srijeda, 29. studenoga 2017.

Srednja žalost

Nije više neuobičajeno čitati o svetogrdnim djelima koja se s blagoslovom biskupa i svećenika odvijaju u katoličkim crkvama diljem svijeta, a posebno na razvijenom zapadu. Zadnji takav slučaj od prije par dana bila je razapeta krava u Belgiji. Koliko god takve blasfemije govorile o stanju u Crkvi i društvu, one nisu iznikle niotkuda. Postoje tolike stvari koje su i kod nas u Hrvatskoj postale posve normalne i uobičajene, do te mjere da se pojedinci njima čak i hvale. A ipak, ako se iskreno zagledamo u njih, ako ih pokušamo promotriti katoličkim očima, vidjet ćemo da su pomaknute. Neke više, neke manje, ali nisu normalno stanje.
***

Počinjem s najnovijom pričom o kaležu iz Tučepa za koji su vjernici vrlo brzo skupili 15 tisuća eura. Dakako, za razliku od nevjernika, jednom normalnom katoliku može biti samo drago da se što dostojnije opremi Božji hram. Sasvim je jasno da sveto posuđe koje će držati samo Tijelo i Krv Gospodina Isusa Krista treba biti apsolutno najbolje i najljepše što jedna zajednica može priuštiti. Problem dakle nije u tome što su vjernici izdvojili novce za kalež, to je vrlo pohvalno i pokazuje kako su i danas ljudi spremni dati za takvu nakanu.

Ako netko živi u iluziji da su moderne, stravično ružne, jalovo prazne i banalno uređene crkve išta jeftinije od crkava koje su se gradile u prošlosti, ostat će iznenađen kada vidi koji novci su tu u igri. Radi se naprosto o tome da se nove crkve grade u skladu s današnjom vjerom: prije svega klera, ali posljedično i dobrog dijela vjernika laika. Jedina dobra stvar, ako se tako može reći, moderne crkvene arhitekture je da čovjeku vrlo jasno daje do znanja u kakvom je stanju postkoncilska Crkva. Mogu mi pričati kojekakve bajke o drugovatikanskom proljeću, superpapama, ultranovoevangelizacijskim popovima itd. Kad čovjek uđe u jedan takav grob kakve su moderne crkve, sve te priče padaju u vodu.

Vratimo se tučepskom kaležu.


Po mom sudu je oblikovanje kaleža na rubu kiča, ali ne morate se složiti s tom estetskom procjenom. S druge strane, nefunkcionalnost kaleža je sasvim očita. Čini se kao da ga se ne može držati jednom rukom te da je poprilično nezgodno iz njega piti. To i nije neobično jer Višeslavova krstionica nije bila zamišljena kao model za čašu. No dobro, vjerojatno ovu priču ne bih ni spominjao da mi nije pogled pao na uređenje i oltar crkve za koju je kupljen taj kalež.



Moram pohvaliti raspelo na zidu, ali sve ostalo je poprilično jadno. Taj je fratar mogao za petinu cijene kupiti puno ljepši kalež i dati urezati na dno imena darovatelja, a od ostatka kupiti npr. normalne svijeće i možda čak urediti svetište da ne sliči na skladište. Naravno, to ni njemu ni vjernicima koji su odvojili svoj novac za kalež nije palo na pamet jer je ovakav izgled crkve postao nešto potpuno normalno. Lažne svijeće s folijom ili staklom da se ne prlja stolnjak, makar kakav križić na oltaru da ne zaklanja pogled koji u svakom trenutku treba očuvati između predsjedatelja euharistijskog slavlja i kraljevskog svećenstva a.k.a. vjernika.

***

Neki župnik iz kontinentalne Hrvatske uvodi i predaje mladu na ženidbi. Po meni potpuno neprimjerena gesta jer zna se tko u američkim filmovima predaje mladu, ali sumnjam da bi se itko skandalizirao čak i u slučaju da slika odgovara stvarnosti.


