Slom u Lateranu – I.
Christopher A. Ferrara
20. lipnja 2016.
20. lipnja 2016.
Čini se da je papa Franjo odlučio iz tjedna u tjedan sve više i više provocirati, odavanjem sve dubljih i dubljih slojeva, izgleda, prirođenoga liberalnog prezira latinskoameričkih isusovaca iz 70-ih godina 20. st. prema tobožnjoj krutosti pravovjernog katolicizma.
Cijeli svijet već zna da je 14. lipnja u svojim uobičajenim nevezanim zapažanjima, ovaj put na "pastoralnoj konferenciji" u Svetom Ivanu Lateranskom, Franjo izjavio da je "velika većina naših sakramentalnih brakova ništava" jer mladenci "ne znaju što kažu" kad kažu: "Da, do kraja života." Također je izazvao eksploziju rekavši da u njegovim očima parovi u selima na sjeveroistoku Argentine koji zbog suprugova praznovjernog straha od bračnih zavjeta žive u priležništvu, izbjegavajući katoličko vjenčanje sve dok ne postanu djedovi i bake, imaju "pravi brak, imaju baš bračnu milost, zato što su vjerni".
Drugim riječima, prema Franji doslovce je tako da među katolicima većina brakova zapravo nisu brakovi, dok to mnogi nebrakovi jesu. Tim opaskama Franjo izravno potkopava povjerenje u sveti sakrament ženidbe, dok opravdava nesvetu vezu koju Crkva, slijedeći našega Gospodina, može jedino smatrati preljubom ili jednostavno bludničenjem. Izbezumljenim vatikanskim postkonferencijskim ispravkom u zapisu Franjinih opazaka "velika većina" pretvorena je u "dio", ali nije izmijenjena zapanjujuća, ustvari potpuno besmislena tvrdnja da priležništvo parova koji se boje vjenčati može biti "pravi brak".
Ispravak u zapisu ovoga konkretnog izljeva inovjerja ne mijenja ono što Franjo stvarno vjeruje. Jer on je na povratku avionom u Rim s "misnog tuluma na plaži" u Riju bez ispravka izjavio (citirajući kardinala Quarracina, svojeg prethodnika na buenosaireskoj nadbiskupskoj stolici): "Polovica svih brakova je ništava. Zbog čega? Zato što su se ljudi oženili nezreli, zato što su se vjenčali ne shvaćajući da je to doživotno, ili su se vjenčali zbog socijalne prisile." To Franjo stvarno misli.
U svojoj prethodnoj kolumni pohvalio sam dr. Jeffreyja Mirusa jer je imao intelektualnog poštenja da prosvjeduje protiv propovijedi "čuvene diljem svijeta" 9. lipnja, u kojoj je Franjo, izazvavši još jednu buru prepirki, moralni nauk našega Gospodina o spolnosti lažno opisao ovako: "Ali činite to do one mjere za koju ste sposobni." Ovog tjedna, s obzirom na slom u Lateranu, prelila se čaša strpljenja nekih drugih glavnostrujaških katoličkih komentatora. Tako npr. Philip Lawler više nije voljan pronalaziti isprike za neprekidni skandal ovoga pontifikata. Nimalo impresioniran hitnim "ispravkom" nekih Franjinih primjedaba, on piše:
"Zar bismo sad trebali zaključiti da je sve u redu, da nikakva šteta nije učinjena? Nipošto! Prvo, jer su te šokantne izjave nadaleko razglašene preko novinskih medija te su ih čuli milijuni ljudi koji nikad neće vidjeti službeni zapis.
Drugo, papine opaske izgovorene su postojanim tonom, tonom koji ohrabruje slušaoce da dovode u pitanje autoritet crkvenog nauka...
Treće, i najvažnije, taj se obrazac ponavlja: zapanjujuće izjave, udarni naslovi, pomutnja, pa onda tumačenja i objašnjenja koja nikad ne uklone posljedice. Kada će papa Franjo shvatiti — kada će mu drugi crkveni dostojanstvenici objasniti — koliku štetu čini tim spontanim komentiranjem?"
Još je oštriji osvrt uglednoga kanonista dr. Edwarda Petersa. Franjo je, piše on, izazvao "krizu (u grčkom smislu te riječi) oko braka... koja će, smatram, vrhunac doseći u zakonu i disciplini oko braka... Mislim da će se kriza koju on prouzročuje svesti na to hoće li crkveno naučavanje o braku, za koje svi ispovijedaju da ga štuju, dobiti konkretnu i učinkovitu zaštitu u crkvenom zakonu ili će se crkvenopravni pojmovi koji se odnose na nauk o braku toliko iskriviti (ili naprosto zanemariti) da će brak i bračni život biti u osnovi prepušteni području osobnog mišljenja i pojedinačne savjesti."
Kakva porazna ocjena od redovito suzdržana komentatora! Očito, crkvena je kriza ušla u novu fazu zaoštravanja, u kojoj svatko dobronamjeran može vidjeti da je nešto pošlo strahovito ukrivo.
Peters s pravom rasuđuje da papine opaske u Lateranu nisu puko govorno pokliznuće, nego čine dio obrasca "nečega dubljeg" što se pojavljuje. To dublje, sluti on, jest sklonost svođenju ustanove braka na nešto što je stvar "osobnog mišljenja i pojedinačne savjesti", a ne objektivno stanje koje ili postoji ili ne postoji.
Ja bih međutim rekao da je problem koji se pojavljuje još dublji: imamo papu uvjerena da se u svemu, a ne samo glede braka, Crkva treba suobličiti onomu što on misli da je ispravno, bez obzira na svekoliko prijašnje naučavanje i disciplinu. U Evangelii gaudium zapravo nam je to i rekao: "Sanjam o misionarskom opredjeljenju, tj. o misionarskom poticaju, sposobnu preobraziti sve, tako da u Crkvi običaji, načini postupanja, raspored vremena, jezik i strukture postanu prikladan kanal za evangelizaciju današnjeg svijeta više nego za njezino samoočuvanje."
Franjo doslovce proživljava svoj san; a za Crkvu je taj san postao noćna mora, kako to sve više i više vjernika počinje uviđati. U svojoj sljedećoj kolumni pobliže ću razmotriti pustošne posljedice Franjina pogleda na sveti sakrament ženidbe.
http://www.fatimaperspectives.com/fe/perspective867.asp
***
Slom u Lateranu – II.
Christopher A. Ferrara
22. lipnja 2016.
22. lipnja 2016.
U svojoj prethodnoj kolumni raspravljao sam o žestokom prijeporu (tko zna kojem po redu u ovom pontifikatu) koji je proizišao iz Franjine izjave u Svetom Ivanu Lateranskom od 14. lipnja da je "velika većina naših sakramentalnih brakova ništava", a neki priležnički parovi da imaju "pravi brak, imaju upravo bračnu milost, zbog svoje vjernosti".
