utorak, 24. siječnja 2017.

Štikleci o Lutheru

(usp. 1,2,3,4)

***

Izvještaj kapucina patra Martina iz Cochema o Lutherovom pogrebu

Nitko manji, nego (poznati kapucin, umro na glasu svetosti) pater Martin iz Cochema (1634.-1712.) napisao je o Lutherovom svršetku sljedeće:

Odmah nakon Lutherove smrti, leš je toliko smrdio, da nitko nije mogao izdržati u njegovoj blizini, premda je bilo proljeće. Zato ga se odmah stavilo u olovni lijes, i otpremilo u crkvu sv. Andrije. Sva zvona grada zvonila su, a ispred mrtvačkih kola nosio se križ. Grofovi i sav narod slijedili su povorku, a Jonas (Justus) održao je propovijed. Vojvoda Saske zatražio je od grofa Mansfelda mrtvaca, kako bi ga se pokopalo u Wittenbergu. Uz pompu lijes je, prekrit crnim plaštem, stavljen na kola, i mnogo ga je naroda pratilo za Wittenberg. Njegova ražalošćena opatica (supruga je bila bivša redovnica) u nosiljkama je sa svoje troje djece slijedila lijes, a narod je tako vidio djecu, kao časni ostatak njihovog proroka.

Smrad mrtvaca bio je toliko jak, da mu se nitko nije mogao približiti. A to je bio znak kako strašno njegova duša smrdi pred Bogom i anđelima. Mnogo gavrana, neuobičajene veličine, pratilo je leš, leteći iznad njega cijelim putem, izvodeći pritom sramotnu buku, umjesto ljupke glazbe.

Što se tiče gavrana, doktor Tilmannus Bredenbach (Collation. sac. lib. 7. cap, 39) priča sljedeće: „Časni gospodin NN, star i vrlo poznat po učenosti i pobožnosti, koji je još živ, pričao mi je, kako se tog dana kada je Luther umro, u Keelheimu u Brabantu dogodilo neobično čudo. Jer tamo na istom mjestu miruje sveto tijelo kraljevske djevice i mučenice, svete Dimfne (zaštitnica psihičkih bolesnika), a u njezinom svetištu Svemogući još dan-danas oslobađa neke opsjednute đavlom. Stoga se ondje stalno nalaze opsjednute osobe, koje tamo dovode iz različitih mjesta. Kada su se tog dana, kada je Luther umro, mnogi opsjednuti ponašali sasvim suprotno svome uobičajenom ponašanju, i bili potpuno mirni i tihi, svatko se začudio i pomislio da su oni zaslugama Blažene Djevice Marije oslobođeni. Ali, nažalost, sljedećeg su dana ovi jadni ljudi opet počeli strašno bjesnjeti, a zlodusi su ih mučili još više. Kada su ih duhovnici (svećenici) zaklinjali i istovremeno ispitivali, zašto su jučer bili tako tihi, a sada toliko bijesni, đavli su rekli: „Naš poglavar je naredio da svi đavli otiđu na sprovod Martina Luthera, i istoga počaste svojom prisutnošću i pjesmom. Jer, uvijek dolikuje onome, koji je mnoge duše odveo u pakao, da ga se i velikom pompom također otprati u pakao“.

O „ornitološkom čudu“ s tisućama gavrana izvješćuju i drugi katolički povjesničari, jer je to bilo vidljivo za svakoga, bilo je svjedoka, i nije se moglo tajiti. Primjerice Petrus Thyräus u svojoj knjizi „De Daemoniacis“- „O opsjednutima demonima“ (I. disp. 8 sect. 11) o tome podrobno izvješćuje.

