srijeda, 5. travnja 2017.
Nekoliko lijepih slika
Evo nekoliko lijepih fotografija koje dobro prikazuju tradicionalnu misu prošle nedjelje. Zahvaljujem autoru fotografija, augustinskom kanoniku Elviru Tabakoviću.
Broj komentara: 38:
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Tradicionalni klerici i vjernici bore se za pravovjerje. To zahtijeva veliku ljubav prema istini, postojanost i borbeni duh.
OdgovoriIzbrišiMeđutim, da bi se stvorila stabilna i zdrava skupina, potreban je dobar svećenik, ali ne samo teološki potkovan, nego ponajprije ponizan, nenametljiv i jednostavan. S velikim žarom za spasenje duša.
Borba za istinu i staru Misu nije dovoljna. To iskustvo pokazuje.
Ovaj svećenik čini se poniznom i pobožnom osobom, bez grča i uznositosti. Bogu hvala!
Katarina
Konačno netko , bravo Katarina. Rekla si pravu stvar , a ja bih nadodao još jednu riječ - ljubav. Ako sve što takav svećenik radi ali bez ljubavi i to prema nama grešnicima , uzalud mu . Najteže je odglumiti da ljubiš , a i nabubati se na teologijama nemože. No kako da ljubi ako je i sam izranjen od svijeta , tijela i đavla , a to ne priznaje. Mislim da je svećenikova prva zadaća ljubiti.
OdgovoriIzbrišiRobelar
Blizanci, vas ovo dolje ne interesira zar ne? To je bezveze, vazno je gubiti vrijeme na mnogo manje vazne stvari od bljuvanja sotonskih gadosti “pape” o Isusu koji je postao Djavo radi nas, o Presvetom Trojstvu koje non-stop ratuje izmedju sebe, a pred vjernicima glumi “boga” i o organiziranju sotonskih konferencija pod sponzorstvom “pape” u Vatikanu o “pro-life” pogubljenju 6 milijardi ljudi da bi se “spasila” ljubljenja “papina” boginja Gea, zar ne? Sram vas bilo “vjernici”.
OdgovoriIzbriši---http://w2.vatican.va/content/francesco/it/cotidie/2017/documents/papa-francesco-cotidie_20170404_nel-segno-della-croce.html: “…ha detto Francesco, «come memoria di colui che si è fatto peccato, che si è fatto diavolo, serpente, per noi; si è abbassato fino ad annientarsi totalmente».”
--- http://novusordowatch.org/2017/03/francis-jokes-most-holy-trinity/
---Pro-abort population control activist speaks at Vatican conference despite pro-life outcry VATICAN CITY, February 27, 2017 (LifeSiteNews)
Pro-abort Vatican speaker: Decreasing population by 6 billion would have a ‘pro-life effect.’ VATICAN CITY, March 2, 2017 (LifeSiteNews)
I sto da vam ja sad kazem, pa naravno da je uzasno kad Franjo kaze da je Isus postao sotona, mislio sam o tome napisati clanak, ali koja korist od toga? U nedjelju smo slusali na misi iz evandjelja po Ivanu:
IzbrišiU ono vrijeme: reče Isus židovskome narodu: »Tko će me od vas okriviti za grijeh? Ako vam govorim istinu, zašto mi ne vjerujete? Tko je od Boga, sluša Božje riječi. Vi ne slušate zato, jer niste od Boga.« Židovi mu odvrate.– »Ne kažemo li mi pravo da si ti Samaritanac i da je đavao u tebi?« Isus odgovori: »U meni nije đavao, nego poštujem svojeg Oca, a vi me grdite. Ja ne tražim svoju slavu, jer ima tko traži i sudi. Zaista, zaista vam kažem: Tko drži moju riječ, neće nikada umrijeti.« – Židovi mu reknu: »Sada znamo da je đavo u tebi. Umro je Abraham, i proroci su umrli, a ti kažeš: Tko drži moju riječ, neće nikada umrijeti. Zar si ti veći od našeg oca Abrahama koji je umro? I proroci su umrli. Za koga ti sebe smatraš?« Isus odgovori: »Ako ja sam sebe slavim, moja je slava ništa. Ali mene slavi moj Otac, a vi za njega kažete da je vaš Bog. Vi ga ne poznajete, a ja ga poznam. Stoga, kad bih rekao da ga ne znam, bio bih lažac kao i vi. Ali ja ga znam i držim njegovu riječ.
Ja bih rekao sljedeće:
IzbrišiOve su riječi strašne i mene osobno čine vrlo žalosnim i zabrinutim. Mislim da u Trećoj fatimskoj tajni, onom neobjavljenom dijelu, vrlo vjerojatno nešto piše o ovim teškim vremenima. Zbog toga sestra Lucija danima nije mogla spavati pošto je napisala Treću tajnu.
No opet, barem ovi citati na talijanskome mogu, iako teško, ipak se mogu tumačiti u smislu: Veliki svećenici i farizeji proglasili su našeg Gospodina zmijom itd.
I nakon toga ostaje gorak okus i sumnja, no opet, mogu se tako "uljepšati".
Lijepo se sjećam pontifikata velikog Ivana Pavla II. kada su svi vikali o divotama u Crkvi, novim Duhovima, napretku, a nas tradicionaliste držali sotonama i zmijama.
Napadi sa svih strana na Tradiciju, a u Palmi jedan svećenik gost cijelu propovijed posvetio napadu na žrtvu kao poganski, barbarski utjecaj na kršćansko bogoslužje. Dakle, javno se nijekala katolička dogma, najvažniji dio svete Misne Žrtve, a mi morali "pljeskati". Ono koji su se kasnije malo priupitali dokle sve to ide, bili su šizmatici, lefebvrovci, luđaci, sektaši itd. To nije bio samo jedan slučaj. To je bilo svugdje, često i strašno.
Problemi su strašni, voda je došla do grla. No, nemoguće je, nemoguće, za samo četiri godine uništiti sve u Crkvi. Rješavanje problema i REAKCIJA mora uslijediti nakon dubokog razumijevanja cijele modernističke krize koja pustoši od kraja pedesetih, a ne od 2013.