Kanonist dr. Edward Peters naziva to mišljenje smiješnim. Koliko je ono smiješno, pokazuje Franjino vlastito objašnjenje svojeg nazora:
"...Živimo u kulturi privremenog. Prije nekoliko mjeseci čuo sam jednog biskupa kako priča da je sreo nekog mladog čovjeka koji je završio fakultet, dobrog mladića, koji mu je rekao: 'Želim postati svećenik, ali samo na deset godina [smijeh].' To je kultura privremenog. I to se događa svuda, čak i u svećeničkom životu, u redovničkom životu. Privremenost. I zato je velika većina naših sakramentalnih brakova ništava, jer mladenci kažu: 'Da, doživotno', ali ne znaju što kažu, jer pripadaju drugoj kulturi. Oni kažu, u dobroj vjeri, ali nisu svjesni."
Dakle, prema Franji, "kultura privremenog" parove nekako lišava svijesti o značenju samih onih riječi koje izgovaraju pred oltarom, čak i kad ih izgovaraju u dobroj vjeri, bez imalo pretvaranja da pristaju. Pa ipak, crkveni zakon, kao i zdrav razum, pretpostavlja "da je unutrašnja voljna privola u skladu s riječima i znakovima upotrijebljenim u sklapanju ženidbe". (CIC 1101.1) To jest: Crkva pretpostavlja da ljudi stvarno pristaju biti doživotno oženjeni kad kažu da pristaju.
Franjo međutim ima drukčije mišljenje. On, izgleda, misli da zbog "kulture privremenog" ljudi koji, makar i u dobroj vjeri, ženeći se potvrđuju: "Da, doživotno" nekako nisu "svjesni" da riječ "doživotno" znači "trajno". To je neobično, jer Franjo teško da bi ustvrdio da "kultura privremenog" ljude ispričava od drugih obvezujućih iskaza o angažmanu. Evo nekih primjera: ugovorne obveze koje često traju gotovo cijeli život, vojna služba od koje nema bijega kad se jednom pristane na nju, etička pravila raznih zvanja, državljanska prisega pod prijetnjom kazne za izdaju, sudske prisege u pravnim postupcima itd. Niti bi odobrio da ta "kultura privremenog" bude isprika od obvezujućih odluka da će se ispunjavati dužnosti za zanemarivanje kojih on neprestano osuđuje ljude, kao što su briga za okoliš, socijalna pravednost, dokončanje trgovine oružjem i diskriminacije žena, ukinuće smrtne kazne, preraspodjela bogatstva itd. prema litanijama dragih mu ciljeva.
Pa kako je onda "kultura privremenog" zapreka privoli jedino kad se radi o braku, gdje se za valjanost privole traži samo to da mladencima "nije nepoznato da je ženidba trajna zajednica između muške i ženske osobe usmjerena na rađanje djece stanovitom spolnom suradnjom" (kanon 1096, §§ 1, 2). Meni se čini da je "kultura privremenog" naprosto retoričko sredstvo za opravdanje onog što je zaista neosnovano i smiješno mišljenje: da većina katoličkih ženidbenih drugova nije stvarno oženjena. Kad papa ozbiljno tvrdi nešto takvo, onda znamo da smo usred konačne bitke između Crkve i đavla o kojoj je govorila sestra Lucija: bitke za brak i obitelj.
Više o ovom skandalu u mojoj sljedećoj kolumni.
http://www.fatimaperspectives.com/fe/perspective868.asp
***
Slom u Lateranu – III.
Christopher A. Ferrara
27. lipnja 2016.
27. lipnja 2016.
U prošlim dvjema kolumnama o "Slomu u Lateranu" raspravljao sam o skandalu papine najnovije spontane senzacionalne izjave: da je u njegovim očima "velika većina naših sakramentalnih brakova ništava", ali da parovi po selima u sjeveroistočnoj Argentini koji zbog suprugova praznovjernog straha od bračnih zavjeta žive u priležništvu, izbjegavajući katoličko vjenčanje sve dok ne postanu djedovi i bake, imaju "pravi brak, imaju upravo bračnu milost, zbog svoje vjernosti".
Također sam spomenuo da je riječi "velika većina naših sakramentalnih brakova" Vatikan u "službenom zapisu" preinačio u "dio naših sakramentalnih brakova" ili jednostavno u "neke od naših sakramentalnih brakova". Otac Z s pravom se ruga zamisli da sad imamo "službene neformalne primjedbe" što prate neslužbene neformalne primjedbe.
No i pustimo li to po strani, ostaje u "službenim neformalnim primjedbama" neispravljena čak još razornija izjava, da priležništvo parova koji se boje braka može ipak biti "pravi brak", s "bračnom milošću", zbog njihove "vjernosti". To je, naravno, krajnja i potpuna besmislica, protivna božanskom i naravnom zakonu i svemu što je Crkva o braku i o izvanbračnim spolnim odnosima naučavala 2000 godina, dok nije iz Argentine stigao Franjo. Nije potrebno to dokazivati.
Komentar međutim zaslužuje daljnja besmislica koja se skriva unutar besmisla spomenute primjedbe. Naime ako priležništva parova koji žele izbjeći bračne zavjete mogu biti "pravi brakovi" samim time što u njima postoji "vjernost" partneru u grijehu, što ćemo onda sa svim onim parovima za koje Franjo tvrdi da nisu doista vjenčani iako se jesu zavjetovali? Zar i mnogi od tih istih parova, unatoč onomu što Franjo pretpostavlja da je ništavost njihova braka, ne žive zajedno, vjerni jedno drugomu, imaju djecu, grade zajednički život?
Dakle po Franjinu vlastitom mišljenju ti tobože nevaljano vjenčani parovi također bi valjda bili u pravom braku te imali bračnu milost, čak i ako njihovi zavjeti nisu doveli do sakramenta ženidbe kao takvog. Jer, na kraju krajeva, u vjernom su priležništvu. A ipak, znakovito, Franjo im uskraćuje takav ustupak, izjavljujući jednostavno da su svi ti brakovi ništavi.
Tako prema Franji osobe koje žive u priležništvu odbijajući položiti zavjet imaju bračnu milost, dok osobe koje polože zavjet a da ga navodno ne shvaćaju nemaju takvu milost, što bi značilo da je "vjerno" priležništvo bez bračnog zavjeta duhovno superiorno stanje vjernom priležništvu sa zavjetom.
Bez obzira na Franjine subjektivne namjere, u tome ima nečega đavolskog: obrtanje istine, istina izvrnuta naopako, odražavajući uključnu odbojnost prema samom pojmu svetog sakramenta ženidbe. Nije čudo, izvještava o. Z, što je nakon lateranskog sloma čak i otac George David Byers, jedan od Franjinih vlastitih "misionara milosrđa", pozvao na udruženu molitvenu akciju za zaštitu pape Franje od "đavolskih napada".
Kad papa stalno izriče šokantno inovjerne besmislice, odvajajući se od svih svojih prethodnika u čitavoj povijesti papinstva, uključujući i pape čija je moralnost bila dno dna, onda izraz "đavolski napadi" nije nipošto melodramatičan, nego naprosto realističan. Gospo Fatimska, moli za nas! I za papu. Da bi se, obraćen, odvratio od svoga sadašnjeg puta i "učvrstio svoju braću" (Lk 22,32) umjesto što ih vodi u pomutnju i učvršćuje u njihovim grijesima.
http://www.fatimaperspectives.com/fe/perspective869.asp
"Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja".
