p. Thomas Crean O.P., govor održan 5. prosinca 2005.
ponedjeljak, 7. studenoga 2016.
Broj komentara: 20:
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Administrator je uklonio komentar.
OdgovoriIzbrišiPonavljam sto sam napisao prije otprilike dva mjeseca kao odgovor drugom komentatoru:
IzbrišiNamjerno nisam stavio takvo poravnanje. Zato je tu docx file, pa svatko moze uredjivati i kopirati u par sekundi kako ga volja.
Trebalo bi napraviti istraživanje koliko je država raskatoličeno i dekristijanizirano upravo zbog "smjernica" II. vatikanskog koncila, posebno "Dignitatis humanae".
OdgovoriIzbrišiU trenutku kad je donesena "Dignitatis humanae", u samom srcu Europe još ste uvijek imali jednu Francovu Španjolsku - državu koja nije bila samo deklarativno katolička (kao npr. tadašnja Italija, Irska...), nego je zakonima (gotovo) zabranjivala djelovanje nekatoličkih religija na svom teritoriju.
Sličan je bio i tadašnji Portugal (iako u nešto manjoj mjeri).
A pogledajte Španjolsku i Portugal danas!
Tko je kriv za uništenje katoličkih država?
Zagovornici "Dignitatis humanae" su mahom bili "koncilski oci" iz vjerski-miješanih društava poput SAD-a, Njemačke, Nizozemske... Oni koji uopće nisu razumjeli što je katolička država i zašto je potrebna.
I oni svoja liberalna shvaćanja nametnuli svima!
Antiliberal
Htio bih napomenuti još nešto: Teza da je Crkva prije cara Konstantina bila tolerantna prema inovjercima je potpuno netočna. To je obična manipulacija.
OdgovoriIzbrišiDovoljno je samo pročitati poslanice sv. Pavla, koji kaže:
"Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom? Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? Kakav sporazum hram Božji s idolima?" (2 Kor 6, 14-16)
"S krivovjercem nakon prvoga i drugog upozorenja prekini znajući da je izopačen i da griješi: on sam sebe osuđuje." (Tit 3, 10-11)
I sv. Ivan Apostol kaže:
"Ako tko dolazi k vama i ne donosi tog nauka, ne primajte ga u kuću i ne pozdravljajte ga. Jer tko ga pozdravlja, sudjeluje u njegovim zlim djelima." (2 Iv 10-11)
Ja ovdje ne vidim nikakvu "toleranciju", "uvažavanje", "ljudska prava"...
Antiliberal
Europa već plaća danak u krvi zbog veleizdaje: uvođenja masonske dogme vjerske slobode. Time na istu razinu stavljamo istinu i laž, zakon Kristov i antikristov. Nije to mala stvar: to je otpadništvo u javnom životu.
OdgovoriIzbrišiHorde divljaka inovjeraca po nekad kršćanskim gradovima rade kriminalna djela, na stotine tisuća kriminalnih djela, pa i najgnjusnija silovanja i druge zločine koje je kršćanska Europa bila gotovo zaboravila ili su se pojavljivali vrlo, vrlo rijetko.
Ni mi ne ćemo trebati dugo čekati.
Po Bosni, a sada i po Zapadnoj Hercegovini Arapi su počeli masovno kupovati hotele, pansione, maslinike, vinograde, zemlju...sve što im se pruži. Dolaze s milijunima u džepovima i vrše pravu invaziju - tiho i polagan, ali sigurno. Kad se probudimo, možda bude prekasno. Uglavnom Kovač i slični će ih veličati - njihov doprinos kulturi, znanosti i dijalogu i kad budu katolicima rezali grkljane - kako su činili zapadni modernisti tijekom cijelog Domovinskog rata.
Ne će trebati dugo čekati da se počnu graditi džamije i minareti - to su drski muhamedanski osvajači i provokatori koji znaju što čine. Naši glupi i plitki zakoni i masonski mediji idu im na ruku.
Puko preživljavanje hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini, ali i Hrvatskoj uskoro će biti ugroženo.
Dugo smo se povodili za standardom u Austriji, Švicarskoj i Švedskoj i odricali se svoje tradicije i kulture.
Ono što nas čeka, nije nimalo lijepo.
