Kao što znate, pri završetku je amazonska sinode kroz koju njemački i ostali liberalni/modernistički/komunistički biskupi žele proturiti ukidanje celibata, ređenje žena i sinkretističko-ekološko-ekumensku agendu. Jasno da je cijela stvar farsa i otvoreno se govori da su zaključci već odavno napisani. Beskorisno trošenje novaca za organizaciju takvog skupa dobro se uklapa u nedavne vijesti o golemim pronevjerama novca i gubitcima u Vatikanu. O ugljičnom otisku (carbon footprint) nećemo ni počinjati.
Uglavnom, prigodom početka sinode upriličena je ceremonija u vatikanskim vrtovima gdje su se u nazočnosti pape Franje neki amazonski urođenici zajedno s drugim ljudima (među kojima i redovnici) klanjali pred dekom na kojoj su bile razne stvarčice. Najistaknutije su bile dvije identične drvene skulpture koje prikazuju nagu trudnu ženu u klečećem položaju. Takve su se skulpture pojavile i u nekakvim kanuima koje su nosali biskupi i ostali po bazilici sv. Petra, a više primjeraka istih kipova postavljeno je po jednoj crkvi u blizini Vatikana. Neki su rekli da te skulpture predstavljaju indijansko božanstvo Pachamamu, a drugi su tvrdili bez ikakvog uporišta da se radi o (oprosti mi!) Gospi. Na tiskovnim konferencijama koje se održavaju svaki dan tijekom sinode protumačeno je da se ne radi o Blaženoj Djevici Mariji i da to nitko iz službenih krugova nije ni tvrdio. Tobože se radi samo o simbolima plodnosti i majke zemlje. Naravno, logično je pitanje zašto bi se katolici klanjali simbolima plodnosti i majke zemlje kao da bi takvi antropomorfizirani idoli predstavljali neku bolju situaciju, nego pogansko božanstvo s imenom i utvrđenim kultom. Ne bismo trebali takvo pitanje postavljati jer kaže dvorski vatikanist Tornielli da je Crkva oduvijek prihvaćala poganske stvari i kristijanizirala ih. Pri tome je citirao i nešto iz govora novokanoniziranog Johna Henryja Newmana praveći se da mogu čovjeka koji se cijeli život borio protiv liberalizma u religiji kooptirati za svoju stvar. Neki su biskupi toliko izluđeni ekumenizmom da uopće ne shvaćaju u čemu je problem, a drugi iz Amazonije jasno ponavljaju da katolici ni kod njih ne iskazuju štovanje poganskim statuama i idejama/demonima koje predstavljaju. Jedan od glavnih autora sinodalnog radnog dokumenta izjavio je da čak i ako su neke ceremonije u papinoj prisutnosti bile poganski obredi, ipak je to pogansko štovanje Boga, pa je kao sve ok.
Normalni razumni katolici neki su dan pokupili te kipiće iz crkve i pobacali ih u Tiber u simboličnoj gesti pročišćavanja Crkve od idola. Inače je poznata stvar da se uklete i demonski korištene predmete treba baciti u vodu tekućicu. Iz vatikanskog stožera njihov čin je prikazan kao rasističko vrijeđanje domorodačkih osjećaja. U međuvremenu se saznalo da su kipovi kupljeni kao suveniri na tržnici u jednom gradu Amazonije. Danas je na presici Sandro Magister rekao kako prema informacijama iz Brazila protestanti (koji su nedavno premašili broj katolika u toj zemlji - bravo 2. vatikanski sabor, bravo biskupi!) koriste snimke klanjanja u vatikanskim vrtovima kako bi uvjerili ljude da se katolici klanjaju idolima. Vatikanski glasnogovornik je unatoč snimkama događaja negirao da su se ikakvi obredi ili prostracija dogodili i nekoliko novinara mu je na te riječi aplaudiralo. Danas se Franjo ispričao rekavši kako su kipovi spašeni i na sigurnom. Pri tome je izrijekom potvrdio da se radi o liku Pachamame, poganskog božanstva.
S nestrpljenjem se očekuje kakvu će ulogu popularna Pachamama imati u završnoj sinodskoj liturgiji koja će se održati ove nedjelje na blagdan (po našem tradicionalnom kalendaru) Krista Kralja.
Pri ovom kratkom pregledu preskočio sam:
- zaklada Ford koja je jedna od najvećih svjetskih promicatelja pobačaja i homobraka dijelom financira grupe vezane uz sinodu
- kažu neki biskupi da bi se Crkva trebala solidarizirati sa siromašnima tako da ukine korištenje zlata i plemenitih materijala u izradi kaleža i drugih liturgijskih predmeta
- zloglasni savez u katakombama obnovljen je pedeset godina nakon prve zavjere, neki od zavjerenika prepoznaju se po crnom prstenu
a vjerojatno i druge stvari koje sam propustio uočiti (dan ima samo 24 sata).
Kaže Franjo da Crkve nije tvrđava, nego šator na putu čiji se prostor može širiti tako da svi mogu u nj ući. Rorate dobro primjećuje da je njegova vizija Crkve zapravo cirkus.
Završit ćemo s citatom iz jedne od omiljenih Franjinih knjiga. Distopijski roman "Gospodar svijeta" objavljen prije više od stodeset godina bavi se usponom Antikrista u posljednjim vremenima.
Nije tu bilo nikakvih srednjovjekovnih strahota dok je i sam čin bogoslužja zahtijevao vrlo malo: bilo je dovoljno da se tjelesno bude prisutan u crkvi ili katedrali za vrijeme četiri nove svetkovine: Majčinstva, Života, Podržavanja života i Očinstva, od kojih se svaka svetkovala početkom jednoga od godišnjih kvartala. Nedjeljno pohađanje novoga bogoslužja bilo je posve dragovoljno.
Nije shvaćala kako bi itko mogao odbiti to iskazivanje štovanja. Te su četiri stvari bile činjenice - očitovanja onoga što je ona nazivala Duhom Svijeta - i ako su drugi tu silu nazivali Bogom, zacijelo su ih morali držati njegovim funkcijama. U čemu je, dakle, bio problem? Pa kršćansko bogoslužje nije bilo zabranjeno, u skladu s uobičajenim propisima. Katolici su i dalje mogli ići na Misu.
A opet, iz Njemačke su pristizale zapanjujuće vijesti: čak je dvanaest tisuća ljudi već iselilo u Rim, a pričalo se kako će daljnjih četrdeset tisuća odbiti novo bogoslužje u idućih nekoliko dana. Ljutilo ju je i zbunjivalo i samo razmišljanje o tome.
Nema komentara:
Objavi komentar
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.