***

Luther zavezan između demona

„Bilo je to godine 1974. kada je jedan progresistički pokret za reformu katoličkog kalendara želio proglasiti Martina Luthera svecem i naučiteljem Crkve, a jedan je franjevački svećenik iz Graza (Austrija) digao svoj glas protiv toga i propovijedao da je Luther u paklu. Najednom je pater bio pozvan u neku kuću. Došavši u tu kuću, tamo su ga dočekala petorica muškaraca. Na stolu se nalazila prekrivena zdjela, a u njoj revolver. Rekoše mu da neće prije napustiti prostoriju, dok ne dokaže da je Luther u paklu. Na stol je postavljeno Presveto, svijeća i križ, i pater je počeo vrlo, vrlo dugo moliti. Zatražio je Rituale Romanum s egzorcizmom, koji mu je nabavljen. Slijedila je sat vremena duga molitva sa zazivima. Kada je netko pokucao na vrata, muškarci rekoše „naprijed“, ali ništa se ne dogodi. Tek kada je svećenik rekao „naprijed“, vrata su se otvorila, i ušao je Luther, sav crveno užaren i zavezan između demona. Kada je sve završilo, muškarci su se zahvalili i u bijegu napustili kuću. Svećenik je, međutim, bio toliko šokiran doživljajem da nikada više nije propovijedao. Svećenik je već preminuo, tako priča jedan svjedok koji je to čuo od njega“.

Izvor: Prijepis 6/96 iz „Ave-Kurier-a“, prosinac, 1980., naklada Mediatrix-Verlag, Beč, Zischkin, Beatrixgasse 4, Verlags-Postamt Wien (stara adresa).
www.mediatrix.at

***

Dana 10.11.1883. je časna sestra Maria Serafina Micheli (1849.-1911., proglašena blaženom 28.05.2011.) bila u rodnom gradu Martina Luthera, Eislebenu, gdje se slavila 400-godišnjica njegova rođenja. Ulice su bile pune naroda, a među mnogima je ondje bio i njemački car Wilhelm I., koji je predvodio svečanost.

Buduću blaženicu nije zanimao razlog tolikog oduševljenja. Htjela je pronaći crkvu kako bi se pomolila pred Presvetim. Napokon je pronašla crkvu, no vrata su bila zatvorena. Kleknula je na stepenice crkve i pomolila se. Budući da je bila večer, nije primijetila da to nije bila katolička crkva, nego protestantska. Ukazao joj se anđeo, koji joj reče: „Ustani, to je protestantska crkva“. Zatim je nadodao: „No, želim da vidiš kamo je osuđen Martin Luther i kako u mukama trpi zbog svoje oholosti“.

Nakon tih riječi vidjela je strašan bezdan vatre, gdje su bile okrutno mučene duše. Na dnu ponora bio je jedan čovjek, Martin Luther, koji se razlikovao od drugih. Bio je okružen demonima, koji su ga prisiljavali da kleči, a svi su imali čekiće s kojima su uzaludno pokušavali zabiti mu veliki čavao u glavu.

Da je netko od ljudi vidio ovu strašnu scenu, ne bi pravili počasti i proslavu jednom takvom karakteru.

Časna je bila uvjerena da je Martin Luther kažnjen u paklu posebno zbog smrtnog grijeha oholosti. Oholost ga je dovela u otvorenu pobunu protiv Katoličke crkve. Njegovo ponašanje, stav prema crkvi i njegove propovijedi bili su presudni za odvođenje mnogih duša u vječnu propast.

***

Pater Pio je izjavio da je Martin Luther u paklu, i da će kršćani koji će slijediti njegov nauk isto tako završiti.

***

„Mi već imamo nezabludiv odgovor na zablude Martina Luthera – Tridentski koncil. Nauk Tridentskog koncila o Lutherovim zabludama – ponavljam – je nezabludiv, ex cathedra. Komentari pape Franje u avionu nisu ex cathedra“.

(Msgr. Athanasius Schneider, pomoćni biskup nadbiskupije Astana u Kazahstanu o izjavama pape Franje u vezi Martina Luthera i „spomena na reformaciju“ u švedskom Lundu)

***

Martin Luther o želji da ubije Papu i biskupe

a) „Kao što lopove kažnjavamo vješanjem, ubojice mačem, krivovjerce vatrom, zašto, štoviše, ne pohvatamo te sramotne učitelje propasti poput Papa, kardinala, biskupa i sav taj gnojni čir rimske Sodome sa svim oružjem i operemo naše ruke u njihovoj krvi …? No, Bog koji govori, osveta je moja, naći će u pravo vrijeme te neprijatelje, koji nisu vrijedni vremenite kazne, nego zaslužuju vječnu kaznu u bezdanu pakla“.

