petak, 8. travnja 2016.

Najgore, što se može dogoditi

Najteži je položaj dušobrižnika prama onim obiteljima, koje živu otvoreno protukršćanskim životom, kao na primjer: divlji brakovi, pijanice, preljubnici. U neke od ovih obitelji dušobrižnik gotovo i ne može zaći bez sablazni ili bez pogibli, osim možda u slučaju težke bolesti. Tu treba prije svega moliti. Zatim preko poznatih ili rođaka nastojati, da se stvari urede, ako se uobće dadu urediti. Ako to nije moguće, tada treba paziti, da ne bi možda i sami oni, kojih se to izravno tiče, i ostali župljani, iz svećenikove dobrote i uslužnosti krivo zaključivali, da svećenik odobrava ono, što mora osuditi. To je najgore, što se može dogoditi i to razara sav drugi dušobrižnikov rad i sve njegovo nastojanje oko kršćanskog života župe.

(D. Kniewald - Pastirsko bogoslovlje (1. sv.) - Dušobrižnik, Zagreb 1943., str. 132)

***


550. TKO SE NE SMIJE PRIPUSTITI. - Od svete pričesti treba odbiti sve koji su javno nedostojni, kao što su izopćeni, udareni zabranom bogoslužja i očito beščasni, osim ako je sigurno, da se kaju, da su se popravili i prije dali zadovoljštinu za javnu sablazan. Tajne grješnike ima djelitelj odbiti, ako pričest traže tajno, a on znade, da se nisu popravili; ne smije ih odbiti kad traže javno i ne može ih mimoići bez sablazni (k. 855 §§ 1-2).

Ne smiju se pripustiti ženske nečedno odjevene. ZSab 12. I. 1930. (AAS 1930, 26).

551. PRETHODNA ISPOVIJED. - Nitko svijestan smrtnoga grijeha, koliko god se savršeno kajao, ne smije pristupiti pričesti, ako se prije ne ispovjedi; ali ako mu je prijeka potreba pričestiti se, a nema ispovjednika, ima se prije savršeno pokajati (k. 856).

1351. ZLOČINI PROTIV ĆUDOREDA. - A. Dvoženari, t. j. koji protiv ženidbenog veza, pokušaju sklopiti ženidbu, pa makari građansku, istog su časa beščasni; pa ako, prezrevši oblasnikovu opomenu, ustraju u nedozvoljenom općenju, imaju se, prema raznoj težini krivnje, izopćiti ili udariti osobnom zabranom bogoslužja (k. 2356).

B. Svjetovnjaci (...) - Tko počini suložništvo (priležništvo, concubinatus) ili u njemu javno živi, ili je zakonito osuđen radi drugih zločina protiv šeste zapovijedi Božje, ima biti isključen od zakonitih crkvenih čina, dok ne dade znakove iskrenog popravka (k. 2357 §§ 1-2).

(A. Crnica - Priručnik kanonskog prava Katoličke Crkve, Zagreb 1945., str. 169, 409)

***

a) Priležništvo (concubinatus) je stalan i namjeravan nedozvoljeni spolni odnos između dviju osoba, izvan zakonite ženidbe, a na način ženidbenih drugova.

U moralnom je smislu priležništvo upravo: namjerno ostvaren i izvršivan prividni ili nevaljani brak. Priležnici naime namjerno stupaju u vezu sličnu bračnoj. Ta se za priležništvo potrebna namjera može očitovati izričito (međusobni sporazum) ili uključivo (život i vladanje kao kod muža i žene). Ne izvršuju li priležnici braka, nema stvarnog priležništva, nego je ono tek namjeravano. A prividnim se brakom može smatrati njihov odnos, jer žive poput muža i žene, kao n. pr. u t. zv. »drugarskom braku« ili u »braku na pokus«. Nevaljani brak je isto tako stvarno priležništvo za katolike (građanski brak, brak sklopljen pred nekatoličkim dušobrižnikom, brak pod silu i iz teška straha).
(...)
Ako je priležništvo javno (u smislu k. 2197, 1), u crkvenom je izvanjem pravnom području kažnjivo djelo (delikt). Kažnjivo je kod svjetovnjaka po k. 2357 § 2 gubitkom crkvenih časnih prava, a kod duhovnika po k. 2359 § 1 suspenzijom, oduzećem prihoda itd. U tom slučaju (prema k. 2197, 1) upadaju priležnici u činjeničnu beščasnost (»ob pravos mores« k. 2293 § 2), pa se smatraju javnim grješnicima (publici peccatores) i ne smiju se pripustiti sv. pričesti (k. 855 § 1), gube uopće sva crkvena časna prava (kk. 2294 § 2 i 2357 § 2), napose ne mogu biti kumovi kod krštenja i potvrde (kk. 766, 2, 796, 3 u vezi s k. 2256, 2). Djeca su im nezakonita (k. 1114) i zato pod redjeničkom nepravilnošću (k. 984, 1). Žena nema prava tražiti za sebe blagoslov poslije poroda (SCConc. 18/VI, 1859. ASS, I, 347). Konačno nemaju prava na crkveni ukop, ako prije smrti nisu dali neke znakove pokajanja (k. 1240 § 1).

