utorak, 26. srpnja 2016.

Asocijacije

Današnji dan i događaji koji su se zbili podsjetili su me na tri poprilično obična kipa koje sam vidio nedavno u jednoj francuskoj katedrali (o čemu drugom prilikom).

Sveta Ana
Sveti Ljudevit
Sveta Ivana Arška

Budući je Ivana tražila vojnike, Guillaume Aymeri joj reče: "Izjavila si da ti je glas rekao kako Bog želi osloboditi francuski puk nesreće u kojoj se nalazi. Ako ga želi izbaviti, nisu mu potrebni vojnici." Ona mu odvrati: "U ime Božje, vojnici će se boriti i Bog će dati pobjedu."
(s prvog saslušanja Ivane Arške)

Broj komentara: 15:

  1. U ovom slučaju, ne samo da se nije dalo vojnike, već se teren dao neprijatelju. Po vijestima iz današnjih novina (s obzirom na stanje u Crkvi nema naročitog razloga za sumnju u istinitost vijesti), radi se o župi koja je muslimanima poklonila zemljište za izgradnju džamije!

    Kvatrić

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Evo ( https://www.bitno.net/vijesti/svijet/o-jacques-hamel-prvi-europski-mucenik-u-xxi-stoljecu/ ):

      Šok zbog smrti svećenika izrazio je i lokalni imam – Mohammed Karabila.

      “Zaprepastila me je vijest o njegovoj smrti. Bio je čovjek koji je živio za druge, čovjek mira i vjere”, izjavio je imam koji je o. Jacquesa često susretao jer su bili članovi lokalnog međureligijskog vijeća za dijalog.

      “Pričali smo o religiji i kako živjeti zajedno. Prvo su napadali civile, a sada napadaju vjerske simbole i ljude i pri tome koriste našu vjeru kao opravdanje”, izjavio je imam čiju džamiju, kako pišu mediji, nije posjećivao niti jedan od ubojica. Inače, džamija o kojoj je riječ izgrađena je na zemljištu koje je darovala Katolička Crkva.

      Izbriši
    2. Mundabor je napisao jedan stvarno umjeren komentar gdje je pogodio u srž problema i odgovornosti:

      https://mundabor.wordpress.com/2016/07/27/jihad-is-here-we-just-refuse-to-see-it/

      S.H.

      Izbriši
  2. Povodom posljednjih događaja imam potrebu nešto podijeliti s vama. Znam prilično dobro kakav je ovo blog kao što donekle poznajem i Tomu tako da unaprijed znam da ovo što ću napisati ne spada baš u „cup of tea“ ovoga bloga, no unatoč tome i nekim mogućim gunđajućim reakcijama dopustite mi da napišem jednu crticu iz svojega života. (unaprijed hvala Tomi!)

    Naime, ljeta Gospodnjeg 2008. koje je za mene bilo prekretničko u smislu velikog osobnog obraćenja i životnih pretumbacija, otišao sam u jedno osporavano Marijansko svetište susjedne nam zemlje.
    Nakon cjelonoćne vožnje odmah sam rano ujutro krenuo izmoliti Križni put na jednom od dva brda nakon čega sam nešto prismoknuo, našao smještaj i dobrano iscrpljen lipanjskim suncem zaspao popodnevni drijemež te usnuo nešto što nisam nikada do tada. I dan danas ne mislim da je to bio san. A vi procijenite kako hoćete.

    Dakle, išlo je ovako, i pisat ću doslovno onako kako sam to doživio u tome snu:

    Nalazio sam se u tom istom svetištu koje je bilo krcato hodočasnicima. Odjednom su se oko okolnih brda uzdigli vojni NATO-vi avioni i helikopteri i počeli bombardirati to mjesto. Nastala je opća strka i panika i ljudi su počeli vrištati i tražiti zaklon.
    Ispred župne crkve stajala je jedna žena koju sam poznavao, recimo da je bila žena vjere, i mahnito je po zraku iscrtavala znak križa i znak ribe, pokazivala rukom prema njima i vikala - „Po ovome ćemo se spasiti, po ovome ćemo se spasiti!“

    Tada sam se naglo probudio u šoku, jer bilo je prilično gadno to sve vidjeti i doživjeti. Onda sam opet zaspao pa je uslijedio drugi dio.

    Nalazio sam se u istome mjestu i u istome kaosu, no ovoga puta sam ja solo bio u fokusu. Naime, proganjala su me dvojica arapa - muslimana. Tada mi nije bilo jasno zašto arapi (ta Srbi su nam glavni neprijatelji;-), ali koliko god sam se tome čudio, bilo mi je nedvojbeno jasno da su to bili upravo arapi. Dakle ti su arapi trčali za mnom, trgali mi krunicu (koju sam ja nekako uspijevao sakupiti), zatim su mi derali stranice Biblije koje sam ja po zraku sakupljao. I tako u nedogled.

