Priznajte da više niste Katolička Crkva

Amazonska sinoda: još jedno slavodobiće za 

drugovatikanumski veleprevrat

Javljamo se opet iz Rima, dame i gospodo; pozdravlja vas Michael Matt s Remnant TV-a.

Amazonska sinoda vuče se i dalje. Bili smo na još jednoj konferenciji za novinare [subota, 12. listopada], na kojoj je postavljeno pitanje o činjenici da je u Amazoniji 80% nekoć katoličkih domorodačkih narodnosti napustilo Crkvu i priključilo se raznim protestantskim sljedbama. Na konferenciji je bilo troje predstavnika koji su trebali odgovarati na pitanja: kardinal nadbiskup Ciudad de Méxica, zatim biskup iz Brazila i redovnica, sestra Brigita ili tako nekako... U sinodnoj dvorani raspravljaju o mnogočemu biskupi, stručnjaci, domorodci, feministice i svi ostali, a onda iziđu ovi predstavnici svakoga dana u 13.30 da kažu novinarima o čemu se raspravljalo ujutro. Danas im je dakle postavljeno pitanje o činjenici da gubimo članove ondje. Smislili su svakojake izgovore ili objašnjenja, rekli da je Franjo svjestan situacije, da ljudi samo nastoje slušati riječ Božju, a u Amazoniji da je problem što kada dođe kakav pastor ili netko drugi i ponudi bolju priču ili obećanje u vezi s vremenitim potrebama, a ne duhovnim, lako je udaljiti ljude od Katoličke Crkve. To mi se i opet čini pomalo rasističkim, tvrdnja da amazonske domorodce može tako lako pokolebati najnoviji slatkorječivi misionar koji švrlja prašumom. A i pitam se zašto ih onda trebamo slušati i učiti od tih ljudi koje je, prema predstavnicima Sinode, tako lako odvući od Crkve. Biskup iz Brazila čak je rekao da je djelomice razlog što napuštaju Crkvu neukost. Pa tko je tomu kriv, Vaša Preuzvišenosti? Tko formira te ljude, tko ih uči? Što se to dogodilo s Katoličkom Crkvom u Amazoniji, Crkvom koja je 400 godina bila zapravo vrlo snažna, uzmemo li u obzir zabačenost tog područja? No pokušali su objasniti zašto se to događa, uvjeravajući nas da je Papa Franjo svega toga svjestan, da se sinodni radni dokument time pozabavio i da vide te duhovno prazne prostore, kako ih zovu, koje treba nekako popuniti.

To je dakle bio kontekst, u kojem bih želio iznijeti kratak komentar o sveobuhvatnom problemu ovdje. Naime dok sam slušao to što se govorilo u dvorani za novinare, odjednom sam stekao izrazit dojam da osim mene i još nekoliko katoličkih novinara koje poznajem nitko u dvorani zapravo ne zna što se tu zbiva. Bio je to vrlo čudan osjećaj.