(A. Živković - Katoličko moralno bogoslovlje (3. sv.) - Božje i Crkvene zapovijedi, Zagreb 1946., str. 317-318)

***

■ 540. P. Koji sakramenti daju prvu posvetnu milost?
O. Dva su sakramenta, koja daju prvu posvetnu milost, koja nas čini Božjim prijateljima, - krštenje i pokora.
■ 541. P. Kako se zapravo zovu ova dva sakramenta?
O. Ova dva sakramenta, t.j. krštenje i pokora, zovu se sakrementima mrtvih, jer su ustanovljeni prije svega zato da dušarna koje su umrle po grijehu, ponovno vrate život milosti.
■ 542. P. Koji sakramenti povećavaju milost onima, koji je već imaju?
O. Sakramenti, koji povećavaju milost onima koji je već posjeduju su: potvrda, euharistija, bolesničko pomazanje, sveti red i ženidba, dakle, pet sakramenata, koji daju drugu milost.
■ 543. P. Kako se prema tome zove ovih pet sakramenata?
O. Ovih pet sakramenata, a to su: potvrda, euharistija, bolesničko pomazanje, sveti red i ženidba, zovu se sakramentima živih, jer oni koji ih primaju, moraju biti bez smrtnog grijeha, t.j. živi u posvetnoj milosti.
■ 544. P. Kakav grijeh čine oni koji primaju sakramente živih, a znaju da nisu u stanju Božje milosti?
O. Tko primi jedan od sakramenata živih, a zna da nije u milosti Božjoj, čini teško svetogrđe.

(Veliki katekizam sv. Pija X.)

***

Kan. 915 - Neka se primanje svete pričesti ne dopušta izopćenima ni udarenima zabranom bogoslužja pošto im je izrečena ili proglašena kazna, a ni drugima koji tvrdokorno ustraju u očitom teškom grijehu.

(Zakonik kanonskog prava, 1983.)

***

Zabrana izrečena u navedenom kanonu, po svojoj naravi, proizlazi iz božanskoga zakona i nadilazi domet pozitivnih crkvenih zakona: oni ne mogu uvoditi zakonodavne promjene koje se protive crkvenoj nauci. Svetopisamski tekst na koji se crkvena predaja oduvijek oslanja jest onaj svetoga Pavla: „Stoga, tko god bi nedostojno jeo kruh ili pio čašu Gospodinovu, bit će krivac Gospodinova Tijela i Krvi. Dapače, neka čovjek sebe ispita i tako blaguje od kruha i pije iz čaše. Jer, tko jede i pije, sud sebi jede i pije, ako ne raspoznaje Tijelo“ (Prva Korinćanima 11, 27–29).

Taj se tekst prije svega odnosi na samoga vjernika i njegovu savjest, a to je izraženo susljednim kanonom 916. Nedostojnost pak zbog toga što je netko u stanju grijeha ozbiljan je pravni problem u Crkvi. Upravo pojam „nedostojan“ navodi i kanon Zakonika kanonā istočnih Crkava koji je usporedan latinskomu kanonu 915.: „Od primanja Božanske Euharistije treba odvraćati one koji su javno nedostojni“ (kanon 712.). Zapravo, primanje Kristova Tijela kad je netko javno nedostojan čini stvarnu štetu crkvenomu zajedništvu; to je ponašanje koje krši prava Crkve i svih vjernika da žive u skladu sa zahtjevima toga zajedništva. U pojedinačnom slučaju pripuštanja na svetu Pričest vjernikā koji su rastavljeni-pa-ponovovjenčani, sablazan, shvaćena kao djelovanje koje druge potiče na zlo, istodobno se tiče svetootajstva Euharistije i ženidbene nerazrješivosti. Takva sablazan opstoji čak i ako, na žalost, takvo ponašanje više ne izaziva iznenađenje: naprotiv, upravo zbog izobličenja savjesti postaje još nužnije da pastiri djeluju, koliko strpljivo toliko i čvrsto, u zaštiti svetosti sakramenata, u obrani kršćanskoga ćudoređa i u pravilnom poučavanju vjernika.

