utorak, 27. lipnja 2017.

Gostujući autor - “A gle dima i tame!”

Najprije jedna napomena. U glavnoj tezi sljedećeg članka se potpuno slažem s autorom i to sam već, čini mi se, i spominjao usputno na ovom blogu. Mislim da nije osnovni cilj ovog teksta uvjeriti ikoga da se u Međugorju ukazuje đavao, a ne Gospa. Meni Međugorje ne predstavlja ništa u životu, ali oni kojima je bitniji dio življenja katoličke vjere teško da će promijeniti stav pročitavši članak na nekom blogu. Kako ja razumijem, autor želi naglasiti da se protivljenje međugorskom fenomenu ne može temeljiti samo na teorijama nekih čisto ljudskih zavjera: franjevci u stoljetnom sukobu s biskupima, pohlepa, duhovna oholost itd. To upozorenje je sasvim na mjestu i namjenjeno je prije svega onima koji su u pogledu Međugorja već skeptični ili ga negativno prosuđuju. (TB)


“(…) Što je vrijedilo za njih, vrijedi i danas kad smo gotovo pa uvjereni svi po redu da nema nečistih duhova. Počesto i sami pastiri – žeteoci Božji ne vjeruju da postoje takvi duhovi. Ili ih možda slabo prepoznaju i otkrivaju, te onda nisu od prave koristi svojemu puku. (…)”

Te riječi iz razmišljanja don Ivana Bodrožića koje su nedavno objavili neki portali padaju na pamet autoru ovoga teksta pošto je pročitao članak mr. Snježane Majdandžić-Gladić “O međugorskim zelotima…”. Članak je doista vrijedan hvale, zbog hrabrosti i sposobnosti autorice da neuvijeno kaže i bjelodano pokaže da se u Međugorju nikad nije ukazala Gospa, ali u tom tekstu kao da se uopće ne računa s mogućnošću da se ondje ukazao i ukazuje đavao. To pomalo podsjeća na čudno tumačenje koje o onom poznatom mjestu iz Poslanice Efežanima kako “nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego (…) protiv zlih duhova” možemo naći u knjizi Josepha Ratzingera “Isus iz Nazareta” (I., str. 186), a nije zanemariva ni činjenica da ćemo, recimo, u enciklikama Lava XIII., Pija IX., X., XI. i XII. spomen pakla i vražjeg djelovanja na ljude naći skoro pa nigdje. Prisjetimo se i poznatih amsterdamskih ukazanja takozvane Gospe Svih Naroda koja negda bijaše Marija: povjerenstvo koje ih je ispitalo bilo je zgroženo i zaključilo je da se ne radi o Gospinim ukazanjima, ali je pojavu pošto-poto htjelo svesti na naravne, ljudske uzroke, ne dopustivši mogućnost da su posrijedi mimonaravne, đavolske objave. Naposljetku je novi biskup ukazanje priznao. Kad se ustraje na tome da se ne ukazuje nitko, onda se ako se ispostavi da se netko ipak ukazuje zaključi da je taj netko zacijelo nebesnik.

“Sve sami izmišljaj i umišljaj!” kaže biskup Perić na jednome mjestu u svom nedavno objavljenom tekstu o međugorskim ukazanjima u prvih sedam dana. Ali što ako npr. nekom salezijancu u Kanadi zrnca međugorske krunice postanu zlatna, i neki se naš svećenik gledajući zanesenu međugorsku vidjelicu osvjedoči da sve ipak nije samo umišljaj i izmišljaj? Što se događa kad đavla “izbacimo iz jednadžbe”, pokazuje nam i jedan nedavno snimljen igrani film (“Sezona lova”), u kojem John Travolta (naime njegov lik, Srbin) Robertu De Niru (njegovu liku) priča kako se uvjerio u Božju opstojnost prisustvujući ljudskim zlodjelima prestrašnim a da bi mogla potjecati samo od čovjeka. “Travolta” je iz jednadžbe bio izbacio đavla, pa je naposljetku morao na njegovo mjesto ubaciti Boga, đavolske poticaje pripisati Bogu, đavla smatrati Bogom.

Ako đavla izuzmemo iz međugorske jednadžbe, na koncu ćemo božanskima početi smatrati npr. ekstaze međugorskih vidjelaca, međugorska sunca, pa i međugorski četvrtak jer štovatelju sunca Braci, o kojemu je nedavno film snimio autor igranog filma o Međugorju Jakov Sedlar, četvrtak je novi Dan Gospodnji, kao što je bio i Sai Babi, koji je o sebi rekao da je onaj isti koji se nalazi i u Međugorju…