Kikii
Ovo pitanje nema neke velike veze s temom,ali ne znam gdje drugo da pitam.Trazim nekog svećenika za životnu ispovijed pa me zanima, ima li u Svećeničkom bratstvu sv.Petra netko od svećenika iz Hrvatske ili da bar priča hrvatski?Znam da u bratstvu sv.Pija X ima,ali nisam siguran u njihovu valjanost.Hvala!
OdgovoriIzbrišiU nadi da ovo pitate iz dobronamjernog neznanja, odgovorit cu vam.
IzbrišiU bratstvu sv. Petra imate p. Antu Sumica koji je trenutno na Novom Zelandu, pa ne znam koliko vam je zgodno da se kod njega ispovijedite.
Svecenici bratstva sv. Pija X. po odredbi Pape Franje valjano ispovijedaju za vrijeme jubilejske godine. Naravno, ako pitate nekog od njih reci ce vam da su njihove ispovijedi valjane i prije i poslije tog razdoblja.
Necemo nastavljati s ovom temom.
Možda sam krivo shvatio, ali čini mi se da autor, smatrajući to jedinim načinom pomirenja toga dokumenta s katoličkom tradicijom, deklaraciju "Dignitatis humanae" tumači kao izjavu u prilog slobodi različitih nepostojećih religija i neslobodi svih postojećih osim jedne, katoličke: Sve su vjere slobodne [pod lijevim okom]. Naime da nema katoličke vjere, bile bi slobodne.
OdgovoriIzbrišiM. P.
Tako sam i ja shvatio. Sloboda religija koje bi postojale u rajskom vrtu prije Pada.
IzbrišiVeć sam pomišljao da mi se pričinilo.
IzbrišiIpak mi je uvjerljivije tumačenje da se ne radi o spisu učiteljstva u pravom smislu. Iako mi ni tu nije jasno kojim bismo to spisima učiteljstva dugovali "vjersku poslušnost uma i volje" premda nisu nezabludivi. Ne spadaju dakle ni u redovito i opće ni u izvanredno i svečano učiteljstvo, tako da im ne dugujemo tzv. pristanak vjere, posluh vjere. Ostaje ono famozno tzv. autentično, iliti vjerodostojno, učiteljstvo, kojem bi se dugovao tzv. vjernički, religiozni posluh uma i volje. Priznajem da ne znam kakav je to točno posluh za razliku od pristanka vjere; uvijek sam zapravo zamišljao da znači pravo na neposluh uz dužno poštovanje.
M. P.
Ispričavam se, vjerojatno nisam bio dovoljno precizan, jer se slabo razumijem u to područje. Pretpostavljam da sam trebao napisati da se radi o spisima koji ne spadaju u nezabludive čine ni redovitog i općeg ni izvanrednog i svečanog učiteljstva.
IzbrišiM. P.
P.Creana osobno poznajem,usuđujem se reći da smo prijatelji, jedanput smo razgovarali o vjerskoj slobodi i mogu reći da on predkoncilski nauk drži jedino ispravnim,sjećam se da je rekao kako je ludost vjerovati kako država može biti neutralna,ne samo kada dolazi do slobode vjeroispovijesti nego kod kreiranja zakona.
IzbrišiNo nikada nismo razgovarali koje je njegovo mišljenje o "pomirenju"pred i post koncilskog učenja.
Alex
Makar bila i pod navodnicima ova teza- "pomirenje" je koliko zanimljiva toliko i pogrešna, jer se prečesto koristi u stvarima gdje bi ju se upravo moralo po svaku cijenu izbjegavati.
IzbrišiTako je u ono vrijeme biskupske sinode o obitelji jedan voditelj jednog katoličkog radia prenoseći svoje a valjda i stavove samog radia, u vidnom uzbuđenju izrekao gluposti za koje nije bio svjestan, koliki negativan utjecaj time vrši na mnogobrojno slušateljstvo...
Rekao je ovako: "Ma neka se oni samo nekako dogovore (biskupi, a o tim teškim i vrlo važnim pitanjima Vjere, postojanja i opstanka čovjeka uopće,- moja opaska), tako da ostanu složni i ujedinjeni (po svaku cijenu dakle, - moja opaska).
