subota, 26. listopada 2019.

Zidarija



Framasonska sinoda

...Razgovarajmo o Pachamami, toj smiješnoj maskoti Šamazonske sinode. Želim odmah prijeći na stvar, jer bilo je toliko izvrdavanja, toliko propagande i očitog laganja na ovoj predstavi za medije koja se zove Sinoda o Amazoniji, te želim progovoriti o onome što se tu stvarno događa. Mislim da većina nas postaje svjesna toga, ali prijeđimo jednostavno na samu srž stvari. Amazonska sinoda nema nikakve veze sa slušanjem bilo koga, nema veze sa slušanjem domorodaca, nema sigurno nikakve veze ni sa štovanjem onih blesavih montažnih kipića gole trudne gospođe. A znamo to zato što se sve ovo godinama planiralo, tim pape Franjo i njegovi prijatelji globalisti dugo su radili na pripremi Amazonske sinode, i točno su znali što će se dogoditi. Tako da smo kada smo došli u Rim kao novinari te kad su izvukli svoje čovječuljke da nam svakoga dana govore o potrebi slušanja domorodaca znali da je to laž, jer dvije godine izvještavali smo o ovome. Nisu oni sad u Rimu slušali nikoga; doveli su te sirote urođenike i iskoristili ih, pokazivali ih s njihovim bedastim perjanicama koje u stvarnosti ne nose, nego se odijevaju poput nas, kao što ni mi ne nosimo kape od rakunova krzna i odjeću Daniela Boonea. Vatikan je doveo te ljude i pravio se da ih sluša, zato da bi promaknuo svoj globalistički naum. Neka vas dakle ne zavaraju perjanice i ne dajte se zaplašiti tvrdnjom da ste ako ste protiv Amazonske sinode rasisti... Ne brinite se zbog toga, to je samo način na koji pokušavaju ušutkati one koji se ne slažu s njihovim djelovanjem, one koji su im ušli u trag, a to su mnogi katolici. Ušli smo im u trag, njima u Vatikanu, i preostaje im samo da viču: "Vi ste rasisti! Vi ne volite druge!" – U redu. Kako vam drago.

Dakle o čemu se zapravo radi? Radi se samo o jednom. Radi se samo o tome da se čovjeka u bijelom, papu, najpriznatijeg duhovnog vođu na kugli zemaljskoj, pridobije da blagoslovi i odobri ovo čudnovato stapanje novus orda i novog svjetskog poretka. To je, ukratko, srž... O tome izvještavamo već godinama, o onome što se u Rimu sada, na Amazonskoj sinodi, zapravo događa, a očekivalo se već dugo. I zato nas ljuti kad nam govore da se tu radi isključivo o slušanju. To je bezočna laž. U Remnantovoj arhivi možemo naći dokaze tomu. Cijeli ovaj plan već je odavno utvrđen i nema nikakve veze sa slušanjem bilo koga. Na primjer, u ožujku je naša kolumnistica Elizabeth Yore pisala o vatikanskoj ekokonferenciji (ekosocijalizam!) svjetskih religijskih čelnika nazvanoj, pripremite se: "Religije i ciljevi održivog razvoja. Osluškivanje krika Zemlje i siromašnih". Taj izraz, "održivi razvoj", to je srž svega ovoga: nadzor nad rastom stanovništva, ekologizam, klimatske promjene, sve dijelovi krajnje lijevog plana globalistâ. A stiže nam i još jedna takva konferencija; doista ne odustaju, bezobzirno nastoje progurati tu stvar i sam se papa javio videoporukom u kojoj naviješta novu vatikansku konferenciju, koja će biti jedno te isto. Kaže: "Predragi! U svojoj enciklici Laudato si’ pozvao sam sve na suradnju za očuvanje našeg zajedničkog doma. Potreban nam je svjetski sporazum o odgoju koji će razvijati sveopću solidarnost i novi humanizam. Zato podupirem svjetski sastanak koji će se održati 14. svibnja 2020." I, naravno, toliko puta smo pokazali videosnimke pape s Jeffreyjem Sachsom, zagovornikom abortusa, kontracepcije, koji je između ostaloga kazao: "Proslavljamo zajedno dar Laudato si’, nove strastvene, rječite, mudre, snažne enciklike pape Franje o našem zajedničkom domu." Taj je čovjek napravio karijeru zvoneći na uzbunu da će se nebo srušiti, da je Zemlja prenapučena te da trebamo smanjiti broj porodâ. A kako? Naravno: abortusom, kontracepcijom, seksualnim odgojem u cijelom svijetu. I taj je čovjek počasni gost pape Franje na Amazonskoj sinodi! Zar to ne odaje cijelu priču? Što taj čovjek radi ondje? Prije dvije godine, također na stranicama Remnanta, izvijestili smo o tome da se papa Franjo privatno sastao s Jeffreyjem Sachsom i tadašnjim glavnim tajnikom UN-a Ban Ki-munom, u svom papinskom stanu: toliko su si bliski! I sve otad Jeffrey Sachs je često navraćao u Vatikan, pripremajući svijet, pripremajući Crkvu za Amazonsku sinodu. Dakle, ponavljam: nema ovo nikakve veze sa slušanjem. Još 2017. objavili smo u Remnantu članak pod naslovom "Savez između UN-a i Vatikana. Tvorci smrti i propasti", o tome kako je Papinska akademija društvenih znanosti pozvala nikog drugog nego luđaka Paula Ehrlicha da govori u Vatikanu! I nije to nelogično, onom tko je prisustvovao nekim od konferencija za novinare na Amazonskoj sinodi, kao što mi jesmo, te nam je ondje rečeno da su najozbiljnija izravna prijetnja čovječanstvu poricatelji klimatskih promjena. Zahtijevaju da se tomu priklonimo; to je malne religija tim ljudima.

