Samo jedna

Pobjeda Bezgrješnog Srca: „samo jedna vjera, samo jedno krštenje, samo jedna Crkva, Sveta, Katolička, Apostolska“.

Dvije stogodišnjice:
Fatima i Oktobarska revolucija

Pobjeda Bezgrješnog Srca Marijina koju Gospa obećava u Fatimi, nije samo nagrada Neba onima koji slijede Mariju sve do vrha Kalvarije, nego pobjeda na zemlji „samo jedne vjere, jednoga krštenja, samo jedne Crkve, Svete, Katoličke, Apostolske“. To je odgovor koji je Gospa dala na protukršćansku Oktobarsku revoluciju uoči njezinog izbijanja 1917. godine. A to je, sto godina kasnije, naša bitka koja će se nastaviti sve do konačne pobjede.

Među mnogim obljetnicama koje se obilježavaju 2017. godine, dvije se ističu zbog vremenskog podudaranja, ali i zbog svoje očite oprečnosti: Fatima i Oktobarska revolucija.

U mjestu Cova da Iria, blizu Fatime, jednom zabitnom portugalskom selu, Gospa se ukazala trima pastirima šest puta uzastopce od 13. svibnja do 13. listopada 1917. godine, povjerivši im poruku za čovječanstvo. U Petrogradu, glavnome gradu Rusije, od veljače do listopada iste godine, dogodila se revolucija koja je ušla u povijest upravo jer je i ona umišljala da se obraća čovječanstvu. Ono što ova dva događaja koja su se zbila u istim mjesecima imaju zajedničko jest to da su oba nositelji sveopće poruke. Međutim, socijalistička i egalitarna poruka pokazala je tijekom jednog stoljeća svoj razorni domašaj. Fatimska poruka suprotstavlja zabludama koje će Rusija proširiti po svijetu poruku nade koja kulminira u riječima: „Na koncu će moje Bezgrješno Srce pobijediti“.

Revolucionarna gibanja koja su se iz Rusije proširila po cijelome svijetu dosegla su svoj vrhunac prodrijevši unutar same Crkve Katoličke koje je danas, čini se, najveći čimbenik pomutnje u svijetu. No samo će unutar Katoličke Crkve moći nastati – i već je nastao – pokret reakcije na ideološku Revoluciju čiji je glavni pokretač bila Rusija. Posljednja tajna koju je objavila sestra Lucija, Fatimska vidjelica, opisuje kaznu kozmičkih razmjera koja će se sručiti na neraskajano čovječanstvo, ali istodobno pokazuje koji je lijek ovoj kazni u povijesnom vremenu u kojemu živimo: „Samo jedna vjera, samo jedno krštenje, samo jedna Crkva, Sveta, Katolička, Apostolska“.

Ove riječi Majke Božje sestri Luciji znače da ne smijemo pronalaziti izvan Crkve odgovor na teške pogibelji koje prijete svijetu. Neki posvećuju svoju energiju proučavanju gospodarskih problema koji nas ugrožavaju: drugi gube svoje vrijeme u složenim geopolitičkim raščlambama: drugi opet ograničavaju svoje raščlambe na sukob kultura i civilizacija; na koncu: ima i onih koji upozoravaju na religiozni domašaj pitanja, ali se gube u samozavaravanju o ekumenskom zagrljaju među religijama. Svi oni, iako mogu uhvatiti djelomične vidike problema, varaju se na dubljoj razini.

Riječi „samo jedna vjera, samo jedno krštenje, samo jedna Crkva“ potvrđuju da samo Katolička Crkva može reći svijetu riječ istine. A ova istina ona je ista koju je Isus povjerio svojim učenicima, rekavši im: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se!“ (Mk 16,16)

Poslanje koje Isus povjerava apostolima i njihovim nasljednicima jest naviještanje cjelovite poruke istine i spasenja. Istinu Katoličke Crkve, njezino božansko podrijetlo, njezinu jedincatost, ono što nam daje ovlast reći da izvan nje nema spasenja, pokazuju njezina temeljna obilježja, njezine razlikovne crte koje ispovijedamo od IV. stoljeća u nicejsko-carigradskome simbolu vjere: Credo unam, sanctam, catholicam et apostolicam Ecclesiam. A Gospa se ne izražava drukčije kada jasno izriče ove riječi: „samo jedna Crkva, Sveta, Katolička, Apostolska“.

Crkva je od svojega utemeljenja jedna i nepodijeljena u svojemu nauku, u svojim sakramentima i u svojoj vlasti; ona je sveta, čista i bez mrlje, nikada grješna, premda u sebi obuhvaća grješnike; ona je katolička, to jest sveopća, predodređena za proširenje po svijetu samo jednoga Kristova Krštenja i jedinoga spasenja; apostolska je jer je utemeljena na neprekinutoj sukcesiji svojih pastira, od svetoga Petra, od apostola sve do dana današnjega.

Ovi pastiri nisu bezgrješni u svojemu ponašanju, ni nezabludivi u svojemu učenju, osim ako nije posrijedi Rimski Prvosvećenik koji neko učenje formulira na izvanredan način, ex cathedra, ili pak na redoviti način kojim potvrđuje trajno Učiteljstvo koje izriče Tradicija.

Može se dogoditi da se jedan papa zbilja odrekne svojega poslanja koje se sastoji u utvrđivanju braće u vjeri i u propovijedanju cjelovitoga Evanđelja svakome stvorenju. Isus nam pak jamči da vrata paklena nikada neće nadvladati, čak ni u slučaju nevjere njegova Namjesnika (Mt 13, 16-20). Sotonin dim može prodrijeti u Crkvu i obaviti Petrovu stolicu, ali tko i dalje ispovijeda svoju vjeru i živi u skladu s njom, ne treba se ničega bojati jer Gospine riječi sadržavaju i obećanje pomoći onomu tko ostane vjeran, kao što je Ona to bila na savršen način tijekom muke Kristove. U tim mračnim časovima cijela vjera Crkve koja se rađala bila je sadržana u Prečistom i Bezgrješnom Srcu Marijinom. A pobjeda Bezgrješnog Srca Marijina koju Gospa obećava u Fatimi, nije samo nagrada Neba onima koji slijede Mariju sve do vrha Kalvarije, nego pobjeda na zemlji „samo jedne vjere, jednoga krštenja, samo jedne Crkve, Svete, Katoličke, Apostolske“. To je odgovor koji je Gospa dala na protukršćansku Oktobarsku revoluciju uoči njezinog izbijanja 1917. godine. A to je, sto godina kasnije, naša bitka koja će se nastaviti sve do konačne pobjede.


Tekst: Roberto di Mattei, Radici Cristiane br. 124., svibanj 2017.
Izvor: https://www.radicicristiane.it/2017/05/editoriali/due-centenari-fatima-la-rivoluzione-ottobre/