Udaljuju se od poslanja Crkve! Katolička Crkva bila je najveća sila istine i prosvjećenja, najveću kulturu ikad utemeljenu utemeljila je Katolička Crkva, to je bila najveća sila dobra u svijetu, kakvu svijet nikad prije nije vidio! Ali ne, ne oslanjamo se ni na što od svega toga, ne govori se o povratku i pogledu na ono što je Crkva činila. Ne, govorimo samo o kretanju naprijed, o novim putovima, slušanju, činjenju nečega novog, nikada se ne osvrćući. Čovjek se pita: Jesu li ovi ljudi nesvjesni onog što se Crkvi dogodilo? Neki od njih, mislim, jesu, poput sestre Brigite ili kako se već zove ta redovnica, Njemica, koja je danas bila predstavnica. Mislim da ona vjerojatno želi dobro u nekom smislu, ali joj pojam o tome što Crkva jest izmiče. Ona je treći ili četvrti naraštaj poslije Drugog Vatikanskoga koncila. Neki od starih čudaka, starih hipijevaca, uključujući i Franju, znaju točno što se dogodilo, ali mnogi od ovih sredovječnih ili mlađih ljudi mislim da zapravo ne shvaćaju, zato, kažem, imam osjećaj da mi jedini stvarno znamo što se dogodilo. Drugim riječima, čitav ostatak priče, temeljni problem Amazonije nije ni dotaknut, jer to je isti onaj problem koji osakaćuje cijelu Crkvu. Prije samo nekoliko mjeseci izvješćivali smo ovdje o sastanku na vrhu glede svećeničkog spolnog zlostavljanja. Nisu se ni tada suočili s tim, i tada su svejednako "slušali", ali se nisu uhvatili ukoštac s temeljnim problemom: što je to u Crkvi otišlo ukrivo što prouzročuje ove krize? Naravno da imaju problema s pomanjkanjem svećenikâ u Amazoniji, imamo taj problem u cijeloj Crkvi! Zato što su uništili liturgiju, prije svega uništili su pojam žrtve. Svećeništvo je od toga trpjelo. Crkva Drugoga Vatikanskoga koncila otvorila se svijetu tako potpuno da ovi biskupi, svećenici i redovnice sad na Sinodi nalikuju, podsjećaju me, na useljeničku dječicu koja su tek sišla s broda, u novoj su zemlji i očajnički se trude uklopiti se, služe se pomodnim izrazima i popularnopsihološkim žargonom o krilaticama svijeta i misle da će se zbog toga doimati vrlo osviještenima, a zapravo je sve to zastarjelo, moderno koliko i filcane zastave i gitare u svetištu. Jer u svemu ovome nedostaje katolički rječnik. Ovo su svećenici, zar ne? Ali ne govore poput svećenikâ, govore poput političarâ, ekologistâ, znanstvenikâ. Ne znaju ništa o tim stvarima, izvan su svojega područja, to nije njihov djelokrug! Međutim ne žele to priznati, jer priznati što je stvarna svrha i smisao svećeništva značilo bi poništiti sve ovo, protivilo bi se duhu Drugoga Vatikanskoga koncila, duhu koji je ovu zbrku i stvorio.

Dakle rječnik se promijenio, više nije katolički, jer taj pripada starom svijetu, a ova useljenička dječica žele zvučati po posljednjoj modi svijeta koji su prihvatili kada je Ivan XXIII., upravo u ovom gradu, slavno otvorio prozore Crkve, sjećate se, tako je rekao. Otvorio je crkvene prozore suvremenom svijetu. I uspjelo je. Nije Crkva izišla u svijet na neki snažniji način, nego je svijet ušao u Crkvu, uvukao se u nju. Ušao je Sotonin dim, kroz iste prozore. I Crkva se sve otad muči da ostane važna. Sa svakim novim naraštajem stanje je sve gore i gore, a ovo što se sada zbiva, na ovoj sinodi, ne pretjerujem, dragi prijatelji, podsjeća me na parodiju iz Saturday Night Live! Čovjek ne može vjerovati da stvarno pokušavaju ovo izvesti! Zvuči tako natražno. Moderno koliko i napjev Johna Denvera. A ne shvaćaju to. Jednostavno ne shvaćaju koliko su zastarjeli, da su se pretvorili u neku vrstu stereotipnih, ocvalih hipijevaca koji su izgubili korak s vremenom: više nisu u trendu i svatko to zna, ali oni i dalje misle da jesu, i dalje su u tome.

