utorak, 22. studenoga 2016.

Nova epizoda

Novi stadij (ili eskalacija?) crkvene krize


Ako znakovi ne varaju, crkvena kriza koja se već desetljećima zahuktava u podzemlju upravo prelazi u novi stadij. Najalarmantniji signal zacijelo je intervju uzoritog kardinala Burkea u kojemu tumači što znači forma „dvojbi“ (dubia) glede pobudnice Amoris laetitia koju su odabrali autori intervencije te njezino objavljivanje. Jedan drugi krajnje alarmantan znak jesu slutnje koje se šire Kurijom da snage koje stoje iza Franje pripravljaju epohalne promjene u načinu izbora pape kako bi promjene koje su već nametnuli ili koje još žele ostvariti osiguranjem izbora poćudnih nasljednika učinili ireverzibilnima. Treći znak jesu konkretni prijedlozi koje je ovih dana predložio kardinal Lehmann za takve promjene na nacionalnoj crkvenoj razini koje između ostaloga sadržavaju faktično dokinuće celibata. Četvrti znak jest uspostava misaone policije koja nastupa pod imenom „Sodalitium Franciscanum“ koja na papinskim učilištima i akademijama treba onemogućiti i spriječiti svako protuslovlje pobudnici Amoris Laetitia. Drugi znakovi trebali bi postati vidljivi još prije nego se zaključi „obradba“ četiriju spomenutih.

O „dvojbama“ (dubia) zasada četvorice – drugi će se u prikladno vrijeme javiti – kardinala i komentarima kardinala Burkea u Catholic Action valja napomenuti da nikakav kratak prikaz ili komentar ne može nadomjestiti temeljito proučavanje i prosudbu ovog kobnog dokumenta. Ovdje se mogu u najboljem slučaju dati neki poticaji da se potakne ovo proučavanje.

To već počinje sa formom „dvojbi“ (dubia) koja je strana ne-pravnicima. Takva „dubia“ jesu tradicionalna (dakle ne za trenutačni pontifikat specijalno skrojena) forma upita upućenog Vrhovnom Učiteljstvu. Pri tome se upitne stvari tumače teološki što egzaktnije i uz uzimanje u obzir svih implikacija može uslijediti samo jasni odgovor „Da“ ili „Ne“. Ovaj se odgovor tradicionalno daje riječima „negative“ odnosno „affirmative“. Neko daljnje obrazloženje nije moguće, ali nije ni nužno jer egzaktno formuliranje pitanja već u sebi dovoljno kaže što se tu potvrđuje ili odbacuje. Osim toga, pitalac ima pravo na to da mu se jasno odgovori.

Posve je jasno da spletkari koji vuku konce u trenutačnom pontifikatu ovaj oblik egzaktnog postavljanja pitanja koji se na koncu ne da manipulativno obrtati do neprepoznatljivosti, moraju razumjeti kao provokaciju: nejasnoća, nesigurnost i dvojbe jesu njihova najvažnija oruđa kako bi postavili u pitanje katolička učenja i kako bi ih učinili praktički beznačajnima ako je izmjena izvan njihovog domašaja i kompetencije. Stoga je vjerodostojno da je Papin kuhinjski kabinet već signalizirao autorima upita da ne mogu očekivati odgovor – i da ih voditelj Tiskovnog ureda Svete Stolice optužuje da siju dvojbe i podjele.

S tim u svezi kardinal se Burke iscrpno bavi prigovorom da su objavljivanjem svojih „dubia“ kardinali počinili indiskreciju i da su se otvoreno pozicionirali protiv Pape. Pri tome uz pozivanje na Matej 18,15-17 pojašnjava:
Mnogi su izrazili zabrinutost glede pobudnice Amoris Laetitia – ni jedan jedini put Papa ili njegovi predstavnici na to nisu dali službeni odgovor. Stoga smo ja i trojica drugih kardinala u nastojanju oko jasnoće u ovoj stvari uputili temeljna pitanja izravno Papi i Pročelniku Kongregacije za nauk vjere. Ni na to nije uslijedio odgovor. Ako sada izlazimo u javnost sa svojim „dubia“, odgovaramo Kristovom nalogu da najprije privatno porazgovaramo s dotičnom osobom, a onda u malenoj skupini, a na koncu stvar iznesemo pred cijelom Crkvom.

Pri tome kardinal doduše izostavlja drugu i zaključnu rečenicu iz Matej 18,17: „Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik“. Dovoljno uznemirujuće da on navede prvu rečenicu. Jer „Crkva“ – to u slučaju dvojbe nije trenutačna konstelacija dužnosnika u Rimu ili u nekoj nacionalnoj biskupskoj konferenciji, nego „općinstvo svetih“ svih vremena koji su bili vjerni Evanđelju Kristovu.