Svako tumačenje kanona 915. koje se protivi njegovu bitnomu sadržaju, kako ga neprekidno iznose crkveno Učiteljstvo i stega tijekom stoljećā, posve je pogrješno. Ne može se brkati poštovanje riječī zakona (usp. kanon 17.) s neprimjerenom uporabom tih istih riječi kao sredstva da se zapovijed relativizira ili isprazni od svoje srži.
(...)

Naravno, dušobrižna razboritost snažno svjetuje da se izbjegnu pojave javne uskrate svete Pričesti. Vjernicima kojih se to tiče pastiri moraju nastojati objasniti pravi crkveni smisao odredbe, na način da ga oni mogu razumjeti ili barem poštovati. No, u prigodama u kojima te mjere opreza nisu imale učinak ili nisu bile moguće, služitelj podjele Pričesti mora odbiti dati je onomu tko je javno nedostojan. To će učiniti s krajnjom ljubavlju i pokušat će u odgovarajućem trenutku objasniti razloge koji su ga na to obvezali. Ipak, to mora učiniti i s odlučnošću, svjestan vrijednosti koju takvi znakovi jakosti imaju za dobro Crkve i duša.
(...)

Imajući u vidu narav gore navedene odredbe, nijedna crkvena vlast ne može osloboditi od te obveze služitelja svete Pričesti ni u kojem slučaju, niti izdati smjernice koje tomu proturječe.

(Papinsko vijeće za zakonske tekstove, Izjava o pristupljivosti svetoj Pričesti vjernika koji su rastavljeni i ponovo vjenčani, 2000.)

***

1650. U naše doba u mnogim zemljama brojni katolici pribjegavaju razvodu po građanskim zakonima te građanski sklapaju novu vezu. Vjerna riječi Isusa Krista («Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub; i ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub» Mk 10, 11-12), Crkva drži da ne može priznati valjanom novu vezu ako je prvi brak bio valjan. Ako su se rastavljeni građanski ponovno vjenčali, nalaze se u stanju koje se objektivno protivi Božjem zakonu. Stoga ne mogu pristupati euharistijskoj pričesti dokle god traju takve prilike. Iz istog razloga ne mogu preuzimati stanovite crkvene odgovornosti. Ne može im se udijeliti ni pomirenje u sakramentu pokore, osim onima koji se pokaju što su povrijedili znak Saveza i vjernosti Kristu, obvezavši se živjeti u potpunoj uzdržljivosti.

2390. Slobodna veza postoji kad muškarac i žena odbijaju dati pravni i javni oblik vezi koja uključuje spolnu intimnost. Izraz je varljiv. Što može značiti veza u kojoj se osobe ne obvezuju jedna prema drugoj i tako svjedoče manjak povjerenja jedne u drugu, u same sebe, ili budućnost. Izraz prikiva različte situacije: konkubinat, odbijanje ženidbe kao takve, nesposobnost vezati se obvezama na dugi rok. Sva ta stanja povređuju dostojanstvo ženidbe; ruše i sam pojam obitelji; slabe smisao vjernosti. Protive se moralnom zakonu: spolni čin mora imati mjesta isključivo u braku; izvan njega uvijek je teški grijeh i priječi pristup sakramentalnoj Pričesti.

(Katekizam Katoličke Crkve iz 1994.)

***

Vjerna riječima Isusa Krista, Crkva tvrdi da ne može priznati valjanom novu vezu, ako je prethodni brak bio valjan. Ako su razvedeni sklopili građanski brak, nalaze se u stanju koje objektivno protuslovi Božjemu zakonu i stoga ne smiju pristupati euharistijskoj pričesti dokle god traje takvo stanje. Ta odredba doista nema kazneno ili uopće diskriminatorsko značenje glede razvedenih i ponovno vjenčanih, nego upravo iskazuje objektivno stanje koje po sebi onemogućuje pristup euharistijskoj pričesti: "Oni su ti koji ne mogu biti pripušteni pričesti od časa kad njihovo stanje i njihovi uvjeti života objektivno protuslove onom jedinstvu ljubavi između Krista i Crkve koje euharistija označuje i ostvaruje. Tu je i posebni pastoralni razlog: ako bi se tim osobama dopustilo da se pričešćuju, vjernici bi bili uvedeni u zabludu i nejasnoću glede crkvenoga nauka o nerazriješivosti braka"
(...)
Vjernik koji redovito "na bračni način" živi s osobom koja mu nije zakonita žena, odnosno zakoniti muž, ne smije pristupati euharistijskoj pričesti. Ako bi takav vjernik smatrao da je to ipak moguće, pastiri i ispovjednici - budući da je riječ o doista teškoj stvari i radi duhovnog dobra osobe i zajedničkog dobra Crkve - strogo su dužni upozoriti ga da takav sud savjesti izravno protuslovi crkvenom nauku. Također su dužni u poučavanju podsjećati na taj nauk sve vjernike koji su im povjereni.