Kikii
Crkva nalik na Jehovine svjedoke. Pogrešno shvaćanje kenoze (na nju se, mislim, poziva i Srećko Koralija u svom međureligijskom dijalogu). Nijekanje Utjelovljenja. Nijekanje Pretvorbe, Euharistije. Nije Tijelo Kristovo, nego predstavlja tijelo Kristovo, a Raspeti ne predstavlja grijeh, nego, štoviše, jest grijeh, štoviše: grešnik, štoviše:... Milosrdni origenizam?
Izbriši"Kad je Isus umro, njegova se božanska narav nije odvojila ni od tijela ni od duše, nego se samo duša odvojila od tijela", kaže "Veliki katekizam...". Kaže i sv. Katarina Sijenska, odnosno, u njezinu "Dijalogu...", Bog, ističući neprekinutu sjedinjenost Isusova božanstva i čovještva kao uvjet sveopćega objektivnog otkupljenja. Takva sveopćenitost nije valjda bila dovoljna npr. Hansu Ursu von Balthasaru, ili Chiari Lubich, "Katarini Sijenskoj naših dana". Bog je, veli ona, u Isusu sišao onamo gdje Boga nema. To njezino otkriće, kaže Klaus Hemmerle, daleko nadilazi teologiju koja se bavi samo istinom i zapovijedima. ("Novi svijet", 7-8/2008.) Napušten od Boga, Isus nam je, smatra Balthasar, postao jednak u svemu, postao je grijeh, sišao u pakao i valjda dokinuo paklene muke istrpjevši ih na Veliku subotu koja je privremena obustava Utjelovljenja. http://unamsanctamcatholicam.blogspot.hr/2012/02/heresies-of-balthasar.html
Radi vjerovanja u sveobuhvatnost i subjektivnog otkupljenja tu se, izgleda, odbacuje vjerovanje u ono što je uvjet sveopćega objektivnog otkupljenja. Vjera u sveopće spasenje tako postaje zapravo vjera u sveobuhvatnost podzemlja. Ili limba? Ili pakla? Drugog da čekamo!?
M. P.
“I sto da vam ja sad kazem…” --- za pocetak ne nazivajte ovo cudoviste Bergoglia papom i prevedite tj.objavite sve sto mozete o ova tri sotonska desavanja u Vatikanu (linkove sam vam vec prilozio) da narod Bozji konacno vidi ko glumi vikara Isusa Krista na krugu Zemaljskom, te se neki mozda i otrijezne i pocnu moliti Maranatha.
OdgovoriIzbrišiPa kad Bergoglio jest Papa, sta ja tu mogu, nisam ga ja postavio niti ga ja mogu svrgnuti. Slobodno vi prevedite sto hocete.
Izbriši@Nepotpisani, 7. travnja 2017. u 22:35
IzbrišiKako bi trebalo nazivati izabranog nasljednika sv.Petra? Rimski biskup? Ok. I da je crni đavo ne možeš ga svrgnuti, osim osobitim "koncilijarnim" zahvatom, koji se, kako mi se čini, barem u intenciji, valja iza brda. Sve ostalo je sedevakantizam. Nije ni Benedikt XVI. mala beba glede poteza koje je učinio i čudnovatog odstupanja. To ćemo naravno krstiti hrabrošću i brigom za Crkvu Božju, preliti medom i marmeladom, metaforički rečeno. I opet, osporimo li i taj neobični pontifikat, to vodi u sedevakantizam i dokle unazad. Očito da pape nisu supermeni, božanstva ... čini mi se da sve ide u smjeru defaraonizacije papinstva. A tko će suditi prvoj stolici? kard. Burke i eventualno još koji purpurnik? Nema crkvene policije koja će pratiti izjave svih Crkvenih službenika i veledostojnika, a još manje je izgledno kako će svaki svećenik udovoljiti duhovnim apetitima onih koji Crkvu doživljavaju kao tombolu na kojoj će uvijek biti izvučeni njihovi sretni brojevi tj. glađenje ušiju i pothranjivanje umišljene pravednosti i dubokog osjećaja spašenosti i superiornosti naspram onih koji propadaju. Łongin
“Potpisani” Łongine, nije ni tebi lako sa ovakvim mislima u glavi. Ipak moram ti reci da ako je za tebe Francisko papa onda ti ne pasa nickname Longin, jer onaj Longin (danas sv.Longin) raspetoga je Krista probo kopljem (da se ispuni prorocanstvo i kada ga je zasula u oci voda i krv iz probodenoga Presvetog srca on je progledao i spasio se) a ti probadas srce Uskrsloga Krista nazivajuci ( i tako slaveci) Franciska za papu, covjeka koji u sred Vatikana u sred korizme kaze da je Isus Djavao. Bog s tobom “Longine” i zagovor sv.Longina.
IzbrišiV.I.K.
"Nepotpisani" i "V.I.K."
IzbrišiNaučite talijanski. Nemojte da vam se ljudi smiju što pišete. Znam da vam je nemoguće kontrolirati neizrecivu mržnju prema papi jer je njezin začetnik Sotona osobno.
Krešimir
No dobro. V.I.K., kad si me tako lijepo poučio. Nije nickname bez razloga takav kakav je. Pretpostavlja neko znanje o ovom svecu.To ne znači da sam takav ili da posjedujem takve kreposti. Kao mučenik Longin. Naravno da nekome ne mogu udovoljiti ovim nickom.
IzbrišiHvala na molitvi, dakako, ako je iskrena.
No krenimo dalje, a kada je to Francisco prestao biti papa. Koliko je meni poznato, o tome nema nikakve objave, priopćenja, niti javnog odreknuća po uzoru na prethodnika? Ne vidim neko događanje senzusfideičnih vjernika na trgu svetoga Petra sa transparentima VAI ili nečim sličnim.
V.I.T. Opet imamo sedevakantistički stav. U nekim dijelovima teksta mi bacate na Kikiija ali neću previše pretpostavljati.
