(Rim/Krakov) Papa je Franjo u srijedu došao u Krakov gdje sudjeluje na Svjetskom danu mladih. Na programu stoje i druge točke. Jedna od njih bio je susret s 130 poljskih biskupa iz 45 biskupija koji je izvorno trebao biti javan s Papinim nagovorom. Dogodio se pak iza zatvorenih vrata, i to u obliku pitanja i odgovora.
Poljski su biskupi već ranije iza kulisa, no opet prilično jasno dali do znanja što misle o najnovijem dokumentu ovoga Pape, o posinodskoj pobudnici Amoris laetitia, naime ne baš lijepo. Štoviše, oni ovu pobudnicu u nekim odlomcima drže opasnom i u protuslovlju s katoličkim moralnim naukom i sakramentalnim redom. Već su se na obje Biskupske sinode u Rimu usprotivili „novome milosrđu“ koje drže lažnim milosrđem. Apostolska pobudnica koja je preuzela kontroverzne točke unatoč iznesenim pridržajima te ih je na ne manje kontroverzan način proširila, stoga je izazvala vidno nezadovoljstvo u poljskome episkopatu.
Poljski biskupi u toj stvari nisu sami. U drugim biskupskim konferencijama – ostavimo li postrance biskupske konferencije njemačkoga govornoga područja – stvar ne izgleda drukčije, a to se događa i u „Papinoj zemlji“, pod čime se tradicionalno misli na Italiju.
Među talijanskim biskupima, a Apeninski poluotok broji 223 biskupije, vlada veliki nemir. Većina biskupa osjeća nelagodu zbog pape Franje. To nije povezano samo s tim što je Argentinski papa u prosincu 2013. Talijansku biskupsku konferenciju koja je zbog povijesnih i zemljopisnih razloga tradicionalno u Rimu posebice utjecajna, faktički stavio pod komesarsku upravu tako što joj je preko novog generalnog tajnika biskupa Nunzija Galantina, nametnuo „čuvara“ koji otada njome dominira. Stvar ide još dublje kako piše Sandro Magister:
„Među mnogim talijanskim biskupima vlada nelagoda prema Franji koja tinja pod pepelom i rijetko se izriče apertis verbis.“
Prije nekoliko dana Luigi Accattoli, vatikanist senior dnevnika Corriere della Sera, objavio je u časopisu dehonijanaca Il Regno popis izjava talijanskih biskupa o papi Franji. Posrijedi su osobne prosudbe koje je Accattoli prikupio tijekom protekle tri godine na različitim događanjima na kojima je stupio u kontakt s biskupima. Accattoli, „iznad svake sumnje izdignuti promatrač“ (Magister), ne spominje imena biskupā. On ne kaže tko je to rekao. Budući da je riječ o neformalnim osobnim razgovorima, to i ne bi bilo moguće. Vatikanist „otkriva“, to je njegova nakana, na primjeru Italije, nelagodu biskupa zbog ovoga pontifikata, fenomen koji se tiče cijele crkve.
Kako Accattoli unaprijed naglašava, izabrao je samo izjave onih biskupa iz svog popisa citata, koji spadaju u one „koji se dive Bergogliovoj apostolskoj smionosti“ i koji „simpatiziraju Argentinskoga papu“. Vatikanist signalizira da se time ne želi dovesti protiv vladajućeg Pape, ali istodobno dade naslutiti kakve bi tek bile prosudbe onih biskupa koji „ne simpatiziraju Argentinskoga papu“.
