nedjelja, 24. travnja 2016.

Mons. Fulton Sheen o Judi


Juda

Broj komentara: 5:

  1. Ovo samo pokazuje kolika je važnost Svete Misne Žrtve tj. onoga što je Gospodin Bog učinio za nas. Žrtva , a ne gozba. Jer svakoj gozbi nešto prethodi i ona nije razlog sama sebi.Kad ideš nekome na gozbu pitaš se što je uzrok , zbog čega te poziva, , je li to rođendan, imendan, diploma ili sl. Gozba bez razloga se pretvara u svagdanji način življenja. Neki bi rekli dobro živi , svaki mu je dan gozba jer ima .Bijaše jedan takav koji se danomice sjajno gostio , kaže Isus. Takovomu se ne razlikuje običan dan od nedjelje, proslava od običnog ručka, meso od kolača , kruh od Tijela , vino od Krvi , gozba od Žrtve. Zato se može uvijek pričestiti , jer nože uvijek jesti i piti , na svakoj gozbi . Jer se na svakoj gozbi gosti i ne razabire više jedno od drugog. U Otkrivenju Gospodin kaže ,,Evo, sve činim novo". Dakle On čini novo a ne mi. Neki se igrajući se Boga toliko zaigraše da misle da su oni ti koji čine sve novo. Iz dana u dan. Dali su sebi vlast koju ima samo Gospodin i to tek u Otkrivanju. Robelar

    OdgovoriIzbriši
  2. Svojevrsno spašavanje Jude, "sina propasti", na djelu je u suvremenoj teološkoj misli. Istina je da se ne trebamo baviti time tko jest u paklu, a tko nije, ali ipak teško da ćemo uvjerljivim smatrati razmišljanje npr. Ivana Pavla II. ili Benedikta XVI. o Judi, za čiju vječnu sudbinu oni imaju potrebu ustvrditi da je tajnovita:
    "I kad Isus kaže o Judi, izdajniku: 'Bilo bi mu bolje da se nije ni rodio!', ta izjava ne može se sa sigurnošću shvatiti u smislu vječne osude." (Ivan Pavao II., "Prijeći prag nade", str. 197.)
    "Premda je potom otišao i objesio se..., nije na nama da, stavljajući se na mjesto neizmjerno milosrdnoga i pravednoga Boga, prosuđujemo njegov čin." (Benedikt XVI., "Apostoli i prvi Kristovi učenici", str. 100.)
    M. P.

    OdgovoriIzbriši
  3. ???
    Ne shvatiti doslovno nesretnog Judu kao „sina propasti“ vodi u spekulaciju koja moguće završava „istinom“ iznesenom u Judinom evanđelju – da se ispuni proročanstvo netko od apostola je morao izdati Isusa pa je Juda tu sramotu uzeo na sebe, svjesno i u dogovoru s Isusom i bez znanja ostalih apostola i to zato jer je upravo on najviše ljubio Isusa?!? Ne znam kako ublažiti Isusove riječi za svojega izdajnika „Bolje bi mu bilo da se nije ni rodio“.
    Zar u temelju Evanđelja stoji zavjera i to iz iz nekog pragmatičnog razloga da se, reda radi, ispuni proročanstvo i činu Otkupljenja doda dramatskog naboja?
    Za moju laičku teologiju prokletstvo Jude nije toliko u izdaji koliko u nevjeri – jer tko ne vjeruje u Sina Božjega – već je osuđen. Razlika između Jude i Petra nije u moralnoj i pravnoj težini njihovih čina, izdaje i zatajenja, koliko u tome da Judu nije imalo što spasiti, on nije imao vjere.
    Petar Z

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Upravo tako da je Juda imao vjere ne bi bio sin propasti. Da je imao vjere znao bi se iskreno i pokajati za izdaju kao i Petar, ali nije imao vjere samim tim ni iskrenog pokajanja. I

      Izbriši
  4. Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. nadmašuje papa Franjo nedavnom propovijedi u kojoj, čudnovato, Judu prikazuje kao sirotog raskajanika čije su kajanje svećenički glavari okorjela srca, pismoznanci, prezreli. Negdje sam pročitao da čestim obrušavanjem na one koje proglašava današnjim pismoznancima papa Franjo zapravo upućuje tim istim "pismoznancima" vapaj u pomoć. Franjo je možda Juda u nastajanju, a "pismoznanci", tj. katolici, možda će ga (molitvom, pokorom, otporom njegovu izopačivanju katolicizma) izbaviti da Judom ne postane. Da velikim inkvizitorom ne postane. Jer priča o velikom inkvizitoru, koju biskup Sheen spominje, dijelom jest antikatolička propaganda, ali danas, na žalost, zvuči vrlo aktualno ono što u toj priči veliki inkvizitor govori Isusu : "Znaš li Ti da će čovječanstvo... proglasiti... da uopće ne postoji zločin, pa prema tome ni grijeh, nego da postoje samo gladni?... Cijeneći čovjeka previše, postupio si kao da si prestao suosjećati s njim, jer si previše od njega zahtijevao... Dopustit ćemo im i da zgriješe jer su slabi i nemoćni, a oni će nas voljeti kao djeca... Govori se i proriče da ćeš ti doći i ponovo pobijediti, da ćeš doći sa svojim izabranicima... Ali tad ću ja ustati i pokazat ću Ti na tisuće milijuna sretne djece koja ne znaju za grijeh... Znaj da sam se i ja spremao stupiti među Tvoje izabranike... Ali sam se prenuo... Vratio sam se i pristupio kolu onih koji su popravili Tvoje djelo. Otišao sam od ponositih i vratio se poniznima radi sreće tih poniznih..." (F. M. Dostojevski, "Braća Karamazovi", Globus media, 2004., str. 280.-287.)
    M. P.

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.