    Na kraju sam se u još većem šoku probudio i zaplakao kao kišna godina. Do danas razmatram o tome „snu“, simbolika (da li samo simbolika?) mi je sve jasnija, a nemira nisam, Bogu hvala, unatoč grozoti viđenog, ni do danas osjetio.

    Hvala svima na pažnji.

    Kraljice Mira, ora pro nobis!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Zanimljiv san/viđenje/scenarij...
      Nimalo nemoguć za očekivati, u nedalekoj budućnosti...
      Bog je naime uvijek kažnjavao svoj izabrani narod za veliki neposluh i velike grijehe upravo rukom najgorih nevjernika...
      Da li si siguran da si u snu mogao raspoznati obilježja baš NATO aviona, ili je to nesigurno, maglovito?
      Možeš li se sjetiti da li u tvom drugom snu bijaše i drugih, sem ta dva arapina, i kakvih obilježja još se možeš prisjetiti na ljudima, i unaokolo...?
      Hvala za podjelu svog sna.
      BB+
      JbD

      Izbriši
    2. Namjerno sam napisao tocno onako kako sam ja to u snu dozivio. Ne bih rekao da sam "vidio" NATO obiljezja, ali sam dozivio da su ti vojni avioni bili njihovi. No, mozda je i nebitno ciji su tocno. I Turska je u NATO-u uostalom.

      Ne pamtim druge ljude ili obiljezja. Znao sam da su arapi jer su imali turbane i jer su bili semiti. S jednim tocno takvim sam imao susret u Sarajevu nedugo nakon toga sna. Cisto onako, na ulici, dugo me prodorno promatrao i produzio dalje. S obzirom da sam ja bio u kosulji, cipelama i hlacama, a on u dimijama i opancima imao sam dojam da se civilizacije sukobljavaju na ulici u nama dvojici.

      Izbriši
    3. Ne bi me začudilo da budu ruski, i onda ne po nalogu da bombardiraju npr. crkvu sv Jakova, ... nego da potjeraju mohamedance u bestrag...
      PS. Da li je itko primjetio kako je ovu ljetnu sezonu u Hr dolazak gostiju iz "zapadnih zemalja", obojen njihovom islamskom pozadinom (recimo turskog porijekla, itd)?
      Osobno ne znam za baš preveliki broj, ali znam da turci iz npr. Njemačke uvijek rado iđaše u svoju tursku koja ima more i klimu gotovo istovjetnu Hrvatskoj...
      Ne vjerujem ni da su postali odjednom ljubitelji Hrvatske poradi recimo nogometa,... a još manje da su došli obratiti se na kršćanstvo...
      What's going on?
      Boje li se stanja u turskoj, koja je u ubrzanom stvaranju kalifata? Vjerojatno. Ali opet i svakako,... eto ih nama. Ili što bi rekli, eto nam ga na!
      JbD

      Izbriši
    4. Ne znam za njemacke turke, ali francuskih afrikanaca ima koliko hoćes. Bar na Pagu.

      Izbriši
    5. Ne bi me čudilo da ti je san proročki. Meni se na javi dogodilo da je iznad mene, u jednoj osmljenoj uvali na Jadranu, u doslovno brišućem zavojitom uletu, proletio vrlo nisko vojni transporter bez ikakvih oznaka. Łongin

      Izbriši
    6. Longine, anegdotalno znam da je (neka) rodbina (nekih) generala putovala vojnim helikopterima na more. Pa moze biti da se samo nekome zurilo da se okupa.

      Izbriši
    7. Ovaj je onda poveo čitavo rodoslovno deblo jer je avion bio oveći tipa Hercules. Prebrzo je prozujao pa ga nisam stigao fotografirati. 2013-te. Łongin

      Izbriši
  3. Njemački turci koje pomenuh, su eto slučajno upravo na Pagu...
    Ovih dana...
    JbD

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne bih uzimao Zrce i okolicu kao reprezentativni uzorak hrvatskog turizma.

      Izbriši
    2. Istina. Nisu. Ovdje je to dosta nabrijano. Čušpajz svijeta na steroidima i amfetaminima.

      Izbriši
    3. Jasno. No ne na zrču, nego grad Pag.
      Kako bilo, istina je da mnogi turčini ovog ljeta neće u tursku, jer se ne usuđuju, nakon neuspjela puča i sada represalija uz lagano uspostavljanje kalifata uz pomoć "sivih vukova"...
      tako da radnička klasa turčina iz zapadnih zemalja, a navikla na ljeto na moru... mora negdje... A i kud im je i gdje im je bolje, pa još i puno bliže,... nego hrvatski jadran.
      JbD

      Izbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.