Ovih dana aktualne su kod nas navodne Gospine objave predsjedniku Svećeničkoga marijanskog pokreta don Stefanu Gobbiju, čiji je nasljednik, don Laurent Larroque, uz pomoć vlč. Marinka Miličevića, bivšeg isusovca, a sada svjetovnog svećenika koji je kancelar Gospićko-senjske biskupije, duhovnik Zajednice Injigo i odgovorna osoba za Svećenički marijanski pokret u Hrvatskoj, 22. lipnja u Udbini posvetio hrvatski narod Bezgrešnom Srcu Marijinu. U jednom tekstu o tim objavama na početku se kaže: “Navodna unutarnja čuvenja o. Stefana Gobbija prošarana su tako brojnim obmanama, doktrinarnim zabludama i lažnim proročanstvima te će biti dovoljno navesti tek nekoliko izvadaka iz Plave knjige da se jasno pokaže kako taj spis nije, kao što se tvrdi, božanski nadahnut, nego su posrijedi osobna razmišljanja o. Stefana Gobbija.” No može li itko povjerovati da se doista radi o pukim Gobbijevim osobnim razmišljanjima, izmišljanjima ili umišljanjma? Teško. Pa znači li to onda da su ipak posrijedi nebeske, Gospine objave? Nipošto. Zato se u tom članku ipak, hvala Bogu, dodaje: “Ako pak o. Gobbi ustraje na tome da se ne radi o njegovim osobnim razmišljanjima, mora se zaključiti da su onda posrijedi đavolja duhovna očitovanja, jer neke od tih poruka oprečne su nauku Svete Crkve Katoličke.” (http://www.catholicdoors.com/isit/isit01.htm)

Poznati egzorcist mons. Andrea Gemma na pitanje o međugorskim vidiocima: “A ako navodni vidioci stvarno vide Gospu?” odgovara: “Onda vide Sotonu koji se lažno predstavlja. Jer Sotoni je jako stalo da raskoli Crkvu, suprotstavi dvije struje jednu drugoj: za Međugorje i protiv Međugorja. (…)” (http://unamsanctamcatholicam.blogspot.hr/2011/04/bishop-and-exorcist-andrea-gemma-on.html)

U “Ogledalu pravde”, na žalost, slabo se računa s tom mogućnošću. Ipak, na nekim je mjestima natuknuta. Na primjer:

“12. XI. 81: (…) Pod jednom od najsvetijih molitava Crkve, pod Vjerovanjem [i to na “rođen od Marije vazda Djevice”], pojava se ‘iz sveg grla’ smije. Tko će nas uvjeriti u ozbiljnost takve pojave i molitve? Da netko to sve ne ismijava?”

“8. XII: (…) ‘Ispod njezinih nogu i oko nje tama i dim tu se širili. (…)’ To se događa na svetkovinu Bezgrješnoga začeća! Dan Najčistije, bez iskonske ljage, a gle dima i tame! Tko to ubacuje tamu i dim oko najsvetije ljudske osobe?”

U “Međugorskim stranputicama”, članku biskupa Perića, možemo pročitati i ovo:

“(…) Ne čudimo se nekadašnjoj ‘međugorskoj djeci’ što svoje nesavršeno vjeronaučno znanje pripisuju Blaženoj Djevici Mariji, nego se čudimo tadašnjim svećenicima, župnim vikarima u Međugorju, fra Tomislavu Vlašiću (…) i fra Slavku Barbariću (…), kako su mogli upisivati takve upitne i heretične rečenice. Kao da su pretpostavljali da se radi o novim spoznajama koje će usvajati ne samo pojedinci i skupine vjernika, koji čeznu za ‘čudesima’ i ‘ozdravljenjima’, nego će i sama Crkva mijenjati svoj biblijski i učiteljski nauk!”

“Je li to samo psihogena proizvođevina dječje mašte i psihe? Ili je neka čudnovata sila uplela svoje prste u ovaj fenomen?”

Valja se upitati: Ako su fra Tomislav Vlašić i fra Slavko Barbarić zapisivali “Gospine” rečenice za koje su znali da su heretične, nije li to dokaz autentičnosti tih rečenica, dokaz da ih je prije će biti izrekla “neka čudnovata sila” nego smislili fratri ili djeca. I koja li bi to čudnovata sila bila? Zar nam je tako teško imenovati je, nazvati je đavlom? Očito jest.

A zapravo nam mnogošto postaje jasnije, pa i lakše, ako priznamo đavlovo postojanje i djelovanje na ljude. Zar nam nisu npr. Kuran i Muhamed jasniji i zar ne postajemo i sućutniji prema Muhamedu ako ne mislimo da je on smislio, nego da mu je đavao prerušen u anđela Gabriela objavio da Isus nije umro na križu, nije uskrsnuo, nije Božji Sin, nije Spasitelj i Otkupitelj, nije obećao poslati Duha Svetoga, nego Muhameda… Strašno je dopasti đavolovih kandža.

Oni koji brane istinu da se u Međugorju Gospa nikad nije ukazala u manjini su i plivaju protiv struje. Zaslužuju priznanje za hrabrost, pogotovo ako su iz Hrvatske. Njihov je put uzbrdast i trnovit, rekao bi biskup Žanić. Međutim istinu o međugorskom fenomenu cjelovitije bismo, suosjećajnije i djelotvornije branili kad bismo ozbiljnije uzimali u obzir mogućnost da međugorski vidioci doista vide, ali ne Gospu, nego đavla prerušenog u Gospu, i vjeruju da je to Gospa.

