Kardinal Robert Sarah: „To je dijabolično... oni uništavaju Crkvu“

Kardinal Sarah „To je dijabolično..., oni uništavaju Crkvu“ 

– Poziv na primanje Pričesti na usta klečeći

(Milano) Predavanjem kardinala Roberta Saraha, pročelnika rimske Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu jučer je u Milanu počeo četverodnevni međunarodni Kongres Sacra Liturgia o svetoj liturgiji. S posebnom napetošću u Svečanoj dvorani Katoličkog sveučilišta svetoga Križa očekivan je početak s kardinalom Sarahom, jednim od najpoznatijih predstavnika Crkve.

U svojem pozdravu biskup Dominique Rey iz Toulon-Frejusa upozorio je na pogovor koji je Benedikt XVI. napisao za najnoviju knjigu kardinala Saraha: „Snaga tišine“.

„Zbog ovog pogovora netko je izgubio samokontrolu.“

To je napisao Riccardo Cascioli, glavni urednik dnevnika Nuova Bussola Quotidiana i mjesečnika Il Timone koji je time mislio na liturgičara Andreu Grilla koji predaje liturgiku na Papinskom učilištu svetog Anzelma koje pripada benediktinskome redu. Grilla se u Domu svete Marte iznimno cijeni.

Grillov „nevjerojatno oštar napad“ na kardinala Saraha i Benedikta XVI.

Grillo se 19. svibnja nevjerojatno oštro obrušio zbog ovoga pogovora na kardinala Saraha i na Benedikta XVI. Kardinala je Grillo izvrijeđao kao „nekompetentnoga“ i „neprikladnoga“ za njegovu službu. Benedikta XVI. označio je samo kao „Ratzingera“ ili kao „umirovljenog biskupa“ i optužio ga da je razlogom „propadanja“ Crkve.

Andrea Grillo

Grillo je, prema Cascioliju, „ključna osoba koja iza leđa kardinala Saraha i s Papinom podrškom radi na liturgijskim promjenama koje proturječe 'reformi reforme' koja je Benediktu XVI. bila tako važna“.

Pri tome je riječ o reviziji prijevoda misala na narodne jezike koju je Benedikt XVI. zahtijevao. Umjesto toga radi se na novim prijevodima koji su u otvorenom protuslovlju s uputom Liturgiam Authenticam iz 2001. godine. Pri tome nije riječ „samo“ o svetoj Liturgiji, nego – što je na koncu posve logično – o pogibelji pokušaja promjene sadržaja vjere.

Summorum Pontificum, „ekumenska misa“: prijeti nam „liturgijska revolucija“

U igri je motuproprij Summorum Pontificum kojim je Benedikt XVI. napravio važan korak koji je tradicionalnom obliku Rimskoga obreda ponovno dao istinsku domovinu u Crkvi. Javna je tajna da postoje crkveni krugovi, među njima ljudi kao Andrea Grillo, kojima je tradicionalni obred trn u oku koji bi što je prije moguće – i to jednom zauvijek – željeli ukloniti. Trenutačno se pravo i ne zna kako bi se to s prave strane trebalo odraditi, što pak ne bi trebalo dovesti do lažnog zaključka da su se ovi krugovi nakon deset godina pomirili s motuproprijem.

Činjenica je da je kod kolebljivaca ponovno otkrivanje tradicionalnog obreda koje je pokrenuo Benedikt XVI. prekinuto izborom pape Franje. Novi je papa odmah u prvim mjesecima svoga pontifikata jasno dao do znanja što misli o tradicionalnim vjernicima i tradicionalnom obredu. Ovaj negativni sud „Tko sam ja da sudim“-Pape nikada nije povučen.

Jedno drugo gradilište na kojemu rade Grillo&Co jest stvaranje „ekumenske Mise“ kako bi se „omogućila“ zajednička ekumenska celebracija s luteranima.

Iza kulisa odvija se dakle prava pravcata „liturgijska revolucija“ (Cascioli). Što Crkva trenutačno proživljava – ako je prema Grillu – čini se da je samo zatišje pred buru.