b) „Papa je đavao; kad bih mogao ubiti đavla, zašto ne bi?“
Martin Luther, Zwo harte ernstliche Schriften Doct. Martini an den Christlichen Leser, 1518, Tomos 1, Punkt II., S. 24 und 24 b (Martin Luther, Dva tvrda ozbiljna spisa Doct. Martini kršćanskom čitatelju, 1518., tomos 1, točka II., str. 24 i 24 b) Luther je u mnogim svojim drugim spisima Papu označavao „đavlom“. Tako npr. u njegovom spisu „Wider das Papstum vom Teufel gestiftet (1545) („Protiv papinstva ustanovljenog od đavla“) ili u njegovoj propovijedi „Heerpredigt gegen die Türken“ (1529, WA 30/2, str. 169) („Propovijed vojsci protiv turaka“): „Vjerujem da je Papa zakukuljen i utjelovljen đavao, jer je on Antikrist“.

c) „Luther zahtijeva da se Papi i kuriji otraga kroz vrat iščupaju jezici, i poput pečata na vješala čavlima pribiju papinske bule u redoslijedu prema činu“.
Erik Erikson; Der junge Mann Luther, 1958, S. 227; zitiert nach Friedrich Heer, Gottes erste Liebe, Esslingen 1967 (Erik Erikson, Mladi čovjek Luther, 1958., str. 227; citirano prema Friedrich Heer, Božja prva ljubav, Esslingen, 1967.).

***

Lutherovo razočaranje

Izvor: knjiga „Luthers 'heiliges' Leben und 'heiliger' Tod („Lutherov 'sveti' život i 'sveta' smrt“), J. A. Kleis, Mainz, Verlag von Franz Kirchheim, 1896., str. 118-119.

Sažetak na str. 118: Luther se hvali „Što bi bilo od svijeta da nije došao moj nauk (Jenaer Ausgabe [Izdanje iz Jene] VI, F. 117.)?“ itd… „ … No, sada, hvala Bogu, katekizam je poznat muževima i ženama, mladima i starima; znaju kako moraju živjeti, moliti, trpjeti i umrijeti (Walch XVI., 2013)“.

Protivnici mu odgovaraju: „Kada je više bogohulnih djela, nego li nakon tvojih Evanđelja? Kada su se ljudi više digli protiv vlasti, nego nakon tvojeg Evanđelja? Kada je bilo više krađa i razbojstava? Kada je bilo više preljuba, nego nakon što si pisao (neka je dozvoljeno)…? To nam je donijelo tvoje Evanđelje (Herzog Georg von Sachsen an Luther [vojvoda Georg Saski Lutheru], Walch XIX., 616).

No, budući da se stvarne prilike nisu mogle prikriti, Luther je neprestano jadikovao. Što stariji, tim više. Među njegovim izjavama, koje bi zauzele veliki svezak su ove: „Svatko to vidi: Ljudi su sada bjedniji, nemilosrdniji, bestidniji i bezobrazniji nego za vrijeme papinstva (Walch, XIII., 19.)“. „Postali su jednostavno stoka i nerazumne životinje (Walch, I., 615.)“. „Nažalost, naše je svakodnevno iskustvo to, da ljudi sada pod vladavinom (njegovog, op. prev.) Evanđelja gaje veću i gorču mržnju i zavist; gore je s pohlepom za novcem i sa zgrtanjem, nego prije pod papinstvom (Walch,XIII., 2195.)“. „Što se više i dulje propovijeda (njegovo, op. prev.) Evanđelje, tim je gore (Walch, XII., 2120.)“. „Nezahvalni smo prema Bogu i Njegovoj riječi; Stoga će đavao koga smo izgnali, dovesti sa sobom sedam drugih, gorih od njega samoga (Walch, VIII., 1012.)“. „Svi se hvale da su kršćani; Svi su ponosni na svoju kršćansku slobodu. No, istovremeno slijede svoj zao nagon, i postaju pohlepni za novcem, pohotni, ponosni, zavidni, itd. Nitko ne izvršava vjerno svoju dužnost; Nitko ne pomaže susjedu u ljubavi. To me čini ponekad toliko nestrpljivim, da bih mogao zaželjeti, ove svinje, koje bisere pod svojim nogama toliko gaze, su radije trebale ostati pod tiranijom pape. Jer je nemoguće da bi se moglo vladati takvim narodom Gomore (Wittenberg Ausgabe [Wittenberško izdanje] V, 413.)“. „Da mi bar Bog nije zamaglio oči, i da sam bar predvidio ove sablazni, tada nikada ne bih započeo propovijedati Evanđelje (Walch VI., 920)“.