OdgovoriIzbrišiVjerujemo da je Bog ljubav. Po crkvenom nauku, ako se u brak uđe s nekom velikom laži, brak nije valjan. Znam primjere gdje je mlada prije braka rekla da želi djecu, a u braku nije htjela ni čut za njih. Brak je proglašen ništavim. Isto tako poznajem mnoge koji su ušli u brak jer "imaju i previše godina", " jer ionako neće naći bolju", "jer je on/ona izuzetno dobrog financijskog stanja" i sl. Isti takvi parovi obećaju da će se "voljeti u dobru i u zlu", iako ljubavi uopće nema nego se u brak stupa iz pogrešnih razloga. Zar to nije velika laž? Obećaje joj ljubav u dobru i zlu, a uopće je ne voli. Vjerujemo da je Bog ljubav. Zar je Bog spojio brak bez ljubavi? Ili čovjek? Koliko ih se samo oženi jer mlada zatrudni, a uopće se ne vole i lažu ispred samog Boga. Smatram da ovakvih primjera danas ima mnogo. Možda je papa na takve ciljao. Zanima me što vi Toma mislite o parovima koji se uopće ne vole i lažu da će se voljeti u dobru i u zlu? Zar ta laž nije i veća od one zelim imati djecu/ ne želim?
Josip
'za valjanost privole traži samo to da mladencima "nije nepoznato da je ženidba trajna zajednica između muške i ženske osobe usmjerena na rađanje djece stanovitom spolnom suradnjom" (kanon 1096, §§ 1, 2)'
IzbrišiNe vidim da u pitanje valjanosti ulaze izrazito subjektivne stvari o tome koliko se muz i zena vole. Niti je to ikome u povijesti padalo na pamet.
Po tebi, Josipe, onda nisu valjani svi oni brakovi kroz povijest koji su "ugovoreni", gdje mladenci nisu imali prilike za upoznavanje a kamoli da se zavole. Kad bi tako gledali, 'velika vecina' Europe je rođena iz bluda, jer, eto, brakovi nisu valjani, jer se nisu mladenci ludo voljeli. Smiješno.
IzbrišiKremenko
@Kremenko
IzbrišiMislim da niste shvatili papinu poantu. Svaki brak je ispravan koji se živi iz odnosa s Bogom. Onaj tko ima odnos s Bogom neće lagati kada obeća ljubav u dobru i u zlu. Zlo je recimo bilo progon prvih kršćana. Ali tim bjegom, oni su išli u nove krajeve i evangelizirali. Dakle, Bog je okrenuo zlo na dobro kod onih koji imaju odnos s Njim. Čvrsto vjerujem da je ovo papina poanta.
Josip
Malo je toga u ljudskoj povijesti toliko jednostavno kao definicija braka.
IzbrišiIstina, čovjek se u posljednjih 50-60 godina osilio uživajući u do tada neviđenoj materijalnoj raskoši i zdravstvenoj sigurnosti. Sotona nas je naučio da budemo nezasitni i strahovito razmaženi. Kršćanske je civilizacije nestalo, jer liberali na čelu nekada kršćanskih država su zakleti neprijatelji Crkve.
Mnogi su u Crkvi, na najvišim mjestima, umjesto da trpe porugu i prezir, radije izabrali "dijalog" sa suvremenim svijetom. Drago im je biti pozivanima na zakuske, na predavanja, u parlamente, na televiziju. Drago im je da se o njima lijepo piše u "New York Timesu", neslužbenim prvim novinama harvardskog progresivizma. Drago im je biti izabranima za osobe godine u "Timeu". Treba biti cool i in.
Zapadnoj civilizaciji u trenucima njenog umiranja sve je teško. Koliko zakona prije 800 godina, a koliko danas? Stalno se nekome povrijeđuju ova ili ili ona prava, stalno netko nekoga tuži, ugrožen je od ovoga ili onoga, isfrustriran, pun fobija. Sve je komplicirano, ni o čemu se ne može donijeti odluka, sposobnost najjednostavnijeg zaključivanja opterećena je sumnjama.
Papa Franjo je svojim dokumentom Amoris Laetitia potpisao poraz kršćanske civilizacije, povlačeći se na vremena Kaina, babilonske kule i Abrahamovih suvremenika u Sodomi. Kao što smo imali komercijalne nadzvučne letove preko Atlantika, a danas ih nemamo, kao što smo nekad imali slikare koji su ljudsko tijelo mogli nacrtati na razini Michelangela Buonarotija i imenjaka mu iz Caravaggia, a danas se divimo nakaradnim slikama Picassa ili nekakvim palećim i gasećim lampicama suvremene konceptualne "umjetnosti", tako smo, eto, izgubili sposobnost svladavanja i ulaganja u budućnost. Postali smo divljaci, sličniji nerazumnim životinjama nego što smo ikad bili, ili barem slični koliko nismo bili dvije tisuće godina.
Isus je rekao da možemo bolje od Mojsijevog Zakona, Franjo nas u savezu s Kasperom, svojim Argentincem Tuchom i ostalom progresivnom bratijom vraća na Mojsijev zakon, pa još niže od toga.
Mario je dao generacijama posla da razrješuju ono što je rekao a da nije mislio , što je napravio a da nije htio , što je mislio a nije napravio... Ovo mora u montažu. Robelar
OdgovoriIzbriši"Ne vidim da u pitanje valjanosti ulaze izrazito subjektivne stvari o tome koliko se muz i zena vole."
OdgovoriIzbrišiNije stvar u tome koliko se vole. Tko to može procjeniti? Ne pišem o tome. Stvar je da se uopće ne vole. Mladenka se npr. uda za mladića isključivo radi novca. Znači, laže ispred Boga da ga voli, tj. da će ga voljeti i u dobru i u zlu dok ih smrt ne rastavi. Znači, potpuno je nebitno što ona laže ispred Boga, laže tog mladića o jednoj tako važnoj stvari kao što je ljubav? Dok izgovara zavjete, njoj u glavi kako će pobjeći isti trenutak ako ostane bez novca i ta laž je ok? Io je znači sitnica i nema veze za to? A dobro ako je tako. Mislim da papa baš na to i misli, a možda i blažena Jacinta Marto kako je rekao gospodin Dizma.
Josip
Josip
Ne znam u kojem vi okruzenju zivite gdje bi takvi slucajevi cinili vise od pola, a kamo li veliku vecinu katolickih zenidbi.
IzbrišiMoze li se onda reci i za svecenike koji su to postali radi novca i lagodne egzistencije da su im redjenja nevaljana?
Ok, nije baš da je pola takvih brakova. Samo kažem da ih ipak ima mnogo koji ulaze u brak, a da se uopće ne vole, lažu ispred Boga o tako važnoj stvari. Smatram da to nije sitnica. Možda o ovome priča papa i blažena Jacinta Marto.
IzbrišiSvećenstvo se po crkvenom zakonu mislim ne može proglasiti ništavim, a za brak postoje razlozi da se proglasi ništavim. Dakle, nije isto. Priprema svećenika ipak puno duže traje dok je ova bračna mislim prekratka. Nakon tolike pripreme, svečenik s punom sviješću zna u što ulazi, a neki mladenci pojma nemaju. Pretpostavljam da je ovo logika pape Franje.