Time se krug zatvara i vraćamo se na Pachamamu, maskotu Amazonske sinode. Naime zašto je Pachamama maskota, to je pitanje. Zašto je, kad nitko nikad nije čuo za tu drvenu bedastoću, ona odjednom glavna tema razgovorâ? – Zato što ona jest majka Zemlja. Pachamama je zmajska božica majka Zemlja, prema inkanskom vjerovanju, prema vjerovanju južnoameričkih domorodačkih naroda. No poganski Inke nikad zapravo nisu štovali same njezine kipiće, jer nije ona to; oni su vjerovali da je Pachamama majka Zemlja osobno, koja živi u podzemlju te dršće i viče ispod planina, čime stvara potrese, koje su smatrali opomenom što im je upućuje božica majka Zemlja da joj se treba klanjati, da trebamo obožavati Zemlju kako se ne bi rasrdila. "Čujmo krik Zemlje!" stalno su nam ponavljali uoči Sinode. To je poziv da zamijetimo Pachamamin krik, ili drhtaj, shvaćate? Eto zašto Pachamame ima po cijelom Rimu, eto zašto se toliko govori o njoj: ona jest majka Zemlja! Ne kip, nego ona, sama majka Zemlja jest taj predmet obožavanja. I Franjo se sad udružio s globalističkim neopoganskim zastupnicima te stare poganske religije koja je pobožanstvenjivala Zemlju – o tome se radi: Zemlju! (područje zmije iz edenskoga vrta, usput budi rečeno) – i čije je prvobitno kraljevstvo bio Novi svijet, prije nego što su ga pokrstili "oni zločesti misionari", "oni zločesti kršćanski konkistadori". Španjolci su, uzgred napomenimo, znali kad su stigli da će imati pune ruke posla, trebala im je pomoć; trebali su veliku pomoć da stanu na kraj sotonizmu koji su tu zatekli, žrtvovanju ljudi, krvoproliću te podjarmljivanju, porobljivanju i onda masovnom ubijanju, prinošenjem ljudskih žrtava, među domorodačkim narodima. Bilo je prilično zastrašujuće, tako da je španjolskim konkistadorima trebala nebeska pomoć da pokrste tu zmijinju zemlju u kojoj su se već stoljećima prinosile ljudske žrtve. A te su žrtve prema vjerovanju domorodačkih naroda, pogana, bile potrebne da bi umirili majku Zemlju. I opet: slično se govorilo i u sinodnoj dvorani, s istom vrstom fanatičnog religioznog žara: "Moramo poduzeti nešto, ne smijemo činiti grijehe protiv Zemlje." Jedan je brazilski biskup rekao da svi trebamo ispovjediti svoje grijehe protiv majke Zemlje, grijehe protiv okoliša! Poganstvo se vratilo. O tome se radi.