Papa Franjo u prosudbi talijanskih biskupa
„Divim se njegovoj velikodušnosti. Bilo je toliko demotivacije svuda uokolo, njegov je dolazak bio psihološko oslobođenje. Ali čemu toliko nemira, što je njegov plan?“
„On kudi, potiče da se pokrenemo: ali kamo nas želi odvesti?“
„Imam utisak da ima loše mišljenje o nama biskupima i ne razumijem odakle to dolazi. Italija je ipak tvrda jezgra Katoličke Crkve. Zašto nas šiba?“
„Divim se Papinoj sposobnosti kako čini geste milosrđa „izlaženja van“, primjerice prema obespravljenima, prema nevjerujućima. No pitam se što je s cijelim ostatkom: katekizmom, Zakonikom, bogoslovijama, župama, državnim zakonima koji se sve više udaljuju od kršćanskoga poimanja. Što se o tome mora reći, što se mora činiti?“
„Ali što znači 'izići van'? To je lako reći, ali činiti? Što to znači u jednoj konkretnoj situaciji kao u mojoj biskupiji?“
„On je blokirao geslo vrijednosti o kojima se ne može pregovarati, ali čime je to nadomjestio? Jednom polovičnom riječi, jer to je polovična riječ, zar ne?“
„Aludira na kumove kod krštenja i potvrde, kaže da nije ispravno isključivati one koji žive u neregularnoj situaciji, a onda ne mijenja postojeće uredbe i tako nas dovodi u poteškoće s pukom.“
„Vjernici nam stalno spočitavaju: 'Papa je rekao'. U većini slučajeva krivo su razumjeli, ali pokušaj ih jedanput u to uvjeriti. Brz je na jeziku, ali nažalost ne uzima u obzir da smo mi oni koji leže u rovovima. On se ponaša kao da nikada nije bio biskup.“
„U Amoris laetitia u paragrafu 300 napisao je da se razlikovanje osobnih situacija u dijalogu s ispovjednikom treba odvijati 'sukladno crkvenom nauku i smjernicama biskupā'. Ja kao biskup trebam dati ove smjernice? No ako ih ni sam Papa nije dao – pretpostavljam jer ih nije ni imao. Kako ih onda ja trebam dati?“
„Najnovija Sinoda podastrla mu je pitanje koje se crkvene službe mogu povjeriti onima koji žive u nezakonitim bračnim situacijama; on je pak u paragrafu 299, umjesto da se pozabavi ovim upitom, tu stvar jednostavno povjerio nama, a mi se nalazimo pod pritiskom očekivanja ljudi.“
„U paragrafu 122 pobudnice Amoris laetitia izjavljuje: 'Ne smije se dvama ograničenim ljudima natovariti silni teret da na savršen način nasljeduju jedinstvo koje postoji između Krista i njegove Crkve'. To držim nerazboritom izjavom. Usporedimo to s klerom: bismo li mi trebali otprilike reći da jednom svećeniku ne trebamo natovariti teret oponašanja lika Dobroga pastira?“
„U parnici za proglašenje ništavosti ženidbe biskupa je postavio jedinim sudcem i oni onda dolaze k meni, jadniku, kao da ja mogu riješiti svaki slučaj: 'Vi ste sudac, rekao je Papa.' I svi žele brzu parnicu.“
„Ono što vjernike zanima, jest Pričest. Ako razlikovanje dospije do toga da se dopusti pristupanje sakramentima, ne zanima ih više priznanje ništavosti braka.“
„Kod imenovanja ne drži se uobičajene prakse, on odlučuje po svojoj volji. Još se govori da se želi suprotstaviti karijerizmu i štićenicima, ali praksa je bila spasilački kolut da se izbjegnu pogrješke. Ako ide bez mreže, koju sigurnost ima da ne će napraviti pogrješke?“
„Uzima slobodu da svoje suradnike na Kuriji i odgovorne osobe biskupske konferencije dovodi u nedoumicu. Za mnoge je to kao da se izgubio osjećaj povjerenja.“
„On ne šiba samo svećenike i biskupe, sada ide toliko daleko da prijeti biskupima uklanjanjem iz službe, ako se ne angažiraju u borbi protiv pedofilije klera. Ovaj napad zbilja ne razumijem. To je nezgodan teren. Biskup je otac i mora pronaći put kako biti milosrdni otac, zar ne?“
„Razumijem da želi djelovati siromašno, ali nositi providan talar ispod kojeg se vide crne hlače, zar to nije neurednost? Kad nas biskupe imenuju, dobivamo stroge upute glede naše odjeće, da uvijek trebamo biti uredni. Jao onome tko se toga ne pridržava. Zar to ne vrijedi i za Papu?“
„On puno priča o sinodalnosti, a onda sve sam odlučuje. Kaže da se mora provoditi decentralizacija, a takva jedna jaka osobna koncentracija moći još nije postojala.“
Izvor: http://www.katholisches.info/2016/07/28/59417/
Gadno je bilo pročitati ove citate.