Molimo li se za njih? Njima je “Gospa” jednom rekla da se ne trebaju moliti za sebe, jer da ih je ona već najbolje nagradila. Ako se ni mi za njih ne molimo i zbog njih ne plačemo, na to nas je nagovorio đavao, a ne Gospa. O njemu znamo i da ga, kako kaže sv. Ivan od Križa u “Usponu na goru Karmel” (2. knjiga, 11. poglavlje), jako veseli čovjekova žudnja za privatnim objavama. U “Kršćanskom savršenstvu” (Živan Bezić, izd. 1986., str. 412) čitamo o karizmama da se tko ih ima nema čime dičiti, a tko ih nema, neka ih i ne želi, jer bi to mogao iskoristiti đavao da podmetne lažna viđenja i objave (ovo je, usput budi rečeno, sasvim dovoljan razlog za osudu karizmatskog pokreta, čim se taj pokret može zvati tako kako se zove). Znajući sve to, zar možemo ustrajati na tome da u Međugorju, kad je riječ o ukazanjima i objavama, nema ničega osim ljudskih izmišljotina i umišljaja?

Broj komentara: 36:

  1. Ne mogu reći da dosta poznajem demonologiju pa ne ću donositi sudove, no ponajprije mislim da je đavao lukav i da je majstor opsjene, svaki put na nov i neuhvatljiv način. U nekim slučajevima to nadilazi sva naša očekivanja.
    Početkom osamdesetih bilo je dosta starijih fratara, tridentinaca. Ne mislim da nisu molili neki oblik egzorcizma. Zašto to onda nije djelovalo?
    Postavlja se pitanje koliko je Bog dopustio đavlu da djeluje?!
    Slažem se s frere Michelom de la Sainte Trinite da je posveta Rusije veličanstven događaj kojim će početi pobjeda Srca Marijina, dakle zahvat Blažene Djevice kojim će biti uništene hereze, a time i modernisti i masonerija.
    Stoga su lažna ukazanja korisna i potrebna, samo da se zaboravi Fatima.
    Mislim da se bez dubljeg razumijevanja Fatime nikada ne će razriješiti enigma Međugorja: je li to zbilja nastavak i dovršenje onoga što je početo u Fatimi ili je riječ o Protu-Fatimi?

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ako bi Međugorje bilo nastavak i dovršenje Fatime, zar to ne bi značilo njezinu „evoluciju“? Dapače, „evoluciju“ katoličke dogme, u prihvaćanje hereze, u vjerski indiferentizam. Nije li upravo to jedan od plodova Međugorja: ljudi se obraćaju, mole krunicu, ozdravljaju… na temelju ukazanja sablažnjive, blasfemične “Gospe”, koja poručuje da su pred Bogom sve vjere iste, da njezini vidioci ne trebaju moliti za sebe, jer ih je ona najbolje nagradila itd. Baš me briga što ta „Gospa“ kaže, ako sam zbog nje ozdravio, počeo moliti krunicu, obratio se? Koga briga govori li ona istinu? Ustvari, s obzirom na sve te silne dobre plodove, mora da je i ono što ona kaže istina…
      M. P.

      Izbriši
    2. M.P.,

      Bog i zlo može iskoristiti za dobro, npr. da se čak i na mjestu lažnih ukazanja ljudi obraćaju na Katoličku Vjeru, ili da se izliječe. Ne obraćaju se oni niti se izliječe poradi lažnih ukazanja, nego poradi toga što su otvorili srce Božjoj milosti i molili za ozdravljenje čvrstom vjerom.

      Izbriši
    3. Naravno. To kaže npr. i mons. Andrea Gemma u intervjuu citiranom u članku.
      M. P.

      Izbriši
    4. S druge strane, postoje i "obraćenja" zasnovana na lažnom ukazanju (dakle trebao sam i prije upotrijebiti navodnike). A postoje i đavolja izlječenja.
      M. P.

      Izbriši
  2. Na stranicama mostarske biskupije, u rubrici o međugorskom fenomenu, ima koristan članak o istinitim i lažnim ukazanjima. U njemu piše i što svašta đavli mogu: proizvesti tjelesne ili imaginarne vizije, falsificirati ekstazu, u hipu izliječiti bolest uzrokovanu đavolskim utjecajem, proizvesti stigme, glumiti čuda i fenomene levitacije i bilokacije, utječući na nečiji vid ili viđenje pričiniti da ljudi ili predmeti nestaju, uzrokovati da netko čuje zvukove ili glasove, uzrokovati da netko govori u jezicima, izreći činjenicu koja je skrivena ili udaljena.
    M. P.