Broj komentara: 14:

  1. Na Youtubeu možete pogledati izvrsna predavanja o Lutheru koja su se održala na Akademiji Gustava Siewertha u Njemačkoj. Kanal se zove Wer war Luther.

    OdgovoriIzbriši
  2. "Satanas... per Mahumetum in Oriente, per Lutherum in Occidente, tantum incendium excitavit, quantum multis annis et magno labore restingui non poterit."

    "Sotona je preko Muhameda na Istoku, a preko Luthera na Zapadu, zapalio takav požar, kakav se još mnogo godina i velikim trudom neće moći obuzdati."
    Sv. Robert Bellarmin (Oratio in scholis habita)
    JbD

    OdgovoriIzbriši
  3. Ništa čudno što se je kod Lutherovog pogreba osjetio smrad i što su se okupile ptičurine . Baš kao što se kraj posmrtnih ostataka svetaca osjetio ugodan miris ruža i iz ponekih je čak curilo mirisno ulje tako je iz ovog nesretnika smrdilo . Jedno je predokus i slika Raja kamo odlaze sveti. A u Luterovom slučaju smrad je slika i upozorenje Pakla kamo je otišao. Zar bi moglo biti drukčije kad u samom Otkrivenju Gospodin kaže da ništa nečisto u Raj ući ne može. A smrad je nečist koja se širi od nečastivog preko njegovih podanika nečistih. Ptičurine , odnosno gavranovi , veoma krupni kakao veli , također se spominju u Otkrivenju . Bit će ih tamo gdje će biti lešina , mrtvih tj. onih koji su zauvijek mrtvi za Raj. Te će ptičurine biti pozvane na gozbu od mesa kraljeva i vladara i svih protivnika Božijih , i nasitit će se od njihova mesa. Oni pak drugi , vjerni i odani Bogu, Božiji , oni će pak biti pozvani na vječnu gozbu Jaganjčevu. S tima da ove ptičurine preneseno pretstavljaju zle anđele koji su Lutherovu dušu poveli u Pakao kamo i pripada. Za druge na svakoj katoličkoj sahrani se veli ; U Raj poveli te anđeli. Demoni znamo kamo vode one koji im služe.
    Na kraju postavlja se pitanje zna li Sveti Otac sve podatke o Lutheru? Ako zna zašto ih ignorira i ponizuje i nas i sebe. Ako ne zna, trebamo se upitati zašto su mu kao Papi i o od koga neke stvari skrivene i izobličene?
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
  4. Zar nije Pio XII., časne uspomene, isto tako smrdio? O čemu je ovdje riječ?! Papinska je garda sirotog Pia jedva, vjerujem, dočekala pokopati zbog smrada... Argument da nečji smrad pokazuje mjesto duše nakon smrti ne da je smješan, nego je krajnje neozbiljan i kršanske vjere nedostojan... No, tradicionalni su spremni u svakom psihičkom bolesniku vidjeti opsjednutog, kao i u svakom mrtvacu koji smrdi u pakao poslanu dušu.
    Ništa nova pod suncem...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Haha, zato se zovu stikleci. Za detaljniji prikaz toga kako je Luther zivio i sto je naucavao mozete citati na internetu, a na ovom blogu sam vec objavio npr. ovo.

      Kad vec spominjete tu crticu, Luther je umro sredinom veljace u Njemackoj, a Pio XII. pocetkom listopada kod Rima.

