Pedepsao si jih, Gospodine, i ne htjedoše vjerovati

(...)
Kadno Bog po slugi svom Mojsiju hoti od sužanjstva misirskog osloboditi svoj obrani puk izraelski, pusti vrhu njihova protivnika farauna strahovite biče. Tvrdokorni faraun premda viđaše tmine koje sakrivaše svjetlost, krupe koje mlatiše stabla, skakavce koji mu popasoše sjedbe, grdne rane koje mu se otvoriše na ljudima, kugu i crkavicu koja mu pomori blago, ne htje ganuti se. Ne htje ni onda kad mu isti dvorani vapiše: "Biči desnice su Božje ovo", priznati jih za takove, već uzdrža tvrdo da su to sama gatanja i čarolije Mojsijeve! Tolika je sljepoća i protivnost u grješnicima za ne prepoznati da biči dohode od Boga, pače većina kršćana u općeno neće da zapozna desnice koja jih šiba. Ako je vuk poklao ovce, kažete da je tomu kriva nepomnja čobana. Ako vam je udrila crkavica u blago, kažete da je to nauda zlih očiju ili namet zloćudnih čarobnika. Ako se je zapalila kuća ili sijeno, velite: "Kriv mi je susjed." Ako se je koga od vas dovezala bolest, krivite liječnika što ne zna izliječiti. Ako je tko izgubio pravdu, krivite odvjetnika što ne zna braniti. Ako je komu naopako otišla trgovina, krive su sluge i ortaci. Ako vam je tko umro, velite: "Nije se umio čuvati" il' "Ne bi mi ni žao bilo da mu je od Božje se dogodilo!" Ako vam je primelo ljude ili blago, krivite zimu. Ako nije rodila podvornica ili livada, krivite zla vremena. Ako je stuklo lozu, krivite krupu. Ako je od suše izgorjela zelen, krivite sunce, krivite ljeto i tako dalje.

Kršćani! Mislim da nema među vami ni jednoga toliko luda ili priprosita koji bi krivio nož kojim je čovjek bio uboden ili pušku kojom je bio ubijen, a ne bi krivio onoga koji je nožem ubo ili puškom ubio. Zato nemojte se varati kao pašče koje u svojoj srditosti kolje kamen koji ga je udrio, a ne haje za ruku koja je kamen hitila. Nemojte se varati, velju, jer je to varanje prekovratnije od grijeha istoga buduć da grješnik u bičima neće naročito da prepozna desnice Božje zato da zapoznavši jih, ne bi bio prisiljen svidjeti se i obratiti se Bogu. Jer kakono nije moguće da bi se ikoji od vas hranio otrovnim jezbinama znaduć da će mu zdravlju škodovati, tako nije moguće da bi se ikoji od vas slijedio sagrješivati znajuć da mu je to škodno duši i tim priteže biče Božje vrh sebe.

Oh, ludosti grješnika koji neće da zapozna u Bogu pravednog suca koji pazi naše svako mišljenje i činjenje, koji kazni svako prekršenje svojega zakona, koji daždi biče vrh grješnika, već, naprotiv, sve suprotivštine i štete pripisuje ljudima; gdje ne može ljudima, pripisuje jih udesu; gdje ne može udesu, pripisuje jih zvijezdama i tako dalje. "Pedepsao si jih, Gospodine, i ne htjedoše vjerovati i rekoše: nije on." Dapače, što je gore, Gospodine, Ti jih pedepsaješ oštrim bičima, a oni tome usuprot većma griješe.
(...)

(Fra Ante Kostantin Matas, Propovijedi i govori, Zbornik "Kačić", 1998., str. 146, 147)