Idemo dalje. Zar papa ne može biti napastovan od Zloga? Zar ne može zastraniti? Wake up. Gdje je bio Petar kad je Isus raspet? Grijao se i zaklinjao se da ne poznaje Isusa (Evanđelje ne donosi detalje, što je sve izrekao ... ali možemo samo, na mnogo načina, pretpostaviti kako je tekao dijalog, osobito simbolika broja tri koja ima značenje zakletve, saveza). Nije Petar umro na križu kao Spasitelj, isplaćujući cijenu našega spasenja. Isus je to prvi učinio. On je prvi pokazao, očitovao, odjelotvorio spasenjsku ljubav.
Petar je proslavio Krista mučeničkom smrću koja ima potpuno drugačije značenje i učinak. Ali bio je grešnik. Da i ja probadam Srce Uskrsloga Krista i žalim zbog toga, nikada dovoljno, bez lažne poniznosti. Itekako imam razloga biti zabrinut za svoje spasenje. No pitam se što čini onaj, Kristu i Crkvi, koji se protivi Kristovom utemeljenju Crkve na Petru.
Dakle, ako Francisco nije papa? Tko je onda papa? Može nam se sviđati li ne sviđati, ali to je tako i šlus. Na primjer nije mi se sviđao ni njegov prethodnik a ni sam Francisco. Ni Pavao VI. Mi nije neka simatična figura i možemo tako redom. I sam Francisco mi je dosadan, bezličan, da ne velim bezvezan i mogao bi nabrajati sve ono što bi spadalo u osobni doživljaj. Ali papa je papa. (Dok se ne dokaže suprotno. Namjerno sam savio u zagradu jer je vrlo izvjesno da je to neizvjesno, opet paradoksalno ali o tome možemo filozofirati i reflektirati). Možda bismo baš od sv. Franje mogli naučiti kako se postaviti prema papi i svećenicima (preispitujem i svoj stav, jer nije to jednostavno). Pročitajte si Franjine (sv. Franjo) opomene ako vam ikad dođu pod ruku. To je to.
Svašta se kroz povijest događalo usred Vatikana. Pa nije samo Vatikan katolička Crkva i ne postoji jamstvo kako će se npr. slijedeće konklave održati u Vatikanu i kako će Rim uvijek biti središte Katoličke Crkve. Ili možda ima ... ja ne znam. A ovo o probadanju srca čuvaj za neku bogobojaznu bakicu jer dobro znamo što svaki grijeh čini Kristu i Crkvi. Dobrodošao u realnost, upravo onu u kojoj je Riječ tijelom postala, doista je sebe učinio grijehom i prokletstvom da tebe i mene spasi. Nikako to ne znači da je on sam bio grijeh, grešan ili Bože sačuvaj đavao, nego je na sebe uzeo grijehe svijeta, kao istinski Jaganjac. Imate Pisma, Predaju ... upravo ona svjedoče o tome. Łongin
Bergoglio nije prestao biti papa jer to očito nikad nije ni postao. I prije i nakon izbora i riječima i djelima je svjedočio hereze, a nakon izbora i strašne hule, od kojih je ova najgora. Za biti valjano izabran za papu čovjek mora ispovijedati katoličku vjeru, a i pticama na grani je odavno jasno da to Francisco ne čini, niti je činio. Čak i ako bismo iz svega toga jedino zaključili da je sumnjivi papa, kako kažu kanonisti: "papa dubius, papa nullus" - "sumnjivi papa je ništavni papa".
IzbrišiPredkoncilski teolozi naučavaju da je službeno naučavanje pape čak i kad nije nepogrješivo uvijek sigurno, da ne može sadržavati hereze niti teške zablude niti odobravati smrtni grijeh, a isto vrijedi za opću disciplinu Crkve, koja je usto i nepogrješiva. Prvi vatikanski koncil, pozivajući se na staru nauku, naučava da Rimska Stolica nikad nije niti će ikad biti okaljana bilo kakvom zabludom, da joj je dan dar vjere koji neće zakazati. Crkveni oci, naučitelji i brojni teolozi naučavaju da onaj tko postane javni heretik odmah gubi i članstvo u Crkvi i svaki autoritet. Papa Pio XII. u Mystici Corporis uči da su članovi Crkve samo oni koji ispovijedaju katoličku vjeru, i da hereza po svojoj naravi odsijeca čovjeka od Crkve. Naposljetku, svi katolici ispovijedaju da je Crkva Jedna, što među ostalim znači da je ujedinjena u ispovijesti jedne vjere, što znači da njezini članovi ne mogu biti oni koji ispovijedaju drukčiju religiju.
Usporedimo to sa svim što je Francisco govorio i činio.
Hoćemo li žrtvovati sve ove nauke, od kojih su neke nepogrješive, samo da bismo držali kao nesumnjivog papu nekog kome se uopće ne pokoravamo, niti u nauci niti u disciplini, kojega naprotiv javno osuđujemo i od kojega odbijamo učiti Vjeru? Je li to način na koji se katolici odnose prema pravom papi, prema vrhovnom pastiru Crkve? S kojim od dvojice u ovim Kristovim riječima se slaže takvo ponašanje vjernoga stada: "A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju." (Iv 10:2-5)
"Među članove Crkve stvarno su ubrojeni samo oni koji su primili krštenje i koji ispovijedaju pravu vjeru, te koji nisu sami sebe nesretno odcijepili od cjeline Tijela, ili poradi najtežih grijeha bili isključeni od strane zakonitog autoriteta. 'Jer u jednom Duhu', kaže Apostol, 'svi smo kršteni u jednom Tijelu, bilo Židovi, bilo nežidovi, bilo robovi, bilo slobodni.' Kao što dakle u pravoj kršćanskoj zajednici postoji samo jedno Tijelo, jedan Duh, jedan Gospodin i jedno Krštenje, tako ne može biti nego jedna vjera; pa tako onaj tko odbije poslušati Crkvu, po Gospodinovoj zapovijedi ima se smatrati poganinom i carinikom. Zato se ne može reći da žive u jednom takvom Tijelu i jednim njegovim božanskim Duhom oni koji su odijeljeni u vjeri ili vlasti.
(...) Jer nije svaki grijeh, koliko god težak bio, takav da po samoj svojoj naravi čovjeka odcjepljuje od Tijela Crkve, kao što to čine raskol, krivovjerje ili otpadništvo."