    OdgovoriIzbriši
  3. Pa da! Skroz je logično da se Lucifer već 36 godina s Božjim dopuštenjem ukazuje u Međugorju, a još je logičnije da poziva na krunicu, post i ispovjed (Lucifer obožava krunicu i post i ispovijed)a najlogičnije je da je toliko ljudi ozdravio i obratio na katoličku vjeru! Većina naših vjernika je stvarno glupa kad misli da se to Gospa ukazuje kad je preprepreočito da je to Lucifer! Hvala na ovom genijalnom članku!

    OdgovoriIzbriši
  4. Odlično ste detektirali Lucifera i u objavi don Stefanu Gobbiu gdje Lucifer lukavo potvrđuje Gospino ukazanje u Fatimi i Akiti, poziva na hitno obraćenje, krunicu, post i posvećenje Marijinom Srcu i najavljuje veliku kaznu za bezbožni svijet. ovo su nam dobro poznate Luciferove prevare jer mi katolici znamo da Bog uopće ne kažnjava grijeh i da mu nisu potrebna obraćenja i pokornički život kojeg Lucifer pokvareno traži preko don Gobbia! Ali hvala vam što ste ga prozreli u ovom dubokoumno-duhovnom članku i tako spasili milijune duša ako ne i milijarde!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ante Srzic

      Postoji li bar jedno "ukazanje" koje vi ne priznajete? Ozbiljno vas pitam.

      Zoki

      Izbriši
    2. ne priznajem ukazanja pokojnom martinu lutheru i pokojnom muhamedu

      Izbriši
    3. Pa vi ste onda pravi miracle hunter:-)

      http://www.miraclehunter.com/marian_apparitions/unapproved_apparitions/index.html

      Obzirom da ova sva ukazanja nemaju loših poruka ili poruka gdje se đavo otvoreno manifestira, pretpostavljam da bi vi sva odobrili?

      Zoki

      Izbriši
    4. a vi ste teorija zavjere hanter. ako ukazanje poziva na krunicu, post, na ispovjed, na pokoru, na obraćenje, na pohod sv. misi i kao plod toga milijuni dolaze i vraćaju se katoličkoj vjeri onda to mora da je lucifer jel tako! a budale misle da je Gospa! a štaš budala ima svugdi ha ha

      Izbriši
    5. Kad imaš toliko dara zašto nisi razotkrio onu Irsku ,,vidjelicu" . Nemoj više čuvati njezinu tzv. knjigu istine.
      Robelar

      Izbriši
    6. Ako je to tako jednostavno da i jedan Ante to shvaća, zašto Crkva onda ne prizna sva ta ukazanja koja pozivaju "na krunicu, post, na ispovjed, na pokoru, na obraćenje, na pohod sv. misi"?

      Zoki

      Izbriši
    7. Crkva prizna cudesa tek kad se prihodi od istih dobro i nepovratno strukturiraju.
      DD

      Izbriši
    8. DD, kako to mislite?

      Što se tiče pozivanja na molitvu, post i sl. u lažnim ukazanjima, pa naravno da toga ima, inače ne bi bila uvjerljiva niti bi vjernici bili u kušnji da u njih povjeruju. No, da se poslužim izrekom otaca, nije važno što je mlijeko toplo, zdravo i ukusno, ako se u njemu nalazi samo kap otrova, mješavina je i dalje ubojita.

      Iako mnoge stvari svjedoče o lažnosti tih ukazanja, za vjernog katolika dovoljno je znati da se u njima javlja hereza da su sve vjere iste. Budući da niti Crkva niti Blažena Djevica ne može naučavati herezu, čak i samo to je dovoljno za znati s nepogrješivom dogmatskom sigurnosti da su ta ukazanja lažna.

      Izbriši
  5. Dopustite mi nekoliko razmišljanja. Posuditi ću samo jedan segment iz teksta. “8. XII: (…) ‘Ispod njezinih nogu i oko nje tama i dim tu se širili. (…)’ To se događa na svetkovinu Bezgrješnoga začeća! Dan Najčistije, bez iskonske ljage, a gle dima i tame! Tko to ubacuje tamu i dim oko najsvetije ljudske osobe?”
    Nije li pisano: "Oblak i tama ovijaju njega, pravda i pravo temelj su prijestolja njegova."
    "Brdo Sinaj zavilo se u dim, jer je Jahve u obliku ognja sišao na nj."
    Nije li se bujica grijeha zaustavila pred Najčistijom?
    Nije li prošla kroz „tamnu noć vjere“?
    Nisu li se dizali i dižu se strahovite hule na Najčistiju?
    Nije li Abraham imao iskustvo "gustog mraka punog jeze“?
    Je li to doista bio dim? Djeca tako govore.
    Nisu li Izraelci vidjeli kako se brdo Sinaj dimi?
    Stvara li zapaljena tamjanova smola dim ili oblak?
    Nije li pisano u Velepjesmi : „Što se to diže iz pustinje kao stup dima iz kada smirne i tamjana ... ?“
    Tko to može interpretirati i dati konačno značenje "vizije"?
    Nije li prvo spomenuto "ispod njezinih nogu", a potom "i oko nje"?
    Nije li ona "Kuća zlatna" i "Škrinja zavjetna"?
    „Tko to ubacuje tamu i dim oko najsvetije ljudske osobe?” Tvrdnja je površna i neistinita, jer je Isus najsvetija ljudska osoba. Vrlo ju je lako interpretirati u nepovoljnom smislu. Dakle, Isus Krist je najsvetija ljudska osoba a potom, u odnosu na Krista i tijesno povezana s djelom našega spasenja, i Blažena Marija vazda Djevica.
    Zaključno: ne treba biti površan u prosuđivanju, a niti zanemariti jezik znakova i simbola za koje naši suvremenici nemaju baš izvježbano oko. Treća fatimska tajna to rječito potvrđuje. Konačni sud o tome, znamo, reći će Crkva. Łongin