      No svakako se slazem da smrdljivo truplo ili mnostvo gavrana nista ne dokazuje. To da je Luther bio na putu za pakao je posvjedoceno njegovim vlastitim rijecima, djelima i izostankom bilo kakvog znaka kajanja za svoje strasne hereze. Opis pogreba dodje vise kao zgodna scenografija za obicne vjernike koji mozda ne shvacaju sve teoloske distinkcije kao vi. Bilo kako bilo, ako vi zelite vjerovati da se Luther mozda pokajao, nitko vam ne brani da molite za njegovu dusu. No ove sramote koje izlaze iz Vatikana ne mozete opravdati okrivljujuci za njih tradicionaliste. Nismo vam mi krivi sto se Papa tako ponasa.

      Izbriši
    2. Na engleskoj stranici Wikipedije o papi Piju XII. piše u odjeljku "Botched embalming" (Neuspjelo balzamiranje) da je za miris kriva nova tehnika balzamiranja koju su koristili na njegovom tijelu i koja je zakazala.

      Izbriši
  5. http://divinefiat.blogspot.hr/2017/01/padre-pio-and-ligurgical-reform.html

    Tradicionalisti su pametniji i svetiji i od samog sv. padre Pija... Kako li će tek oni smrdjeti na sumpor u paklu.

    D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Zanimljivo, koju promjenu je trebao padre Pio napraviti? Moliti tzv. "2. euharistijsku molitvu"? Ne, u ovom clanku vidim samo da se kaze "he begged the Superior to teach him the new form of the doxology." Dakle, jedna manja razlika u odnosu na stari obred (Padre Pio je umro prije uvodjenja novus orda).

      Problem je sto sam taj clanak pokazuje koliko ste u krivu:

      "During the night he called me and said: "Do me a favor. Go and get the chalice and the paten in the little church and let me see the new rite once again." And I did so.

      That scene, with his asking pardon and thanking me, repeated itself at least seven or eight times. I was not tired but the last time, I could no longer tolerate his scrupulousness and I muttered through my teeth "I don't understand why this Holy Mother Church must bother a poor, old and ill priest."

      He grasped the sense of my words, and almost crying, he said: "Why are you speaking against the Church which has asked so little of me? It is I, who, desiring to carry out the new rite well, am bothering you a little. You must forgive me." And I said: "But do the rite as you wish!" At this point, he returned to decisive tones: "No, I must perform the rite precisely as the Church desires." "

      Koliko vi svecenika znate koji danas tako shvacaju i sluze liturgiju? Ja ne znam ni jednog koji sluzi samo novus ordo, a da razmislja i priblizno kao Padre Pio gore. Nadalje, sto vidimo da je zapisnicar te anegdote rekao Padre Piju "But do the rite as you wish!" Oprostit cete mi sto nemam potpuno pouzdanje da jedan takav fratar nije imao interesa prenijeti samo ono sto je njemu odgovaralo i staviti to u kontekst potreban novoj ideologiji koja se promicala posvuda u to vrijeme.

      Izbriši
    2. D, vama i vasima je ostala od svega samo "poslusnost". Ali to nije poslusnost crkvenim zapovijedima i nauku, Tradiciji i tradiciji. Vasa poslusnost, meni se cini, moze se lijepo prikazati slikom bogoslova koji po naredbi rektora maljevima razbijaju stare oltare ili kao u onom novijem bezboznom filmu koji neki poznati isusovci hvale gdje otpadnik od vjere vice japanskim mucenicima da pogaze Isusov lik, da ga se odreknu. U vecoj ili manjoj mjeri upravo se za to koristio pojam poslusnosti u crkvi zadnjih pedeset godina. Papa Franjo je zahtijevajuci takvu poslusnost izgradio citavu svoju karijeru.