(papa Pio XII., Mystici Corporis, 22-23)
Ispovijest vjere tradicionalnog katolika
IzbrišiIspovijedam i držim sljedeće, bez rezerve ili izbjegavanja:
Ispovijedam da je Katolička Crkva, koja je Prečista Zaručnica Kristova, "bez ljage i nabora", kao što Apostol kaže, te nikad ne može svojoj djeci dati otrov, što hoće reći, učiti ih herezu ili tešku zabludu, ili dopuštati smrtni grijeh.
Ispovijedam da je Katolička Crkva ujedinjena u vidljivom ispovijedanju jedne Katoličke vjere, te da s obzirom na to oni koji javno i tvrdokorno govore suprotno učenjima te jedne vjere, tj. javni heretici, nisu članovi Crkve i time ne mogu posjedovati nikakvu službu u Crkvi.
Ispovijedam da u Crkvi mora biti "pastirâ i učiteljâ do kraja svijeta", što hoće reći, biskupâ s redovnom jurisdikcijom, onih koji imaju trostruku moć koju su Apostoli primili od Krista i prenijeli svojim zakonitim nasljednicima: moć vladanja, naučavanja i posvećivanja.
Ispovijedam da Rimska Stolica, "Stolica Istine za svjetlost svijeta", ne može nikad pasti ili zakazati u vjeri, što hoće reći da nikad ne može naučavati herezu ili tešku zabludu, poradi Kristovog obećanja sv. Petru, prvaku Apostolâ.
Ispovijedam da su vjernici obvezni podložiti se umom i voljom autoritetu Rimskog Prvosvećenika, što hoće reći da slijede disciplinske zakone koje on ustanovi, kao i da prihvaćaju i ispovijedaju sve što ih naučava vršeći svoju papinsku službu.
Ispovijedam da je svatko dužan čvrsto se držati naukâ Učiteljstva Crkve, odbacujući sve što proturječi tim naukama bez obzira odakle dolazilo. Kao što Apostol kaže, čak i kad bi anđeo s neba došao naučavati neko drukčije Evanđelje, bio bi izopćen, svjedočeći tako da i oni najuzvišenijeg položaja promicanjem hereze bivaju izopćeni iz Crkve.
S obzirom na to, držim da svi oni koji tvrde da su crkveni pastiri, ali zapravo javno riječima i djelima znajući ispovijedaju i naučavaju herezu, nisu crkveni pastiri nego uzurpatori koji nemaju nikakvu vlast u Crkvi, i njihovi zakoni i ostali akti autoriteta su nevaljani.
Dakle, odbacujem i osuđujem kao lažne sljedeće propozicije:
da Crkva može dati herezu ili tešku zabludu, ili dopustiti smrtni grijeh, i tako se zapravo pretvoriti iz Arke Spasenja u arku propasti;
da su javni heretici članovi i autoriteti u Crkvi, što bi značilo da Crkva nije ujedinjena u vjeri;
da Crkva može ostati bez nasljednikâ Apostolâ, tj. da za neko vrijeme prestane biti Apostolska;
da Stolica sv. Petra može naučavati herezu ili tešku zabludu, i tako se pretvoriti iz Stolice Istine u stolicu zabluda;
da je dopušteno vjernicima ignorirati ili odbaciti učenja i zakone Rimskog prvosvećenika;
da smijemo prihvatiti učenja suprotna prijašnjim naukama Učiteljstva, pod izlikom da ta nova učenja dolaze od onih koji se čine crkvenim autoritetima;
da javni heretici mogu učiniti Crkvu taocem njihovih hereza i proglašavati ih valjano kao akte Crkve.
"Predkoncilski teolozi naučavaju da je službeno naučavanje pape čak i kad nije nepogrješivo uvijek sigurno, da ne može sadržavati hereze niti teške zablude niti odobravati smrtni grijeh, a isto vrijedi za opću disciplinu Crkve, koja je usto i nepogrješiva. Prvi vatikanski koncil, pozivajući se na staru nauku, naučava da Rimska Stolica nikad nije niti će ikad biti okaljana bilo kakvom zabludom, da joj je dan dar vjere koji neće zakazati. Crkveni oci, naučitelji i brojni teolozi naučavaju da onaj tko postane javni heretik odmah gubi i članstvo u Crkvi i svaki autoritet. Papa Pio XII. u Mystici Corporis uči da su članovi Crkve samo oni koji ispovijedaju katoličku vjeru, i da hereza po svojoj naravi odsijeca čovjeka od Crkve. Naposljetku, svi katolici ispovijedaju da je Crkva Jedna, što među ostalim znači da je ujedinjena u ispovijesti jedne vjere, što znači da njezini članovi ne mogu biti oni koji ispovijedaju drukčiju religiju."
IzbrišiNe kažem da dosta toga načelno ne stoji, no ovo je neokonzervativna ideologija iz suprotne perspektive.
Kažu da se do sredine prošlog stoljeća u bogoslovijama čitalo knjigu nekog isusovca o tome što su sve pape (negativnoga) napravili u povijesti: nitko nije nijekao da Kristovu Crkvu vodi Petar. Znalo se u čemu je nezabludiv. Molilo se za papu i svi su bili spremni umrijeti za svetu Crkvu Katoličku. No opet, nikada se nije ovako brutalno pretjerivalo.
Da citiramo velikog teologa današnjice mons.Gherardinija:
"Jedna je stvar ipak izvan diskusije: ništa na svijetu što je stjecištem stvorenih stvari, nema dar apsolutnosti. Sve je u pokretu, u kruženju recipročnih ovisnosti zbog čega je sve uvjetovano, sve ima početak i sve će imati kraj. „Mutantur enim“-govorio je veliki Augustin- „ergo creata sunt.“ (Jer oni se mijenjaju, prema tome stvoreni su).
Crkva ne pravi iznimku, ni njezina Tradicija niti njezino Učiteljstvo. Posrijedi su najviše stvarnosti na vrhuncima ljestvice vrednota stvorenoga, obdarene osobinama od kojih se gubi svijest, međutim vazda pretposljednje stvarnosti. Eshaton, posljednja stvarnost samo je On, Bog."
Uz masone, komuniste i neokonzerve novi papa će odmah morati ekskomunicirati i cijelu paletu minornih pokreta od Otpora do krajnjih sedisa.
