Bilo je kuhno i đipahne tovke
na vabnjaku rovko zadronjaše:
nemujne sasvim bjehu zorolovke
i rućkale su šturnjače zdomašne!
odnosno "Karazubijade" u prijevodu Ivana V. Lalića:
To bje u pržisat, i otke tajke
Svrdlukahu sve žirom u sjenjavi:
A kukušne su bile šaradajke
I hrikali su damuzi jenjavi.
Ed Faust
Hudodrakija ponovno napada
Poradi osobnog mira primamljivo je okrenuti glavu od skandala i besmislica kojima dnevice na nas nasrću mediji. Oprez kornjače (povlačenje u svoj oklop) često se čini majkom mudrosti. No neke uvrede zdravom razumu toliko su izazivački nečuvene te čovjek ne može odoljeti da ne odgovori.
Tako su nam ovi dani donijeli tekst papine korizmene poruke za 2019. Kao što sve naslovnice govore, Franjo je odabrao "ekološku" temu. Papa koji osuđuje zla klimatizacije, nedovoljnu oporabu papira i čovjekovo stvaranje stakleničkih plinova te kojemu kao da je ekologija važnija od dekalogije sad nam poručuje da je korizma prilika za otkupljenje prirode.
Franjo je za polazište svojeg nagovora uzeo riječi svetog Pavla Rimljanima: "Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih."
Točno značenje toga retka, kao ni mnogih drugih u Pavlovim poslanicama, nije neposredno očito. Uvijek je dobro početi od doslovnog značenja, a onda, ako ono nema smisla, razmotriti prenesena. Neki komentatori kažu da se "stvorenje" tu odnosi u prvom redu na nas, na ljudsku narav u njezinu palom stanju, te da se sa žudnjom iščekuje naša preobrazba. Drugi prihvaćaju doslovnije značenje, smatrajući da se "stvorenje" odnosi na prirodu – minerale, biljke i životinje. Pripisivanje žudnje stvorenju tada bi bilo pjesnički izražaj, oljuđujuća personifikacija podljudskoga.
To drugo, šire značenje sadržava i predodžbu prirode nekako izobličene Padom. Pa se onda nagoviješta da će kad mi budemo otkupljeni biti, tako reći, otkupljen i svijet. Na koji se točno način to ima očitovati, možemo samo nagađati. Možda janje i lav budu mirno ležali jedno do drugoga, kao u Izaijinoj slici. Možda na ružama više ne bude trnja. Tko zna?
Ono glavno u što nas sv. Pavao želi uvjeriti jest da možemo postati djeca Božja u Kristu. To da je svijet stvoren radi nas te da njegov sklad ili nesklad nekako odražavaju naše duhovno stanje može biti poučna misao, ali nije Pavlova osnovna misao. Ako naše spasenje na neki način preobražava i minerale, biljke i životinje, to je uzgredna dobrobit, a ne ona koja bi nas mogla ili trebala pobuđivati na svetost. Franjo međutim svojoj korizmenoj poruci, premda u njoj izražava i neke pravovjerne misli, daje čudan naglasak. On ne samo da stavlja kola ispred konja, on pretpostavlja konja čovjeku.
Papa, čini se, u prvom redu ističe našu odgovornost za prirodu, a ne za naše otkupljenje u Kristu. Prirodu ranjava naš grijeh te ona žudi za slobodom od naših grabeža. Papa kaže da se nada kako će ova korizma donijeti "Kristovu nadu i stvorenju, da bi se ono 'oslobodilo robovanja pokvarljivosti te zadobilo slobodu i slavu djece Božje'".
Ni uz najbolju volju, papino tumačenje svetog Pavla nije moguće osmisliti. Nezamislivo je kako to biljni i životinjski svijet može imati ikakvu, a kamoli Kristovu nadu. I nezamislivo je stvorenje kako se ljuti zbog svojeg robovanja kvarežu i žudi za slobodom. Čini se da je papi otkupljenje prirode, kako god to zamišljali, obveza koja nam je zadana, a naše otkupljenje sredstvo do tog cilja.
Riječi sv. Pavla često su nam tajanstvene, jer polaze od viđenja Krista koje je Pavlu neposredno i stvarno kao običnim ljudima tjelesna zamjedba. On ne vidi svijet odijeljenim od Krista u bilo kojem smislu. Sve je izraz Logosa. I moguće je da je Pavlu bila ulivena spoznaja o tome kako će izgledati novo nebo i nova zemlja. No mi kojima nije dano Pavlovo viđenje trebamo oprezno pristupati tim otajstvima. Svoditi te riječi Rimljanima na podršku suvremenom ekologizmu znači sprdati se sa svetinjom.