Josip
Dobro, tu ste prepravili papino "velika vecina" u neki ili cak mnogi. A kako si objasnjavate ovo o prileznicima?
IzbrišiPriležništvo i seks prije braka jesu grijesi, tu sigurno nema dileme ni kod pape. Međutim, u crkvi nas uče da samo Bog vidi ljudsko srce. Neki priležnici zaista žele brak, trude se oko vjerskih pitanja, provode vrijeme u molitvi, crkvi, ali imaju nekakve fobije. Mislim da smo i na ovom forumu imali jedan primjer zajedničkog života i nekih strahova. Drugi priležnici čine to iz trenda, nije ih briga ni 5% za Boga i to je vjerujem smrtni grijeh. Mislim da je ovakvih danas mnogo više, ali ove dvije skupine ne bih stavio u isti koš pošto Bog vidi ljudsko srce.
IzbrišiPretpostavljam da papa vjeruje da su priležnici koji se žele osposobiti za brak, koji provode vrijeme u crkvi, molitvi, bliže valjanom braku (ioko nije valjan) nego oni koji uopće ne mare za Boga 2%, koji se nisu vjenčali iz ljubavi, koji ne žele graditi život kroz odnos s Bogom, koji su se vjenčali samo iz tradicije. Čini mi se da papa to tako nekako gleda mada bi stvarno trebao biti jasniji.
Toma, bilo bi super da se svi vjernici drže božjih zakona, sakramentalno vjenčaju, ali život neke zaista ošamari. Žele Boga, ali to ide teže i sporije nego drugima. Nisam za to da se olako sudi jer samo Bog vidi ljudsko srce. To mi se čini Franjina poruka. Možda sam ja u potpunosti u krivu, samo pokušajem shvatiti.
Josip
Papa Franjo je već odavno otpilio granu na kojoj sjedi a da toga nije ni svjestan. Tko ozakonjuje navaljane brakove pa ih poslije, ako ne uspiju, proglašava ništavnima ako ne Crkva kojoj je on na čelu. Ako ih kasnije proglašava nevaljanima zašto ih onda ozakonjuje. Zaljubljenost je osjećaj koji prolazi isto kao i mladenačka ljepota.Zaljubljenost ne mora prijeći u ljubav. Biti u tom stanju cijeli život je nemoguće , ali je zato moguće iz zaljubljenosti prijeći u jednu vrstu razumske ljubavi. Odlična knjiga o tome je Pet jezika ljubavi. Robelar
OdgovoriIzbriši"Tko ozakonjuje navaljane brakove pa ih poslije, ako ne uspiju, proglašava ništavnima ako ne Crkva kojoj je on na čelu. Ako ih kasnije proglašava nevaljanima zašto ih onda ozakonjuje."
OdgovoriIzbrišiSlažem se s vama u potpunosti, ali to pitanje nije od danas, ovo traje puno duže. Pripreme za brak praktički ne postoje. Čak vjerujem da Franjo baš ukazuje na ovo što vi govorite, da baš to želi promijeniti iako se vi vjerovatno nećete složiti. Što se tiče knjige, koliko ih pojma nema što je razumska ljubav, a stupaju u brak? Valjda bi ih neko tome trebao poučiti prije tako važnog koraka u životu.
Josip
Takozvani zaručnićki tećaj je gubljenje vremena baš kao i vjeronauk za krizmanike. Rezultati su nikakvi , razvodi i svećano napuštanje crkve. To je kao da se netko smatra dobrim instruktorom a 75 posto kandita mu padne. Onih 25 je primilo temelje u obitelji gledajući roditelje . Robelar
IzbrišiRobelar,
Izbrišiglede gore pomenutog, bilo bi dobro naglasiti da je navedena procentaža bila kud i kamo drugačijeg omjera prije IIVK.
Tek da se ne bi pogrešno protumačilo...
JbD
Muž se u braku treba jednom rukom držati za Boga , a drugom se drži sa ženom. Žena se drži za Boga preko svog supruga . Sve dok se on drži jednom rukom za Boga tj. dok je oslonjen na Boga žena ga mora slušati i podržavati jer je preko muža povezana sa Bogom. Ako se muž ne drži više jednom rukom za Boga , izmakne ju , sklad se i ravnoteža gubi i muž i žena su okrenuti poput Adama i Eve samo jedno drugom. Pošto više ni žena nije povezana preko muža sa Bogom ona ga više ne sluša.Ako se ona i izravno uhvati za Boga opet je muž ispao i brak se raspada. Bog nikad neće povući svoju ruku nego samo čovjek. Koliki mladi danas mole za svoj budući brak? Prava osoba se treba izmoliti , da Gospodin providi. Trebaju i roditelji moliti za uspjeh braka svoje djece i to čim se rode, ali ne da se ,,dobro" udaju ili ožene nego sretno. Neprijatelj Božji i ljudski napada sakrament braka jer je razoreni katolički brak poništenje onih Božjih rijeći što Bog združi čovjek neka ne rastavlja.Robelar
OdgovoriIzbriši...Međutim, u crkvi nas uče da samo Bog vidi ljudsko srce. Neki priležnici zaista žele brak, trude se oko vjerskih pitanja, provode vrijeme u molitvi, crkvi, ali imaju nekakve fobije....
OdgovoriIzbrišiBudući da samo Bog vidi ljudsko srce - On će i suditi.Prije nego će suditi došao je da donese svjetlo da donese zapovijedi i put prema Njemu.Možemo prije suda hodati putem koji je usmjerio. Kao što znamo Gospodin nije apostolima ublažavao teškoću ženidbe kao subjektivnu situaciju -naprotiv njima se to činilo puno teže navikavši se na mogućnosti otpuštanja žene te im je pred očima stajala velika "FOBIJA".Niti je ublažavao blagovanje Njegova tijela i krvi bez obzira što su ga mnogi učenici napustili smatrajuči to tvrdim govorom kojega se ne može slušati.Također oni vjernici koji provode vrijeme u molitvi i "predani su vjeri, ali čine što je protivno nauku - 21"Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima...Mnogi iz Evanđelja izbacuju riječi Gospodinove da je uzak i težakl put ,te to zasigurno nećete čuti od Franje, kao niti o obraćenju, grijehu i paklu.Niti može biti franjo milosrdniji od Isusa, niti smije dvosmislenim značenjima zamagljivati jasnoču Crkvenog nauka koji čuva od puteva koji ne vode u kraljevstvo nebesko.8Ili ako trublja daje nejasan glas, tko će se spremiti na boj? Tko god nastupa i govori na način da se mora vjerovati da on misli to ,a ne ono tj, da se uopće nezna što misli obzirom da je sve izmješano - već je pokazao kojim putem ide, budući da ne daje svjetlo nego tamu.
Gospodine Ante, nema svaki čovjek vjeru apostola. Bilo bi super da ima, ali to nažalost nije tako. Naš Nebeski Otac je itekako strpljiv, a to nam je naš Gospodin Isus Krist jako lijepo pokazao u prispodobi o razmetnom sinu.