Moramo se pitati za mnoge među nama: vjeruju li oni uopće u nadnaravno ili su zaraženi agnosticizmom i deizmom? Vjeruju li oni da postoji Bog: Otac, Sin i Duh Sveti. Vjeruju li da je Bog svemoguć? Vjeruju li u zagovor Majke Božje?
Jedna od najvećih laži jest ona prosvjetiteljska da čovjek sve može sam riješiti, da se može usavršiti da postane malo božanstvo.
Crkva se kroz svoju cijelu povijest uzdala u pomoć svoga Utemeljitelja koji je nikada nije napustio. i upravo danas, što je najteže prosvijetljenim umovima, treba pokazati vjeru da Bog vodi povijest i da on spašava, a mi najviše možemo učiniti u pouzdanju na koljenima u svojoj malenosti.
Kikii
"...ovo je neokonzervativna ideologija iz suprotne perspektive."
IzbrišiNa početku citata piše: "predkoncilski teolozi naučavaju...". To su nauke naučavane dugo prije nego što su uopće postojali "neokonzervativci". Prihvaćaju li ih oni ili ne je u ovom kontekstu potpuno nevažno, jer npr. čak su i najliberalnije protestantske sekte zadržale nešto zdrave nauke.
"Kažu da se do sredine prošlog stoljeća u bogoslovijama čitalo knjigu nekog isusovca o tome što su sve pape (negativnoga) napravili u povijesti: nitko nije nijekao da Kristovu Crkvu vodi Petar. Znalo se u čemu je nezabludiv. Molilo se za papu i svi su bili spremni umrijeti za svetu Crkvu Katoličku. No opet, nikada se nije ovako brutalno pretjerivalo."
Ako si ovim mislio reći da su nabrojene katoličke nauke pretjerivanje, bilo bi dobro da umjesto nepoznate "knjige nekog isusovca" konzultiraš izvore nabrojenih nauka: predkoncilske manuale dogmatske teologije i akte Učiteljstva.
"Da citiramo velikog teologa današnjice mons. Gherardinija..."
Sada hvališ i citiraš modernog i neokonzervativnog teologa, a malo prije si kritizirao nesumnjive katoličke nauke kao "neokonzervativnu ideologiju". Mišljenja modernih teologa nisu relevantna za tradicionalne katolike, niti su sigurna, niti nepristrana, za razliku od predkoncilskih teologa.
Naposljetku impliciraš najgore vrste uvreda i neutemeljenih optužbi protiv mene. Pitaš li se ikad da ćeš jednog dana odgovarati za takve riječi (a ovo nije prvi put)? Znaš li da su katolici dužni pretpostaviti drugome dobru volju, sve dok to ne postane nemoguće, a kamoli da je zabranjeno nedokazano optuživati?
Kao i prije, nisi ni pokušao argumentima osporiti što sam napisao (niti vjerujem da bi mogao), nego si pribjegnuo napadima ad hominem i sramotnim optužbama. Na taj način si i priznao poraz u raspravi i osobno se diskreditirao.
Što bi bilo nepravovjerno u onom što sam napisao? Pravovjerno je reći da svaki javni heretik odmah prestaje biti član Crkve i gubi svaki autoritet, jer je to nauka crkvenih otaca, naučitelja i brojnih teologa. Još pravovjernije je reći da javni heretik ne može uopće primiti papinstvo, jer bi suprotna tvrdnja implicirala herezu. Ono što nije pravovjerno je reći da Crkva, odnosno Rimska Stolica, odnosno Učiteljstvo može dati, propisati ili tolerirati herezu, tešku zabludu ili smrtni grijeh, da opća disciplina Crkve može biti na štetu duša (izričito osuđeno u "Auctorem Fidei"), da Crkva može dati ili tolerirati štetne obrede, ili na bilo koji način iznevjeriti svoje spasonosno poslanje, tj. ugroziti duše svojih vjernika.
Svaka pozicija koja rezultira proturječjem nije održiva.
Krešimire,
OdgovoriIzbrišiEto na brzinu sam naucio talijanski i procitao ovo sto i tebi preporucam (ako nesto nije u redu sa znanjem talijanskog Antonioa Socci-a ja tu nisam kriv) :
http://www.antoniosocci.com/bergoglio-arriva-ad-affermare-chiesa-gesu-si-diavolo-tutti-fanno-finta-nulla-la-sua-strategia/
V.I.K.
V.I.K.,
IzbrišiUzaludno je tvoje brzinsko učenje talijanskog kad nisi naučio da se nečije riječi čitaju iz originalnog izvornika i u kontekstu.
Nadalje, netko tko ne može kontrolirati mržnju, čita samo poneku riječ i slaže monstruozne konstrukcije.
Nisi ti kriv što ti je intelekt ograničen. To ti je olakotna okolnost kod ispovijedi, iako je sama materija grijeha vrlo teška - kleveta protiv Kristova namjesnika na zemlji.
Da zaključim: papina propovijed je savršeno pravovjerna. Ali nije za "predškolske" uši.
Krešimir
Kresimire, mozete li meni objasniti tu recenicu iz Papine propovijedi:
IzbrišiE «sta bene», però «non solo come distintivo, come se fosse una squadra, il distintivo di una squadra»; ma, ha detto Francesco, «come memoria di colui che si è fatto peccato, che si è fatto diavolo, serpente, per noi; si è abbassato fino ad annientarsi totalmente».
Sto to znaci "che si è fatto diavolo" tocno? Da li je u ikojem kontekstu moguce reci (kako mi se cini da kaze) da se Isus ucinio djavlom radi nas. Volio bih i ja cuti to objasnjenje posebno jer je ovaj Papa vec imao kojekakve "cudne" izjave i dokumente, pa mi je tesko zamisliti da mu je ovo naprosto "izletjelo".
Toma, pametan ste i obrazovan čovjek. Sigurno Vi ne komunicirate jednako s djecom predškolske dobi kao i s odraslim sebi ravnim intelektualcima.
IzbrišiIzlaganje vjere "katekizamski" u obliku kratkih pitanja i (kratkih) odgovora je dobra stvar, ali primjerena djeci i njihovoj razini shvaćanja.