Minerali, biljke i životinje nisu duhovna bića. Nemaju umni život i moralne težnje. Ekologisti često govore kao da su stijene, biljke i životinje superiorne ljudskim bićima. Način razmišljanja u takvim ocjenama shvatljiv je: gledamo prirodu i ne nalazimo u njoj onu zlobu koju vidimo kod ljudi. Međutim to ne čini ta stvorenja kreposnima ni superiornima. Ona jednostavno nisu sposobna za viši duševni život. Mi ne možemo nasljedovati narcis ili težiti spokoju krave. Ljudi smo, stvoreni na sliku Božju, obdareni slobodnom voljom i borimo se za svoj spas.
Jedan od razloga što se u tjeskobama okrećemo prirodi jest to što u njezinu miru nalazimo odah od ljudskoga čuvstvenoga kovitlaca. Gledajući planinski krajolik ili šećući se šumom, imamo osjećaj božanskog mira i ljepote. Ne nailazimo na nestrpljivost među stijenjem i drvećem, koja bi nas pozivala da prionemo radu na njihovu otkupljenju. Cvijeće nas ne kori da smo odgovorni za njegovo neizbježno propadanje. Životinje nas svojim pogledima ne preklinju da ih oslobodimo, što god to značilo. Nije moguće da je sv. Pavao htio da njegove riječi tako shvatimo, pa makar Franjo to naznačivao.
Zašto papa upotrebljava korizmu za promicanje ljevičarskog nauma? Ekologizam je ljevici postao istoznačnica za vrlinu. Može vlastima biti izgovor za presizanje u živote pojedinaca i za preuzimanje stvarnog nadzora nad privatnim vlasništvom uređivanjem njegove upotrebe. Planet Zemlja postaje bog, a mi bivamo sveci ili grešnici ovisno o tome koliko dobro služimo Zemlji. Ekologisti postaju svećenici ove religije i dana im je moć da određuju zapovijedi i kazne "grešnicima" – onima koji se opiru naumu. Naum je, naravno, moć vlasti.
Ekologizam je opravdanje globalizmu. Planet valja zaštititi od uskih interesa nacija i pojedinaca, a za to je potrebna svjetska vlast. Pariški sporazum o klimatskim promjenama bio je pokušaj ostvarivanja svjetske vladavine. Trumpovo napuštanje sporazuma i prosvjedi Žutih prsluka u Francuskoj doveli su do zastoja, ali u SAD-u nekoliko predsjedničkih kandidata izjavljuje da je promjena klime neposredna prijetnja opstanku čovječanstva. Djeca u javnim školama sada uče da je to činjenica. Tvrdi se da oko toga postoji "znanstveno suglasje" i na pomolu su kaznenopravne odredbe protiv nesuglasja.
A mi imamo papu koji nam sad govori da sveto korizmeno vrijeme pruža priliku da biljke i životinje oslobodimo ropstva koje im je nametnuto našim grijesima. Papa to čini jer je ljevičar. On služi globalističkom naumu.
U nastojanju da shvatimo ljevicu moramo uvijek imati na umu da je njezina ideologija njezina religija. Sve mora biti podređeno njezinu planu. Zato ovaj papa ne može govoriti o Kristu ni o katoličkoj vjeri a da to ne bude o useljavanju, ekologiji, rasizmu ili ksenofobiji. Neka je Franjo čelnik Rimokatoličke Crkve, ali je odani ljevičar. Bog ljevice bog je Novoga svjetskog poretka, a to je ljubomorno božantvo.
Ako se korizma odnosi na ekologiju, kojem će onda dijelu ljevičarskog plana poslužiti Uskrs? Možemo biti sigurni da će ga papa povezati s političkom idejom koja pospješuje globalizam. Možemo biti sigurni da će papinsku propovjedaonicu dokle god mu bude na raspolaganju upotrebljavati za podređivanje vjere usponu globalističke vladavine. Nebesa neka nam pomognu, jer Rim neće.
27. veljače 2019.
https://fatima.org/news-views/the-jabberwocky-strikes-again/
Nema komentara:
Objavi komentar
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.