Sarah kao „kiks“

Kardinal Sarah u ovim krugovima slovi kao jedna od glavnih prepreka. Nesretni „kiks“ u papinskoj kadrovskoj politici doveo je purpurnika iz Gvineje na ovu službu. Papa Franjo očito je sa sobom donio popis prioriteta za svoj pontifikat na kojemu su bili navedeni vodeći „racingerovci“ koji su se što je prije moguće trebali udaljiti iz službe. Na ovome popisu stajalo je ime kardinala Antonija Cañizaresa, „maloga Ratzingera“, koji je tada vodio Kongregaciju za bogoštovlje. Cañizares je vraćen natrag u Španjolsku 2014. godine uz najljepše želje, a na njegovo mjesto imenovan je kardinal Sarah koji se na papinsko iznenađenje pokazao kao energičan, čvrst i duhovno superiorniji branitelj svete Liturgije. Kako se mogao dogoditi ovaj kiks, ostaje zagonetno, ali je ljutnja poradi toga neprekinuto velika u krugovima bliskima Papi.

Kardinal Sarah uvjeren je da Crkva svoju krizu može nadvladati samo svetom Euharistijom, otkrivanjem sakralnosti i ponovnim povratkom svetosti Liturgije. Za progresivne duhove vremena to je „najreakcionarniji“ horor.

Strah „od odreknuća od odreknuća“

Grillo je osobito ljut na Benedikta XVI. jer je on svojim pogovorom knjizi kardinala Saraha učinio neku vrstu „odreknuća od odreknuća“. Misli se na odreknuće od odreknuća od službe koje je Benedikt izvršio 28.veljače 2013. godine pred upaljenim televizijskom kamerama u scenariju koji se doimao sablasnim.

Grillo &Co pribojavaju se da bi bivši Papa koji je četiri godine nakon svojega odreknuća „zbog zdravstvenih razloga“ još uvijek živ i „duhovno svjež“ (kurijalni nadbiskup Gänswein) mogao zahtijevati pravo na vodeću ulogu u Crkvi. U biti, Benediktovo odreknuće još je uvijek obavijeno s tisuću zagonetki. U to spada i njegovo odreknuće koje nije stopostotno jer se on i dalje odijeva kao papa i jer ga se i dalje oslovljava njegovim papinskim imenom i obraća mu se formulom „Svetosti“.

Grillo je ponovio kroz svoj oštri napad na koncu i brigu i upozorenje koje je već kardinal Walter Kasper izgovorio između odreknuća i konklave 2013. godine kada je Benedikta upozorio da se ne miješa u izbor svojega nasljednika. Katholisches.info pisao je 7. ožujka 2013. kao reakciju na Kasperovo upozorenje da je „U planu pontifikat Anti-Ratzinger“. Kasper je znao zašto je upozoravao. Njemački kardinal spada među četvoricu kardinala Tima Bergoglio (http://splendordomini.blogspot.hr/2015/09/zaplotnjaci.html) koji su tada već napravili organizacijske pripreme za izbor pape Franje. Godine 2005. nisu uspjeli zbog Benedikta XVI. Negdašnji pročelnik Kongregacije za nauk vjere nije im još jedanput smio pomrsiti račune.

To objašnjava i Grillovu ljutnju. Benedikt XVI. bio je i ostao svačiji krivac za određene crkvene krugove. Samo su jedanput ishvalili Benedikta, kada se odrekao službe.

Benediktov pogovor dramatične ozbiljnosti

Kardiinal Sarah sustavno je izoliran u svojoj službi. On ima naslove i dostojanstvo, ali je u svojoj Kongregaciji potpuno sam bez ikakvog izgleda za uspjeh. A to je sve želio i tek omogućio papa Franjo. Budući da je sada Benedikt obranio Saraha, Grillo je siktao o „uplitanju s teškim posljedicama i promjeni crkvenih težišta“. Time je potvrdio važnost pogovora i dramatično surječje u kojemu se to dogodilo.