OdgovoriIzbrišiU barem pola njih nije riječ o problemu iskrivljavanja Istine, nauka Crkve, nego ili o licemjernom upravljanju i imenovanjima koji su u suprotnosti s papinim izjavama (što svakako jest istina i dobro je da se to uočava, ali je u odnosu na nauk drugorazredno). Ili je riječ o osobnom škripcu u koji su biskupi došli zbog papinih izjava i rado bi se izvukli iz njega na ovaj ili onaj način, neovisno o nauku. Pišite u Rim Kuriji, ne gnjavite mene, nemojte da moram misliti.
Lijepi dio tih biskupa i dalje se divi papinim "iskoracima", to su "neokonzerve" koje prihvaćaju modernizam, ali ga moraju piti s ledom jer čisti modernizam sadrži malo previše toksina. Finih toksina, samo što nisu svi izabrane junačine progresivizma koji mogu ispiti naiskap bez leda.
Druže Zoka, ne daj svojim frendovima da grabe u državnu riznicu i opali s vremena na vrijeme kakav patriotski govor, a abortus, sodo-matrimoniji i slično su stvari o kojima ćemo raspravljati, fino, prostojno, civilizirano i stručno. Uostalom, tko smo da sudimo. I da bude jasno, dok rasprava treba biti otvorena, jamčimo da se nijednoj ženi ne smije uskratiti pravo odlučivanja i da stečena prava nikome neće biti oduzeta. Slobode se neće smanjivati, samo povećati. Samo neka je uprava transparentna.
Ah da, nemojte previše uključivati klimu. Ugostite pokojeg migranta. Kad vam siluje i zakolje kćer bit ćete svetiji. Još svetiji ćete biti kad sljedećem migrantu ponudite drugu kćer. Ili sina. Ili ženu. Štogod migranti izaberu (njihov je ukus rafiniran, stoga će vaša žena biti prestara za njihovu pohotu, ali mogla bi poslužiti za vježbanje dekapitacije).
Ono što je slon u sobi ovih komentara jeste ultramontanizam. "Ako papa meni ne nacrta šta ja trebam raditi, ja to neznam. Što god on kaže ja ću raditi, i ja čekam da on kaže. On je nešto rekao, ali ja ne znam što to znači pa sad moram čekati da mi papa objasni.".
OdgovoriIzbrišiU nekim stvarima poput toga kojim se osobama treba (ili moze) dopustiti da budu kumovi ili pak u odgovornosti za provodjenje skracenog postupka utvrdjivanja nistavosti zenidbe, imam razumijevanja prema biskupima.
IzbrišiUostalom, opcenito govoreci, biskupi su postali samo sluzbenici na odgovarajucoj razini vlasti koje se moze premjestati i smjenjivati po volji Pape i onih u koje stavlja povjerenje. Jasno da im onda trebaju namigivati u stvarima koje se ne mogu izreci/zapisati javno.
Ali...:
Izbriši"Tko očima namiguje, himbu smišlja,
a tko usne stišće, već je smislio pakost." (Izr 16,30)
JbD
Jasno Toma i to je problem. Kao što se također oglašavalo za vrijeme 1. vatikanskog da nisu biskupi samo papini kapelani. A evo... čini se da su to sada više nego ikada...
Izbriši