Djeca shvaćaju: Isus je svet. Isus je dobar. Isus je Bog.
Probajte djetetu predočiti ovu rečenicu: "Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu".
Dolazi do potpunog raspada sustava: Isus je grijeh??? Sotona? Zmija? Zar nisu oni začetnici grijeha?
Zato poslušajmo što papa govori: «il Signore dice a Mosè di fare un serpente di bronzo e innalzarlo, e la persona che subisce una ferita del serpente, e che guarda quello di bronzo, sarà guarita». Il serpente — ha proseguito il Papa — è il *simbolo* del cattivo, è il *simbolo* del diavolo. In realtà «Gesù dice: “Quando io sarò innalzato in alto, tutti verranno a me”.
«Il serpente di bronzo guariva — ha detto Francesco — ma il serpente di bronzo era *segno* di due cose: del peccato fatto dal serpente, della seduzione del serpente, dell’astuzia del serpente; e anche era *segnale* della croce di Cristo, era una profezia». E «per questo il Signore dice loro: “Quando avrete innalzato il figlio dell’uomo, allora conoscerete che io sono”». Così possiamo dire, ha affermato il Papa, che «Gesù si è “fatto serpente”, Gesù si “è fatto peccato” e ha preso su di sé le sporcizie tutte dell’umanità, le sporcizie tutte del peccato. E si è “fatto peccato”, si è fatto innalzare perché tutta la gente lo guardasse, la gente ferita dal peccato, noi. Questo è il mistero della croce e lo dice Paolo: “Si è fatto peccato” e ha preso l’apparenza del padre del peccato, del serpente astuto».
«Chi non guardava il serpente di bronzo dopo essere ferito da un serpente nel deserto — ha spiegato il Pontefice — moriva nel peccato, il peccato di mormorazione contro Dio e contro Mosè». Allo stesso modo, «chi non riconosce in quell’uomo innalzato, come il serpente, la forza di Dio che si è fatto peccato per guarirci, morirà nel proprio peccato». Perché «la salvezza viene soltanto dalla croce, ma da questa croce che è Dio fatto carne: non c’è salvezza nelle idee, non c’è salvezza nella buona volontà, nella voglia di essere buoni». In realtà, ha insistito il Papa, «l’unica salvezza è in Cristo crocifisso, perché soltanto lui, come il serpente di bronzo *significava*, è stato capace di prendere tutto il veleno del peccato e ci ha guarito lì».
Zaključak: Djeci govorimo o dobrom "Isuseku", mi odrasli komuniciramo drukčije.
Papa nije održao propovijed djeci u vrtiću, nego odraslim osobama. Budimo odrasli ljudi, po intelektu i vrlinama (sjetimo se i 8. Božje zapovijedi).
Krešimir
Kresimire, sad kad pogledam u kontekstu jos gore mi izgleda ovo sto je Papa govorio.
IzbrišiTumacenje koje tradicija daje citatu koji Papa visestruko ponavlja (pa cini mi se i izvrce) je sljedece:
Him (Christ) who knew no sin, (who had never sinned, nor was capable of sinning) he (God) hath made sin for us. I had translated, with some French translators, he hath made a sacrifice for sin, as it is expounded by St. Augustine and many others, and grounded upon the authority of the Scriptures, in which the sacrifices for sins are divers times called sins, as Osee iv. 8. and in several places in Leviticus, by the Hebrew word Chattat, which signifies a sin, and is translated a victim for sin. But as this is not the only interpretation, and that my design is always a literal translation of the text, not a paraphrase, upon second thoughts I judged it better to follow the very words of the Greek, as well as of the Latin text. For besides the exposition already mentioned, others expound these words, him he hath made sin for us, to signify that he made Christ like unto sinners, a mortal man, with the similitude of sin. Others that he made he reputed [sic] a sinner; with the wicked was he reputed;(Mark xv. 28.) God having laid upon him all our iniquities.(Isaias liii. 6.) — That we might be made the justice of God in him; that is, that we might be justified and sanctified by God’s sanctifying grace, and the justice we receive from him. (Witham) — Sin for us. That is, to be a sin-offering, a victim for sin. (Challoner)
(Haydock Commentary on 2 Cor 5:21)
I to mi se cini razumljivo (koliko takav misterij uopce moze biti). Bog je na Isusa svalio sve nase grijehe, on je oblicjem postao slican gresniku te zrtva za grijehe svih ljudi (ne i demona!). Isus se suoblicio s nama gresnim ljudima, pa i najtezim gresnicima da nas spasi. No ni u jednom trenutku Isus se nije ucinio slicnim sotoni i ne vidim kako se Papa usudjuje napraviti takav korak za koji nikad nisam cuo da je ijedan svetac ili crkveni otac napravio.
Ima nesto duboko uznemirujuce u Papinim rijecima. Ne uznemirujuce kao kad nas potrese neki izraz iz Svetog Pisma, nego te "novosti" koje mu izlijecu u govoru vrlo cesto. Covjek se pita kako nekome katoliku koji se redovito moli, pa jos sveceniku, moze pasti na pamet da je Gospa pod krizem u sebi vikala Bogu: To su lazi! Prevarena sam!
Ili da se Presveto Trojstvo iza zatvorenih vrata prepire, a izvana daje dojam jedinstva (zamisljeno valjda kao sala)
ili da je Isus morao roditelje moliti da mu oproste avanturu u hramu itd.
Ono sto bih mogao najdobrohotnije reci je da se cesto zabuni, ali opet s druge strane kad vidimo sto recimo radi s Amoris Laetitiom i polaganim kuhanjem zadnjih par godina, cini mi se da nije bas tako zabunjiv.
Toma,
Izbriši"Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu".
Toma, po tim riječima Isus je grijeh. Kako može Bogočovjek koji je bezgrješan, neizrecivo pravedan i svet biti grijeh? Ali to ipak piše. Ne možemo to "istrgnuti" iz Biblije.
Sveti oci navode da je Mojsijev štap bio u obliku križa. Tko je visio na Mojsijevom križu/štapu? Odgevor: zmija. Što zmija *simbolizira* i čega je ona *znak*? Pročitajte ponovno moje gornje citate iz papine propovijedi s naglašenim riječima.