(Kongregacija za nauk vjere, O pristupanju razvednih i ponovno vjenčanih vjernika euharistijskoj pričesti, 1994.)

***

Niz tekstova na portalu Vjera i djela.

Broj komentara: 29:

  1. Toma, ako možeš staviti ispravan katolički nauk o čistoći u braku. Moraju li supružnici ako ne žele više djece živjeti u braku kao brat i sestra , tj. bez odnosa. Je li mjerenje plodnih dana varanje Boga i kršenje Njegove zapovijedi množite se i zemlju nastanite ? Jesu li izopčeni svećenici koji onaniraju i smiju li vršiti službu ? Tko im daje odrješenje ako stalno upadaju u isti grijeh i ne misle se popraviti ? Smiju li to raditi vjernici u braku, tj . regulirati trudnoću ? Mogu li svećenici koji su u vezi tj. imaju djecu služiti misu?Škakljivih pitanja je puno , a teren sklizak. To vidim iz razgovara gdje ćeš od dva svećenika dobiti tri ražlićita odgovora. Možda je to za neku novu temu i raspravu. Robelar

    OdgovoriIzbriši
  2. Da, dajte, pisite... Tesko da smo u prilici cuti zdrav nauk. To je postala rijetkost. Kriza propovijednika, kriza je svecenika. Zetva je velika, a radnika malo, nije li tu Isus prije mislio u kvalitativnom smislu, a tek onda u kvantitativnom. maxima

    OdgovoriIzbriši
  3. Tema je izgleda jako škakljiva. Čitao sam da tradicionalni vjernici (pogotovo koji podržavaju bratstvo) su obitelji sa mnogo djece. Ne ulazim u nićiju privatnost, ali ja to nisam primjetio. Prije bi rekao da su ovi novi moderni tradicionalisti skloniji pokoncilskom zwei kinder sistemu. Izgleda da dobro mjere i koriste dozvoljene metode. Moja je baka imala dvanaestero djece,nezaposlena, za dječji doplatak i karitas ni čula nije, i sve ih je othranila i to bez muža kog su strjeljali. A stigla je svako jutro izmolit krunicu, na misu svake nedjelje tri km pješice i hodoćašće Sv Ivi bosa pješice pedeset km svake godine. Robelar

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Obitelji koje se kod nas okupljaju oko Bratstva ili tradicije općenito, su vrlo mlade, tako da još stigne biti djece.
      Istina je da ima i nekih koji sve prihvaćaju što Bratstvo kaže, ali djecu ne. Zašto je to tako, to je neka šira tema.

      Z.

      Izbriši
    2. To je itekako ova tema jer je riječ o ispravnom primanju Svete Pričesti tj. pričešćivanja u grijehu. Ne možemo biti kad nam paše tradicionilisti , a kad nam ne paše onda je i modernizam prihvatljiv. Svećenik FSSPXa mi je striktno objasnio da je svaki odnos u braku ako se ne misli imati dijete grijeh. Mjerenje plodno neplodnih dana je također grijeh osim u ova tri slučaja; 1. Ako prijeti ugrozba začećem za majku ili dijete, 2. Ako roditelji nemaju kuću tj. svoj krov , 3. Ako su oba roditelja nezaposlena. Dakle, toliki tradicionalisti žive u braku i u grijehu a da to ni neznaju i pričešćuju se , a o modernistima da i ne govorimo. Prekid spolnog odnosa da ne dođe do začeća , naravno u zakonitom braku je normalna stvar da to svećenici više ni ne smatraju grijehom . Možda misle pa ovi su još dobri u odnosu na druge, pa i nas. Tvrd je ovo govor, tko ga može slušati ?A kolone za pričest sve duže. Pozivam se na knjigu Svetog Roberta Belarmina ,,Umijeće dobrog umiranja" , koja se naravno nigdje ne može nabaviti. Robelar

      Izbriši
    3. Što se tiče odgovora odgovora kojeg ti je dao svećenik daj ga priupitaj što ćemo sa istinskim vjernicima koji ne mogu imati djece, a imaju intimni bračni čin. Hoće li taj čin nazvati grijehom? Ako je čin darivanja supružnika jedno drugom u Ljubavi tu grijeha nema. Marko

      Izbriši
  4. Ima i (barem) nekoliko obitelji koje ne kalkuliraju nego to prepuštaju Bogu i prihvaćaju svu djecu koju im Bog želi dati. Znam sa sigurnošću za svoj slučaj.

