Sutra počinje najstarija i najvažnija devetnica, ona Duhu Svetom. Možete izabrati neku molitvu trećoj božanskoj Osobi i moliti je ovih dana. Vjerujem da ćete osjetiti rezultate. I to one prave darove i plodove Duha koje je Crkva uvijek naučavala. Ne zaboravite usto izmoliti i barem jednu Zdravo Mariju nasljedujući tako apostole koji su u molitvi bili okupljeni oko Gospe.
Uvijek mi je bilo zanimljivo na slikovnim prikazima prvih Duhova vidjeti da se plameni jezik koji označava silazak Duha Svetoga nalazi nad apostolima, ali i nad Marijom. Pitao sam se, kako to da Duh Sveti silazi i na onu koja je po arkanđelovim riječima milosti puna, a meni se čini da to znači da je ispunjena Duhom i svim njegovim darovima. Zato mi se posebno svidjela ova propovijed na stranici koju mi je preporučio jedan prijatelj. Među ostalim se spominje da kao što je Duh Sveti za navještenja učinio Mariju Majkom Sina Božjega tako je na Duhove čini Majkom Crkve. Poslušajte, traje samo sedam minuta.
Današnji nas blagdan Spasova podsjeća da ne smijemo odgađati s primanjem milosti koje nam Bog po molitvi želi dati. Na to me podsjećaju prikazi Isusova uzašašća na kojima se vide još samo Spasiteljeva stopala. Zamišljam kako je to bilo kad su apostoli promatrali kako Učitelj uzlazeći nestaje pred njihovim očima. Možda je Toma poučen iskustvom Uskrsa poranio na taj susret. A možda je netko od onih koji su slijedili Isusa dotrčao prekasno, upravo u trenu kad je Gospodina zakrio oblak. Samo je nekoliko minuta zakasnio, ali događaj je prošao. Zato i za nas mora biti: najprije molitva, a onda sve ostalo.
Sedam darova Duha Svetoga:
Mudrost
Razum
Savjet
Jakost
Znanje
Pobožnost
Strah Božji
Dvanaest plodova Duha Svetoga:
ljubav
radost
mir
strpljivost
velikodušnost
uslužnost
dobrota
krotkost
vjernost
blagost
suzdržljivost
čistoća
Molitve na latinskom naći ćete npr. ovdje (+1,2), a u nastavku navodim nekoliko molitava na hrvatskom da vam olakšam odluku što moliti. Izaberite jednu od njih i držite je se kroz čitavu devetnicu.
***
O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.
Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!
Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!
Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!
Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!
Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!
Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i uvijeke. Amen.
- Pošalji Duha svojega i postat će. (Aleluja)
- I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)
Pomolimo se. Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem.
Amen.
***
Dođi, Duše Presveti,
sa neba nas posjeti
zrakom svoje milosti.
Dođi, Oče ubogih,
djelitelju dara svih,
dođi, srca svjetlosti.
Tješitelju tako blag,
ti nebeski goste drag,
pun miline, hlade tih.
Umornima odmore,
u vrućini lahore,
razgovore žalosnih.
Sjaju svjetla blaženog,
sjaj u srcu puka svog,
napuni nam dušu svu.
Bez božanstva tvojega
čovjek je bez ičega,
tone sav u crnom zlu.
Nečiste nas umivaj,
suha srca zalivaj,
vidaj rane ranjenim.
Mekšaj ćudi kamene,
zagrij grudi ledene,
ne daj nama putem zlim.
Svim što vjeru imaju,
što se u te ufaju,
sedam svojih dara daj.
Daj nam krepost zaslužnu
i smrt lijepu, blaženu,
daj vjekovit svima raj.
***
O Duše sveti, Bože ljubavi, po kojem ja dišem i kojemu uzdišem, koji si me na svetom krštenju posvetio i milostima svojim preobilato nadario, hvala Tebi na svim darovima, koje si mi udijelio i u napredak hoćeš udijeliti. Priznajem, da nijesam dostojan milosti zaradi srca svojega otvrdnula i gluha na spasonosna nadahnuća Tvoja, ali oprosti, molim Te za neizmjernu dobrotu Tvoju.
Utješitelju preslatki, kojemu je vlastito tješiti, dostoj se premilostivim pohođenjem svojim mene tužna i žalosna u vrijeme smrti utješiti i milošću svojom potkrijepiti, da Tebe s Ocem i Sinom hvalim i slavim u vijeke. Amen.