    OdgovoriIzbriši
  6. Longine Isus je Bogočovjek, božanska je osoba koja je primila ljudsku narav. Dakle osoba je božanska koja je nakon utjelovljenja u dvije naravi.
    A BDM je u potpunosti ljudska osoba i kao takva onda i najsavršenija.
    bDM

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. bDM
      Hvala na ispravku. U potpunosti se slažem s vama. Nisam nepogriješiv. Ponijelo me Kristovo čovještvo i zaboravih na božanstvo i subjekt. Uh, kristologija. Tako mi i treba kad se idem praviti pametan. Łongin

      Izbriši
  7. Dragi moji vjernici rimokatolici , naš je Gospodin za svog prvog dolaska među nas rekao : ,,Znak traži pokvareni i preljubnički naraštaj , ali mu se neće dati drugi znak , osim znaka - Jone." Vječna i nepromjenjiva Božja Riječ se ne odnosi valjda na Međugorje jer se preko trideset godina daju znakovi. Moj omiljeni prorok Jeremija u 14.18 kaže : ,,Čak i proroci i svećenici lutaju po zemlji i ništa ne znaju. " Proroci u kontekstu Međugorja su vidioci . ,, A Jahve mi reče: ,, Laž prorokuju ti proroci u moje ime ; niti ih poslah niti im nalog kakav dadoh - ja im i nisam govorio . Oni vam prorokuju lažna viđenja , isprazna gatanja i snove srca svoga." Pisano je da Bog nikoga ne napastvuje i da ne može biti napastvovan. A na drugom mjestu da šalje i pripušta djelotvornu zabludu ne bi li kušao odabrane . Zli želi zavesti i vjerne kad bi to bilo moguće. A sam Bog poručuje da će Njegov pravednik živjeti od vjere a ne od gledanja. Također i da blago je onom tko ne vidje a vjeruje. Zaključite sami tko hrli za gledanjem. Postavlja se pitanje zašto je sve to. Odgovara Jeremija u 23.10 ,,Jer zemlja je puna preljubnika ; zbog tih se ljudi zemlja u crno zavila." Zašto veli da nam i svećenici lutaju i ništa ne znaju? Zato jer idu svojom pameću a ne Božjom. Ne poznaju sile Božje , nemogu razlučiti ni razlikovati duhove. Duha Svetog mole samo devet dana u godini. Šalju vidioce psihijatru umjesto da su molili egzorciam . Papa šalje nekakvog promatrača umjesto tim egzorcista ukoliko još ima koji da moli latinski. Ne boje se što već trideset godina duše zbog Međugorja propadaju. Da , one koje ako je Međugorje laž propadaju i one koje zbog njihovog neznanja u Međugorje ne vjeruj a mogli bi tamo dobiti milost spasenja. Narod moj gine jer nema znanja kaže Hošea ,a Jeremija opet u 23,11,, Da , i prorok i svećenik zlikovci su." Sad će se ustati oni i reći po plodovima ćete ih prepoznati. A ja pitam takve kome je ovakvo razdjeljeno i nejasno stanje u interesu. Nije li plod ta razdjeljenost. A Gospodin nedvosmisleno kaže da kuća ni kraljevstvo koje je razdjeljeno nemože opstati. Za čvrstu vjeru dosta je što čuh. Zato Jeremija opominje ,,Ne slušajte dakle svojih proroka , gatalaca , sanjara , zvjezdara svojih i čarobnjaka koji vam govore..."
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
  8. Da ukazanja u Međugorju nisu u interesu modernista (jer potvrđuju njihove hereze), već bi to odavno bila završena priča, jer bi se provodile odluke mjesnog biskupa, koji je kao jedini ovlašteni sudac ukazanja u njegovoj biskupiji zaključio da su lažna.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ipak, nasuprot ovoj tezi, mora se postaviti sljedeće pitanje:
      Ako bi Paglia, Chupich, Sosa, Kasper, Marx, ili koji drugi sličan njima, no još uvijek kao nekakav važeći 'službeni prelat' donio svoj (pozitivan) sud o nekom možebitnom ukazanju na njihovom području odgovornosti, - da li bi se i tada morale sve konačne službene odluke Crkve o istom (ukazanju), temeljiti na odlukama, tj. preporukama takvog jednog (biskupa, kardinala)?
      Ovo naravno ni u kojem slučaju ne implicira da je lokalni biskup i u približnom stanju kao gore navedeni.
      Ovime samo želim naglasiti kako ni to nije sasvim sigurno mjerilo. Jer današnji može biti za ono što jučerašnji nije, ili njegov nasljednik neće biti.
      Uzmimo si primjer s. Faustine i njezina 'dnevnika' a u svijetlu zauzimanja stavova oko istoga, od trojice papa, Pio XII, Ivan XXIII i IPII.
      JbD