    S.Š.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Točno, S.Š.Ja poznajem dvije obitelji s petero, jednu sa šestero djece, jednu s troje koji dolaze na TLM...oni se već ne uklapaju u ovo što je Robelar spomenuo. Zatim sigurno ima slučajeva što zbog zdravstvenih problema ne mogu imati djecu...koliko sam ja čula razlozi za korištenje Bielingsove metode mogu biti sljedeći: 1. ako bi zbog trudnoće bio ugrožen majčin ili djetetov život, 2. ako majka boluje od ozbiljnih mentalnih problema, 3. ako živiš u zemlji poput Kine gdje te mogu prisiliti na pobačaj. Istina je da neki sigurno i rastežu ta opravdanja, ali nije na nama da sudimo. Uvijek moramo pretpostaviti da se radi o nevinom razlogu, osim ako osoba nije s nama otvoreno podijelila da živi u grijehu.
      Monika

      Izbriši
    2. Ja nisam nikad čuo u tradicionalnom nauku za korištenje Billingsove metode, samo sam čuo za preporučenu apstinenciju u slučaju teških razloga za odgađanje trudnoće.

      Također zdravstveni razlozi, pogotovo u vrijeme današnje medicine, su pretpostavljam vrlo rijetki. Dapače, osobno ne znam niti jedan primjer. Znam nekoliko obitelji koje su nakon autističnog djeteta i djeteta s Downovim sindromom dobili nekoliko zdrave djece.
      Spontani pobačaj, pa i nekoliko njih, nije težak razlog čak ni za ovu novu telogiju, a kamoli neki manje ozbiljni zdravstveni razlozi koje vjernici samotumače kao opravdanima, pa hodaju od svećenika do svećenika da im potvrde taj razlog kao opravdan.

      Rata ili teške neimaštine koja ja na granici gladi, hvala Bogu (zasad) nemamo, a o "vjernicima" koji se ne odlučuju na dijete zbog blagostanja postojeće djece, mislim da ne trebamo gubiti vrijeme komentirajući, bar na ovom blogu.

      Đavao toliko mrzi novi ljudski život i učinit će sve da spriječi začeće novog čovjeka, to stalno moramo imati na umu.

      Za postati autentična katolička obitelj, sve počinje odlukom o imanju djece.

      Z.

      Izbriši
    3. A sto je npr ako roditelji cekaju da dijete (svako novo koje dođe) malo odraste (do npr 2.godine) te do onda koriste bilingsa? A to rade jer je zena iscrpljena oko podizanja svakog novog djeteta? Jesu li u grijehu jer izbjegavaju plodne dane? Ili sto ako uopće kroz te dvije godone nemaju odnosa?

      Izbriši
    4. Hrvoje, ti si pod utjecajem modernističke propagande.

      Wilibald

      Izbriši
    5. Bacanje prašine u oči i na tragu onoga kad mi odgovara mogu biti i modernist. Ta Bilingsova se ne spominje nigdje u Pismima, je li tu metodu otkrila prije ili poslije 2.VK , je li ona katolik ili dolazi iz protestantskog okruženja gdje je kontracepcija dozvoljena ? Koliko je u tradiciji Crkve? Šteta što ju nije poznavala majka Svete Terezije Avilske koja je umrla iscrpljena od tolikog rađanja i odgoja djece. Misliš li da se te dvije godine koje spominješ prićešćuju ili ne? Misliš li da ljudi donose odluku kad će se začeti novo ljusko biće? Zašto onda oni koji žele ne mogu imati , a oni koji ga ne žele imaju i ubiju abortusom? Piše da Bog može od kamenja načiniti sebi djecu.Robelar

      Izbriši
    6. Ne odobravam korištenje pojmova "prirodno planiranje obitelji" i "odgovorno roditeljstvo". Slažem se sa Z. i vjerujem da naši stari nisu bili ni glupi ni neodgovorni, već su imali više straha Božjeg. Slušala sam nedavno svjedočanstvo mladog bračnog para iz karizmatskih krugova koji govore o važnosti čistog hodanja, a onda u braku koriste "prirodno planiranje" (Billingsovu metodu) da odgode rađanje do diplome... Meni je ovo drugo nespojivo sa čistoćom. Očito slušaju savjet Pape koji kaže da je brak u prošlosti bio previše usmjeren na reprodukciju.