Kako rekoh, promijenili su riječi, rječnik. Npr. majka Crkva mora postati majka Zemlja. Na Sinodi ne govore o majci Crkvi, nijednom je nisu spomenuli. Prijetnju paklenoga ognja zamijenilo je globalno zagrijavanje, doslovce; o paklu ne govore. Nekoć su svećenici, biskupi i redovnice, još i dok sam ja bio dijete, poticali na vježbanje u kreposti, učili su nas kreposti, koje smo morali zapamtiti, morali smo razmišljati o tim stvarima jer nam pomažu na putu do spasenja, koje je smisao i svrha života, ono radi čega je čovjek rođen, ono radi čega smo na zemlji: da spasimo svoju dušu, zar ne? Međutim vježbanje u kreposti iščezlo je, te u Rimu čujemo samo poziv da budemo ekološki svjesni i budni, to je najvažnije. Jer nebo je sad zamijenio naš zajednički dom. Kad govore o zajedničkom domu, služe se gotovo pobožnim izrazima: "Moramo poznavati, ljubiti i služiti majku Zemlju jer ona je zajednički dom!", kao da je sveta, to je poput panteizma. I stvarno me podsjeća, kad govore o ekološkim temama, na to kako su svećenici i redovnice u katoličkoj školi zvučali kad bi govorili o raju, o vječnom Jeruzalemu, mjestu kojemu svi težimo. To se posve promijenilo. Naravno, ni vojujuća Crkva, kojoj svi mi jedno vrijeme pripadamo, nije uopće spomenuta, nego smo sad prateća Crkva, jer ništa osim praćenja i nemaju: poslanje Crkve doživjelo je temeljitu preobrazbu i upravo to dolazi do punog izražaja na ovoj sinodi. A radi se, usput budi rečeno, baš o istoj onoj preobrazbi koja je počela od svete mise, od liturgije. Već pedeset godina misa je poharana, pretvorili su je u protestantsku službu, učinili da svećenici više ne budu toliko potrebni, jer riječ "žrtva" gotovo je potpuno iščezla iz liturgije, iz rimskog obreda. Svećenika su okrenuli od oltara. Bio je okrenut Bogu i vodio zajednicu u štovanju Svevišnjega u svakoj misi, a sad su ga obrnuli, preusmjerili, čak je i usmjerenje svetišta promijenjeno. Žrtveni oltar pretvoren je u stol, baš kao što su željeli Cranmer i ostali protestanti. Zašto? – Zato da se liturgiju usredotoči na čovjeka, učini antropocentričnom, umjesto da bude usredotočena na Boga. U središtu više nije nebo, u središtu više nije Bog; središte je premješteno na zemlju, na čovjeka, na ono što se događa ovdje u našem zajedničkom domu. O tome se radi; to je smisao čitavoga ovog sinodnog jalovog posla: preusmjerenje Katoličke Crkve. Ističu Euharistiju kao da ih je stvarno briga za nju, i neke možda i jest, ali zapravo uvijek taj poziv da se Krista donese u Amazoniju prati tvrdnja kako je, budući da ondje nema svećenikâ, vrijeme da ubacimo dame. Vrijeme je, smatraju, da promijenimo crkvena pravila, da počnemo žene rediti za đakonice, rediti čak i za svećenice – kardinal nadbiskup baš je jučer rekao čak i to: "Da, mi smo za žensko svećeništvo." Jer da stanovnici Amazonije jednostavno ne mogu izići nakraj s pojmom celibata, pa im zato treba dati oženjene svećenike, treba im dati i svećenice, jer u Amazoniji su se navikli na to da žene vode stvari...

A japanski katolici? Upravo smo se vratili iz Japana, gdje smo naučili sve o Kokuri. Japanski su katolici bili tako čvrsto vjerski formirani, od ljudi poput sv. Franje Ksaverskoga, da su tijekom 250 godina, dok je Crkva bila prognana iz Japana, opstali. Nisu imali svećenika, nisu imali Euharistiju, nisu imali misu, ali nakon 250 godina, kad se Japan otvorio i katolički se misionari vratili onamo, zapanjili su se, našavši cvatuću katoličku zajednicu. Nitko nije bio rekao: "Japanci nemaju svećenika, treba angažirati dame ondje da obave svoje."

Prema tome, ako ništa drugo, hoće se reći da danas ljudi, Crkva Drugoga Vatikanskoga koncila, pokoncilska Crkva, narodi u prašumama i bilo gdje drugdje nikako ne mogu izići nakraj s onim s čim su katolici izlazili nakraj i što su prihvaćali i voljeli 2000 godina. Ne, danas nitko ne može izići nakraj s time. Zašto? – Zato što su razvalili Crkvu! Zato što ne postavljaju zahtjeve ljudima. Zato se, Vaša Preuzvišenosti, sestro, oče, svatko u Amazoniji pridružuje bilo kojoj sljedbi koja naiđe i povodljiv je za svakim opsjenarom koji mu dođe govoriti o Gospodinu. Jer im vi nikada niste rekli da trebaju pripadati Katoličkoj Crkvi da bi se spasili. Vi ste odgovorni za to! Vi ste rasisti, jer vam nije dovoljno stalo do ljudi u svijetu da im kažete istinu. Istinu da je Krist ustanovio Crkvu kako bi spasio njihove duše, da moraju biti članovi Njegove Crkve, Njegova Otajstvenog Tijela.