Nazvao sam tu osobu i bukvalno ju izgrdio, jer da takvim govorom samo razvodnjava ionako slabu vjeru ljudima, te da je jedino i najvažnije da Božji nauk i zapovijedi ostanu kakve i jesu, i uvijek su bile i uvijek će biti. A da ta nekakva "sloga" među biskupima ne može biti preča od toga...
Tako i ovdje isto. Kažem, iako je pod znacima navoda, smatram da je izraz "pomirenje" nepriličan, ustvari nemoguć u stvarima koje ni u snu nisu i ne mogu biti pomirljive jedna s drugom.
Lažno je tvrditi da je zbog nekakvog ljudskog dostojanstva dozvoljeno, potrebno, a time i moguće ljudima koji se klanjaju Belijaru, davati nadu da čine što je za njihovo ili opće dobro.
Dakle, ne može se govoriti o nikakvom "pomirenju", već o "rješavanju" pred i postkoncilskog "učenja". (Ovdje je s pravom riječ učenje po znacima navoda, jer kako bi se moglo nazivati učenjem nešto što se protivi učenju!?)
Rješenje uklanjanja krivog učenja vs pravog nauka je samo jedno. Kako to npr. poručuje Div sa Jadrana, biskup Mahnić, mada konkretno hrvatskom narodu i mladeži, ali ovo isto vrijedi za svaku državu, narod, za svakog Katolika na kugli zemaljskoj:
»Aut – aut! Ili – ili! Ili Krist ili Belial!« Hrvatski narod mora se opredieliti za Boga ili protiv Boga. Hrvatska mladež mora slijediti barjak Krista ili barjak Lucifera. Energično na jednu ili drugu frontu, među jednu ili drugu vojsku.
Mlakonje će biti pregaženi. Njih će povući za sobom neprijatelj Krista. Ili će biti izbačeni iz divovske borbe kao zabačene krpe ili neupotrebljivo smeće.
»Naše geslo neka bude: dioba duhova«, govorio je Mahnić. »U liečničkoj se praksi dandanas uobičajila takozvana operacija. To je jedan od najradikalnijih liekova. Nezdravi se ud, ako se ne može liečiti, a mogao bi i ostali organizam zaraziti, odsieče, izreže, spali. Činimo i mi tako!« (Knjiga Života str. 49.)
Ne dajmo se naime navesti da počnemo razmišljati onako kako oni žele! U tome se očituje već pola njihove pobjede.
Ta mi znamo, i Gospodin nam je sam rekao: "Vaše da neka bude da, ne neka bude ne, sve što je više od toga dolazi od zloga."
JbD
Preporučam sljedeći članak uglednog predkoncilskog teologa mons. Fentona za odgovore na ovu temu: http://www.catholicapologetics.info/thechurch/encyclicals/docauthority.htm
IzbrišiM.P.,
Izraz "Autentično" Učiteljstvo u smislu u kojem ga danas koriste neki tradicionalisti zapravo je isto što i Redovno Učiteljstvo, bilo pape ili nekog drugog biskupa, dakle, redovni način na koji papa ili neki drugi biskup naučava kršćanski puk (u originalnom smislu izraz "Autentično Učiteljstvo" se odnosi na sve nauke Učiteljstva, tj. sve što papa ili biskupi službeno naučavaju kao papa ili biskupi, a ne kao privatni teolozi).
Ako se radi o papi, on ako hoće može naučavati nepogrješivo i preko enciklika i dr. izraza svog Redovnog Učiteljstva, kao što se može pročitati i u članku mons. Fentona.
Ako neku nauku Redovnog Učiteljstva koja se odnosi na pitanja vjere i morala usto naučavaju jednoglasno i papa i svi biskupi u svojim biskupijama, to postaje Redovno i Univerzalno Učiteljstvo, koje je uvijek nepogrješivo.
Što se tiče nauka Redovnog (ali ne Univerzalnog) Učiteljstva, izraz "vjerska poslušnost uma i volje" znači upravo što i kaže - podložiti um (=vjerovati) i volju (=slušati, obdržavati, ispovijedati) toj nauci koju Učiteljstvo naučava.
Razlika između "vjerske poslušnosti uma i volje" i "pristanka vjere" je što na prvo obvezuje činjenica da neku nauku naučava od Boga ustanovljeni autoritet, pa je uskraćivanje toga objektivno smrtni grijeh, a u drugom slučaju radi se o nauci koja je izravno ili neizravno dio Božje Objave, pa je uskraćivanje pristanka usto i hereza, koja ako je javno očitovana dovodi do gubitka članstva u Crkvi.