OdgovoriIzbrišiNašem velikom svecu Augustinu je itekako mnogo vremena trebalo da kaže potpuno DA. Bilo je tu i priležništva i vanbračno dijete...
Hvala Bogu da Bog sudi jer da sudi čovjek bojim se da kod nekih Otac ne bi dočekao zagrljaj svoga sina. Nek vas Bog čuva!
Josip
Poštovani Josipe, kao što je jasno, tema nije upitnost milosrđa Božjeg (što se vrlo često imputira ) nego jasno prenošenje Božjeg nauka i zapovijedi.Govoreći o prometnim pravilima u gradu ,naglašavanje gradonačelnika i prometne policije da vrlo mnogo onih koji sudjeluju u prometu ako ne i većina, nisu u stanju poštivanti ta pravila (prim crveno na semaforu)iako su dobri ljudi, te njihova opravdanja u zakonodavnom smilsu- očito vode prema općem kaosu i cijelog sistema daleko većim nevoljama.U Božjim zakonima odgovornost nadilazi zemaljske ovoživotne probleme jer se tiče vječnosti.Lijep je kao primjer kard.Burke iznio situaciju kada se olakšao priziv na drugostupanjski sud o nevaljasnoti ženidbe (opće prenosim)- dalo je toliko maha da je bilo poništiti valjanost braka vrlo jednostavno te je sa razlogom zvao "katolički razvod" i nastala je poplava "razvoda".U vrijeme sv Augustina ,nisam siguran da da se borio za laksnost ženidbe i prilagođavanje svijetu, homoseksualizmu,...i da mu je to "usmjerilo".Josipe ,naravno nemamo svi istu vjeru apostola, ali imamo iste zapovijedi - kako apostoli tako i suvremenici apostola koji također nisu bili učenici Isusovi - ili ispada da Isus nije imao takta? Božji Vam blagoslov želim.
OdgovoriIzbrišiDragi Ante, ja nisam ni za najmanju promjenu nauka i slažem se s vama da bi papa trebao biti jasniji. Jasnoća nauka je jako bitna. Samo kažem da mi nismo pozvani da sudimo i da ponekad treba pričekati da se netko vrati u božje stado, a ne ga odmah kamenovati. Na kraju krajeva, svi mi svakodnevno griješimo i imamo itekako posla sa svojim grijesima.
IzbrišiBožji blagoslov vama i vašoj obitelji.
Josip
Za razliku od puno drugih modernista, Francisco je od početka bio veoma jasan - jasan je u odbijanju katoličke nauke i promicanju najgoreg modernizma, relativizma i dr. zabluda i hereza, kao i hula. Čak je jednom i otvoreno rekao da je možda ono što će upravo reći hereza, i onda je to što je mislio i izrekao.
IzbrišiDokazi su javni i dostupni na internetu.
Upravo to što je toliko jasan stvara probleme onima koji su tako prisiljeni učiniti ono što bi pod svaku cijenu htjeli izbjeći - na neki način se suočiti s nemogućom situacijom 'nekatoličkog pape'.
Mateo, bravo, svaka cast!
IzbrišiP.P.
I što sad? Srljanje u koncilijarizam ili Urban IX.? Kard. Burke je čini se jedini izbor. Łongin
IzbrišiMateo,
OdgovoriIzbrišizašto mislite da je nemoguća situacija da imamo "nekatoličkog papu"?
Takvih papa je bilo dosta kroz povijest Crkve.
Koja je točno razlika od pape koji javno čini smrtni grijeh ili koji javno ispovijeda krivi nauk?
I jedno i drugo je moguće jer papa je nezabludiv samo kad naučava ex cathedra.
Oblačan
Teško je sažeti tako opširnu i delikatnu temu u par rečenica. Preporučujem pročitati što predkoncilski teološki priručnici kažu o temi hereze i heretika, kao i što uči sv. Robert Bellarmino (već sam prije dao link), koji je proglašen crkvenim naučiteljem upravo poradi svojih nauka o papinstvu.
IzbrišiUkratko i veoma sažeto, javni heretik je onaj tko svjesno niječe ili uporno sumnja u bilo koju nauku koju Crkva nepogrješivo naučava. Nijedan javni heretik nije član Crkve (to je nepogrješiva nauka - u suprotnom Crkva ne bi bila Jedna u vjeri, a to je jedna od četiri temeljne oznake Crkve). Onaj tko nije član Crkve ne može joj biti ni glava, niti imati ikakvu vlast u njoj (to je teološki zaključak koji slijedi iz nepogrješive nauke).
Upravo iz tog razloga, kao što naučavaju predkoncilski teolozi, javni heretici i ostali nekatolici božanskim su pravom zapriječeni od valjanog primitka papinstva.
Također, što se tiče čovjeka koji je bio valjani autoritet, ali kasnije otpadne od vjere, jednoglasno je naučavanje crkvenih otaca (kako svjedoči sv. Robert) da onaj tko postane javni heretik odmah gubi svaku vlast u Crkvi.
Za detaljnije objašnjenje upućujem na teološke tekstove i linkove istih koje sam u prošlosti dao.
Što se tiče razlike između crkvenog autoriteta koji čini smrtni grijeh i onog tko javno ispovijeda herezu, čovjek koji počini neki drugi smrtni grijeh ne gubi time članstvo u Crkvi, ali čovjek koji javno ispovijeda herezu gubi.
Ne, nikad se nije dogodila situacija da je netko ujedno papa i javni heretik. Čak ni Honorije nije bio osuđen da je javno ispovijedao herezu, što se vidi u članku o njemu na "Catholic Encyclopedia".
@Mateo
IzbrišiA za smrtni grijeh ipak moraju postojati i neki uvjeti. Kako ćeš i komu to dokazati? Nemožeš imati uvid u nečiju savjest. Zar ne? Łongin
Ne znam na koji se dio mog komentara to odnosi.
IzbrišiSv. Robert kaže u "De Romano Pontifice":
"... ljudi nisu obvezni, niti sposobni, čitati srca; nego kad vide da je netko heretik po njegovim izvanjskim djelima, prosuđuju da je jednostavno heretik, i osuđuju ga kao takva."
Crkva nečije namjere sudi u onoj mjeri u kojoj se izvanjski očituju.
Ako govorimo o pitanju hereze, to se utvrđuje ili ispitivanjem, ako je moguće ili potrebno, ili iz konteksta, ako je moguće. Osnovno pitanje u vezi hereze je zna li taj čovjek što Crkva nepogrješivo naučava o nečemu. Ako zna, ili ako se ne može pozvati na neznanje, onda sam čin javnog proturječenja toj nauci predstavlja opaki čin volje, što znači da je javni heretik i više nije katolik.
Također, već sam pisao (i dao citate) o tom što predkoncilski teolozi uče o implikacijama "sumnjivog pape".
Usto, evo citat o vrstama sumnje i njihovim implikacijama iz jednog od predkoncilskih komentara na Kodeks kanonskog prava na engleskom jeziku:
"Three kinds of suspicion are generally distinguished: light, vehement, and violent. Light suspicion admits of no conclusion, because it is based on absolutely insufficient indicia. Vehement suspicion rests on effective signs and conclusions. Violent suspicion amounts to morally certain proof."