Ispovijed, sakrament ispovijedi spomenut je dosad jedanput, od žene stručnjakinje, jedne redovnice ovdje na Sinodi. Ona je rekla da žene u Amazoniji već slušaju ispovijedi, jer nema muškaraca: "Ne možemo dati odrješenje, ali svejedno slušamo ispovijedi." Zašto, sestro? No, to je jedini put da smo na Sinodi čuli išta o ispovijedi.

Grijeh je spomenut zasad jedanput, kad je jedan od biskupa iz Brazila rekao da svi moramo priznati svoje grijehe protiv majke Zemlje, protiv okoliša. Nije se šalio.

Pakao? Pogađate koliko je puta spomenut na ovoj sinodi. Nijednom. Budući da je raj na zemlji, ne govore puno ni o raju, ali o paklu nisu zasad rekli ni riječ. Gotovo kao da pakao po mišljenju tih ljudi i ne postoji. A ne postoji li pakao, to pretvara Crkvu u besmislen, jalov posao, zar ne? Jer čemu onda sve ovo? Čemu mučenici? Čemu misa? Radi čega ispovijedati svoje grijehe, uopće krstiti se? Ako pakao ne postoji, čemu sve to?

I ne može se ovako dalje, ne možete ukloniti nešto tako temeljno kao misao na raj i pakao, spasenje i sud Božji i očekivati da vas shvate ozbiljno, da ste i dalje katolici. Jer ako je Crkva o nečem tako temeljnom bila u zabludi 1965 godina, tj. nije znala da Bog iznenađenja ne bi nikad doista bacio nekoga u pakao, koji ionako ne postoji, dakle ako je tako dugo bila u zabludi o tome, zašto je itko iole ozbiljno shvaća? Zašto su svi ti stručnjaci došli ovamo u Rim savjetovati se s Katoličkom Crkvom, ako je ona bila tako slijepa i zabludjela dvije tisuće godina? Koga briga što ona misli o Amazoniji! Kako vam ona može pomoći kad je imala potpuno krivo i bila rasistička i zla i patrijarhalna dvije tisuće godina? Inače, to je još jedna mala dobro čuvana tajna na ovoj sinodi: da su katolički misionari bili ondje u prašumama 400 godina! Nekidan smo prikazali isječak iz filma "Misija", istinite priče o katoličkim misionarima koji su otišli u ta područja Južne Amerike, mnogi od njih podnio je mučeničku smrt, osnovali su misije, osnovali gradove, ostvarili nevjerojatno djelo obrazujući domorodce i govoreći im o Kristu, pomažući im da nađu Kristovo svjetlo, prime krštenje i sve ostalo. Riskirali su život otišavši u prašumu poslušni čemu? – Poslušni božanskom poslanju od Isusa Krista, koje također nije nijedanput spomenuto ovdje na Sinodi: poći u svijet i obratiti sve narode. Sve narode! I krstiti ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! To je rekao Krist trenutak prije nego što će uzaći na nebo. Bio je to Njegov posljednji nalog apostolima i njihovim nasljednicima (od koji su neki u ovom gradu): da je njihovo poslanje, njihov smisao, njihova svrha obratiti i pokrstiti sve narode na svijetu. A ne "slušati" ih, učiti od njih; nego ih krstiti. To nije dosad nijedanput spomenuto na amazonskoj sinodi. I ne bi nas ta činjenica trebala iznenaditi. Tradicionalnim katolicima ona i nije nikakvo iznenađenje, ali govorim sad ljudima koji, nadam se, počinju uviđati da je nešto u Katoličkoj Crkvi otišlo jako ukrivo. Amazonska je