Prije petstotinjak godina pojavljuje se Gospa Gvadalupska, junakinja svega ovog zbivanja u Južnoj Americi. Ona se obraća Juanu Diegu na njegovu urođeničkom jeziku, jeziku astečkoga carstva, predstavivši mu se kao Djevica Marija, "Majka pravoga Božanstva". Prikažimo sve to dakle u pravom svjetlu: Gospa je došla u zmijinju zemlju tražiti je natrag za svojega Sina, jer ta je zemlja bila pod vlašću zmije. Gospa silazi na zemlju poučiti domorodačke narode tko je pravi Bog. Jer taj Bog nije majka Zemlja, nego Bogočovjek, koji je živio u stvarnom svijetu, u ovom svijetu, i naposljetku umro na križu, zato da bi domorodački narodi mogli doći u raj, sa svima ostalima, sa svima nama: On je Otkupitelj svijeta. Zato je Gospa Gvadalupska sišla s neba. I primili su je milijuni ljudi. Ona je ikona Južnoamerikanaca, koji je vole i štuju kao Majku. A nije spomenuta na Amazonskoj sinodi. Zar to nije čudno? To je Djevica Majka koja se ukazala kao mestikinja, žena mješovite rase, i zbog nje je do 1539., u samo osam godina od prvog ukazanja, vrlo mala skupina franjevačkih misionara obratila i pokrstila gotovo devet milijuna domorodaca. To je jedno od najnevjerojatnijih misionarskih postignuća u cijeloj povijesti. Zato danas mrze konkistadore i španjolske misionare koji su došli onamo. Ne govore o činjenici da su "ti zli Španjolci" utemeljili tu veliku civilizaciju u Južnoj Americi, velegradove poput São Paula u Brazilu, jednog od najvećih svjetskih gradova, koji su isusovački misionari nazvali po misionaru narodâ, samom sv. Pavlu. Doista su stvorili tu civilizaciju, ali ovih dana, na Sinodi možete čuti samo kako je bilo loše to što se događalo te da se moramo ispričati za ono što su sirotim domorodačkim narodima učinili katolički osvajači njihovih zemalja.

U svakom slučaju, devet milijuna krstilo se zbog Gospe Gvadalupske, i zapanjujuća je ironija što se na Amazonskoj sinodi nadbiskup Erwin Kräutler, jedan od naših "omiljenih" predstavnika Sinode, koji je sudjelovao u sastavljanju njezina radnog dokumenta i potpuno je, 100%, naravno, pristaša ređenja žena ne za đakonice, nego za svećenice, hvali govoreći: "Nikad u životu nisam krstio domorodca, niti to namjeravam ikad učiniti." A on vodi Franjin veliki promidžbeni cirkus, Amazonsku sinodu! Nije čudo što na njoj za Gospu Gvadalupsku ne haju. A riječ je o samo jednom od mnogih zahvata Blažene Djevice Marije u tom pothvatu da vrati kontinent od zmije Kristu. Gospu od Aparecide Amazonska je sinoda također zanemarila, naravno. Riječ je o prekrasnoj pobožnosti prema Gospi, o malom kipu koji se pojavio. Zove se Gospa od Bezgrešnog Začeća i čudesno se ukazala, neki ribar našao ju je u rijeci 1717. i postala je – kraljicom Brazila! Domorodački narodi voljeli su Gospu pod tim prilikama, bilo Gvadalupsku bilo Aparesidsku; voljeli su je! Zašto onda nije spomenuta? Nije to neka maglovita, zabitna, sporedna mala pobožnost. Dana 8. prosinca 1904. papa sv. Pio X. proglasio je Gospu od Aparecide kraljicom Brazila! I okrunio ju je kardinal u Riju. To su bile ozbiljne stvari, ozbilno sezanje prema domorodcima, te su oni Majku Božju štovali i ljubili kao svoju Majku. Godine 1931. cijela je zemlja službeno posvećena Gospi od Aparecide. Gospa od Aparecide u São Paulu druga je najveća bazilika na svijetu. To je velika stvar. Zašto nije spomenuta na Amazonskoj sinodi?! Zašto su je zanemarili?! A zanimljivo je također, s obzirom na manijake nadzora nad rastom stanovništva kao što su Jeffrey Sachs i Paul Ehrlich, da je Gospa od Aparecide zaštitnica trudnica i novorođenčadi. Možda su je zato zanemarili. Ni jednog jedinog spomena o kraljici Brazila! Koja se, uzgred budi rečeno, ukazala 1717., upravo one godine kad je nastala organizirana masonerija, osnutkom Velike engleske lože 24. lipnja!