Ponavljam: papina propovijed je savršeno pravovjerna.
Ja ne vidim *općenito* nikakvih problema u papinim riječima. Postoji *promil* populacije koji to vidi. Ne bih želio ulaziti u raspravu o drugim primjerima. Zašto? Jer ne želim vrijeđati Vašu ni ičiju inteligenciju da se na internetu ne mogu pronaći odgovarajući izvornici papinih riječi.
Oni koji *svjesno* izvrću papine riječi, imat će svog Suca. Neka im Bog bude milostiv.
Krešimir
Kresimire, jasno mi je da se necemo sloziti. Volio bih kad bi mi dali jednog sveca koji je koristio takav izraz. Rijeci sv. Pavla znaju biti nerazumljive i upravo zato nam treba svjedocanstvo tradicije da nam ih protumaci. Ja sam zato i naveo gore ono sto sam procitao.
IzbrišiOvo samovoljno zakljucivanje na osnovi poveznice tri epizode (zmija u vrtu, zmija na stapu, Krist na krizu, dakle Isus je postao djavao) mi je jako neoprezno i lose. Ako su sveti oci toliko govorili o sva tri trenutka, zasto nijedan nije koristio istu sliku i rijeci kao papa Franjo?
Toma,
Izbrišia da upitamo "Istočnjake" ("naše" i "njihove") zašto njihovi biskupi nose na svojim štapovima dvije zmije i mali križić, a ne Krista raspetoga?
Jesu li oni "sotonisti" ili ima druga "priča"?
Toma, kao što znate razlikovati doslovno značenje od simbolike kad je u pitanju Pretvorba, nemojte se praviti da u gornjem ne znate razliku.
Papa u propovijedi ponavlja i naglašava: "simbolo", "segno", "segnale".
Ponavljam: papa u svojoj propovijedi ne govori djeci. Izvorni tekst je dostupan. Internet je otvoren. Jedan promil čitatelja koji misli da papa mora govoriti kao mališan s mališanima neće razumjeti. Ostali hoće.
Krešimir
Papa kao deklarirani modernista koji kaže da nema više netrag , iz svoje škrinje vadi stalno nešto novo jer onda više ne bi bio modernist niti bi bio aktuelan. Gospodin Isus na Očevu želju da otkupi nas grješne ljude pristaje biti žrtva za nas , jedina potpuna koju Otac prihvaća . Krist se nije uđavolio ,ali se itekako utjelovio po Duhu Svetom pod krilom VazdaDjevice Marije . Postao čovjekom , On je čovjek i Bog. Svaki onaj koji visi na drvetu križa je proklet , dakle bio je i proklet da bi mi bili blagoslovljeni. Učinio je sebe grijehom i sve je naše grijehe ponio na križ. Poderao je zadužnicu i u Isusu smo otkupljeni i spašeni. Isus je postao čovjekom , a ne đavlom. Ako je Bog duh , a i demoni odnosno đavli su duhovna bića , nikako se nije za njih utjelovio jer oni nemaju tijela. Kako su đavli nesumnjivo svi prokleti tako i su i ljudi prokleti po prvom čovjeku. Isus Krist je svojom Mukom i Smrću na križu otklonio to prokletstvo i Otac je prihvatio tu žrtvu čemu je dokaz što Ga je Uskrisio . Zato kaže na drugom mjestu da smo novi u Kristu Isusu . Papa se sam upecao na udicu modernizma jer se ne drži Pisma ni predaje Otaca nego hoće ići iznad Kristovog nauka i uvesti novine koje nigdje ne pišu.
IzbrišiRobelar
Kresimire, zmija u Edenskom vrtu je simbol djavla (koji se moze ocitovati kao zmija, ali i kao covjek i kao andjeo svjetla itd.), mjedena zmija na Mojsijevom stapu je praslika Krista na krizu. Kako iz tih podataka dolazite do "Isus je postao djavlom" (ili simbolom, ali u tom slucaju sto je simbol cega Isus djavla ili djavao Isusa, ni jedno nema smisla)?
IzbrišiIstocni biskupi sa svojim zmijama na stapu ocito simboliziraju ovu Mojsijevu vezu, pitajte vi njih da li je neki od istocnih otaca preskocio zmiju i Isusa usporedio sa sotonom?
Inace, slazem se s M.P. da je dobro rasvijetliti ovakve izjave.
IzbrišiMeni je koliko-toliko jasno da je Isus na krizu pobijedio staru zmiju - djavla i kako kaze predslovlje svetog kriza, odnosno poznati himan, da onaj tko je na drvu pobijedio bude na drvu i pobijedjen.
Ali nije mi jasna (i zato vas i molim za neke svetacke reference koje bi to razjasnile) ta Franjina verzija ponistenja. Isus je smrcu pobijedio smrt, iskusio je smrt da bi uskrsnucem dokinuo njezinu vlast. Ali Isus nije postao djavlom da bi djavao bio razapet na krizu i da ga na taj nacin pobijedi. Isus je postao covjekom i preuzeo na sebe *covjekovu* pobunu i grijeh da kazna koju je Isus primio bude pomirnica i okajnica na korist svakom ljudskom bicu.
"Our Lord, who came in the likeness of sinful flesh, is rightly portrayed as the bronze serpent because as the bronze serpent was the same as the fiery serpents except that it contained no poisonous or hurtful fire, and when it was raised up it healed those bitten by serpents, so also the Redeemer of humankind clothed himself not in sinful flesh, but in the likeness of sinful flesh, in which, by suffering death on the cross, he delivered those who believe in him from all sin and even from death itself."
Izbrišihttp://liturgy.slu.edu/HolyCross091414/theword_journey.html
Naučitelj Crkve sv. Beda Časni
Iz Istočne liturgije:
“Moses lifted the serpent up on a tree, symbolizing Thee, O Jesus, voluntarily lifted up on the Cross” (Canticle 9, troparion 1, Canon for Wednesday of the third week of Great Lent).
Krešimir
Sad sam vidio da je izasao i novi Soccijev clanak u kojem pojasnjava svoje misljenje. Neovisno o njemu, meni je bas kad sam gornje rijeci pisao pala na pamet ista stvar koju i Socci navodi, ovo sto Papa govori zvuci upravo kao gnosticka, a ne krscanska egzegeza.