sinoda izvrsna prilika da se vidi do čega je kriza u Crkvi dovela, što se to Katoličkoj Crkvi dogodilo. Jer, ponavljam, misionari su u davnini već bili u Amazoniji da obrate domorodce na katoličku vjeru. I, usput budi rečeno, izbrišimo već jednom tu ponajgrozniju od svih crnih legendi: da tim misionarima nije bilo stalo, da su onamo otišli radi zlata i samo su utirali put imperijalizmu. Ne, misionari koji su otišli onamo riskirali su život, išli su u kanuima, mnogi od njih izgubili su život, ali znali su, bolje od svih znali su da ne mogu govoriti izgladnjelim domorodačkim narodima o duši. Znali su da pogani, domorodci trebaju jesti, trebaju krov nad glavom, trebaju odjeću, prije nego što bude moguć bilo kakav sadržajan razgovor, razgovor koji je potreban da bi se otvorili predodžbi o milosti i obraćenju k svjetlu Isusa Krista. Misionari su, drugim riječima, bili stručnjaci za to kako podmiriti potrebe domorodačkih naroda. Tako da su izgradili njihove misije, izgradili škole, stoljećima se brinuli za njihovo obrazovanje, a te misije prometnule su se u sela, koja su se prometnula u gradove, koji su postali jedni od najvećih gradova u Južnoj Americi, goleme metropole poput São Paula, nazvanog, naravno, po svetom Pavlu. Pogledajte Krista Otkupitelja koji stoji nad Rio de Janeirom! Zašto? – Jer je to bilo potpuno katoličko mjesto, i sve te zemlje, svi ti gradovi bili su prožeti katoličkim duhom zbog misionarâ, koji su doveslali onamo u kanuima, polovica njih umrla je, podnijeli su mučeništvo zbog svojih natojanja. Jer nisu vjerovali da Bog govori svim ljudima, preko drveća i preko grmlja i preko prašume, te da je zapravo svejedno, nego, iako su voljeli domorodce, vjerovali su da oni, pogani, slijede religije nadahnute od samog Sotone. Zašto? – Zato što sv. Pavao tako kaže, u poslanici Korinćanima, i Katolička je Crkva uvijek tako naučavala. Nisu mrzili domorodce, poslali su svoje najbolje i najbistrije ljude da im donesu Kristovu riječ, jer su vjerovali da se domorodci inače neće spasiti. O tome se radilo, to je bila bit Katoličke Crkve! Katolički misionari, kako rekoh, bili su prvi spremni živjeti i umrijeti za amazonske narode, jer su znali da ljudi u svijetu čame u tmini, u tmini istočnoga grijeha, i očajnički trebaju krštenje – to je Krist rekao! – i da bez krsne posvetne milosti, bez sakramenata, neće imati izgleda da dođu u nebo, stoga nije nikakva ljubav ostaviti ih u tmini. Najveća je od svih ljubavi reći im za Krista, reći im za Katoličku Crkvu, dati im pristup sakramentima, ne obraćati nikakvu pozornost na boju kože i s ljubavlju ih dovesti k Isusu. To je Katolička Crkva radila dvije tisuće godina! Pretpostavljati suprotno, kao što ovi nesposobni lakrdijaši sada čine: da Katoličku Crkvu nikad nije bilo briga ni za što od svega toga i tek se u posljednjih nekoliko godina dokučilo kako biti suosjećajan prema domorodcima – bezočna je laž. To je povijesni revizionizam u najgorem obliku, crna legenda koju serviraju novinarima.