      Izbriši
    2. Da pojasnim, "službene odluke" modernističke sekte nitko ne treba poštivati jer ne dolaze od Katoličke Crkve nego od uzurpatora koji nezakonito i nevaljano okupiraju mjesta autoriteta.

      No iako vjerojatno većina današnjih "biskupa" spada u tu gornju skupinu, ipak mora postojati barem manji broj pravovjernih biskupa (što ne znači da su možda glasni u otporu koncilijarnoj revoluciji, ili da možda nisu u nekoj zabludi, nego samo da nisu javni heretici). I dok javne heretike nikad ne treba slušati, jer nemaju nikakav autoritet u Crkvi, pravovjerne biskupe naravno da treba.
      O javnoj pravovjernosti (a time i valjanom posjedovanju stolice) mostarskog biskupa ne znam ništa osim onog što je vezano za njegovu, čini mi se pohvalnu, reakciju na ta lažna ukazanja.

      Ono što sam htio reći gornjim komentarom je da glavni modernisti ne provode ni odluke njihovih vlastitih biskupa u vezi Međugorja, što puno govori o namjerama.

      Izbriši
  9. Hvaljen Isus i Marija +

    Pustinjski oci bili su i više nego oprezni kada je riječ o "viđenjima" i gotovo u pravilu su ih odbacivali, radije nego da padnu u zabludu, samoobmanu i đavolsku obmanu, tj. pod vlast demona. Monasi su na temelju dubokoga uvida u srce i trojake misli znali i te kako što su đavolska lukavština i "moć fascinacije" u stanju učiniti. Na žalost, olako smo se odrekli toga blaga monaškoga iskustva i spoznaja iz riznice Crkve. Ako koga zanima, može kritički čitati o "iluzijama" i obmanama demona, tj. o prelesti i demonskoj prelesti. Zanimljiva iskustva ruskih monaha i svetaca Ruske pravoslavne crkve sabrana na solidno uređenoj stranici: http://oprelesti.ru/index.php/what-is-spiritual-delusion
    Upravo to što razlikovanje duhova nije u samomu temelju redovitoga nauka o vjeri i vjerskoga odgoja je veliki uspjeh đavla. A ujedno i neizreciva šteta za Crkvu i vjernike...

    Dismas
    +

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne postoje sveci raskolničkih i heretičnih sekta, niti bi ijedan katolik smio čitati takvu literaturu, jer bi se tako izložio opasnosti od prihvaćanja raznih zabluda, dakle, ugrozio bi vjeru, čime bi teško sagriješio.

      Kodeks kan. prava iz 1917. čak u kanonu 2318 izriče izopćenje onima koji bez propisne dozvole čitaju djela u kojima se promiče hereza, raskol ili otpad. Iako je danas većinom nemoguće dobiti potrebnu dozvolu, jer je većina od nas nema od koga pitati, posve je jasan stav Crkve o čitanju heretičke literature.

      Izbriši
    2. Dismas,
      U pravu ste. Autentična duhovnost je ziheraška :) Neshvatljivo je kako su neke pogrešne prakse i neznanje rašireni kod Latina. Npr. od pamtivijeka se zna da mašta uvodi u duhovnu zabludu i apsolutno je zabranjena u molitvi - a imagitivna molitva je važan segment u duhovnosti Ignacija Lojolskog! Kako je to moguće?! I zašto se čudimo kada pravoslavni to kritiziraju?

      Mateo,
      Ugrozit ćemo vjeru ako čitamo prve pustinjake, svete oce i pravoslavne monahe koji nam istim riječima i primjerima govore kako da se pravilno molimo, postimo i izbjegnemo duhovnu zabludu?

      Fun fact:
      Crkvenoslavenska riječ prĕlestь ili prĕlastь je složenica od pre + lastь. Lastь znači obmana, zabluda, prijevara, greška i sl. dok prĕlastь gotovo uvijek ima pojačano značenje i znači đavolsku obmanu.

      Izbriši
    3. Svasta. Pa zar nije i Gospodin koristio prispodobe. Ako razmatramo neku njegovu prispodobu, zar se ne koristimo imaginacijom da se unesemo u tu situaciju. Kako onda izgleda razmatranje kod vas Grka? Ponavljanje neke molitvice kao mantre dok se ne ispraznite od svih vanjskih i unutrasnjih zamisljaja?