Franjo kaže da je ova njegova nova "Crkva" – Crkva s amazonskim licem. Ja bih rekao da je njegova nova "Crkva" – "Crkva" s framasonskim licem, licem slobodne zidarije. Jer to je bit svega ovoga: velika vizija ujedinjenog svijeta, "Crkva" ujedinjenog svijeta, novi svjetski poredak, "ljudsko bratstvo", o tome se ovdje radi. Zato je logično i što su Gospu Fatimsku, naravno, također bez problema zanemarili na Amazonskoj sinodi – usprkos tome što je baš ove godine, u svibnju, Brazil službeno posvećen Bezgrešnom Srcu Marijinu, Gospi Fatimskoj! U predsjedničkoj palači, u nazočnosti brazilskog predsjednika osobno, predsjednika Bolsonara! Biskup Rifan, tradicionalni katolik, bio je ondje, imali smo prilog o tome, videosnimku cijelog događaja; molili su "Zdravo, Marijo", pjevali marijanske himne, posvećujući južnoameričku zemlju Brazil Gospi Fatimskoj. Mislite da je Sinoda to prenijela? Potpuno su to zanemarili!

Razmislimo malo o tome. Što je istinsko zlo Amazonske sinode? Đakonice? Ne, rekao bih da nije, iako to jest njegov dio, zato Franjo toliko žudi ujediniti snage s globalistima, jer želi srušiti staro europsko patrijarhalno hijerarhijsko kršćanstvo; ali to nije pravi razlog, to nije pravo zlo Amazonske sinode. Trebali bismo pozornost usredotočiti na pravo zlo. Gospu, kraljicu neba i zemlje, Majku Božju! – crkveni su prinčevi na Amazonskoj sinodi zanemarili, a stara poganska božica, koju je ona istisnula prije 500 godina, svečano je unesena u srce kršćanstva, u samu baziliku svetog Petra te ju je blagoslovio čovjek koji bi trebao biti Kristov namjesnik na zemlji!? Nju su vratili?! Vratili su pogansku božicu?! Ne znam zapravo kako da se čovjek nosi s tim što čine Crkvi i svemu u što vjerujemo i što volimo i što nam je sveto. Nekim je mladićima prekipjelo, hvala Bogu! I nadam se da će se, kao što se sjećamo Bonifacijeva obaranja hrasta, s ove sinode ljudi sjećati tih momaka koji su zgrabili te blesave kipiće, Pachamame, i bacili ih u Tiber. Bilo bi izvrsno kad bi se Amazonska sinoda pamtila po tome. Jer sad su ti momci navodno u neprilici, glasine kruže Vječnim Gradom da će Vatikan možda provesti istragu protiv njih. Inače, ti mladići nazivaju sebe makabejskim katolicima, i ja im skidam kapu! No Vatikan ih želi pronaći i možda čak i kazneno goniti. Znaš što, Franjo? Samo naprijed! Jer ja sam makabejski katolik! Ja sam bacio Pachamamu u Tiber! I ponosim se time! Ja sam je bacio zajedno s milijunima vjernih katolika diljem svijeta! Samo naprijed, dođi po nas! Zatvori nas u svoju tamnicu Regina coeli, vidi hoćeš li uspjeti. Jer mi katolici iz cijelog svijeta prozreli smo te i stojimo uz ove nove Makabejce te poručujemo tebi, Sveti Oče, u ovom najmračnijem trenutku povijesti naše Crkve: Za Boga miloga, spakiraj svoje poganske drangulije i sa svojim globalističkim drugovima idi doslovce dobijesa iz naše Crkve! Jer dosta nam je!

Gospo od Aparecide, Gospo Gvadalupska, Gospo Fatimska, moli za nas! Viva Cristo Rey!...


https://remnantnewspaper.com/web/index.php/articles/item/4642-amazon-catholic-world-rejects-globalist-synod

Broj komentara: 5:

  1. "... te poručujemo tebi, Sveti Oče, u ovom najmračnijem trenutku povijesti naše Crkve: Spakiraj svoje poganske drangulije i ... idi ..."?!

    Ovaj "otporaš" se divno odupire monstrumu bergogliu nazivajući ga "Sveti Oče" (i još s velikim O na oče).
    Baš će ovakvog bergoglio poslušati, kojemu je bilo malo svo ovo zlo do sada da zajauče. A kad bi bergoglio samo malo odstupio i recimo izostavio na završnoj "svečanosti" u bazilici sv. Petra kipić pachamame ovaj isti bi u tome tražio i vidio znak katarze bergoglia i njegove paklene družbe.

