Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama govoreći: "Sagriješih predavši krv nedužnu!" Odgovoriše: "Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!" I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi. Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: "Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina." (Mt 27,3-7)
(...)
Zlo mi je kad čitam onaj mali ulomak iz Matejeva evanđelja; kad pokajnik Juda ide k svećenicima i veli 'sagriješih' te vraća srebrnike. Što se to nas tiče?, odgovaraju oni: 'To je tvoja stvar!' Srce zatvoreno pred čovjekom koji se kaje i nije znao što učiniti. 'To je tvoja stvar!' Otišao je i objesio se. Oni su se tako ponašali, kad se Juda objesio. Oni ne govore 'bijedna čovjeka'. Razmišljaju o novcu: ne smije u hram jer je krvarina… zakon tako određuje, a oni su zakonoznaci – primijetio je Papa.
Njih ne zanima život neke osobe, ne zanima ih Judino kajanje: Evanđelje veli da se pokajao. Njih zanima samo slovo njihova zakona, tvrdo je njihovo srce.
(...)
Povijest govori o brojnim ljudima koji su ubijeni, suđeni, premda su bili nevini: s Božjom riječi im je suđeno protiv Božje riječi. Sjetimo se progona vještica ili svete Ivane Arške, ili brojnih spaljenih, osuđenih, jer se, prema sudcima, nisu uskladili s Božjom riječju.
(...)
(Papa Franjo: Sveta misa u Domu Sveta Marta, 11. travnja 2016. god.)
Papa Lav Veliki (čiji blagdan danas slavimo): Kada je rekao: sagriješih, predavši krv nevinu, ustrajao je u svojoj opakoj izdaji, jer u svojoj smrtnoj tjeskobi nije vjerovao da je Isus Sin Božji, već samo nama sličan čovjek; da nije tako zanijekao Njegovu svemoć, zadobio bi Njegovo milosrđe. (Sermo LII, 5, iz Catena Aurea)
Tražim riječi kojima bih ovo komentirao i ne nalazim ih u našem jeziku. Jedino što je primjereno je izraz koji koriste srbijanci:
OdgovoriIzbriši"Ovaj je totalno odlepio"
T.M.
A od kad je progananje vještica nešto loše zbog čega bismo se trebali sramiti?
OdgovoriIzbrišiPreporučujem pročitati “Minutes of the International Symposium-The Inquisition” Agostina Borromea. Knjiga osim što znanstvenim pristupom analizira učinke djelovanja sv.Inkvizicije, jasno pokazuje razmjere mitomanije vezane uz sv.Inkviziciju koju su producirali militantni bezbožnici i mrzitelji Crkve.
IzbrišiT.M.
Papa Franjo je u najboljem slučaju nevješt učitelj i teolog, a u najgorem slučaju zlonamjerni heretik. Dakle, loš papa u svakom slučaju. Crkva će ga preživjeti.
OdgovoriIzbrišiMolim admina da objavi i ovo, s obzirom da je objavio poruku korisnika T.M. Ne postoje srbijanci, nego Srbi (velikim slovom). Prema jednom od najvećih slavista svih vremena, našem genijalcu Vatroslavu Jagiću, Hrvati i Srbi su dva plemena istog naroda (i jezika). Zato pokažite ljubav, ne samo prema Kristoljubivim i vjernim Srbima, nego i prema zlonamjernim bezbožnicima.
P.
Gospodine Anonimno, pročitajte "O upravljanju Carstvom Konstantina Porfirogeneta": "Hrvati, koji sada žive u predjelu Dalmacije jesu potomci nekrštenih Hrvata, također zvanih Bijeli, koji žive iza Turaka (Mađara), i u susjedstvu Franačke, a za slavenske susjede imaju nekrštene Srbe."
IzbrišiPostoje srbijanci, barem prema Vuku Karadžiću, a označava pojam za Srbe koji žive u Srbiji. "Totalno si odlepio" je pojam inherentan prekodrinskim shizmaticima, a ne primjerice Srbima u BiH i drugdje. Nego vidim ja da Vas ne muči pojam srbijanac nego moje neiskazivanje neizmjerne ljubavi prema svetosavskim shizmaticima, kako to recimo papa Franjo čini kanonizacijom blaženog Stepinca.