(Rev. P. Chas. Augustine, "A Commentary on the New Code of Canon Law", 1922, str. 284)
Prijevod: Obično se razlikuje tri vrste sumnje: blaga, snažna i teška (ili silna, žestoka). Blaga sumnja ne dopušta razrješenje jer se temelji na potpuno nedovoljnim indicijama. Snažna sumnja počiva na konkretnim znakovima i zaključcima. Teška (silna, žestoka) sumnja jednaka je moralno sigurnom dokazu."
Za to daje izvor: Suarez, De Fide, disp. XXIV, 2 See c. 14, X, II, 23; c. 10.
Mislim da papa baš na to i misli, a možda i blažena Jacinta Marto kako je rekao gospodin Dizma.
OdgovoriIzbrišiDa, Josipe, ali gospodin Dizma je prenio riječi bl.Jacinte da bi Tomi ubacio bubu u uho glede vjeerodostojnosti fatimskih ukazanja. Naime, ne slažem se ni s papom Franjom ni s bl.Jacintom u tome, a malo vjere imam u ijedno Gospino ukazanje.
Izraz "mi nismo pozvani da sudimo", se prečesto pogrešno koristi, da ne kažem namiče! A još češće pogrešno tumači, tj. dovodi na pogrešan način u kontekst (u raznim tekstovima i situacijama).
OdgovoriIzbrišiTrebalo bi to imati na umu. Naime oni što žele "začepiti usta" svakom tko ima opravdanu kritiku na pogreške i pogrešan nauk, a kritiku koja je zasnovana na vjerodostojnom nauku, pa makar ta kritika bila upućena i Petrovom nasljedniku, - zbog ovoga prečesto griješe i time puštaju da ih izvrnuta istina (laž) sve više obuzima te tako upijajući jednu laž za drugom (pod istinu) padaju sve dublje u nevjeru, krivovjerje,...
Mi jesmo stado, ali stado koje treba slijediti pravog pastira.
Što će reći, mi nismo glupo stado koje se treba povoditi za svakim zviždukom, koji može dolaziti i od vuka, tj. lažnog pastira.
Ne trebamo li mi biti "mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi!" (Mt 10,16b)
Ne moli li nas sam sveti Pavao:
"da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za Dan Kristov, puni ploda pravednosti po Isusu Kristu – na slavu i hvalu Božju." (Fil 1,9b-11)
Ne poručuje li nam Job:
"Zajedno ispitajmo što je pravo
i razmislimo skupa što je dobro." (Job 34,4)
Pa nadalje:
"Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno. (Rim 12,2)
...
Dakle pozvani smo itekako da PROSUĐUJEMO, što nije isto kao i suditi tj osuđivati. Kada ne bismo bili u stanju, ili ne bismo htjeli, ili smjeli prosuđivati, tada bismo sami sebe time neminovno OSUDILI na prihvaćanje krivog nauka, krive vjere!
Drugo je pitanje naime što poslije činimo sa tom svojom prosudbom i na koji se način borimo protiv krivovjerja i zavođenja od strane lažnih učitelja i lažnih proroka i lažnih pastira. To je jedna sasvim druga tema.
JbD
Ova gore replika je bila na Josipov komentar napisan 25. srpnja 2016. u 16:40: "Samo kažem da mi nismo pozvani da sudimo i da ponekad treba pričekati.."
IzbrišiDa ne bude zabune pošto je u međuvremenu napisano više drugih komentara na različite teme.
Pri tom još da se osvrnem na ovu tvrdnju u onom jako bitnijem smislu:
"Jasnoća nauka je jako bitna. Samo kažem da mi nismo pozvani da sudimo i da ponekad treba pričekati da se netko vrati u božje stado,...
Ako mi za ime Božje trebamo čekati da se sam "pastir vrati u Božje stado", onda mi ne razumijemo niti osnovne riječi Svetog Pisma!
Jedna ovca naime može odlutati od stada, i ako je sretna i ima vrijednog, dobrog, iskrenog pravog pastira koji će ostaviti druge kako bi ju našao i vrativši u stado spasio od vukova koji lutaju vani...
Ali ako je pastir sam taj koji je "odlutao", onda ovce nisu u stanju njega "tražiti", "naći", a niti "vratiti" u stado,... jer TAJ SE VEĆ NALAZI U STADU!
JbD
"Dakle pozvani smo itekako da PROSUĐUJEMO, što nije isto kao i suditi tj osuđivati. Kada ne bismo bili u stanju, ili ne bismo htjeli, ili smjeli prosuđivati, tada bismo sami sebe time neminovno OSUDILI na prihvaćanje krivog nauka, krive vjere!"
IzbrišiUpravo tako. Svaki čovjek, svaki katolik prosuđuje. I onaj tko odluči da će unatoč bilo kojim protivnim dokazima držati kao apsolutno sigurno da je Francisco papa je također prosudio. Takva svjesna odluka je također osobni sud.
Naravno da je apsurdno tvrditi da bi ovce (tj. vjernici) trebale čekati da se pastir (tj. rimski prvosvećenik) vrati u Božje stado (tj. Crkvu).
Dovoljno je samo pažljivo pročitati opet ovu rečenicu da se vidi apsurd u koji je Francisco doveo mnoge svojim riječima i djelima.
Isto tako, što mislite da bi se dogodilo ovcama kad bi stajale uokolo pastira koji je postao vuk i čekale da se promijeni opet u pastira? Što drugo nego bi bile pojedene.
No Gospodin je rekao da Njegove ovce slušaju njegov glas i slijede ga, a najamnika ne poznaju niti ga slijede, i upravo se to i događa. Oni koji poznaju Katoličku Vjeru ne slušaju i ne slijede Francisca, nego od njega bježe. I to je (pro)sud(ba). Bogu hvala.
@ mateo
OdgovoriIzbrišiČvrsto vjerujem da Crkvu vodi Duh Sveti. A pošto vodi, onda znači da u ovom trenutku je papa Franjo najbolje moguće rješenje za petrova nasljednika. Vi možda ne viditi zašto je to tako, ali i ne morate vidjeti. Ja vjerujem Isusu.
@JdbD
Gospodine, nećemo miješati kruške i jabuke. Jedno je upućivati na istinu , a drugo je suditi. Moja opaska se jasno odnosila na one koji točno "znaju" tko će završiti u paklu i kakvo je tuđe srce, a da svoje nikada ne dovode u pitanje jer su "pravovjerni". Ipak samo Bog vidi ljudsko srce ma što mi ljudi pričali i "vidjeli". I da, Bog će suditi. Neću ja, ali nećete ni vi. To vam je jasno.
Što se tiče povratka u stado, moj komentar nema nikakve veze sa papom.
Josip
@Josipe,
Izbrišizar zbilja mislite da Duh Sveti djeluje na kardinale tako da uvijek odaberu najboljeg? Ili nam providi kako zaslužujemo?