IzbrišiKresimire, ovo sto sv. Beda Casni kaze je predivno kao sto je i ovaj tropar iz bizantske liturgije, ali ne vidim gdje je ovdje sotona!
IzbrišiKrešimir "Nadalje, netko tko ne može kontrolirati mržnju, čita samo poneku riječ i slaže monstruozne konstrukcije.
IzbrišiNisi ti kriv što ti je intelekt ograničen."
Bravo! Konačno da je netko stvari postavio na svoje mjesto! Dosta je tog zlonamjernog tumačenja! Sjetite se kolike su monstruozne konstrukcije izveli iz onog "Se una persona è gay e cerca il Signore e ha buona volontà, ma chi sono io per giudicarla?" Dobri i najmilosrdniji papa je pod "gay" mislio na "sretne" ljude, a sjetimo se što je sve iz toga podlo iskonstruirano.
S.H.
Krešimire,
Izbrišisuočite se sa stvarnošću. Nešto nije u redu. Krist "è fatto diavolo"? Ovo se ne može opravdati niti objasniti. Papa Bergoglio polako pomiče granicu onoga što se smije reći. Nepojmljivo postaje općeprihvaćeno. Bi li vam itko prije 100 ili 1000 godina vjerovao da će jedan Petrov nasljednik 'poučavati' vjerne o koprofiliji, koprofagiji, pričati viceve o Bogu, itd.
F
Jos o ovoj temi.
IzbrišiOve nove Papine izjave zbilja su strašne. Kriza u Crkvi prelazi "granicu podnošljivosti"(Robert Spaemann).
OdgovoriIzbrišiMeđutim....
Ne smijemo zaboraviti da nečastivi uvijek lovi u mutnome. On će preko svojih iskoristiti ovu krizu kako bi reakciju usmjerio u krivom smjeru i u svoju mrežu uhvatio što je moguće više ljudi.
Onomu tko kritizira Papu, osobito tko baca drvlje i kamenje, odmah izmjerite puls crkvenosti.
U biti, najprije pogledajte je li normalna osoba. Onda crkvenost i nakane.
Nekim filopravoslavnim bolesnicima ovo je čas iznijeti svoje shizmatičke bljezgarije. Isto tako i heretičnim protestantskim sektašima te onim jadnicima koje je zavela Knjiga istine, demonska podvala.
Prava reakcija treba uslijediti. Ali nju treba voditi Duh Sveti, a Njegov utjecaj na osobe i pokrete ne može se previdjeti.
Jedina prava Crkva jest ona koju vodi Petrov nasljednik. Sve ostalo su sekte. Ne znači da mu trebamo biti poslušni u onome što se protivi vjeru i moral, ali ne možemo smišljati model Crkve bez pape.
Kikii
U ovoj sam korizmi postio od pape Franje. Ali ovakve njegove izjave bilo bi korisno što bolje rasvijetliti. Korisno i za njega. "Ispadu" dvanaestogodišnjeg Isusa, "razočaranoj" Mariji pod križem i Isusu koji je "sebe učinio đavlom" mislim da treba pribrojiti "raskajanog" Judu, šalu o raspeću ("Papa Franjo o životu i vjeri") i sv. Pavla koji se "hvali svojim grijesima" (eshatološka promjena paradigme, pročitao sam na katholisches.info). Sve to spada u isti Franjin kompleks. Kompleks ukidanja grijeha i pakla? Kompleks sumnje u Isusovo božanstvo? A zanimljivo je da je nedavno Remnant objavio članak u kojemu se autor zgraža da je Franjo rekao da je Isus radi nas postao grešnik. Franjo to nije bio rekao, nego se radilo o pogrešnom engleskom prijevodu njegovih riječi koje su bile u skladu Pavlovim riječima. Sad kao da je to natkompenzirao.
OdgovoriIzbrišiM. P.
U redu. Ako se ova posljednja izjava uspije nekako opravdati, ja se pitam: što u vremenu nakon Franje sa svim njegovim izjavama?
OdgovoriIzbrišiU budućnosti će se svatko moći, praktično za svaku novotariju pozivati na njega?!
Prenaivno je vjerovati da će doći nasljednik koji će malo popraviti stvari i smiriti tenzije, a isticati njega kao zaštitnika marginaliziranih i zaboravljenih i riješen problem.
Bjelodano je da postoji lom: između pretkoncilskog i pokoncilskog doba. Franjo je toliko uzburkao cjelokupnu crkvenu javnost da će se zbilja morati tražiti ozbiljnija rješenja koja uključuju reviziju Koncila i povratak Tradiciji i pravovjerju, pri čemu se ne možemo zaustaviti na vremenu od 2013.-2017. Jasno i glasno se mora progovoriti o neomodernizmu koji pustoši od kraja pedesetih godina prošloga stoljeća.
Pri tome se prvi dan, uz komuniste i masone, treba ekskomunicirati neokonzervativce koji svojom papolatrijom u najgorem smislu ometaju povratak Tradiciji.
Kikii
"U redu. Ako se ova posljednja izjava uspije nekako opravdati, ja se pitam: što u vremenu nakon Franje sa svim njegovim izjavama?"
IzbrišiOva aktualna izjava je u moru nocnih mora samo mala kapljica..Ne znam sto sa svim izjavama.
"A Chronological List of Quotes and Headlines"
Neke su mozda prenapuhane, ali vecina je zalosna.
https://thewildvoice.org/pope-francis-chronology-perspective/
Thulsa Doom. Ofiti, naseni, zmijska braća, Julijan Jelenić ih zove zmijinovci. "Zmija bi se čuvala u ormaru ili kakvoj pukotini, odakle bi se u stalno vrijeme pjevom izvabljivala na stol, na kome bijaše postavljen hljeb. Izakako bi zmija oblizala hljeb, prisutnici bi ga lomili i među sobom dijelili. Pri tome bi se zmiji klanjalo i ljubilo je se. I to zmijinovci smatrahu pravom žrtvom." ("Povijest Hristove Crkve", I., str. 101.)
OdgovoriIzbrišiM. P.