      S.Š.

      Izbriši
    7. Ono sto kao muz znam je da ako sa zenom lijezem misleći da neće doći do začeća onda to ne znači da to dijete istovremeno i ne želim. Dapace, prilicno sam siguran da ću mu se radovati jos i vise. Slazem se da koristenje bilingsa moze ići pod ruku s kontraceptivnim mentalitetom, ali samo ako ti je bilings alibi za kontraceptivno srce.

      Izbriši
    8. Naravno da nije bilo prije Bielingsove metode,pa je nisu mogli koristiti. Ali bilo bi suludo odbaciti sve što danas znamo, a prije nismo poznavali. Mislim da se svakome tko ima sumnje oko toga dobro savjetovati s dobrim tradicionalnim svećenikom. Majka svete Terezije je očito po tom pitanju činila ono što je savršeno, ali ne možemo reći da bolesna žena ako prati dane griješi. Ili da majka troje djece čijoj obitelji prijeti da ostane bez doma i sada pazi griješi. No, često oni koji imaju puno djece zaboravljaju da ih moraju i odgojiti za nebo. Nitko se neće posvetiti samo time što ima puno djece, pa imaju ih puno i muslimani. I u braku se može pasti u grijeh nečistoće sa svojim vlastitim supružnikom. A znate li da se u katekizmu Tridentskog sabora nalazi napomena da bračni drugovi moraju apstinirati tri dana prije primanja Pričesti? Rita

      Izbriši
    9. Da potkrijepim svoju tvrdnju citatom Pape iz "Veselja ljubavi": "Then too, we often present marriage in such a way that its unitive meaning, its call to grow in love and its ideal of mutual assistance are overshadowed by an almost exclusive insistence on the duty of procreation. (36)"

      S.Š.

      Izbriši
    10. Hrvoje i Rita, ovakve reakcije bih očekivala i dočekala odmah na svakom drugom katoličkom blogu/forumu.
      Biti otvoren rađanju i računati plodne dane, pa ih izbjegavati meni je nespojivo. Možda samo meni. U redu, ionako je dopuštena sloboda savijesti.
      Rita: " ne možemo reći da bolesna žena ako prati dane griješi." A možemo li se složiti da ako bolesna žena ima odnose s mužem griješi? Ne razumijem baš na što se tu cilja, kakve su to bolesti koje sprječavaju rađanje, ali ne i redovito održavanje bračnog života? Zanimljivo je kako u ovakvim raspravama uvijek se odnekud izvuče onih 1% slučajeva kad se određeni postupci mogu opravdati. Slažem se oko savjeta da je "dobro savjetovati s dobrim tradicionalnim svećenikom". Prepustimo takve slučajeve njima, ovdje im i tako nije mjesto, nego je mjesto onim 99% prosječnim više-manje, barem povremeno zdravim i prosječno plodnim parovima.
      A one majke i oni očevi koji dovoljno ozbiljno uzimaju otvorenost životu sigurno nisu u kategoriji da bi "često oni koji imaju puno djece zaboravljaju da ih moraju i odgojiti za nebo". Naprotiv!! Upravo oni ne zaboravljaju da je i život i odgoj za nebo, ne za zemlju, što oni koji se čuvaju djece zaboravljaju.
      "I u braku se može pasti u grijeh nečistoće sa svojim vlastitim supružnikom." Nitko nije cijepljen protiv grijeha. Žalosno je kako danas mnogi vjernici inzistiraju na sakramentu ženidbe kao da će time grijeh bluda nestati. On se samo transformira u druge oblike. Tko se nije naučio uzdržavati prije braka taj nema temelj za vlastiti bračni život. Dovoljno je životnih okolnosti prisutno koje primoravaju na uzdržavanje (neplanirano) da bi se uzdržavalo planirano isključivo zbog izbjegavanja začeća. Na žalost, ne znam djela Crkvenih otaca na tu temu. Ali, vodim se onim što smatram zdravim razumom odgojenim u svjetlu vjere.
      I znam za tu napomenu Tridentinskog sabora. Očito nije za svakodnevno, pa ni često pričešćivanje, na čemu se danas inzistira... Kao što je i sa postom prije pričesti.

      S.Š.