Upisah ime tog svećenika u google jer nikad prije nisam čuo za njega, pa naiđoh na fotografije neke mise koju je slavio na otvorenom. Sve je izgledalo uobičajeno, uključujući i čitačicu u neprimjerenoj majici. Iduća fotografija, premda nije ništa posebno, kao da priča priču.


Da moram pogađati, rekao bih da svećenik čeka kada će gospođa pjevačica zastati kako bi joj tutnuo hostiju u ruke.

***

U nedavnom broju Glasa Koncila nalazi se standardna rubrika u kojoj predstavljaju jednu župu. Izdvajam samo dva detalja.


Uz gornju sliku autor članka je napisao tumačenje "Omiljena izvanredna djeliteljica pričesti teta Marta". Kao ni za donji isječak iz članka, to njima, postkoncilskim vjernicima, nije ništa čudno. Autor to piše kao normalnu, pohvalnu činjenicu, bez trunka ironije ili zadrške.

U sličnom nadrealnom stilu je i ova crtica:
Petra Mikulić apsolventica je teologije na Teološkom fakultetu »Matija Vlačić Ilirik«, u župi je u Marijinoj legiji već tri godine, a radi u župnoj katehezi. »Župnik je jako otvoren, čak sam pomišljala kako će me prihvatiti kad sam upisala studij na protestantskom fakultetu«, svjedoči buduća teologinja Mikulić. »Rekao mi je da ima dobrih teologa među protestantima i onda je i meni bila duša lakša. U župi okupljam mlade, posebno djecu s kojima priređujem nešto između sastanka i igre. Brojni se odazovu, ponekad ih bude 14, zapravo toliko ih ima u župi. Prilagodim se njihovim rasporedima. Naravno da je sve po katoličkim programima, posebno kad govorim o sakramentima.«

***

Moje je mišljenje da, kao što ne smijemo dopustiti da nam postanu "normalni" i uobičajeni naši osobni grijesi, isto tako ne smijemo se pomiriti s time da je ovo lice katoličke Crkve danas. Jer ako se pomirite, znajte, danas ćete primati pričest iz ruku tete Marte, a sutra ćete se čuditi zatucanim fanaticima kojima smeta izložena krava koja potiče na promišljanje o ekologiji. 

Broj komentara: 18:

  1. "Nadrealno", glede studija, prikladna je riječ. Tako sam se ja osjećao npr. kad sam čitao o islamologiji biskupa Jablanovića knjigu (magistarski rad) Ivice Križa, koji je diplomirao na zagrebačkom KBF-u, magistrirao na sarajevskom Fakultetu islamskih nauka i doktorirao na jordanovačkom FFDI-ju te predaje na protestantskom teološkom učilištu. Starokatolički je svećenik koji jako voli festival Ultru i htio je na njemu odslužiti ultramisu koja bi bila tradicionalna latinska misa prerađena po uzoru na ono što 2Cellos rade klasičnoj glazbi. Tomislav Ivančić mu je na KBF-u predavao "Islam u našim krajevima", a na FIN-u mu je mentor magistarskog rada bio Adnan Silajdžić, koji je na zagrebačkom KBF-u, a pod mentorstvom Bonaventure Dude, magistrirao radom o naravnom i nadnaravnom u teologiji Đure Gračanina. Muslimane i katolike vjerovanje o Isusu razdvaja, ali ih, kaže Križ, povezuje Marija. Nije čudno što nam se dogodilo Međugorje. Biskup Perić dobro je na napad Ivice Raguža na svećenike i redovnike odgovorio priupitavši ga i što to on kao profesor i dekan radi. Biskup Perić je doktor iz bezimenog kršćanstva i svi putovi vode, preko Duha Asiza, u Rim, na Drugi vatikanski sabor.
    M. P.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Uh, zavrti se covjeku u glavi od ovih kombinacija.

      Izbriši
  2. Zlo mi je. Pitanje: za mladića koji bi htio ući u jedan veoma pobožni red (cilj: svećenstvo), je li ikako moguće uz ostale studije (kakvi god bili modernistički i heretični) naučiti služenje tradicionalne mise?