    OdgovoriIzbriši
  2. Mislim da su autora malo ponijele emocije. Ne bez razloga. Osobito u zadnjem dijelu govora ili kako već to nazvati, izvještajem, diskursom, komentarom. Ne pratim ga pa mi je ovo novo. Barem ga ne pratim izravno i ciljano.
    Težak istup, rekao bih, ujedno i hrabar. Neka vrsta suvremenog laičkog "savonarolizma". Neobično u svakom slučaju.
    Mali farizej u meni zavidno se pita tko mu ili što daje takvu nazovimo to moć. Mislim na onaj financijski dio priče.
    U marijanskom dijelu je doista pogodio bit koja je na sinodi ili njezinoj intonaciji, po mojem privremenom mišljenju, promašena.
    Ono što je promašeno u ovom istupu je vrijeme objave.
    Ne znamo što će biti u dokumentu a što će "pojesti" arhivi. Mislim da je razborito pričekati zaključke tj. neki dokument koji će u konačnici Papa i potpisati.
    U kojoj i kolikoj mjeri mjerodavan, ne znamo, no ne bih se iznenadio kada bi barem dijelić ovoga što je Matt rekao, utjecalo na neki način u kreiranju dokumenta i to u nekim segmentima. Nazovimo to "friziranjem". Ovako će, dobrim dijelom, ispasti nekako na tragu "psi laju, karavane prolaze". Osobito ako je već odlučeno kako će dokument izgledati i kakve smjernice iz njega proizići što je primjećeno u Mattovu komentaru.
    Nije otkrivanje tople vode, no baš čitam u jednom članku, kako će postsinodalna pobudnica biti napisana do kraja godine i da to ovisi o tomu koliko će Papa imati vremena za razmišljanje.
    U dvakom slučaju pohvala prevoditelju videa. Bilo bi interesantno ovakav video imati s hrvatskim prijevodom. Ne znam zašto nije odmah tako načinjen. Znam da je to posao ali ljudima se sve manje čita a više gleda. To je jednostavno situacija na terenu.
    I bit "plahte", jako je zahtjevno da ne velim nezahvalno promatrati ovaj pontifikat i sve njegove aspekte. Pontifikat koji "bućka" između vjere, relativiziranja, sinkretizma, ideologija, crkvene i svjetske politike.
    Ne ostavlja ravnodušnim, "burka" duhove, u mnogome premnoge zbunjuje i u konačnici silno iritira konzervativno i tradicionalno krilo Crkve.
    Očito je kako se težište Crkve pomiče od eurocentrizma prema globalizmu i to po načinu i stilu nepoznatom uhodanim mentalitetima. Ne moguće je ne vidjeti manjkavosti koje dolaze zbog, po mojem mišljenju, nemogućnosti zadržavanja zdrave jezgre i kontinuiteta, do te mjere da se olabavljuju vjera i disciplina, otvarajući sve veći prostor bezrazložnom ekspetimentiranju i novotarenju gdje im stvarno nije mjesto. To je jasan znak "štekanja" doktrine, discipline i relativiziranje osnovne materije i forme sakramenata. Poglavito mislim na Sveti Red.
    Nemoguće je do te mjere zamagljivati jezgru i bit katoličanstva, u prevažnom segmentu hijerarhije i svetih službi, bez velike štete po duhovnost i disciplinu.
    U tom smislu bi sinoda bila promašena i otvorila put ako ne raskolu ono sve većem polariziranju na putu raskola i konačno velikog otpada Ł

    OdgovoriIzbriši
  3. Uglavnom, saga o Pačamami je i dalje u fokusu. Domoroci su donijeli ovaj puta biljku koja simbolizira pačumamu na Misu da valjda ne bi bilo uočljivo, jer jednostavno mora biti pačamamiziranja od početka do kraja. Neki novi oblik inkulturacije u obrnutom smjeru. Kako pogrešno, nevjerojatno. Ł

    OdgovoriIzbriši
  4. Poštovani, cijenila bih ako bi mi netko mogao odgovoriti kakve su reakcije hrvatskih biskupa i kardinala na vatikanski sinod o Amazoniji?
    Zahvaljujem unaprijed na odgovoru, Tuga

    OdgovoriIzbriši
  5. Mislim da bi se trebalo jako potruditi u traženju reakcija hrvatskih biskupa. No, ima iznimka "iz baze". Mons. Gerard Anton Žerdin, hrvatski je biskup, franjevac o misionar u Peruu. Uguglajte si na Youtubeu ima ponešto o amazonskoj sonodi ali dosta se dade iščitati između redaka. Naravno, tko zna čitati, odnosno promatrati i razmišljati Ł

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.