Do tragičnog događaja u kojem je stradalo troje djece, došlo je prošlog tjedna nakon što je izbio požar u obiteljskoj kući u kojoj su živjeli. Otac je u to vrijeme bio na poslu, a majka je navodno izašla iz kuće nešto obaviti. Kada se vratila, vidjela da je izbio požar u kući, no nažalost, već je bilo prekrasno.
“Sramota je da svećenik nije htio sahraniti djecu jer nisu krštena. Shvaćam ja razlog, ali to su mala nevina djeca, koja još nisu ni stigla da se krste. Netko je od susjeda pitao katoličkog svećenika i on je odmah rekao da hoće, rekao je: “I da su kršteni i nekršteni, svi su isti pred Bogom.”, dodaje ujak.
***
(izvor) Jednoć, na prvim godinama studija, kroz riječi jednog profesora kojeg neću imenovati, tijekom predavanja se nada me vinuo upravo taj zloduh modernih vremena, pritišćući i tražeći apsolutnu podčinjenost. Kao da je govorio: znanost je znanost, nema tu prostora za nikakve vjerske priče i, ili ćeš to prihvatiti, ili se moraš odreći razuma i nastaviti vjerovati u bajke. Bio je to jedan od onih kritičnih trenutaka u životu, koje svatko od nas od vremena do vremena ima, trenutaka koji nas kasnije određuju u dubinama našega bića. Dotični profesor je tada silom, i kao s nekim bijesom, rastakao dijelove Svetoga pisma ne ostavljajući nikakav prostor za misterij, za nepoznato i nedokučivo, već je svojom neumoljivom logikom sve redom obarao na tlo, vidljivo u tome uživajući. Na sjenama koje su bile vidljive na mnogim licima, i u nekoj mučnoj atmosferi koja se osjećala u predavaonici, jasno je da njegove riječi nisu bile prijetnja jedino meni.
Nakon završetka tog mučnog predavanja, bio sam, vraćajući se u samostan, silno smućen i uznemiren. Odlučio sam odmah potražiti fra Bonaventuru koji mi je tada pao na pamet kao moguća pomoć u toj nevolji. Ako i on bude rekao da stvari stoje tako kako kaže taj profesor, osjećao sam, doživjet ću neki težak poraz koji će me odvesti nekamo kamo ne bih želio ići, a odakle, slutio sam, možda i nema povratka. Fra Bonaventura je, očito uočivši moju neobičnu smućenost, pristao razgovarati sa mnom odmah nakon ručka, onako s nogu. Duboko uznemiren, ponovio sam ukratko smisao onoga što je dotični profesor kroz dva sata vrlo rječito nametao, a fra Bonaventura je, kao i obično, vrlo pozorno slušao. Zatim sam ga s nekom snažnom egzistencijalnom strepnjom u glasu upitao: „Fra Bonaventura, recite mi, molim vas, je li to uistinu tako ili nije? Moram to znati.“
On me je gledao blago i širio je svoj duboki, njemu svojstveni mir – blagi pogled, sjajne oči i vedro lice – gledao me par dugih trenutaka u šutnji, kao da čeka da se njegov mir primi i moga srca, i onda je vrlo uvjerljivim i tihim glasom, koji je dolazio iz samo njemu znane dubine, izrekao, naoko, vrlo obične riječi: „Možda jest tako, a možda i nije!“
U koncilijarnoj crkvi sve je obrnuto. Nekršteni su katolici, sumnja je sigurnost. Što se tiče ovog drugog, zamislite da pročitate ovo u izrekama pustinjskih otaca:
OdgovoriIzbrišiUčenik reče starcu: U velikoj sam muci i nemiru. Što mi je činiti da odagnam sumnju? Zar je naš Gospod zaista uskrisio Lazara? Starac mu mirno odgovori: Možda jest, a možda nije. Učenik se oduševi te otiđe utvrđen i umiren.
Ma u kojem svemiru ovo ima smisla, pitam? Ako netko sumnja, neka iskreno moli i Bog će mu dati dar vjere.