IzbrišiMoja braća nisu Srbi, ni Hrvati, ni Talijani, ni Grci nego oni koji vrše volju Božju, a volja Božja je sama po sebi dobro koje nadilazi svako ljudsko poimanje dobrote. Ako su ovi svetosavski shizmatici koji su velikosrpskom politikom i pokušajem širenja shizmatizma na zapad još od Načertanija, Vaša braća, apsolutnom poštujem. No oni moja braća nisu.
Glede ljubavi prema bezbožnicima još uvijek čekam pobudnicu pape Franje da se znam postaviti.
T.M.
@ Gregeci Gregec
IzbrišiNisam "Anonimno", nego "P.". Pročitajte sami "De administrando imperio" u grčkom izvorniku, zatim pročitajte ostale grčke povjesničare. Nakon toga uzmite ruske ljetopise, itd. Nakon toga istražite lingvističku stranu. Oh, što govorim, to je već uradio V. Jagić i ostali, i utemeljeno tvrde ovo što sam gore napisao. Stavite na stranu emocije i pokušajte biti objektivni.
@T.M.
Pravovjerni, dobronamjerni Srbi (iako u shizmi) su nam odijeljena braća. Poznajem dosta takvih. Zlonamjerni, bezbožni "svetosavski" mini-imperijalisti su nam neprijatelji, ali i za njih moramo moliti i ne smijemo ih mrziti.
P.
Slava svijeta brzo prolazi...
OdgovoriIzbrišiAko analogija ide od ondašnjih svećenika koji su svjesno i namjerno, politički „uklonili“ nevinu Krv, prema današnjoj Crkvi i onima koje prigodno možemo nazvati tradicionalistima, onda je ona promašena. Konstrukcija usporedbe je neprimjerena i formalno i sadržajno ali je u stilu packi da su nemilosrdni katolici krivi zbog netolerancije i diskriminacije prema grešnicima određenog tipa (najčešće preljub i homosksualnost). Ajde, još bih razumio kao dobronamjerne teološke prijepore oko ovih tema ali kad su oni nalaze u istoj rečenicima s nervoznim prijekorom upućenim katolicima kojima je Euharistija zaista sveta, zaista Sakrament, ostavlja mi neugodan osjećaj stranog tijela u grlu koji ne mogu iskašljati. Biti će da je to nametnuti osjećaj krivnje za netoleranciju. Nije li u konačnici i Isus netolerantan i diskriminatoran; ovce desno, ovnovi lijevo?
OdgovoriIzbrišiPetar Z
Počesto se uspoređuju Judina izdaja i Petrovo zatajenje. Nisam naišao na neko baš suvislo objašnjenje. Mislim da je bitan cjelokupni odnos svakog od njih prema Isusu. Isus je i prije izdaje označio jednoga (Judu) kao sina propasti kojem bi bilo bolje da se nije ni rodio. Ne znam kako se osoba, o kojoj Isus tako govori, može spasiti. Što i kako njemu mogu oprostiti „pismoznanci tvrda srca“, koji su njegovi suučesnici, te im je i odgovaralo da u njemu nemaju svjedoka svoje zavjere. A Juda je pokajanje izrekao riječima da je izdao nevinu krv, dakle čovjeka. Ako dakle nije vjerovao u Isusa kao Boga i Spasitelja na njemu se (prvom) obistinila riječ da je onaj koji ne vjeruje već osuđen. Nisu mu mogli oprostiti pismoznanci nego samo Isus, odnosno Crkva, apostoli, ali on u to nije vjerovao. Vjera je štit od ulaska zloga u srce čovječje, a za Judu se nedvosmisleno navodi da mu je đavao zaposjeo srce.
OdgovoriIzbrišiPetar Z
Petar se iskreno pokajao iz ljubavi prema Gospodinu dok Juda to nije učinio. Gospodin je dopustio Judi takvu bijednu smrt i propast jer Juda nije imao iskreno pokajanje.
IzbrišiRemorse and Repentance
OdgovoriIzbrišihttp://www.catholictradition.org/Christ/repentance.htm