Današnja tiha misa

Don Ante Sumić celebrirao je danas tihu misu u sv. Martinu, a posluživala su mu dvojica ministranata iz Calgaryja u Kanadi gdje Svećeničko bratstvo sv. Petra ima svoj apostolat.

Don Ante je imao vrlo upečatljivu propovijed koju smo pažljivo slušali zbog njegovog "iseljeničkog" izgovora, ali još više jer je bila snažno otrežnjujuća. Danas je u evanđelju bila prispodoba o nepoštenom upravitelju. Sjećam se kako je preč. Vitković jednom istaknuo ovu parabolu kao težak problem propovjednicima za tumačenje jer gospodar hvali nepoštenog upravitelja. Don Ante se više usredotočio na one gospodarove riječi "položi račun o svom upravljanju". Rekao je kako ga je jednom tijekom posjeta doma nekog Hrvata u inozemstvu neki čovjek koji je imao različitih problema dosta ljutito napao pitanjima vezanim uz Crkvu i vjeru. Don Ante mu je odgovorio na pitanja, spomenuo je i smrt, sud, pakao i raj te objasnio vezu između sadašnjih patnji i buduće naše sudbine. Činilo se da taj čovjek prihvaća njegova jasna i otvorena objašnjenja, te ga je don Ante pozvao da dođe na misu i da se ispovijedi. Ovaj je odgovorio da će možda doći. No nije se pojavio, a nekoliko mjeseci kasnije don Antu je pozvala njegova obitelj jer je dotični doživio prometnu nesreću. Premda je pater brzo došao do bolnice, čovjek je već bio proglašen mrtvim, a tijelo je bilo gotovo cijelo hladno (još je ostalo nešto topline ispod ruku). Don Ante je na očajne molbe pokojnikove sestre podijelio uvjetno posljednu pomast (Si vivis...). I ovaj je čovjek kao toliki Hrvati od Toronta do Buenos Airesa, od Sydneya do New Yorka itd. imao doma na zidu hrvatski grb, natpis Bog i Hrvati, Bog ga je stavio u obitelj gdje je primio od rođenja vjeru. Ali, kao ni mnogi naši sunarodnjaci u domovini i svijetu, nije bio spreman položiti račun o svom životu. Budimo spremni!

Na koncu navodim zanimljivost vezanu uz jednog od nedavno zaređenih svećenika FSSP-a koju sam saznao u privatnom razgovoru. P. Jakub Zentner koji je po nacionalnosti Čeh, služio je na blagdan sv. Ćirila i Metoda 5. srpnja svečanu (trojnu) misu u katedrali u Pragu. Misa je služena prema predkoncilskom glagoljaškom misalu i to u kapeli sv. Vjenceslava uz relikvije toga svetca, pa su nakon molitava iz proprija svetaca dana dodane i molitve njemu na čast. Možda je ovo poticaj nekom od naših svećenika, posebno na povijesno glagoljaškim područjima, da pokušaju naučiti služiti pravi glagoljaški obred. Koji bi se nacionalno osviješteni biskup mogao usprotiviti njegovoj celebraciji?