Bože, koji si srca vjernih poučio rasvijetljenjem Duha svetoga, daj nam po istom Duhu, što je pravo razumjeti i njegovom se vazda utjehom veseliti. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
(iz molitvenika Isus, prijatelj malenih, 1917.)
***
Dođi, Duše Sveti, napuni srca svojih vjernika i oganj svoje ljubavi u njima užezi.
R. Pošalji Duha svojega i postat će (aleluja).
O. I obnovit ćeš lice zemlje (aleluja).
Pomolimo se. Bože, koji si svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjehi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Odlično. Hvala za molitve.
OdgovoriIzbrišiDanašnji nas blagdan Spasova podsjeća da ne smijemo odgađati s primanjem milosti koje nam Bog po molitvi želi dati.
OdgovoriIzbrišiObzirom da mi je nekad to bila zanimljiva tema samo da pripomenem - već i odluka (boguugodna) da se moli i posljedično molitva je plod milosti i ne može je bez nje biti, a isto vrijedi i za naknadnu odluku da se primi plod te molitve. Što bi Augustin reko - milost na milost.
Možete izabrati neku molitvu trećoj božanskoj Osobi i moliti je ovih dana. Vjerujem da ćete osjetiti rezultate.
Ono gore je bilo usput, a ovo je ono što me zapravo potaklo na komentar. Naime, zanima me jel se ovo odnosi i na bezbožnike? Najozbiljnije pitam. Ono, ako bih imala volje još jednom testirati istinitost takvih tvrdnji/uvjerenja. Svojevremeno, no tada sam se još i smatrala vjernikom, sam čak i molila devetnice tom Duhu, za istu prigodu - Duhove, ali ne sjećam se da je ikad bilo nekog učinka. Doduše, ja sam malo šlampava, pa nikad nisam sigurna jesam li baš sve obavila, nisam li koji dan/molitvu preskočila, ali opet - možda su takve skrupule ostale upravo kao posljedica izostanka rezultata, a ne obratno.
Naravno da je sve to posljedica Bozje milosti, ja zelim reci da mi ne smijemo stavljati prepreke toj milosti, pa kad nas Bog potakne moliti (a potice nas svaki dan) reci: ne sada, mozda poslije. A ako pocnemo moliti, nikakve zasluge nema u nama, premda mislim da je Gospodin 'zadovoljan' i ubraja nama u zasluge ono sto je cisto njegov i nezasluzeni dar.
IzbrišiSto se tice ovog "Vjerujem da ćete osjetiti rezultate", siguran sam da cete osjetiti rezultate. E sad kako, to ne znam i ne mogu pretpostaviti jer Bog zna svaku osobu, a ja ni za sebe ne znam. Naravno, pitanje je sto se misli pod ucinkom. Tko zna sto ce sutra biti? Tko zna sto ce biti ako molimo, a sto ako ne molimo? Jedino dragi Bog. Neke stvari vezane uz uslisanja molitve su ocitije, npr. ozdravljenje, obracenje itd. Vecina stvari je skrivena i moze se samo naslutiti naznake Bozje providnosti, npr. u zadnji cas sam se zaustavio i nije me pregazio auto. Ja mogu reci s punom sigurnoscu: Bogu hvala! Tko ne zeli priznati postojanje i dobrotu Boga, njegovih andjela i zagovora svetaca slobodan je reci: uh, podsvjest je reagirala na neki osjet koji nisam svjesno ni zapazio. I ja bih priznao taj odgovor, ali bih dodao mozda je taj poticaj dosao bas od mog andjela cuvara.
U svakom slucaju ne treba previse o tome razglabati. Dovoljno je pogledati zivote svetaca. Nijedan nije postao svet bez (mnogo) molitve. Je li netko otisao u pakao, a da se molio onoliko koliko i najmanji svetac u nebu? Sumnjam.
Koliko ja vidim, nije pitanje što se misli pod 'učinkom', pitanje je što se misli pod 'osjetiti'. Ako ćemo sigurno osjetiti rezultate, na koji način ćemo ih 'osjetiti'? Ne znam jesam li dovoljno jasna, hoću reći da kad bi se stvar formulirala 'rezultata će sigurno biti' onda bi možda jedino pitanje bilo što su ti rezultati/učinak, jer njih može biti i bez da mi to osjetimo, tj. toga postanemo svjesni. No, ako stvar formuliramo kao 'rezultate ćemo sigurno osjetiti', onda to vuče na pitanje kako točno ćemo osjetiti. Osjet je uglavnom vrlo konkretna kategorija.