Svečana dvorana Katoličkog sveučilišta u Milanu

Benedikt je učinio ovo „uplitanje s teškim posljedicama“ samo stoga jer je iza kulisa u tijeku teška borba protiv svete Liturgije, a kardinala iz Gvineje treba se otpiliti. Kod Benedikta zvone sva zvona za uzbunu i on je opet učinio nešto što se uistinu ne da uskladiti s njegovim odreknućem, osim ako se ne pretpostavi da odreknuće ipak nije bilo posve slobodno. Benedikt je pritekao u pomoć kardinalu Sarahu kojeg je trebalo defenestrirati i pred cijelim svijetom je izjavio da je sveta Liturgija upravo kod kardinala Saraha u dobrim rukama. Vrlo jasan mig u smjeru pape Franje da ne vrši nasilje ni nad kardinalom Sarahom, ni nad svetom Liturgijom.

Benediktova jasnoća nije mogla promašiti svoj domašaj, barem dok je njemački papa još živ. Grillova reakcija sve kazuje. On ne će, unatoč svojoj nevjerojatno oštroj kritici bivšega pape, „izgubiti ugled u vatikanskim odajama koje uistinu drmaju, poradi velikog ugleda koji je u međuvremenu stekla skupina avangardista i potencijalnih revolucionara“, napisao je Cascioli.

Dok je Papin prijatelj Andrea Grillo nanišanio na kardinala Saraha i Benedikta XVI., istodobno je jedan drugi Papin prijatelj, kardinal Oscar Rodriguez Maradiaga u svojoj najnovijoj knjizi raspalio po kardinalu Burkeu.

„Ako smo se u međuvremenu i navikli na određene istupe kardinala Maradiage, sarkastični i prijezirni tonovi kojima zasipa one koji izriču svoju zabrinutost zbog 'protestantskog' zastranjenja, ipak su nešto neviđeno. No kako se čini, to je tek početak“, napisao je Cascioli.

Kardinal Sarah: „Prijezir Benedikta XVI. jest dijaboličan i na Crkvu baca sramotu“

Jučer u 17.30h kardinal Sarah izišao je za govornicu.

„Usrdno se molim za one koji pronalaze vremena i strpljenja za pomnjivo čitanje ove knjige [Snaga tišine]: neka im Bog pomogne zaboraviti vulgarnost i niskost kojom su se neke osobe služile glede pogovora i njegovog autora, pape Benedikta XVI.“

Kardinal pročelnik zbilja je rekao „papa Benedikt XVI.“. Je li to čisto moć navike? Je li spomenuo suvišnu riječ „papa“, ili zaboravio „emeritus“?

„Arogancija, nasilje jezika, nedostatak poštovanja i neljudski prijezir prema Benediktu XVI. jesu dijabolični i Crkvu zastiru ogrtačem tuge i sramote. Ti ljudi uništavaju Crkvu i njezinu dublju narav. Kršćanin se ne bori protiv nikoga. On nema neprijatelja koje treba pobijediti.“

S Liturgijom Crkva opstaje ili propada

Nakon ovoga uvoda Kardinal je produbio uvjerenje kod kojega se više puta oslonio citatima na kardinala Josepha Ratzingera: „da Crkva s liturgijom opstaje ili propada“. Kako bi to pojasnio postavio je tri pitanja:

• „Tko je Isus Krist?“
• „Kako upoznati Isusa Krista?“
• „Što je kršćanin?“

U svetoj Liturgiji, rekao je kardinal, ne proslavljamo ni „povijesnoga Isusa“ ni „Krista vjere“. Štoviše, ponizno prepoznajemo uskrsloga Krista kao Boga, našega Gospodina. „Akademska“ podjela Isusa u „povijesnog Isusa“ i „Isusa vjere“ nije legitimna u crkvenome bogoštovlju.

„Kada celebriramo svetu Liturgiju, sudjelujemo u klanjanju Kristu koji je za nas postao čovjekom, pravi čovjek i pravi Bog“. Poradi toga „liturgija ne može biti samo nekakvo bratsko slavlje, nego mora biti božanskim kultom“.