Znam, neki se ljudi ne slažu s ovim što govorim, misle: "Stara je Crkva bila u krivu, mi se ne slažemo sa starom Katoličkom Ckvom, koja je bila ogrezla u religijskom supremacionizmu i fanatizmu, i trebalo je se riješiti, drago mi je što se to događa." U redu, to je njihovo mišljenje, ali nije riječ o tome. Naime čak i protukatolički ateist složit će se s nama da bi ako Katolička Crkva više nije Katolička Crkva, ako je potpuno redefinirala sebe, ako je sebe potpuno raskorijenila, jednostavno bilo pristojno i pošteno da ovi ljudi koji kažu da predstavljaju Katoličku Crkvu priznaju to svijetu: "Više nas ne zanima duša, ne zanimaju nas više četiri posljednje stvari. Zapravo, i ne vjerujemo više u postojanje pakla." Mislim da će čak i ateist, čak i nekatolik reći: "Da, to bi bilo pošteno. Prestanite lagati, prestanite s propagandom, prestanite se pretvarati i priznajte: više niste Katolička Crkva, onako kako je ona ustanovljena i kako je djelovala gotovo dvije tisuće godina." Jer tko može kriviti vjernike katolike kao što smo mi, i vi, i ljudi diljem svijeta, kad pitamo: "Što se to ovdje događa? Tko su ova stvorenja koja tvrde da su naši predstavnici, da predstavljaju Katoličku Crkvu koju svi mi poznajemo i ljubimo, Katoličku Crkvu čije su nas redovnice i svećenici u našoj mladosti poučavali o četiri posljednje stvari, o milosti i o nužnosti da se pripada Katoličkoj Crkvi i bude podložan rimskom prvosvećeniku? Tome su sve nas poučavali, a sad je iščezlo. Dakle netko to treba objasniti. Ne možete se ponašati kao da se ništa nije promijenilo; sve se promijenilo! Promijenili su poslanje Crkve, pred našim očima! Ono što je bilo jedini razlog Utjelovljenja, kako su nas učili u katoličkoj školi: Krist je radi toga došao na zemlju, radi toga se rodio, zbog istočnoga grijeha, jer su se padom naših praroditelja zatvorila rajska vrata. Misle da je djetinjasto u to vjerovati? U redu, ali to su crkvena učenja i dogme, ono što se katolike 1965 godina poučavalo da moraju vjerovati pod prijetnjom smrtnoga grijeha, jer inače nikad neće vidjeti Božjeg lica. Prema tome vrlo je ozbiljno kad predstavnici Crkve jednostavno više ne spominju te stvari. Ako nema grijeha, ako pakao zapravo ne postoji, onda je Katolička Crkva bila u zabludi, nije imala smisla.

"Što se to dogodilo našoj Crkvi?" pitanje je koje svi mi ovdje u Rimu ovoga tjedna postavljamo, dok gledamo kako duh Drugoga Vatikanskoga koncila postaje nešto nalik na utjelovljenje novoga Krista. Stari Krist kao da nije u Rimu ovih dana. Tu je novi Krist, kojeg zapravo nije briga za pravila, Krist koji nije božanski sudac. To je Krist koji govori i preko svećenika i preko šamana u isto vrijeme i s istom učinkovitošću. Tako nam na Sinodi govore da je umjesto opomene grešniku i pouke neukomu posao katoličkih svećenika, redovnica i biskupa da slušaju grešnika i uče od neukoga. Sam Sotona ne bi mogao smutiti ove ljude više nego što već jesu smućeni, te misle da bismo sad trebali slušati grešnika i učiti od njega, slušati pogane i učiti od njih! I nastavit će tako. No ako je stvarno to njihov novi put, onda nisu predstavnici Isusa Krista, nego Njegovi lažni predstavnici, a duh Drugoga Vatikanskoga koncila pretvorio ih je sve u misionare ne Utjelovljene Riječi, nego popularnopsihološkoga blebetanja suvremenog svijeta, svijeta koji je odbacio Krista i uključio ovu sinodu i cijelu Crkvu u akciju da se stvori dojam kako sam Krist (i tu nastupa bogohuljenje), taj novi Krist, blagoslivlja i odobrava cjelokupni masonski naum uspostavljanja jedinstvene svjetske religije i novog svjetskog poretka. Ali kršćanstvo je u redu, dokle god ne polaže pravo na nadmoć; Katolička Crkva je u redu, dokle god je samo jedna od mnogih! – To je masonska podvala, a Katolička Crkva u svom ljudskom elementu nasjela je na nju, dokraja. Ako je i bilo sumnje u to, amazonska je sinoda otklonila svaku sumnju.

https://remnantnewspaper.com/web/index.php/articles/item/4631-hippies-in-the-vatican-a-groovy-kind-of-synod