IzbrišiA to da su sveci postali sveci uz puno molitve, ja opet moram ukazati na crkveni nauk o milosti koji kaže da su oni puno molili jer im je Bog dao, te da ja primjerice ne mogu sama od sebe sada odlučiti da ću ja od sad povazdan moliti, te u tome i uspjeti.
Uglavnom, nakon svega mi još uvijek nije jasno ono glavno - jel se to odnosi i na bezbožnike? :-) Trebao bi mi hitno odgovor, jer samo danas se može početi s tom devetnicom. Zapravo, da budem iskrena, sumnjam da će mi se dati opet eksperimentirati, ali zanima me kakvo je mišljenje po tom pitanju.
Svakako trebaju i bezboznici moliti.
IzbrišiKako ce pojedina osoba osjetiti rezultate, to ne mogu reci. Sigurno ce imati veze s plodovima Duha Svetoga.
To da će imati veze s plodovima Duha Svetoga opet ide u smjeru rezultata, a ne osjeta. Što znači da će osjetiti? Makar, vjerojatno je to već odgovoreno u prethodnom komentaru, tj. odgovor se svodi na to da se svako dobro, koje se osjeti nakon devetnice, može pripisati toj devetnici i djelovanju Duha Svetoga, te misliti - kako bi tek bilo da nisam molio. No ja moram priznat da mene moje iskustvo čini pomalo skeptičnom prema takvoj logici. One devetnice koje sam ja svojevremeno molila su bile upravo na nakanu da spoznam istinitost tog nauka, te valjda time postanem (bolji) vjernik. A to ne da se nije dogodilo, nego ja puf pa postadoh nevjernik. I sad kad bismo takvu logiku primijenili na moj slučaj, onda bi to išlo otprilike ovako - vidiš kako molitva ima ploda, jer ovako ću tek u treći krug pakla, dok bih onako išla u deveti? :zubo: Nije smiješno, ali dođe čovjeku da se smije... Sorry.
IzbrišiTko zna, mozda da nisi molila devetnice ti Bog ne bi dao jos dovoljno zivota da se obratis. Naravno, Bog te potaknuo kao sto te i sad potice.
IzbrišiBozja je milost da imas noge, da mozes govoriti i razmisljati, pa ipak neces reci ja ne mogu sama zakoraciti s ovog mjesta ako mi Bog ne daruje milost i ostati stajati ukipljena satima.
I tako nam molitva postade eliksir za dug život. :-)
IzbrišiInače, ne vidim zašto ne bih rekla to da neću zakoračiti s mjesta ako mi Bog to ne da? Naravno, čovjek ima osjećaj da on sam odlučuje zakoračiti, ali jednako tako čovjek ima osjećaj i da sam čini ono dobra što čini. No stvar je da tu nije mjerodavan osjećaj, nego crkveni nauk. Pa ako ćemo zbog crkvenog nauka reći da jedno ne možemo ako nam Bog ne da, ne vidim zašto ne bismo jednako tako i za drugo rekli da ne možemo ako nam Bog ne da. I uistinu to vrijedi i u praksi. Koliko puta čovjek misli da bi bilo dobro da ode prošetati ili protrčati, pa ipak ostane udobno zavaljen na kauč gledati televiziju (ili kuckati komentare po katoličkim blogovima :-) ).
Cini mi se da je optuzivati Boga da nam ne daje dovoljno milosti kako bi se molili jednako utemeljeno kao i reci da nam nije dao dovoljno milost da se odemo prosetati i zato smo ostali sjediti pred televizorom.
IzbrišiPa da, upravo to sam rekla. I to stoji, ne? Naime, i jedno i drugo je dobro po moralnom nauku KC, što znači da se po nauku o milosti ni jedno ni drugo ne može napraviti bez milosti Božje. Što ne? Znam jednog lika, vjernika, koji je govorio da je nastojao prestati pušiti i nikako nije mogao. I onda je 'u duhu' ili kako već vidio gospu koja mu je rekla da mu je izmolila milost da prestane pušiti. I kaže da od tada cigare nije zapalio, a prošlo je tome već dosta godina. Toma, jel ti pušiš?
IzbrišiKad bi mi netko (zdravih nogu) rekao da sjedi pred televizorom jer mu Bog nije dao dovoljno milosti da ustane, rekao bih da taj covjek nije u redu, a ne da je Bog jadnicka ostavio bez milosti. Sjedilac je odbijao Bozju milost iz dana u dan, a i u tom trenutku je odbija. Tako se razvila losa navika i mozda mu je volja zaista toliko oslabila da u tom trenutku misli da se ne moze ustati ne zbog svojih grijeha, nego zbog Boga. Naravno, to je apsurdno, a u konacnici i svetogrdno, svaljivati krivnju na Boga.