    3ZM

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Naravno da je moguce. Jedino je pitanje hoce li nakon pet godina svakodnevnih kompromisa na koje se tako obavezuje uopce htjeti sluziti tradicionalnu misu kad bude zaredjen.

      Izbriši
    2. Ti kompromisi (koji će kad ga iza studija pošalju u župu postati još gori) će mu ugroziti vjeru i dovesti ga u situaciju da sudjeluje u svetogrđima. Bog ga sigurno ne bi zvao da čini nešto takvo. Ako želi biti svećenik i naučiti govoriti pravu Misu, treba tražiti tradicionalnu kongregaciju, a držati se što dalje od novog obreda i onog što ide s njim.

      Izbriši
    3. @Toma Blizanac
      Hvala na savjetima. To je svakako rizik koji čovjek mora uzeti u obzir.

      @Mateo
      Bez obzira što poznajem Vašu poziciju oko pape itd., to Vas ne isključuje oko davanja dobrog savjeta. Primjerice, Barnhardt vjeruje da je papa Franjo antipapa dok je Papa Emeritus Benedikt XVI pravi papa - mada najgori u povijesti jer je učinio neviđenu glupost i time riskirao svoje vječno spasenje. Što će se dogoditi ako Ratzinger umre dok je Bergoglio živ? To čini nju sedevakantisticom. Da li joj je zbog toga teologija manje valjana? Nije. Mada ja još nisam uzeo čvrsti stav oko svega toga.

      Gospodine Mateo, ovo što govorite je rizik kojeg i Toma Blizanac vidi. Nova Misa je valjana, no nije ugodna Bogu (valid, but illicit). Riječima kardinala Ottaviani-a, čak i najpobožnija Novus Ordo misa nije ni do koljena tradicionalnoj. Tako da, ako nije problem, molio bih Vas da mi odgovorite na sljedeće pitanje:

      1. Postoji li u Hrvatskoj takva tradicionalna kongregacija?
      2. Koja je najbliža tradicionalna kongregacija?

      U obzir svakako ulazi i SSPX.

      And one more final note: Novus Ordo je opasan (izbjegavam ga koliko mogu), no zato i je svaki red u kojem su redovnici zanemarili svoje zavjete i žive životom koji nije dostojan jednog redovnika. Zašto ne bi bilo moguće poput velikih svetaca ući u osinje gnijezdo i uz pomoć Božju i vlastiti primjer promijeniti stvari? Zašto ne bi bilo moguće - u slučaju da Bezgrešno Srce Marijino još nije trijumfiralo te nas riješilo V2 jednom zauvijek - ući u Novus Ordo župu i reći: "Gle ljudi, dopušteno je pričestiti se klečeći. Ljudi koji se pričešćujete na ruke, prestanite to činiti jer to to to i to. Postoje jasni uvjeti tko se i kako i zašto može pričešćivati na ruke. Objasniti ljudima smrti grijeh. Važnost valjane ispovijedi, itd."

      Zašto to ne bi bilo moguće?

      3ZM

      Izbriši
    4. U Lijepoj našoj 97postotnoj katoličkoj samo je jedan svećenik imao hrabrosti napraviti ovo o ćemu govorite. Danas taj svećenik spava mirne savjesti pred Bogom , Domovinom i svojim narodom. Zapravo ne spava mirno jer se brine za spas što većeg broja duša i za otrežnjenje od kolektivnog drugovatikansko moderno ekumenskog samoubojstva. Imati hrabrosti i reći ne ljudima da bi se reklo da Bogu. Otkazati poslušnost zakonima ljudskim da bi se vršili zakoni Božiji. Biti popljuvan od braće i bližnjih, progonjen i izdan , proglašen ludim , opsjednutim , izdajicom ... ne podsjeća li to na Onog koji je to sve prošao prije dvijetisuće godina za nas. Nije li On rekao da blago onom koga budu lažno optužili i sve slagali ako je to radi Njega. Nije li rekao da ćemo biti progonjeni svi koji želimo živjeti u Njemu i da će oni koji takve progone i ubiju misliti da tako Bogu služe. Zato manje priće a utrostrući molitvu da ti se Gospodin smiluje i da ti snage , hrabrosti i mudrosti izvršiti i održati se do kraja. Jer mnogo je onih koji samo pričaju i sanjare a nemaju hrabrosti svidjeti se Bogu već drže zapovijedi ljudske. Molim Gospodina i Blaženu Vazdadjevicu za našega p. Marka i za sve koji će doći . On je za sada ono sjeme koje je bačeno na plodno tlo i koje umire svaki dan za Boga i nas da plod uzrodi.
      Robelar