Što se tiče mogućnosti zabluda u tekstovima Redovnog (ne Univerzalnog) Učiteljstva, predkoncilski teolozi naučavaju da ti tekstovi iako nisu uvijek nepogrješivi, jesu uvijek sigurni, tj. u njima se može naći neka greška vezano za neku činjenicu ili neki detalj, ali ne zabluda u vjeri (pogotovo ne hereza) koja bi ugrozila spasenje ili poticala na grijeh ili sl.
Mons. Fenton kaže:
"Naš Gospodin prebiva u Svojoj Crkvi na takav način da se oni koji su poslušni disciplinskim i doktrinarnim zapovijedima tog društva (tj. Crkve) ne mogu nikad naći u situaciji da uvrijede Boga svojim pristajanjem uz nauke i zapovijedi dane univerzalnoj vojujućoj Crkvi."
"Moguće je, naravno, da Crkva možda nekad izmijeni svoj stav o nekom detalju učenja koje nije predstavljeno kao nepogrješivo u papinskoj enciklici. Međutim, narav "auctoritas providentiae doctrinalis" u Crkvi je takva da ta pogrješivost obuhvaća pitanja relativno nevažnih detalja ili partikularne primjene. Korpus nauke o pravima i dužnosti rada, o Crkvi i Državi, ili o bilo kojoj temi koja se opširno obrađuje u seriji papinskih pisama koja su usmjerena i normativna za cijelu vojujuću Crkvu ne može biti radikalno ili potpuno pogrešan u vjeri. Nepogrješiva sigurnost za koju Krist želi da je uživaju Njegovi učenici u Njegovoj Crkvi je potpuno nesukladna s takvom mogućnosti."
Što se tiče članka gostujućeg autora, autor pokušava pomiriti nepomirljivo, jer je očigledna kontradikcija između katoličke nauke i nauke Drugog vatikanskog. On uzalud traži neko hipotetsko tumačenje koje bi bilo pravovjerno jer se gleda tumačenje autoriteta, ne privatnih teologa, a oni koje on priznaje za autoritete već preko pola stoljeća riječima i praksom tumače nauku o vjerskoj slobodi upravo na onaj način koji je suprotan katoličkoj nauci, a koji prozilazi i iz samog teksta. Nemogućnost Kristove Crkve da daje zlo, nemogućnost Učiteljstva da naučava ili uopće aktivno tolerira herezu ili zabludu upravo je jedan od najjačih dokaza protiv valjanosti koncilijarnih papa.
Hvala na pojašnjenju pojmova. Sad su mi malo jasnije dileme koje sam imao i u kojima ostajem.
IzbrišiM. P.
Bogu hvala. Mudri ljudi, među kojim mons. Lefebvre, su prepoznali da je ono što se događa s Crkvom danas veliko otajstvo - misterij, i nitko još nema odgovore na sva važna pitanja. No važno je ne upasti u kontradikciju, pogotovo u pitanjima vjere. Misterij jest sukladan s vjerom, kontradikcija nije.
IzbrišiDokumenti kao što su "Dignitatis humanae" i "Nostra aetate" su ultimativni dokaz da u pogledu II. vatikanskog koncila nije problematično samo tumačenje, "duh Koncila", već i sama pisana riječ koncilskih dokumenata.
OdgovoriIzbrišiOna je nedvojbeno u suprotnosti sa cjelokupnim dotadašnjim naukom Crkve.
Antiliberal
Nepoznati autor, bezimeni teolog, dakle neki spooky teolog (podsjeća me na animacijski lik "duh kasper", pa i načinom retorike, zar ne?!). Taj veli:
OdgovoriIzbriši"Ideja koncila da su
dostojanstvo svake ljudske osobe i mir društva uvijek veće dobro nego dobro zadobijeno spriječavanjem širenja vjerske zablude.“
Ova tvrdnja sama po sebi nije vjerodostojna. A zašto nije?, Jer niti on niti bilo tko drugi može, niti je tada mogao, tvrditi da ono "dobro zadobijeno sprječavanjem širenja vjerske zablude", - nije upravo veće, pa i najveće dobro jednom društvu, a time i mnogim državljanima.