IzbrišiHm, čini se po svoj prilici da Toma ne puši. :-)
IzbrišiInače, svjestan si da nije bitno što bi ti u toj prilici rekao, nego što nauk KC kaže? A taj nedvojbeno kaže da čovjek nikoje dobro ne može napraviti sam od sebe, nego mu je potrebna milost Božja. Pa tako ne može napraviti ni dobro redovitog šetanja/vježbanja. Makar, u jednoj stvari si u pravu - nauk uistinu kaže i da se ne smije Boga kriviti za to što ne šetaš, nego da si kriv ti sam. Kako to može biti da si kriv za nešto što ne možeš sam od sebe napraviti, e to je nešto što ni najbolji umovi kroz povijest nisu uspjeli obrazložiti. A i kako će, kad je to kontradikcija...
Zasto taj sjedilac pred televizorom ne bi pretpostavio da mu je Bog dao dovoljno milosti, ali da se on toj milosti protivi? To mi je logicnije i tocnije objasnjenje, nego da mu Bog nije dao dosta milosti, pa ce on eto nastaviti sjediti. Bog svakome daje dovoljno milosti.
IzbrišiHm, pa definitivno se ovaj protivi milosti, to je očito. No, prestati protiviti se milosti bi opet bilo dobro djelo, pa je i za to potrebna milost. :-) Koju ovaj očigledno nema, jerbo se i dalje protivi. :-) Što nas dovodi do još jednog aspekta te iste problematike - kako se dovoljnim može zvati nešto što zapravo nije dovoljno.
IzbrišiTreba imati poniznosti za molitvu. Poniznost, ne oholost.
OdgovoriIzbrišiNišta čovjek dobroga ne može napraviti bez Boga.
NH
Rekoh - bijaše mi to svojevremeno zanimljiva tema, pa da podijelim neke svoje spoznaje od tad.
IzbrišiKan.6. Tko kaže, da oni koji bez milosti Božje vjeruju, žele, čeznu, pokušavaju, mole, bdiju, teže, ištu i kucaju dobivaju božansko milosrđe, a ne ispovijeda da se utjecajem i djelovanjem Duha Svetoga u nama stvara da vjerujemo, želimo, i sve to, da kao što treba uzmognemo i izvršiti; i tko pomoć milosti čini ovisnom o poniznosti ili o ljudskoj poslušnosti, i ne prizna da je i to dar same milosti da smo poslušni i ponizni, protivi se Apostolu koji kaže: "Što imaš da nisi primio?" [1 Kor 4,7]; i: "Ali milošću Božjom jesam što jesam" [1 Kor 15, IO]. (koncil u Orangeu, DH 376)
Mislim kako se niti jedan istinski molitelj ne protivi Apostolu. Divnom pak smatram tajnu molitve po kojoj molimo upravo zato što je naš Gospodin već na djelu. On nas, kako molimo (trenutno mislim na molitvu Djela naša...), pretječe svojom milošću i pritječe u pomoć našoj nemoći. Łongin
Izbriši@baba Jaga
IzbrišiTreba imati poniznosti za molitvu. Poniznost, ne oholost.
Ništa čovjek dobroga ne može napraviti bez Boga.
NH
Svemogući Bog je dao svakom čovjeku toliko milosti da bi samo zahvaljivanje za te milosti bio dovoljan razlog za molitvu i slavljenje Boga cijeli naš život. Međutim, razlog zašto treba slaviti Boga nije samo zato što nam je bio milostiv, nego zato što je beskrajno dobar i zaslužuje svaku hvalu, čast i slavu.