      Izbriši
    4. Evo o meditaciji iz Katoličke enciklopedije, iz odjeljka "Mental Prayer" (za ispravni način meditacije pročitati odjeljak "Methods of Meditation": http://www.newadvent.org/cathen/12345b.htm)

      "Meditation is a form of mental prayer consisting in the application of the various faculties of the soul, memory, imagination, intellect, and will, to the consideration of some mystery, principle, truth, or fact, with a view to exciting proper spiritual emotions and resolving on some act or course of action regarded as God's will and as a means of union with Him. In some degree or other it has always been practised by God-fearing souls. There is abundant evidence of this in the Old Testament, as, for instance, in Psalm 38:4; 62:7; 76:13; 118 throughout; Sirach 14:22; Isaiah 26:9; 57:1; Jeremiah 12:11. In the New Testament Christ gave frequent examples of it, and St. Paul often refers to it, as in Ephesians 6:18; Colossians 4:2; 1 Timothy 4:15; 1 Corinthians 14:15. It has always been practised in the Church. Among others who have recommended it to the faithful as Chrysostom in his two books on prayer, as also in his "Hom. xxx in Gen." and "Hom. vi. in Isaiam"; Cassian in Conference 9; St. Jerome in Epistle 22; St. Basil in his "Homily on St. Julitta, M.", and "In regular breviori", 301; St. Cyprian, "In expositione orationis dominicalis"; St. Ambrose, De sacramentis VI.3; St. Augustine, Epistle 130, nos. 5-7; Boetius, "De spiritu et anima", xxxii; St. Leo, Sermon 46; St. Bernard, "De consecratione'", I, vii; St. Thomas, II-II.83.2."

      Meditacija se koristi u molitvi krunice, u pobožnosti križnog puta, u pobožnosti prvih pet subota (koju je zatražila sama Blažena Djevica u Fatimi). Nijedan katolik ne može osporavati takav način molitve, u kojem se koristi um koji nam je Bog dao, a sviđa li se pripadnicima drugih religija je potpuno nevažno.

      Izbriši
    5. Prvo, ja sam Latin :)

      Drugo, zašto ne prihvaćate jednostavnu, dvotisćljetnom praksom i iskustvom svetaca utvrđenu činjenicu da je aktivacija mašte za vrijeme molitve opasna i u pravilu dovodi do duhovne zablude, lažnih viđenja i sl.?

      Hezihazam (isihazam) nije pogansko mantranje niti je nešto samo istočno, grčko. Radi se drevnoj praksi neprestane molitve, držanju Boga, smrti i Suda u umu, i sl. Isihazam je osnovan na Sv. Pismu (osim SZ, Krist u Lk 18,1; Pavao u 1 Sol 5, 17), prakticiran i potican od prvih pustinjskih monaha i svetih otaca (Ivan Zlatousti, Grgur Nazijanski, Ivan Ljestvičnik, itd.).

      Sluga Božji Petar Barbarić neprestano se molio. U njegovoj biografiji piše da su ga stalno viđali kako pomiče usne bez glasa (što ih je iritiralo), a kasnije su saznali da je molio kratke molitve i bili su zadivljeni. Također, u nekim našim pučkim molitvenicima možete naći poglavlje "Strelovite molitvice" ili sl., u kojima su nabrojane molitvice, ukratko objašnjena njihova praksa i korist.

      Izbriši
    6. Mi u karizmatskom pokretu molimo molitvu treće dimenzije. Već vidimo ono za što molimo.
      Robelar

      Izbriši
    7. Dakle, "Latin" koji se protivi molitvi krunice, pobožnosti križnog puta i prvih pet subota, jer sve te pobožnosti sadrže meditativnu molitvu - toliko o takvom "Latinu".

      Tzv. "hezihazam", za kojeg Katolička enciklopedija slikovito kaže da je "opskurna spekulacija koja rezultira najluđim oblikom mističke ekstravagancije", je sustav nastao izvan Crkve u srednjovjekovnoj raskolničkoj Grčkoj (iako uzima neke ideje od katoličkih svetaca) i kojeg je kao pokret karakterizirao među ostalim i otpor skolastici i Katoličkoj Crkvi. Vrsta je kvietizma (što je i doslovni prijevod riječi "hezihazam"), koji je obilježje indijskih religija panteističkog brahmanizma i budizma.

      Jedno od glavnih oruđa hezihazma je auto-sugestija: čovjek stoji nepomično, brada uz prsa, zadržan dah, oči okrenute prema unutra itd., i nakon nekog vremena vidi neko divno svjetlo, koje je navodno Božje svjetlo.
      Usput, auto-sugestija je upravo korištenje mašte.