      Izbriši
    5. Upravo je to ono što katolički svećenici trebaju činiti - usprkos svim poteškoćama, otići i popravljati Crkvu tamo gdje budu poslani.
      Mnogo je vjernika koji žele živjeti katolički i biti u poslušnosti.
      Žrtva je otići od istomišljenika i sigurnosti radi služenja dušama.
      Ne slažem se da će poteškoće ugroziti vjeru ili da će žar nestati. Treba poznavati svoje mogućnosti da se zna mogu li se teškoće podnijeti, ali vjera će biti postojana u onoga koji jedno radi Boga i Njegove volje odlazi u svećeništvo.

      Izbriši
    6. 3ZM,

      Moj savjet nije imao nikakve veze sa sedevakantizmom, međutim, čisto radi preciznosti, ona nije sedevakantistica jer vjeruje da je Benedikt papa. Biti sedevakantist znači vjerovati da je papinska stolica prazna, dakle, da trenutno nema pape.

      Što se tiče novog obreda, u Katekizmu krize u Crkvi, kojeg izdaje FSSPX, piše da su nove mise u kojima se koristi krivi prijevod riječi Posvećenja "za sve" dvojbene valjanosti. Poradi te promjene riječi više se ne izražava ista svrha (da će se prolijevanjem Kristove Krvi mnogima otpustiti grijesi) nego različita. To znači da se u praksi prema njima moramo ponašati kao da su nevaljane, jer kod sakramenata mora uvijek postojati sigurnost i zabranjeno je podjeljivati i primati sakramente sumnjive valjanosti.

      Od tradicionalističkih kongregacija u Hrvatskoj, budući da skupinama "ED" (koje su pod vlasti modernista) hrvatski modern(ističk)i biskupi neće dozvoliti stalni apostolat, jedino je stalno prisutan FSSPX. Međutim, kako se radi o želji za postati svećenik, ono što je važno je gdje su sjemeništa. FSSPX ima sjemeništa u Bavarskoj i Švicarskoj, FSSP (iz skupina "ED") također u Bavarskoj, ICRSS (iz skupina "ED") u Italiji (Toskana), IMBC ("Istituto Mater Boni Consilii" - sedeprivacionisti) u Italiji (Torino) i FSSPX-Pokret otpora u Francuskoj (Avrille). S nekima od tih surađuju i pohađaju njihova sjemeništa tradicionalni ogranci crkvenih redova (npr. Dominikanci s Pokretom otpora u Avrilleu).

      Od nabrojenih nikako ne bih preporučio sjemeništa skupina "ED", ne samo iz teoloških (šutnja pred zabludama) i praktičnih razloga (vrlo ograničen apostolat), nego i zato što ih rede mjesni modern(stički)i biskupi, posvećeni po novom obredu koji je sumnjive valjanosti. Zapravo, trenutno ne bih mogao svim srcem preporučiti niti jednu trad. kongregaciju jer držim da u svakoj od tih postoje određene zablude (što nije čudno s obzirom na nedostatak principa jedinstva), međutim, ako je netko doista uvjeren da ima zvanje i hoće ga ostvariti, onda nema previše izbora nego naći mjesto gdje barem nije obvezan ispovijedati i pristajati uz nijednu zabludu (zato mislim da je potrebno predznanje iz predkoncilske teologije prije odabira). Također, što se tiče borbe protiv modernističke revolucije, što je zadatak svakog katolika, a pogotovo svećenika, skupine "ED" su kapitulirale od svog početka, a FSSPX pomalo kapitulira već pet godina (što se očituje u sve blažem jeziku i sve većoj šutnji prema Bergogliu).
      U vezi sedeprivacionista bi se također trebalo raspitati zahtijevaju li kao preduvjet obvezni pristanak na neku zabludu (držim da je sama ideja sedeprivacionizma zabluda jer je nemoguće da javni heretik bude valjano izabran), npr. da je grješno ili svetogrdno ići na tradicionalnu Misu gdje se u Kanonu spominje Francisco, ili čak herezu, npr. da više nema biskupa s redovnom jurisdikcijom. Kažem da treba provjeriti zato što je kongregacija amer. sedeprivacionista objavila dokument da to zahtijevaju prije pristupanja, pa bi takav mogao biti slučaj i s Institutom u Italiji.

