve “hereze”. Usuđujem se pretpostaviti s visokim stupnjem vjerojatnosti, da takav primjer uopće ne postoji, a ostavljam čitatelju da donese zaključak.)
Osim toga, Kan. 751. "Krivovjerjem naziva se uporno nijekanje, poslije primljenog krštenja, neke istine koja treba da se vjeruje božanskom i katoličkom vjerom ili uporno sumnjanje u nju".
Ono što se vjeruje “božanskom i katoličkom vjerom“ su samo dogme: „božanskom“ jer su objavljene, „katoličkom“, jer nam Crkva jamči da su tako objavljene.
Dei Fillius (Vatikan 1): Fide divina et catholica ea omnia credenda sunt, quae in verbo Dei scripto vel tradito continentur, et ab Ecclesia sive solemni iudicio sive ordinario et universali magisterio tamquam divinitus revelata credenda proponuntur (DH 3011).
Doslovno: Vjerom božanskom i katoličkom to sve vjeruje se, što u riječi Božjoj pisanoj ili predanoj je sadržano, i od Crkve ili svećanim sudom ili redovitim i sveopćim učiteljstvom kao božanski objavljeno za vjerovanje je predloženo.
Ostala moguća nijekanja imaju razne nazive, ali nisu dogme, dakle nisu ni hereze ako se niječu. A Mateo je poznat kao rasipni djeljitelj “hereza” za sve što nije kako bi on htjeo da bude.
Osim toga hereza je “uporno nijekanje”, ne pojedina izjava heretične naravi. Uporno nijekati znači ustrajati uz to nijekanje. Već sam ranije negdje spomenuo termin “choice”, odabir, opredjeljenje, izbor nečega (vidi twotlj.org web stranica Griseza, vol.1 knjige Christian Moral Principles. Naslov cijelog priručnika je The Way of the Lord Jesus.)
Autor ovako formulira: “choices su spiritual entities which last until superseeded by other, incompatible choices.” Odabiri (opredjeljenja) su duhovne bitnosti koje traju dok nisu nadvladane drugim bitnostima koja su im inkompatibilna. Konkreno opredjeliti se za herezu znači ustrajati u njoj, uporno nijekati istinu (ne samo zanijekati) sve dok ne odustaneš od hereze prihvaćanjem istine.
Kako je istinoljubivi Mateo uspio utvrditi putem Interneta ne samo navodnu heretičnu tvrdnju koju je Bergoglio jednom izjavio, nego da to nije nikada opozvao? I sve to prije konklava !