Papa Franjo pokušava nadvladati Boga
Chris Ferrara
U videoporuci nečemu nazvanom "Sedmi svjetski skup protiv smrtne kazne" Franjo opet pokušava nametnuti svoju volju glede božanske objave, tj. ono što je Bog objavio nadomjestiti svojim mišljenjem.
Upravo Bog proglašava (Post 9,6): "Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti! Jer na sliku Božju stvoren je čovjek!" I upravo je Bog, kako čitamo u 20. glavi Levitskog zakonika, naložio Mojsiju smrtnu kaznu za žrtvovanje ljudi i druge teške prekršaje božanskog i naravnog zakona. U skladu s tim Katekizam Tridentskoga koncila naučava da smrtna kazna "nipošto nije umorstvo, nego čin najvišeg posluha Božjoj zapovijedi koja umorstvo zabranjuje".
Međutim to što je Bog objavio i čak izravno propisao papi se Franji ne sviđa. U spomenutom obraćanju on je toliko drzak da proturječi Božjem izričitom odobrenju smrtne kazne i dvotisućljetnoj crkvenoj nauci u prilog njoj, tvrdeći ponovo (nakon što je već dao u tom smislu ispraviti katekizam Ivana Pavla II.) kako, "budući da je čovjek stvoren na sliku i priliku Božju, smrtna kazna znači tešku povredu prava na život koje ima svaka ljudska osoba".
Dakle, dok Bog stvaranje čovjeka na Svoju sliku i priliku proglašava moralnim temeljem smrtne kazne, Franji je ta božanska slika i prilika temelj za proglašenje smrtne kazne nemoralnom! U potporu ovoga besramnog pokušaja da u prkos onom što je sam Bog objavio nametne Crkvi svoje osobno mišljenje Franjo ne nudi ništa osim bezrazložne tvrdnje da je "Crkva uvijek branila život, te je njezin nazor na smrtnu kaznu sazreo". Sazreo naime tek pošto je Jorge Mario Bergoglio stigao iz Buenos Airesa i bio izabran za papu.
Ta bi besmislica bila smiješna da Franjo ne zauzima Petrovu stolicu, koju sa sve većom i većom bezobzirnošću zlorabi.
Svoju dijatribu Franjo završava nagovorom svjetskim vođama neka "poduzmu potrebne korake k potpunom ukinuću smrtne kazne". Međutim nikad, baš nikad nije potaknuo svjetske vođe neka poduzmu potrebne korake k potpunom ukinuću abortusa, koji stvarno jest korjenita povreda prava na život i ne može se opravdati ni u kojim okolnostima.
Što da mislimo o toj znakovitoj razrožnosti? Odgovor glasi, kao što je britko primijetio Ed Faust, da Franjo nije toliko papa koliko je ljevičarski ideolog. Tako, objašnjava Faust, "imamo papu koji nam govori da sveto korizmeno vrijeme pruža priliku da biljke i životinje oslobodimo ropstva koje im je nametnuto našim grijesima. Papa to čini jer je ljevičar. On služi globalističkom naumu... Možemo biti sigurni da će papinsku propovjedaonicu dokle god mu bude na raspolaganju upotrebljavati za podređivanje vjere usponu globalističke vladavine. Nebesa neka nam pomognu, jer Rim neće."
Ali nebesa hoće. Tim zahvatom, kad god uslijedio, pomest će Franjine novotarije u Crkvi, skupa s novotarijama proteklih pola stoljeća, kao da ih nikad nije ni bilo. One nemaju dijela s Tradicijom, pa će pobjedom Bezgrešnog Srca Marijina nestati kao kukolj koji se "sabire i ognjem sažiže" (Mt 13,40).
28. veljače 2019.
https://fatima.org/news-views/fatima-perspectives-1281/
Daleko od mene da bih branio Bergoglija općenito, ali u pitanju smrtne kazne treba biti oprezniji i svakako riskirati sat/dva te proučiti što nam o tome ima reći od nedavno pokojni profesor Grisez u svojem epohalnom djelu The Way of the Lord Jesus vol. I Ch.8,Qu.H te vol.II, Ch.11, Qu.E (j). Ugooglati naslov, ili twotlj.org
OdgovoriIzbrišiNitko ne može reći da je Grisez bergogliovac, jer je svakom pristupačna ubitačna kritika „pobudnice“ Amoris Leatiia koju je skupa s profesorom Finnisom objavio, i može se naći u cijelosti na istom Grisezovom „vebsajtu“, ali treba malo prevrtiti dok se dođe to teksta koji je na pdf. Najprije potražiti sažetak koji je na otprilike dva A4. Nije laka literatura… s tim treba računati.
Mihovil