Istina je uvijek negdje u sredini između istine i neistine. I uvijek trebamo ići srednjim putem između puta kojim idemo i puta kojim ne idemo.
OdgovoriIzbrišiM. P.
Da li nekrštena djeca bilo rođena ili ne idu u pakao prema katoličkoj vjeri? Jedan svećenik je rekao da idu u raj, a iz ovog članka bih zaključio da je to moderna katolička vjera. Stoga me zanima što tradicionalna vjera tvrdi drugačije?
OdgovoriIzbrišiOblačan
O tome smo vec pisali na ovom blogu, pa necemo ponovno.
IzbrišiHvala na odgovoru, ali iz teksta koji ste naveli mi je još manje jasno. Pa da pojednostavimo da li da li nekrštena djeca bilo rođena ili ne idu u pakao, raj ili Crkva ne zna odgovor na to?
IzbrišiOblačan
Oblačan
Tamo su vam navedene dogme Crkve vezane uz vase pitanje.
IzbrišiJa vjerujem u nauk o limbu i ne vidim neko drugo tumacenje koje bi bilo u skladu s crkvenim naukom i Tradicijom. Znam da se neki drze onog "mi bismo se htjeli nadati...", ali razumsko i vjersko utemeljenje takvog stava (i koliko je u skladu s naukom Crkve) cete morati potraziti negdje drugdje.
PS. Nema potrebe da nastavljate ovu konkretnu temu, imate na internetu dovoljno informacija, na ovom blogu smo o toj temi dovoljno raspravljali i necete ovaj puta moci nastaviti sa svojom (sto bi papa Franjo rekao) agendom.
Za citatelje koji eventualno ne prate komentare na ovom blogu zadnjih par godina (da, ima cak i takvih), komentator Oblacni je vec postavljao slicna pitanja i na njih mu je odgovoreno. U zadnjih par godina nije se nista promijenilo po pitanju "razvoja nauka", tako da ako do sada nije uspio procitati i prihvatiti tumacenja svetaca i naucitelja, nece mu pomoci ni ponovno pokretanje iste teme u komentarima ovog bloga.
IzbrišiFantastičan mi je taj kult patera Dude. Vjerujem da bi autor isti tekst napisao da mu je pater Duda odgovorio "ajde dođi sutra, sad sam u gužvi"...vjerojatno bi se do danas i manji simpozij održao na temu tog odgovora. Nešto tipa "Egzistencijalno značenje riječi sutra i gužva u fundamentalnoj teologije patera Dude".
OdgovoriIzbrišiS.H.
Ispod gornjeg teksta sam očekivao napomenu: likovi su izmišljeni , svaka veza sa stvarnim likovima i događajima je slučajna . Pogotovo ovo sa Dudom.
OdgovoriIzbrišiNovoredna crkva sa svojom klijentelom , obredima i vjerovanjima više nema smisla. Na jednom mjestu ne možete dobiti odrešenje , a već dvije tramvajske stanice dalje da. U jednoj će župi tražiti potvrde od krizme da bi se vjenčali , a u drugoj ćete obaviti krizmu poslije. Negdje ne mogu vidjeti trudnu mladenku u devetom mjesecu , a negdje će odjednom vjenčati nju i krstiti još njezino dvoje djece od ranije. Nećemo o sahranama samoubojica , nekrštenih , deklariranih komunista i ateista kojima je do zadnjega želja bila civilni pogreb bez popa , izlaženje u susret obiteljima da se vidi pop, sahrana kremiranih , poništavanje crkvenih brakova đetset raje koja ima love to platiti i kupiti kao nekad oprost, dvostruka mjerila pedofilije , sodomije i sexskandala svećenika , malverzacije u caritasu , kupovanje i povlađivanje klera raznih ugodnosti a tumačenje i propagiranje siromaštva vanbračna djeca svećenika, ... Sve može a nemože. Pogrešno se tumači Riječ , jer ako sebe uvjeravaš u nešto ne znači da je to i istina i ispravno. Ne znači da je to prava vjera.
Robelar