Dokaze za to je nemoguće čovjeku s mesom i kostima uopće i iznijeti, pogotovu ako znamo da su prilike za tim dokazima, upravo dokinute i to upravo zahvaljujući tom i takvom preokretu izdatom u toj čudovišnoj Dignitatis Humanæ deklaraciji.
Jer da su se države, pa makar i jedna na ovom svijetu doista držale nauka katoličkog i da je ijedna doista sprovodila iskreno, revno i temeljito svoju politiku snažne obrane i sprovođenja katoličke vjere, - tek tada bi se moglo govoriti, pa i tada samo donekle govoriti, o "većem dobru", ili "boljem učinku"...
No niti tada nije čovjek u stanju da u potpunosti pravilno sudi, jer znamo da je jedini i najvažniji cilj za svaku dušu na ovoj zemlji, - to da postigne vječno spasenje.
Dakle ako je, jedna država kao Hrvatska, uzmimo takvim primjerom koja bi zahvaljujući jednom takvom istinskom državničkom katoličkom rukovođenju, mogla živući u pravoj vjeri Kristovoj, pomoći poslati čak i 80% svojih državljana u Nebo, - mi opet ne znamo Božije namisli, ali se opravdano smijemo i trebamo nadati, pa i na tome sami raditi (prozelitizam!), da i ostali inovjerni, nevjernici i krivovjerni spoznaju i zavrijede milost, obrate se i za vječnost spasu svoje duše.
Zar trebamo uopće i sumnjati kako bi Gospodin bio na strani naroda koji NJEGA samo ima za Boga? I da bi ON, naš jedini pravi Trojedini Bog tada zacijelo bio uzdanica i pomoć takvom svom narodu?
Ja u to ne sumnjam.
Ovako, "oni" su dali slobodu krivovjercima, a u ime "ljudskog dostojanstva", zanemarivši i svoju primarnu zadaću (navještanja Evanđelja Kristovog svem svijetu).
Tako je učinak toga i takvog njihovog velikog "dobra" danas više nego jasan i najvećem laiku, pa čak i pametnu krivjerniku (koji i kad spoznaše, ali sad sve što i hoće, ne može se, barem ne lako, obratiti i spasiti za vječnost)
"Ovo ste trebali činiti, a ono ne propuštati."
Oni pak oboje izigraše; prestaše činiti ono za što su pozvani i čega se primiše uz zakletvu samom Bogu, i uz to još potpisaše čak i dekret o namjernom propuštanju navještanja Riječi Božje, po kojoj spasenje jedino dolazi.
Ne znam da li ima išta gore i grešnije od ove dvojne kombinacije!?
Imati talente a zakopati ih u zemlju do povratka Gospodara...
Puštati žedna pored Izvor Vode Žive, da umire od žeđi, a pri tom mu govoriti da je to njegovo "ljudsko dostojanstvo"...
Ja sam uvjeren da ne mogu nasljedovati Krista i živjeti po Evanđelju ako ga neću i navještati. A navještat ću samo to, ono pravo Evanđelje Isusa Krista, itekako uz Božju pomoć, sviđalo se to komu ili ne. I da, u to navještanje se ubraja i prozelitizam, i apologetika, pa i ona hard core.
"Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima" (Mt 11,25)
JbD
@JbD
Izbriši"Dakle ako je, jedna država kao Hrvatska, uzmimo takvim primjerom koja bi zahvaljujući jednom takvom istinskom državničkom katoličkom rukovođenju, mogla živući u pravoj vjeri Kristovoj, pomoći poslati čak i 80% svojih državljana u Nebo..."
Ja mislim da su hrvatske vlasti od svoje katolicke drzave stvorile takvu suznu dolinu da je i 80% ljudi iz nje, samom mukom, patnjom i trpljenjem, zasluzilo raj i bez prave vjere.
Koliko ja kao laik znam Milanskim ediktom je uvedena vjerska sloboda u Rimsko carstvo. Time je krscanstvo dobilo slobodu djelovanja. Ciglih 90 godina nakon toga nije bilo nikakve druge religije, a vjerska sloboda je ukinuta. Skoro 1700 godina je trebalo da Crkva izrece bar nesto slicno
"...svi ljudi moraju biti slobodni od pritiska bilo pojedinaca bilo društvenih skupina ili bilo koje ljudske vlasti, i to tako da u vjerskoj stvari nitko ne bude primoravan da radi protiv svoje savjesti ni sprečavan da radi po svojoj savjesti..."