Izvor: http://www.summorum-pontificum.de/themen/glaubenskrise/946-neues-stadium-der-kirchenkrise.html

Broj komentara: 12:

  1. >>>Pri tome kardinal doduše izostavlja drugu i zaključnu rečenicu iz Matej 18,17: „Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik“.<<<
    Dakle, sto ce biti ako suocen sa „općinstvom svetih“ svih vremena koji su bili vjerni Evanđelju Kristovu Bergoglio ne povuce zloglasnu amoris leatitiu (i javno se ne pokaje) za svoja nedjela razbijanja nauka Crkve (sto je gotovo nemoguce vjerovati)???

    K.K.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. "Ovaj se odgovor tradicionalno daje riječima „negative“ odnosno „affirmative“." Nisam baš siguran jer postoje i drugi odgovori koji bi mogli prolongirati problematično pitanje. Gotovo sam siguran kako odgovora u skorije vrijeme neće biti, a ako ga bude to bi bilo iznenađenje. Čini mi se kako se pomalo napušta ova praksa. No nisam pravni stručnjak. Łongin

      Izbriši
  2. Tužne, ali istinite činjenice.
    No ultraprogresivna garda sve požuruje, nečega se boje?!
    Prema Lehmannovu miljenju nema vremena i ne smije se propustiti sadašnji trenutak. Stoga izjavljuje:
    "Što nas sprječava rediti oženjene trajne đakone koji vrše veličanstveno služe Crkvi kako bi mogli preuzeti i svećeničke zadaće?"
    Žele promjene koje će sve promijeniti, do neprepoznatljivosti i bez mogućeg povratka tradicionalnom ustroju i stezi.
    Očito jako dobro znaju da ovaj pontifikat nema podršku u episkopatu i puku, da je većina kardinala maksimalno uzrujana i da se javno suprotstavlja.
    Kurija je ogorčena.
    Mislim da se boje reakcije. Sada su Lehmann i družina dobili "slobodu. Uvijek su kukali da je problem u konzervativnim pokoncilskim papama. Inače bi procvjetale ruže i otpočelo proljeće, dugo navješćivano koncilsko proljeće.
    Sada smo svi osjetili na svojoj koži što je liberalni papa i da je koncilsko proljeće prijevara, jedna od najvećih u crkvenoj povijesti.
    Sada ni kardinali ne žele više proljeće...mislim da im se želudac okrene na te priče. Ništa se nije popravilo, a crkve su i dalje prazne po većini zapadnih zemalja i strukture se urušavaju. Osim kod tradicionalnih pokreta i redova.
    Nadamo se da će reakcija uskoro doći: kardinali Burke, Sarah, Pell, Napier...
    Ne zaboravimo da postoji još i Canizares, Ranjith i mnogi drugi.
    Je li ovo priprava za prvog tradicionalnog papu nakon Koncila - vrlo moguće!

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Mislim da je problem u tome što nažalost ovaj papa baš ima podršku i među kardinalima i među biskupima i u puku. Samo se manjini okreće želudac. Kako u Hrvatskoj tako i šire, osim Poljske i još par zemalja. Na žalost.

      Izbriši
    2. Da, na veliku žalost svih vjernih, potvrde o izrečenome u svezi tek one manjine,... pristižu sa svih strana i u mnogim oblicima. Najteže i najbolnije je kada su iste od hrvatskog klera i naroda. Dok Poljaci shvatiše i prihvatiše evo ponovno Krista za svoga jedinog Kralja, dotle hrvatski klerici kopaju temelje džamijama, čestitaju poganima njihove praznike, u vjeronauk nastoje umetnuti ono što su nizozemci propustili krajem '60-ih, npr. Hermana Hessea i.o., i dakako ne izostavljaju pohvaliti se 'lišćem svoje ravnice' uz prikladne čestitke, naravno... :-/
      http://laudato.hr/Vijesti/Hrvatska/Cestitka-đakovackih-nadbiskupa-kardinalu-Blaiseu-J.aspx

      Kad se želimo svidjeti svijetu a ne Bogu, sve radnje koje uvijek prate to 'sviđanje' i ugađanje svijetu i čovjeku jesu - nauštrb Bogu!
      A kad dakle u tom nastojanju za svidjeti se i ugoditi svijetu (a da bi nama samima dakako bilo bolje u tom svijetu) mi svjesno izdajemo Boga,... kako bi onda za Gospodina Boga tek svoj život dali?
      A ako ne bi, zar GA ljubimo dovoljno? Ikako? A ako Boga ne ljubimo, kako se možemo graditi da ljubimo bližnjega?
      - "Po djelima njihovim ćete ih prepoznati"
      JbD