      (nastavak ispod)

      Izbriši
    7. Što se tiće "borbe iznutra" u Novus ordu, tu se ne radi, kao u primjeru, o nekom dobrom katoličkom redu čiji su članovi popustili u moralu, pa ih treba ispraviti. Otkako su modernisti okupirali sjemeništa, redove, biskupije i ostale katoličke institucije stvorili su cijeli sustav čiji je cilj de-katolizacija kandidata ili marginalizacija onih odbijaju postati modernisti. Prvo se kroz sjemenište i fakultet kandidatima usađuje sve najgore od modernizma, a onda se one koji to odbijaju (ako ih se uopće i pristane zarediti) pošalje negdje gdje će biti pod potpunom kontrolom modernističkog župnika, ili ih se zatrpa s poslom tako da ne stignu učiniti nikakvu "štetu", ili ih se pošalje na studij (čitaj: modernističku indoktrinaciju) u inozemstvo itd. Jedan hrv. tradicionalist se zaredio u Novus ordu i pokušao ostati u župi, ali je ubrzo vidio da je to nemoguće i pošao u FSSPX. Dvojica drugih su se integrirala u Novus ordo i kroz nekoliko godina više nisu bili tradicionalisti.

      Toma nije bez razloga spominjao kompromise, niti sam ja bez razloga spominjao ugrozu vjere. Opasnost pokušavanja biti svećenik u Novus ordu možda se može ilustrirati tako da se sjetimo crkvenog zakona oko jedne druge ugroze vjere, da je katolicima zabranjeno čitanje heretičke literature, a to je zato što se tako mogu zavesti poluistinama i zavodljivosti heretičnih laži da odbace pravu vjeru i priklone se herezi. Uz to sam spomenuo i sudjelovanje u svetogrđu, jer bi takav svećenik bio obvezan davati pričest na ruku i slaviti liturgiju koja je, bez obzira koliko pobožno slavljena, poradi samog obreda osiromašena, nedostojna, sumnjive valjanosti, štetna za duše, i u molitvi za židove iz obreda Vel. Petka, eksplicitno heretična.

      Izbriši
    8. Mateo, zar nisi ti pitao cini mi se p. Freya iz FSSPX-a kad je bio prije tri godine u Zagrebu poslije predavanja o ovome "za sve" i on ti je odgovorio da nema govora o tome da bi to utjecalo na valjanost?

      Izbriši
    9. Inace, da ne bi bilo nikakve dvojbe, pogotovo kod 3ZM koji je cini mi se noviji citatelj bloga, ja se s Mateom uopce ne slazem u svim ovim ocjenama da li je Franjo papa, da li je novus ordo valjan i kakvo je stanje u tradicionalnim grupacijama. No, svakako je dobro da procitate njegovo misljenje kao i suprotne tvrdnje (naci cete mnostvo rasprava u komentarima pod starim clancima na ovom blogu) i kroz molitvu i razmisljanje pokusate doci do svog stava.