      Izbriši
    11. Rita,

      Stvarno ste svašta izmiješali u vašem postu. Brojne obitelji, Trident, Billingsa, muslimane, dalje da ne nabrajam. Vjerojatno imate velik problem oko ove teme, pa spajate sve i svašta, kako bi si malo olakšali savjest po tom pitanju.

      A ova rečenica je stvarno zločesta.
      „No, često oni koji imaju puno djece zaboravljaju da ih moraju i odgojiti za nebo.“
      Ovdje se ne zaustavljate samo na olakšavanju svoje savjesti, nego krećete frontalno u napad na vaš „problem“. Koliko to vi danas znate obitelji koje imaju puno djece i da su tome još i vjernici, te da zaboravljaju odgajati djecu za nebo?
      Koliko je takvih „krivih“ brojnih obitelji, u odnosu na broj obitelji sa jednim djetetom koje zaboravljaju odgajati djecu za nebo? Savjetujte li možda da je bolje ne „ploditi se i množiti“ ako nemamo garanciju, pretpostavljam putem direktne Božje objave, da ćemo tu djecu odgojiti za nebo?

      Nedavno sam u nekim vjerničkim krugovima slušao razgovor o tome koliki je grijeh umjetna oplodnja. Razgovor su žustro vodile dvije žene oko 40 godina, jedna i druga sa po dvoje djece. Sablažnjavale su se što sve jedna njihova poznanica, koja nije vjernica, pokušava u 41. godini, kako bi uspjela zatrudnjeti. Neupitno se slažem sa svime što su rekle oko umjetne oplodnje, ali cijelo vrijeme razgovora mi je kroz glavu prolazila misao, koliko je, ako uopće i jest, veći pred Bogom grijeh te žene, u odnosu na ove dvije koje očigledno koriste razno razne Billingse i slično, ne bi li izbjegle trudnoću.

      Z.

      Izbriši
    12. Ja osobno nikad nisam htjela niti naučiti to računanje dana jer mi se činilo pogrešnim, ali kada vidim osobu s nula, jedno, dvoje, troje ili koliko god djece se nama(odnosno nekima iz komentara) činilo da je premalo i da bi mogli imati više, ne želim i ne smijem pretpostavljati da je u grijehu osim ako mi sama ne prizna pa sam onda možda nešto dužna nešto reći. Ali i tada upućujem na savjetovanje s dobrim tradicionalnim svećenikom jer toliko ima specifičnih situacija da se ne osjećam pozvanom da sudim. A nažalost neke obitelji koje poznajem koje imaju puno djece, pa i petero, šestero, sedmero djece, zdrave su, financijski osigurane, s bakama i djedovima u blizini i to za njih uopće nije bila prevelika žrtva pa opet tu svoju djecu ne uče niti najosnovnije stvari naše vjere, puštaju da ih društvo odgaja, drugima su na sablazan. Rita

      Izbriši
    13. Savjetovanje sa ,,dobrim tradicionalnim svećenikom" je samo fraza. Ni jedan dobar , a ni jedan tradicionalni svećenik ne može tu pomoći. Reči će ti u najboljem slučaju da to više ne radiš , baš kao da se recimo više ne drogiraš ili opijaš, ali ti konkretno da izađeš iz grijeha ne može pomoći ni savjetom ni primjerom.Jedina je nada da se Gospodin smiluje molitva. Ako nas on oslobodi bit ćemo zaista slobodni. Robelar

      Izbriši
    14. Rita, žao mi je da one sa malo djece se uopće ne usuđujete prosuđivati, a ove sa više i te kako se usudite smatrati da su sablazan... Baš me zanima gdje živite kad znate toliko vjerničkih brojnih obitelji koje su toliko loše. To samo potvrđuje moje mišljenje da smo pod povećalom i da sve ono što se drugima "gleda kroz prste" nama se ne prašta. Kao da smo odlučili biti otvoreni životu jer smo savršeni roditelji. Ili - ono što većina misli - glupi smo i ne znamo računati. Znam samo ono Pavlovo za ženu: "A spasit će se rađanjem djece ako ustraje u vjeri, ljubavi i posvećivanju, s razborom." (1. Tim 2,15) Dakle i jedno i drugo. I rađanje i ustrajavanje u vjeri, ljubavi i posvećivanju, s razborom.

      S.Š.

      S.Š.