Pogledajte natuknice o Honoriju I., Stjepanu VI. (ili VII. po nekim numeracijama), Benediktu IX., Bonifaciju VIII., Ivanu XXII., Urbanu VI. O Aleksandru VI. koji je svoje kopile kao i brata svoje priležnice postavljao na kardinalska mjesta. O bratu priležnice koji je postao Pavao III. i svojoj kopiladi priskrbljivao svjetovne države. O pravovjernom Juliju III. koji je imao priležnika (mladića uličara i ubojicu). O Urbanu VIII. koji je u vrijeme tridesetogodišnjeg rata igrao francuske igre radeći de facto protiv pokušaja da se protestantska hereza skrši. Bog nam ih je providio. Providio nam je odlazak u Avignon i raskol nakon povratka. Pa nećemo valjda reći da je raskol od 1378. do 1417. bio najbolji mogući ishod?!
Franjo je zakonit papa, naš papa, vrlo loš papa, za kojeg se molim, među ostalim, da ga izvede na pravi put. Franju nam je Gospodin providio po našim zaslugama kao što je prvoj kćeri Crkve providio Robespierrea pa Napoleona, a Hrvatima Krbavu i Mohač i Pavelića i Tita, ali i Tomu Bakača koji je rekao ne protestantima ili Stepinca i Merza.
@ M.B
Izbriši"zar zbilja mislite da Duh Sveti djeluje na kardinale tako da uvijek odaberu najboljeg?
Gospodine M.B.,zar postoji netko tko vjeruje da tako Duh Sveti vodi crkvu? Nije meni 12 godina.
Josip
@Josipe
IzbrišiVi rekoste, ne ja, da je u ovome trenutku papa Franjo najbolje moguće rješenje za Petrovog nasljednika.
S time se ne slažem, ali on je papa dok ga Bog ne pozove k sebi ili on sam ne postupi kao prethodnik mu.
Dakle, onda očito smatrate da su kardinali prosudili dobro, da je riječ, s ljudske strane, o jednom solidnom pontifikatu, dok ja držim da su prosudili katastrofalno, za što će im biti ubrojeno pred Sucem. Osim toga, kontekst miniranja Benediktovog pontifikata s intenzivnom pripremom konklave još od 2005. i promjena konteksta, tonaliteta i smjera službenih proizvedenih informacija od 2013. daju za zaključiti ili da su rušitelji Benedikta inicijatori Franjinog izbora ili da je Franjo sa svojom ekipom lakoćom počistio sve probleme koje njegov prethodnik nije mogao, pri čemu onda nesposobnost Benedikta već ima anegdotalne proporcije. Ja sam sklon prvoj opciji.
Očito se tu razlikujemo u prosudbi ličnosti i djelovanja. Vi mislite da je ovaj pontifikat dobar, solidan, ja ga ubrajam među one gornje neslavne. Po Božjoj providnosti.
Katoličku Crkvu vodi Duh Sveti, i zato je i opstala iako je teško pritisnuta od njezinih neprijatelja. Lažnu crkvu modernista vodi duh svijeta, duh čovjeka, duh antikrista, pa zato i kontinuirano propada od samog svog početka i s vremenom se sve više izopačuje, upravo kao što je slučaj i s protestantskim sektama.
IzbrišiTko ima oči neka vidi.
Gospodin Svojoj Ljubljenoj Crkvi nije providio Francisca, osim možda u smislu kao što je nevjernom Izraelu providio Babilonce da ih odvedu u ropstvo.
"Dušmani postadoše glavari njegovi"
@Mateo
Izbriši"Lažnu crkvu modernista vodi duh svijeta, duh čovjeka, duh antikrista, pa zato i kontinuirano propada od samog svog početka".
Ako mislite da nakon 2. vatikanskog ovo više nije Kristova Crkva nego antikristova, vi ste šizmatik koji ne vjeruje Isusu.
"Gospodin Svojoj Ljubljenoj Crkvi nije providio Francisca..."
Opa, vidim da i znate točno što to Bog misli. Ovo je teža hereza nego sve franjine izjave skupa.
Vaše izjave su obična šizma i hereza.
Josip
Josipe,
IzbrišiAko želite reći nešto korisno, umjesto bacanja neutemeljenih optužbi bacite oko na predkoncilske teološke priručnike, ako ništa drugo da barem naučite što je to šizma, a što hereza, i koji su uvjeti da bi nešto bilo ili ne bilo jedno ili drugo.
Ne radi se o tom da to "više nije Kristova Crkva", jer se od početka radi o dvije potpuno nekompatibilne zajednice s nekompatibilnim ciljevima, što se očituje u riječima i djelima Katoličke Crkve te u riječima i djelima Koncilijarne crkve. Istražite pa ćete vidjeti golemi jaz između jedne i druge.
Upravo zato što vjerujem Kristovim obećanjima za Njegovu Crkvu i Njezinim naukama odbijam lažnu crkvu modernista i sve njihove laži, što na ovaj i onaj način (ali u biti isto) čine svi tradicionalni katolici.
Što se tiče toga da Gospodin nije providio Francisca Svojoj Crkvi, radi se o jednostavnom logičkom zaključku utemeljenom na vjeri. Naime, nije u skladu s vjerom reći da bi Bog Svojoj Prečistoj Zaručnici providio za poglavara nekoga tko huli, sipa hereze i ispovijeda lažnu religiju, što vodi tolike duše u propast.
Moje "optužbe" nisu neutemeljene nego su nauk katoličke crkve. Mene katolika ne može učiti o nauku katoličke crkve jedan sedevakantist. Netko tko tvrdi da Crkva nakon 2. vatikanskog nije više Kristova, da je papa antikrist, da zna što točno Bog misli , da sebi preuzima uloge za koje on nije zadužen-proglašavanje hereze i sl., definitivno nije katolik nego običan šizmatik.
IzbrišiJosip
Prvo, nisam sedevakantist.
IzbrišiDrugo, to "više" sam vam objasnio.
Treće, Francisca nisam nazvao Antikristom kao takvim, nego u smislu da propovijeda nauk suprotan Kristovom, zajedno s ostalim modernistima. U tom istom smislu je i mons. Lefebvre svojedobno u poznatoj izjavi nazvao moderniste u Rimu antikristima.
Četvrto, nikad nisam tvrdio da znam Božje misli. Peto, kao svaki informirani katolik znam prepoznati herezu, pogotovo kad je tako očita kao što jest u Franciscovim riječima i djelima.
Nema smisla razgovarati s vama jer vas očito ne zanima smisleni razgovor i produbljenje znanja o vjeri. Vratite se kad pročitate što Katolička Crkva u predkoncilskim teološkim priručnicima naučava o tom što je hereza, a što šizma. Onda ćete vidjeti da su vaše optužbe potpuno neutemeljene. U tom slučaju očekujem javnu ispriku za javnu lažnu optužbu.
"Francisca nisam nazvao Antikristom kao takvim, nego u smislu da propovijeda nauk suprotan Kristovom, zajedno s ostalim modernistima"
IzbrišiPapa ne propovijeda nauk suprotan Kristovom. To što vi ne razumijete je nešto drugo. U ovom kontekstu nema smisla ulaziti u teologiju jer teološki razgovor mora biti razgovor slobodnih ljudi s pogledom uprtim u Krista, a ne u mons. Lefebra i srednjovjekovnu teologiju što ne znači da je srednjovjekovna teologija bila kriva no to je neka druga tema. Modernist je bio i Toma Akvinski, i na njega su prštale optužbe tradicionalista da je heretik, ali Duh Sveti je odradio svoje.