      Rijecima vlc. Dosena za slucaj da niste procitali dva posta nize:

      Gospodina slidit valja
      najvećega svoga kralja,
      jer ne mogu podkraljići
      kud bi sami htili ići,
      dal put kud kralj zapovidi,
      svak' nek pazi te nek slidi:
      jer tko kralja slušat neće,
      za zlotvora sebe meće
      koji silu svoju slidi
      čineć što se njemu vidi.
      Bog oblasti ne udili
      ljudma činit što bi htili,
      dal nek čine što Bog hoće,
      kripost slideć osim zloće,
      jer s oblasti kad što rade
      koju njima Bog ne dade,
      tad su Božji odpadnici
      i obisni usilnici.


      Nered, sila i privara
      kad je kod kog poglavara,
      ne dobiva to s visine
      dal iz crne ima tmine
      koja što god kome daje,
      vara, laže i izdaje.
      Podložnika onda vara
      da on sluša gospodara
      u mogućstvu i oblasti
      koju ima iz propasti;
      laže opet gospodaru
      laž nudeći i privaru
      da mu tmina može dati
      oblast krivo puk vladati.


      Varate se, nije tako,
      stvar mećete naopako!
      Bog ne daje oblast zato
      da zakloni lino blato,
      dal da linost š njom progoni
      i u brazdu svit ugoni.
      Zato oblast biva, zato
      da potare zloća jato,
      da na svitu sadi kripost,
      da razsvitli svita slipost,
      a ne kripost da progoni
      niti linost da zakloni.

      Izbriši
    3. @D.
      Laži i modernističke mutljavine! Izranjaju neki 'bliski asistenti' koji sada tvrde nešto novo što prouriječi onome što smo o njemu znali desetljećima. Pater Pio se odlučno usprotivio 'aggiornamentu'. Izričito je tražio da nastavi služiti Tradicionalnu Misu a ne 'prijelazni' oblik. Preminuo je prije uvođena NOM-a.

      "Padre Pio and the Novus Ordo Missae

      He was a model of respect and submission towards his religious and ecclesiastical superiors, especially during the time when he was persecuted. Nonetheless, he could not remain silent over a deviation that was baneful to the Church. Even before the end of the Council, in February 1965, someone announced to him that soon he would have to celebrate the Mass according to a new rite, ad experimentum, in the vernacular, which had been devised by a conciliar liturgical commission in order to respond to the aspirations of modern man. Immediately, even before seeing the text, he wrote to Paul VI to ask him to be dispensed from the liturgical experiment, and to be able to continue to celebrate the Mass of St. Pius V. When Cardinal Bacci came to see him in order to bring the authorization, Padre Pio let a complaint escape in the presence of the pope’s messenger: "For pity sake, end the Council quickly."
      http://sspx.org/en/padre-pio-vatican-ii-new-mass

      SRMM

      Izbriši
  6. Iako se niste potpisali prema pravilima bloga da ne ostanete uskraćeni odgovorit ću protupitanjem . Mislite li da se Lutherova kvalifikacija pape kao đavla i antikrista odnosila samo na ondašnjeg ili sve pape i Vatikan danas , uključujući i papu Franju? Svojim odlaskom na proslavu reformacije ne priznaje li papa Franjo jednu od tih teza , ako ne i obje?
    Vaša druga tvrdnja o tradicionalnima također nema smisla. Ako se svrstavate u moderne zar vam u gornjem tekstu odnosno štiklecima ne znaće ništa rijeći jednog Svetog Padre Pia ili blaženice M.S. Micheli (oboje beatificirani poslije 2.VK) koji nedvosmisleno kažu gdje je Luther i gdje će mu biti istomišljenici? Robelar

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Takovim ljudima, koji ne žele vidjeti evidentnost ne treba uopće odgovoarati, jer na taj način se smatraju samo i te kako uvaženim, a to nisu.

      Izbriši
  7. Ima neki komentator koji pise otprilike kao komentator "Mario" od prije par godina. Nista pametno, ali jako se ljuti. Zao mi je ali, morat cete si naci nekog koga zanima vase misljenje... Uvijek mozete citati komentare pod starim postovima, vidjeti kako su tekle rasprave i u sebi zamisljati sto biste vi rekli/napisali. Trenutno ima vise od 17 tisuca komentara na ovom blogu (toliko sam ih vjerojatno i obrisao), tako da cete sigurno naci nesto zanimljivo. Ugodno citanje!

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.