      Izbriši
    8. Zgodno je znati da hezihaste (ali ne sve, ne npr. Ivana Klimaka i Maksima Ispovjedaoca, nego sljedbenike i preteče Grgura Palame) nazivaju i pupkarima (omfalopsihistima). Janko Šimrak u članku „Hezihaste ili omfalopsihiste“ piše: „Grgur Sinaita, koji je došao na Atos početkom 14. vijeka, bio je začetnik hezihastičkih zabluda. Na jednome mjestu propisuje on monasima: 'Okreni osjetno oko… sa svom dušom i gledaj na sredinu trbuha ili na pupak. U isto vrijeme sustegni dah… i istražuj u utrobi svojoj da nađeš mjesto gdje se nalazi srce… i sve moći duše. I ponajprije ćeš naći tamu i guste oblačine... Ali ako ustraješ i trudiš se noć i dan u ovome poslu, o divne li stvari! Osjetit ćeš neprestano veselje. Čim naime duh nađe mjesto srca, odmah će zapaziti ono što nikad nije znao.'“
      M. P.

      Izbriši
    9. Vi govorite o palamizmu, a ja o praksi jednostavne neprekidne molitve koja je starija od palamizma 1300 godina.

      Izbriši
    10. Zato sam i stavio ono u zagradama. Ali treba imati na pameti mesalijanističku oopasnost.
      M. P.

      Izbriši
    11. Naglasak je bio na razlikovanju duhova. Sintagma "moć fascinacije", koja opisuje jedno od svojstava demona, preuzeta je od p. Mije Nikića, iz teksta naslovljena: Isus je došao da razori djela đavolska.
      Za one koji su otišli u smjeru razmjene mišljenja na temu hezihazma, neprestane molitve i sl., vrijedi pročitati o "Isusovoj molitvi" (ne u smislu Oče naša, nego u smislu neprestane molitve) i njezinu razvoju, predgovor Zvonimira Kurečića u knjizi Ispovijesti ruskoga hodočasnika. Činjenica je da se i ta molitva razvijala, mijenjala, usavršavala, imala različite škole i metode kao i mnoge druge pobožnosti, te da su i pustinjski Oci kritički propitivali pojedine metode, odbacivali loše, zadržavali dobro itd. Naravno da i duša na različitim stupnjevima svojega duhovnoga rasta i sazrijevanja ima različite potrebe, mogućnosti i načine molitve, od "nejačkoga" do "zreloga. Npr. sv. Terezija Avilska slikovito o tome piše, uspoređujući načine molitve u različitim fazama s načinima zalijevanja vrta (http://karmel.hr/?p=4151).
      U kontekstu neprestane molitve zanimljiva je i paralela s ponavljanjem zaziva u molitvi Zlatne krunice: "Isuse, krotka i ponizna Srca - učini srca naša po Srcu svome!"... Ili, koliko puta i sami, možda i ne znajući za antiretičku metodu, "spontano" ponavljamo u nekoj napasti, nasrtaju demona, potrebi i sl. kakav prigodan redak psalama ili drugih svetopisamskih tekstova... npr. "Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost." (1Pt 5,5)... Ajde, dobro, priznajem da se toga rijetko sjetim :)
      Bilo kako bilo, valjda je bit u "pounutrašnjenju" izvanjskih znakova, u poslušnosti i ljubavi, koji nas ujedno i kao kriteriji razlučivanja vode natrag k prvotnoj temi ovoga posta.
      Pax

      Izbriši
  10. P.S.
    Ako smijem još zaključno, situacija prema modelu: "Nalik su djeci što sjede na trgu pa jedni drugima po poslovici dovikuju: 'Zasvirasmo vam i ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!" (Lk 7,32)
    Razmatrati, prema mom shvaćanju ne znači pustiti mašti na volju, bez kritičkoga propitivanja od kojega duha dolaze poticaji i bez npr. osvrta na Sveto pismo itd. Razmatrati, ako i koristimo maštu za predočavanje nekoga događaja ili prispodobe, valjda se mašti ne prepuštamo bez razuma, razboritosti i bez ograničenja. I sam sv. Ignacije je propitivao i razlučivao od kakva duha dolaze poticaji i nadahnuća sve dok ne bi došao do potpune sigurnosti što jest ili nije od Boga nadahnuto.
    A onda, postoji zdrava mašta, kao i ona bolesna itd. Pa podsvjesne, infantilne, sebične motivacije, kada čovjek prevari najprije samoga sebe (odnosno prihvati laž kao istinu i to pod vidom dobra... što su odškrinuta vrata ocu laži).
    A kao što je rečeno, i demoni imaju "moć fascinacije". Zato s maštom oprezno, osobito s tzv. "viđenjima". Sveti Oci radije su s smatrali nedostojnima "viđenja", znajući da se Bog neće "naljutiti", nego upravo suprotno, ako sebe ne smatraju dostojnima takvih milosti odmah na prvu. Nije li upravo sv. Ignacije imao iskustvo lažnoga ukazanja? Gemma Galgani također. Ali, evo, nekako "slučajno" nastane terminološka zbrka i raspra, pa udri po hezihazmu, dok ono bitno ostane po strani i neshvaćeno. Oprezno, dakle, s privatnim objavama kao i s vlastitom "pobožnom maštom". "POZIV NA BUDNOST!", bio ti Latin ili Grk :) Pax +

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.