Zbilja me zanima moze li danas netko biti protiv ove recenice?
DD
@DD
IzbrišiVaše čitanje zaslužuje ocjenu "čvrsti nedovoljan" ili ste se namjerno napravili da ne shvaćate.
Sve ovo što ste gore naveli u navodnicima Crkva je naučavala oduvijek. Sporno je ono što ste propustili reći, a to je "privatno i javno" i "unutar dužnih granica".
Kada bi netko po svojoj savjesti klanjao knezu tame pa po istoj savjesti javno izjavio da bi volio pojesti mozak gospodina DD kao namaz na kruhu, bi li to možda ipak narušilo dužne granice, barem unutar javnog diskursa, ako već ne privatnog? Očito, pojam dužnih granica ovisi o čitavom metafizičko-etičko-kulturološko-civilizacijskom pogledu određene skupine ljudi, a taj se očito kod različitih religija razlikuje. Recimo, libertarijancima je temeljno načelo konsenzualnost, progresivistima (kao ogranku hegelovaca) usklađenost sa snagama povijesti i napretka (postoji i drugi aksiom, a to je da štogod osoba ženskog spola u nekom trenutku pomisli, učini ili izjavi vrijedi kao istina, makar bilo logički kontradiktorno bilo s mislima, riječima i djelima iste osobe prije 5 minuta bilo s činjenicama iz vanjskog svijeta). Nauk o tome što je napredak objašnjavaju svećenici religije progresivizma. Evo, recimo, u kontekstu ćirilićnih ploča u Vukovaru, objašnjavaju da sile napretka žele ćirilićne ploče na zidu vukovarske bolnice, premda su iz nje koljači koji su zagovarali tu ćirilicu vodili ljude na stratišta i što se lokalni zaostali tupavci (američki: rednecks) kojima je gdjetko poginuo groze tih ploča i doživljavaju ih u svojoj sažaljenja vrijednoj, no ipak nedopustivoj tuposti kao bol i osobnu uvredu.
Kod katolika se također dužne granice definiraju u skladu s nekakvim katoličkim naukom, a dio tog nauka je, mužda zvuči čudno, da su postavke katoličke vjere istina, stvarnost, u suglasju s Bogom koji je Istina.
Katolici, kao uostalom i drugi ljudi, ne smatraju da je dobro da ljudi slušaju laži, a osobito smatraju da je loše ako katolici o stvarima katoličke vjere slušaju neistine od strane bilo lažnih, bilo krivovjernih religija, ili da se u ime tih religija potiču stavovi i ponašanja koja nisu u skladu s katoličkim naukom.
Tako u Rusiji sred 21. stoljeća nije dozvoljeno javno promicati sodomiju. Jednostavno, ruski vlastodršci drže da je to... brat bratu, pogubno za društvo, nastrano, iskrivljeno, ... koji već izraz želite. Hilaričini progresivci, naprotiv, smatraju sodomiju jednim od sakramenata, jednim od najdubljih i najmističnijih ispoljenja djelovanja božanstava napretka, pa je bilo kakav govor protiv sodomije izvan dužnih granica o kojima se smije govoriti. Posve logično. Uostalom, jedan od ranih velikih praktičara liberalizma i progresivizma, Antoine de St. Just, izjavio je slavnu rečenicu: "Pas de liberté pour les ennemis de la liberté." Eto vam dužnih granica, vrlo jasno definiranih.
Smisao članka bio je objasniti da javno iskazivanje ambivalentnog stava prema istini i laži ne može biti unutar dužnih granica diskursa. Ovisno, o konkretnoj situaciji, takvo se stanje stvari može tolerirati, ali nipošto nije nešto što bi se moralo tolerirati. Razlika između moći i morati.
PS Kod vas hegelijanaca, liberala i progresivaca uvijek se pojavljuje taj famozni orijentirni "danas" (Hillary prije 8 godina protiv sodo-brakova, danas za, sutra?). Za nas katolike pitanja istine su nešto manje osjetljiva na vrijeme, bar od vladavine cara Tiberija naovamo.