Izbriši"I kad bića dadoše slavu i čast i hvalu onome, koji sjeđaše na prijestolju, i koji živi u vijeke vjekova,
Padoše dvadeset i četiri starješine pred onim, koji sjeđaše na prijestolju, i pokloniše se onome, koji živi u vijeke vjekova, i metnuše krune svoje pred prijestolje govoreći:
'Dostojan si, Gospodine i Bože naš, da primiš slavu i čast i silu, jer si ti stvorio sve, i po volji je tvojoj bilo i stvoreno je.'" (Otk 4)
Ali mi bijedni ljudi smo nezahvalna i razmažena djeca. Bez upuštanja u mjerenje tuđe krivnje (jer nismo suci drugih duša), svaki bezbožnik će gorko žaliti i oplakivati svoju nezahvalnost prema tako dobrom Stvoritelju, koji je svakog čovjeka bez ikakve čovjekove zasluge stvorio iz ničega, udahnuo mu besmrtnu dušu, da ga nikad ne nestane, kao što nestaju biljke i životinje, ponizio se za njega postavši čovjekom, otkupio ga teškom mukom i smrću na križu i otvorio mu vrata vječnoga blaženstva koja je čovjek, jao, svojim grijehom bio zatvorio.
Svakoga čovjeka kojeg je stvorio pozvao je k sebi, nijednom nije namijenio propast, ali koliki su odbili Njegove milosti i otkupiteljske plodove Njegove Presvete i Pregorke Muke, uskraćujući sami sebi najveću sreću. Kad se sjetimo da je sve dobro što učinimo milost od Boga, uzaludno bi se bilo pravdati: eto, Bog mi nije dao milost, pa što ću ja sad. Bog ne uskraćuje milost, nego je ljudi sami sebi uskraćuju odbijanjem i tvrdokornošću.
Poslušajmo barem ponekad i promišljajmo o riječima sekvence Dies Irae, koja se pjeva(la) na pogrebnim Misama i na Dušni dan (http://www.youtube.com/watch?v=-fMHms5Cvsw, http://hr.wikipedia.org/wiki/Dies_Irae)
Smiluj nam se, Gospodine. Smiluj se nama.
Molitva koju je djecu iz Fatime naučio Anđeo:
Moj Bože! Vjerujem u Te, klanjam Ti se, uzdam se u Te i ljubim Te. Molim Te da oprostiš onima koji ne vjeruju u Te, ne klanjaju Ti se, ne uzdaju se u Te i ne ljube Te.
Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti, duboko Ti se klanjam i prikazujem Ti tijelo, krv, dušu i božanstvo Isusa Krista, prisutna u svim svetohraništima svijeta u naknadu za uvrede, svetogrđa i ravnodušnosti kojima te vrijeđaju. Po neizmjernim zaslugama Presvetog Srca Isusova i Bezgrešnog Srca Marijina, molim te za obraćenje jadnih grešnika. Amen.
(https://www.ewtn.com/fatima/apparitions/angel1.htm, http://www.ewtn.com/fatima/apparitions/specific.htm)
Imam jedno pitanje nevezano uz temu, a vezano uz članak "Pope Francis says atheists can do good and go to heaven too".
OdgovoriIzbrišihttp://www.catholic.org/news/hf/faith/story.php?id=51077
Uzimajući u obzir Bibliju:
'I nema ni u kom drugom spasenja: jer nema pod nebom drugog imena danog ljudima po kojem nam se treba spasiti.' (Djela apostolska 4,12)
Isus reče: 'Ja sam Put, i Istina, i Život - nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.' (Ivan 14,6)
smatrate li da papa ima pravo tvrditi da oni koji niječu postojanje Boga, a
u životu čine dobro mogu računati na spas duše?
Pitanje postavljam na ovom blogu jer često čitam zanimljive rasprave u komentarima. A ovo je pomalo zbunjujuće....
Ako se ateist obrati, prihvati katolicku vjeru, moze biti spasen. No racunati na obracenje nakon takvog zivota je vrlo pogibeljno i preuzetno.
IzbrišiNe bih htio da ponovno pocinjemo raspravu o tome sto je sve zbunjujuce, da upotrijebim eufemizam, Papa izrekao. O tome bi se mogle knjige pisati, a lako cete naci na blogovima npr. u lijevoj margini puno vise.
Nakon karizmatskih dana prestala sam sa intenzivnim molitvama za Duhove. Pokušavam što manje svoju vjeru temeljiti na osjećajima vezanim uz "pomazanje" Duhom i živjeti ono iz 1 Kraljevima19,11-13 ("šapat laganog i blagog lahora"). I vjerujem u djelotvornost patnje na ljudsku ćud ("mekšaj ćudi kamene, zagrij grudi ledene"). A patnja baš nije laka, pa mi ne ide uvijek molitva za nju (što je ova devetnica za Duhove). Da barem prepoznam onu koja dolazi "sama" i prihvatim njenu ljekovitost... Zato ću za devetnicu čitati Rim 7. Hvala na poticaju, Toma.
OdgovoriIzbrišiS.Š.