"Vratite se kad pročitate što Katolička Crkva u predkoncilskim teološkim priručnicima naučava o tom što je hereza, a što šizma."
Gospodine, vama bi trebalo biti jasno da herezu ili šizmu ne proglašavate vi. Vi imate mišljenje i to je ok, imam ga i ja, ali su naša mišljenja za proglašenje hereze ili šizme potpuno nebitna. To vam piše i u predkoncilsko vrijeme, a i sada. Kada netko preuzima funkciju koja mu ne pripada po katoličkom nauku je grijeh, u predkoncilsko vrijeme i sada.
Josip
Takvim odgovorom ste potvrdili upravo ono o čemu sam govorio.
IzbrišiDopustili ste da vas nažalost vjeru uče modernisti, što se vidi i po toj opasci o "srednjovjekovnoj teologiji", kao i u pričanju o "mišljenjima" vezano za što spada u herezu i šizmu, dok se zapravo radi o čvrsto utvrđenim definicijama.
Ako s iskrenom poniznosti uzmete u ruke predkoncilske priručnike teologije, vidjet ćete da je vjera koja se tamo poučava dijametralno suprotna od one koju naučavaju moderni teolozi (koji su možda i vas podučavali).
Kao prvi korak možete pročitati što predkoncilski teolozi naučavaju o sumnjivom papi i je li odbijanje podložnosti istom spada u šizmu - upišite u Google ime ovog bloga i riječ "Szal" (s navodnicima) i na prvom rezultatu ćete naići na nekoliko citata teologa o tom pitanju.
"Ako s iskrenom poniznosti uzmete u ruke predkoncilske priručnike teologije"
IzbrišiGospodine, pa vi samo potvrđujete da ste šizmatik. Ne postoje dvije Crkve nego jedna Kristova koju vodi Duh Sveti. O razumijevanju djelovanja Duha Svetoga da ne pišem. Ovo o predkoncilskim teolozima potvrđuje da ne razumijete djelovanje Duha Svetoga.
Josip
Pročitajte "Cum ex Apostolatus", posebno čl. 6 i 7, da vidite koje su dužnosti katolika u situaciji kad osobe koje su "zastranile od katoličke vjere" pokušavaju zauzeti mjesta autoriteta i zahtijevati priznanje i poslušnost.
IzbrišiKao što kaže u ispovijesti vjere koju je napisao Inocent III., "srcem vjerujem i ustima ispovijedam jednu Crkvu, ne heretikâ, nego Svetu, Rimsku, Katoličku i Apostolsku Crkvu, izvan koje nitko nije spašen." Tu su Crkvu ispovijedali naši preci, tu Crkvu ispovijedaju tradicionalni katolici danas. Vi tu Crkvu ne ispovijedate jer crkva koju vi ispovijedate službeno naučava upravo suprotno, tj. da se u Crkvi koju je Krist osnovao nalaze i sekte protestantskih i istočnih raskolnika i heretika.
Tko je, dakle, u raskolu i herezi?
Budite sigurni da, dok svi tradicionalni katolici ili u određenoj mjeri ili u svemu Franciscu uskraćuju poslušnost i podložnost, koju ne zaslužuje niti mu je mogu dati da ne ugroze vjeru, svi će tradicionalni katolici, i to bez iznimke, dati iskrenu poslušnost i pravu podložnost svakom pravom kanonski izabranom nasljedniku sv. Petra, koji će kao i njegovi slavni prethodnici, kako kaže Prvi vatikanski koncil, vršiti svoju uzvišenu službu na spasenje svih, i po kojemu će cijelo stado Kristovo biti očuvano od otrovne hrane zabludâ i krijepljeno hranom nebeske nauke.
"Pročitajte "Cum ex Apostolatus", posebno čl. 6 i 7, da vidite koje su dužnosti katolika u situaciji kad osobe koje su "zastranile od katoličke vjere" pokušavaju zauzeti mjesta autoriteta i zahtijevati priznanje i poslušnost."
IzbrišiVi nikako da shvatite da vi niste član rimske inkvizicije tj. kongregacije za nauk vjere. Vi niste taj koji je zadužen za proglašenje hereze odnosno podučavanje vjere. Vi nikako da shvatite da Crkvu vodi Duh Sveti i da postoje oni koji se bave tom problematikom i puno bolje je razumiju od vas i od mene. Jasno ste rekli da Crkvu vodi duh antikrista što znači da niste katolik. Što se tiče protestanata i ostalih crkava vi jednostavno ne razumijete kako danas evangelizirati. Vi ne razumijete da je čovjek kulturološki-društveno-znanstveno drugačiji nego prije 50 godina, a kamoli prije nekoliko stoljeća. Pričati danas istim jezikom kao prije 50-100 godina je van svake pameti. Ne naučava Crkva danas nešto drugo. Naučava isto, ali izričajem današnjeg čovjeka. Problem je što vi to ne razumijete.
Josip
Rekao sam da duh antikrista vodi lažnu crkvu modernista.
IzbrišiSvakim komentarom samo postaje sve jasnije koliko ste nažalost pod utjecajem modernističkih laži.
Kad budete htjeli znati istinu, pročitajte encikliku Pascendi pape sv. Pija X., Silabus pape Pija IX., Mortalium animos pape Pija XI. Dotad više nemamo apsolutno o ničemu razgovarati.
"Rekao sam da duh antikrista vodi lažnu crkvu modernista."
IzbrišiNažalost, vi samo potvrđujete da niste katolik i da ne vjerujete Isusu.
Josip
Josipe,
OdgovoriIzbrišio kruškama i jabukama govoreći...
BOG će i treba jedini suditi!
MI treba da prosuđujemo! Sve; situaciju, događanja, ljudske čine, djela, riječi, šutnju, znakove...
I kakvo značenje treba biti u izrečenom: "Jedno je upućivati na istinu, a drugo je suditi"?
Zašto čovjek koji ispravno upućujući druge na neku prijevaru ili laži izrečene od jedne određene osobe, mora istodobno biti osumnjičen da "sudi druge"?!
Nije li to zapravo mješanje jabuka i krušaka?
Ne prosuđuje li taj tako zapravo samo ono što ovaj drugi (po)grešno čini? Njegova djela, čini, riječi,... pa čak i kad se to odnosilo na šutnju (u slučaju kad bi baš morao zboriti).
Naime, meni kao i vama je čak zadaća da SUDIMO da li netko zbori pravicu ili govori lažno ili nerazborito.
Ja dakle sudim da vi ne zborite razborito glede vašeg olakog spočitavanja ljudima kako "ne bi trebali suditi".
Smeta li vam moja prosudba?
Ili vam više od same prosudbe smeta to što sam ju izrekao?
JbD
@jbD
OdgovoriIzbrišiKao što rekoh, upućivati u istinu i suditi nema veze jedno s drugim.
To je toliko razumljivo da bi moje objašnjenje bilo podcjenjivanje vaše inteligencije.
Svako dobro i nek vas Bog čuva.
Josip