      Izbriši
    15. Z., stvarno vam ovaj zadnji komentar ne služi na čast. Mene ne poznajete, a ne znate ni koliko imam djece. Naravno da ima slučaja kada je dozvoljeno praćenje dana. Rijetki su, ali i svećenici Ecclesia Dei i Bratstva sv. Pija X to priznaju. Rita

      Izbriši
    16. Rita,

      „A nažalost neke obitelji koje poznajem koje imaju puno djece, pa i petero, šestero, sedmero djece, zdrave su, financijski osigurane, s bakama i djedovima u blizini i to za njih uopće nije bila prevelika žrtva“
      Neću uopće ni komentirati kako ste samo uspjeli procijeniti da nekome nije „prevelika“ žrtva roditi i podići „šestero, sedmero djece“, pogotovo kad ste izgleda tako plahi i neosuđujući (vidim da rečenicu prije navodite „jer toliko ima specifičnih situacija da se ne osjećam pozvanom da sudim.)“.
      Jedino me zanima gdje vi to živite da susrećete toliko brojnih obitelji?

      „Mene ne poznajete, a ne znate ni koliko imam djece“
      Nisam nigdje ni komentirao, koliko imate djece. Samo sam napisao da vas očigledno ova tema muči i da imate problem sa njom. U kojem točno obliku, ne znam, jer vas ne poznajem. Mogu eventualno pretpostaviti.

      Mislio sam još nešto napisati, ali kad je S.Š. tako lijepo sve sročila i analizirala, nepotrebno je bilo što više dodavati.

      Z.

      Izbriši
    17. Ovako na brzinu čovjek se ne izrazi najpreciznije pa se ispričavam što se i moje riječi mogu krivo protumačiti. Kako god mogu podržavam obiteljima s mnogo djece pa me posebno žalosti kad tamo nije sve kako treba. Isto kako me posebno žalosti kada se katolici ponašaju gore od ateista, nevjernika i krivovjernika. Mislim da ćemo mi ovdje posebno biti na udaru pa zato moramo biti besprijekorni - odnosno barem se truditi. A to znači i držati se istine. Nije istina da se nikada ne smije koristiti Billingsova metoda i oni koji je krivo koriste će nas prije čuti ako kažemo da razlozi za korištenje moraju biti jako ozbiljni, nego ako kažemo da se NIKAD ne smije koristiti. Kad im kažemo one razloge koje je Monika navela- 1. ugroženost života majke ili djeteta -onda vidimo da tu spada jako malen broj i uključuje konzultaciju s liječnikom. 2. mentalni problemi majke - to je isto rijetko, ali tada je to stvarno opravdano - također bi bilo divno da muževi tada prihvate apstinenciju, ali nije uvijek tako. 3. ako živite u zemlji poput Kine - tko taj razlog može osporiti. Eto, kad poslušaju te razloge 99,9% će vidjeti da nemaju ozbiljan razlog, a onaj o,1% pustite da to rasprave s duhovnikom. BVB Rita

      Izbriši
  5. Koliko po vama osoba može puta dobiti oproštenje ako pada uvijek u jedan te isti grijeh? Ako se recimo samozadovoljava ili žive zajedno kao brat i sestra u ponovno civilno vjenčanom braku ili u homoseksualnoj zajednici.Oni mogu odlučiti živjeti čisto, kao brat i sestra i više ne griješiti, ispovijede se , pokaju, pričeste, trude ali nakon nekog vremena opet posrnu. Ponovno se odluće, i sve opet ponovno .Dokle tako. Robelar

    OdgovoriIzbriši
  6. Gdje je u ovom dokumentu hereza, eksplicitno nijekanje objavljene istine? Koliko mi je poznato, moralno zastranjenje u naucavanju nije isto sto i hereza. Ili se varam?

    OdgovoriIzbriši
  7. Čovjek ispravno vidi srcem- ono što je bitno, oku je nevidljivo.Robelar

    OdgovoriIzbriši
  8. Da, Robelar. No Mali Princ se na kraju ubio a i autor je nestao pod neobičnim okolnostima. Hoću reći kako je uvijek problem kontekst i interpretacija. Ljudi jednostavno čuju (pa i govore) što hoće čuti i primaju onako kako primaju. Łongin

    OdgovoriIzbriši
  9. Svetom Longinu je vraćen vid oka kod probijanja Isusovog srca , ali još je važnije to što je progledao očima srca. Možda bi ovaj citat jednog drugog autora bio primjereniji : ,, Krećemo se , naime,u području vjere, a ne u području gledanja . ... jer nam se svima treba pojaviti pred sudom Kristovim, da svaki primi što je zaslužio: nagradu ili kaznu, već prema tome što je za zemaljskoga života činio." Robelar

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.