Budući da je Krist osoba i da živi, susrećemo Krista u njegovoj Crkvi.

„Naš odnos prema Kristu proistječe iz jedine, istinske Crkve koju je on za to utemeljio. Ona je Njegovo Tijelo“.

Danas se niječe ova povezanost jer se doduše kaže da se Isusa prihvaća, a Crkvu odbacuje.

„Osobni susret s Kristom jest sjeme koje ne može samo od sebe zreti i donijeti plod jer se ono za to mora hraniti u životu Crkve.“

Kardinal je ovdje citirao papu Ivana Pavla II. kada je on 1996. godine pozvao krštenike koji više ne prakticiraju vjeru: „Vratite se kući“. Kada krštenici, rekao je kardinal Sarah, ostaju podalje od svete Liturgije, „izlažu pogibelji svoj vječni život“. I to nije sve: kada se krštenike potakne da se vrate u Kuću Božju i sudjeluju u svetoj Liturgiji, onda se mora jamčiti da se ondje i zbilja celebrira sveta Liturgija kako je Crkva propisuje.

Kardinal je osim toga naglasio „hitnost i neodgodivost“ jedne „reforme liturgijske reforme“. U nekim dijelovima Crkve vlada podjela između „staroga“ i „novoga“. Ovo proturječje ne smije dalje postojati. Liturgija se ne može mijenjati kod svakog crkvenog razvoja.

„Crkva prije Koncila i nakon njega nema dva različita identiteta.“

Celebracija u smjeru istoka

Kardinal Sarah citirao je riječi crkvenoga oca Ambrozija koje je on upravio krštenicima.

„Sjeti se pitanja koja su ti postavljena. Promisli odgovore: k Istoku se okrećeš jer tko se odriče sotone, okreće se Kristu, njemu gleda ravnim pogledom u oči“. (De Mysteri)

Kardinal je opet govorio o svojem zahtjevu da svi svećenici ponovno celebriraju u smjeru istoka.

„Više sam puta govorio o važnosti da se ponovno vratimo usmjerenju u celebraciji prema istoku tijekom slavlja Liturgije. Ja i dalje zastupam ono što sam rekao. Danas bih samo upozorio na to da u ovim riječima svetoga Ambrozija možemo osjetiti istinsku moć, ljepotu te smisao kada gledamo k istoku. Tako smo ujedinjeni u Crkvi koja se obraća Gospodinu kako bi mu se klanjala, kako bismo Kristu ravnim pogledom gledali u oči.“

I nastavlja:

„Kršćanin je osoba koja zauzima mjesto koje joj pripada na liturgijskom okupljanju Crkve i iz ovoga izvora dobiva milost i nužnu pouku za kršćanski život. Ove osobe počinju sve dublje pronicati u otajstva koja prenosi sveta Liturgija i živjeti ih. Sudjelovanje u svetoj Liturgiji za kršćanina je suštinsko.“

Pričest na usta klečeći

Težište njegovog predavanja bila je pak želja,

„da se promišlja i promiče ljepota i pastoralni značaj prakse koja se razvila u tijeku njezina dugoga života u Tradiciji Crkve: primanje svete Pričesti klečeći i na jezik. Kada nas sveti Pavao uči da se 'na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika' (Fil 2,10), tim više moramo prigibati svoja koljena kada primamo Gospodina u uzvišenom i dubokom činu svete Pričesti!“

On je svjestan da sadašnje zakonodavstvo obuhvaća indult da se svetu Euharistiju može primati stojeći i na ruku. No po njegovom mišljenju to je samo iznimka. A „norma za katolike latinskoga obreda jest primanje svete Euharistije klečeći i to na jezik“.


Tekst: Giuseppe Nardi
Izvor: http://www.katholisches.info/2017/06/kardinal-sarah-es-ist-diabolisch-sie-zerstoeren-die-kirche-aufforderung-zur-knienden-mundkommunion/