      Izbriši
    10. Ne sjećam se jesam li to pitao p. Freyja, ali ako tako nešto i jest rekao, to bi bilo njegovo mišljenje, dok knjigu "Katekizam krize u Crkvi" službeno izdaje i prodaje FSSPX, tako da se svakako može reći da zastupaju ono što je u njoj napisano, pogotovo jer se radi o knjizi kojom vjernike žele poučiti o sadašnjem stanju u Crkvi.
      Citirajući taj podatak htio sam pokazati kako ne samo sedevakantisti, nego i FSSPX javno kaže da sumnja u valjanost Misa u kojima se koristi krivi prijevod riječi Posvećenja.

      Mislim da sagledavajući činjenice nije objektivno moguće isključiti opravdanu sumnju. Promjenom riječi u "za sve" bitno se promijenilo značenje riječi, tako da se više ne izražava "efikasnost" Kristove Žrtve (da će se njezin učinak opraštanja grijeha primijeniti ne na sve, nego na mnoge, jer je neće svi prihvatiti), nego "dovoljnost" Kristove Žrtve (da je dovoljna da se po njoj svakome mogu oprostiti grijesi). S obzirom da znamo da svaka promjena riječi forme kojom se bitno promijeni značenje istih rezultira nevaljanim sakramentom (tj. nema sakramenta), ono što su modernisti učinili stvara barem opravdanu sumnju u valjanost, što čini takve Mise sumnjivim. Čak i kad bi netko tvrdio da su za valjanost dovoljne riječi "Ovo je moja krv", ne bi mu koristio taj argument jer ne bi to mogao tvrditi s dogmatskom sigurnosti, jer oko toga nije postojalo slaganje teologa (i čini se da su pape u De Defectibus proglasili suprotno), a kod valjanosti sakramenata nije se dopušteno voditi probabilizmom.

      Izbriši
  3. A ovo?
    http://laudato.hr/Vijesti/Hrvatska/Treba-li-se-dio-molitve-Oce-nas-izmijeniti.aspx?feed=allNews

    Joško

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Problem je u tome sto nitko ne moze natjerati vjernike da mole ocenas na novi nacin. Naprotiv, to bi vrlo jednostavno pokazalo liniju razdvajanja, a cini mi se da oni to ipak jos ne zele.

      Izbriši
    2. Ne. No kada himbenici ne žele da se vidi crta razdvajanja kojoj su sami uzrok, a sami nekako ipak znajući na kojoj strani te crte razdvajanja oni sami stoje, tada oni koristeći se principom nejasnoće i zbunjenosti još žarče rade suprotno,- na 'spajanju' nespojivog! I to čine nimalo ne sumnjajući kako će to spajanje nespojivog biti uzrokom razdvajanja upravo onoga što jeste i jedino treba biti sjedinjeno.
      http://laudato.hr/Vijesti/Hrvatska/Međunarodni-simpozij-Reformacija-globalni-događ.aspx

      Izbriši
  4. Onaj svećenik koji vodi djevojku na oltar, pa nastavlja koncelebraciju. To mu je ustvari rođena kći. On je u toj župi živio s obitelji, imao privatni biznis (starački dom)i ujedno bio predsjednik mjesnog odbora. Renesansni homo universalis.

    Slučajni promatrač

    OdgovoriIzbriši
  5. A ovo sa kravom je ništa drugo nego znak onoga što Englezi zovu "effeminacy." I to se vidi recimo u tome kako su modernisti zamijenili krotkost sa slabošću. Krotkost je moć pod kontrolom, vrlina koja obuzdava ljutnju.
    Da ima tri osobe - bilo žene, bilo muškarci, - koji su muževni u svom djelovanju, ta bi krava letjela istoga časa van zajedno s autorom koji je autor mnogih ostalih bezbožnih radova. I da, žene mogu biti muževne, i to na način da kažu istinu i da se bore za istinu. To je muževnost. No, odlučilo se šutjeti, skriti u kutak i onda staviti na to etiketu "kršćanskog trpljenja." To je sve kukavičluk i održavanje statusa quo-a jer je lažni mir bolji od istinitog rata. S đavlom ne vodiš ekumenski dijalog, nego mu kažeš što ga ide.

    3ZM

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.