      Izbriši
    3. Ne bih se složio da papa Franjo ima veliku podršku u Kuriji i među kardinalima. Možemo odmah nabrojiti dvadesetak kardinala koji mu se javno suprotstavljaju.
      Odnosno, recimo ovako: prevelik je broj kardinala koji mu se otvoreno odupiru i proturiječe, a pri tome navode jasan katolički nauk, a podržavaju ih kolone poznatih katoličkih teologa, prelata, intelektualaca, plemića i organizacija.
      Primjećujem da se kod nas - isto kako se tijekom pontifikata Ivana Pavla II. širila luda euforija - sada širi nekakvo apokaliptičko ravnodušje. Sve je gotovo, kraj je, nema ništa, ajme izgubljeni smo...
      Kristov vojnik bori se do kraja i to čini instiktivno, a ne procjenjuje pet godina unaprijed ishod borbe i ne predaje se: to bi bio kukavučluk i nepovjerenje u Duha Svetoga koji vodi svoju Crkvu.
      To su čisto protestantski fenomeni: sve je gotovo i izgubljeno, a ja sam svjetionik i jedini znam kako stvari stoje.
      Mons.Lefebvre najavljivao je ovu situaciju prije 50 godina i to otvoreno činio gotovo dvadeset godina po cijelome svijetu: u govorima, predavanjima, propovijedima, knjigama.
      No imao je povjerenje u Duha Svetoga i nadao se jakom papi koji će stvari dovesti u red.
      Ako je ovo zbilja vrijeme koje neposredno prethodi antikristu, onda će nam Duh Sveti to jasnije pokazati. Dotada gatanje ne pomaže, nego borba za Tradiciju.

      Kikii

      Izbriši
  3. Ovo je dobro - POLICIJA MISLI . Uniformnost i jednoumlje. Tko prvi prestane pljeskati odvode ga u mrak i daju psima kao u Sjevernoj Koreji. Samo što u tom slučaju mrak biva svjetlo. Još uz to napraviti takav zakon da biranjem oni moraju biti izabrani. Nažalost niste popratili nikakvim tekstom proglašenje i dolazak moći naših novoproglašenih mučenika koji su stradali od jednog Hođe.
    Molitva blaženom fra Serafinu Glasnoviću Kodiću
    Gospodine Bože, Ti si blaženog fra Serafina pozvao da Ti služi kao svećenik u savršenstvu redovničkog života. On je ljubav i vjernost prema Tebi posvjedočio mučenićkom krvlju. Daj da po njegovom zagovoru postignemo vječno spasenje. Po Kristu Gospodinu našem.Amen.
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
  4. Lijep pozdrav!

    Matej 18,17: „Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik“

    Zanima me tumačenje ovoga retka. Uzmemo li u obzir kako se Isus odnosio prema poganima i carinicima, znači li da se i mi trebamo odnositi prema onima koje smatramo "poganima i carinicima"?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Svakako da trebamo nasljedovati Isusov primjer.
      Ali nemojmo zaboraviti da je Isus Bog, on je vidio srca i farizeja i carinika i bludnica, on je vidio tko je otvoren za obracenje i kome njegova prisutnost i rijeci mogu donijeti spasenje i nadu, a isto tako one koji su svoje srce zatvorili i zele ostati u svojim grijesima. Npr. pred Herodom i njegovim dvorom nije progovorio ni rijeci.

      Izbriši
    2. Jerome: If yet he will not hear them, then it must be told to many, that he may be held in abhorrence; so that he who could not be saved by his own sense of shame, may be saved by public disgrace; whence it follows, "If he will not hear them, tell it to the Church."

      Aug., Serm., 82, 7: That is, regard him no longer in the number of thy [p. 636] brethren. Though even thus we are not to neglect his salvation; for the heathens themselves, that is, the gentiles and pagans, we do not indeed regard in the number of our brethren, yet we ever seek their salvation.

      Jerome: That He says, "As a heathen and a publican," shews that he is to be more abhorred, who under the name of a believer does the deeds of an unbeliever, than those that are openly gentiles. Those He calls publicans, who pursue worldly gain, and levy contributions by trading, cheating, and villainous frauds, and perjuries.

      (Catena Aurea)

      Izbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.