Silvestrovo 2015.

U protekloj godini (1.1.2015.-29.12.2015.):

Kratki izlet i misa u Ljubljani

Premda je liturgijski sekretarijat Zagrebačke nadbiskupije faktički zabranio tradicionalnu misu u našoj omiljenoj crkvici, to ne znači da se misa bl. Alojzija Stepinca, sv. Leopolda Mandića, sv. Marka Križevčanina, sv. Nikole Tavelića, bl. Augustina Kažotića i drugih hrvatskih svetaca ne celebrira bilo privatno bilo javno u crkvama i dvoranama na nekadašnjem području ove velike biskupije.

U katoličkim zemljama u našem okruženju tradicionalna sveta misa je dostupnija vjernicima. Naši zapadni susjedi Slovenci blagoslovljeni su s nekoliko redovitih tradicionalnih misa. Njihov marljiv rad i molitve okrunjeni su nedavnim posjetom biskupa Athanasiusa Schneidera koji je pjevao pontifikalnu misu (1,2) i održao predavanje.

Jednom mjesečno misa se organizira u crkvi sv. Roka u Ljubljani, a o terminima idućih misa možete se informirati preko bloga Ad Dominum. Nekolicina članova Društva Benedictus zaputila se tim povodom jučer preko schengenske granice.

Detalji s polnoćke

(nije se prodavala)

Propovijed iliti glazbena meditacija (početak):

Nastavak priče: 1, 2.

***

Teško je nosati sveto posuđe u štiklama:

Razmatranje za Božić

Pastiri se klanjaju djetešcu Isusu

Uputi se danas, dušo moja, duhom s betlehemskim pastirima k Isusovim jaslicama, i predoči si živo te uboge ljude, kako oni što sa svetom znatiželjom i začuđenjem, što opet s dubokim strahopočitanjem i veseljem promatraju božansko djetešce, te napokon i nehotice pred njim padaju na svoja koljena i klanjaju mu se. Pa imaš li tu sliku živo pred očima, tad razmišljaj o:


1) tvrdoj vjeri tih pastira. Pred njima leži djetešce povito u pelene, dršćuć od zime, i tako slabo i ubogo kako svako drugo dijete. Po vanjskom izgledu ne nalaze oni veliku razliku među pastirskim i Marijinim božanskim djetešcem. Ali što ne vidi tjelesno oko, to je vidjelo oko vjere. U ovoj vjeri potaknutoj u njihovom srcu, riječju i sjajem anđela, vide oni u jaslicama Boga, pa mu se u poniznosti i strahopočitanju klanjaju. Kamo sreće, dušo moja, da i ti uvijek živo vjeruješ kao ovi betlehemski pastiri, pa ne bi tako hladno, tako rastreseno stajao pred jaslicama svetohraništa. Zato probudi danas tvrdu vjeru, pa će i tvoje klanjanje pred Oltarskim Sakramentom biti mnogo pobožnije i vatrenije.


2) Promatraj kako pastiri sa sve većim milinjem i blaženstvom, ljubavlju i pobožnošću promatraju božanstveno djetešce. Predoči si živo kako im pokazuje Marija djetešce, kakove ugodne i pobožne razgovore izmjenjuju među sobom o djetešcu i o anđeoskom pjevanju. Promatraj taj nečuveni prizor, kako se naime ovi dobroćudni ljudi s tim blaženim djetešcem posve pouzdano razgovaraju, i kako ga opet sa svetim strahopočitanjem gledaju, pa ćeš imati sliku i primjer kako se prama ovom božanstvenom djetešcu imaš ti vladati kad mu se moliš u presvetom Oltarskom Sakramentu. Ali jao! kako je do toga još daleko! Gdje je onaj lijepi sklad među poniznom povjerljivošću i svetim strahopočitanjem, kada klečiš pred jaslicama? Promatraj danas uzrok toga pomanjkanja i sredstva kojima bi se taj uzrok dao otkloniti.

3) U štalici u kojoj su se pastiri klanjali Isusu živio je sv. Jeronim 38 godina. Čuj i primi k srcu na koncu ovog promatranja način kojim je ovaj sv. Otac umio povjerljivost i strahopočitanje, ljubav i klanjanje sjediniti kad se promatrajuć družio s božanskim djetešcem. Koliko god puta sam, veli on, gledao ovo mjesto, u kojem se moj Spasitelj rodio, uvijek sam se s njime slatko razgovarao. O moj Isuse, reknem, na kako tvrdoj postelji ti ležiš radi mojega spasenja, kako da ti to platim? Pa mi se čini kao da djetešce odgovara: Ništa ne tražim, nego da samo pjevaš: Slava Bogu na visini! Ja nato reknem: O dragi moj! moram ti štogod dati; dat ću ti sve svoje blago. Al mi ono odgovara: Moje je nebo i zemlja, ja ništa ne trebam, nego daj to blago ubogim, pa ću smatrati kao da si meni dao. Ja nastavim: Rado ću to učiniti, ali moram i tebi štogod dati, ili ću od žalosti umrijeti. Djetešce odgovara: Kad si tako darežljiv, kazat ću što ćeš mi dati: daj mi svoje grijehe, svoju zločestu savjest i svoju osudu. Ja rekoh: Što ćeš s tim? A djetešce veli: Ja ću ih uzeti na svoje rame, to bo je moje gospodstvo, moje slavno djelo, jer hoću da tvoje grijehe nosim i odnesem. Nato ja starac zaplačem i reknem: Djetešce, ah, ljubezno djetešce, kako si me ganulo, uzmi što je moje, a daj meni što je tvoje, tako sam oslobođen svojih grijeha i siguran o svom vječnom spasu. Tako se sv. Jeronim družio s djetešcem Isusom – a kako ti, dušo moja?

O. Augustin Marija Ilg, svećenik bavarske kapucinske provincije: "Duhovna razmatranja o životu, nauku i muci Isusa Krista za sve dane crkvene godine", 
1. svezak, str. 79. – 81., na hrvatski prenio o. Ivo Rodić, svećenik hrvatske franjevačke provincije, Tiskara Platzerova, 1909.

Blagoslovljen vam bio Božić!

(brevijar Hague, KB, 76 J 18, lijevo himan, desno Iz 9)

Vječni, nevidljivi, nepojmljivi i bestjelesni Sin Božji, počelo od počela, svjetlo od svjetla, izvor života i besmrtnosti, odraz vječnog Božjeg pralika, neuništivi pečat i u svemu savršena slika Očeva, Očeva svrha i smisao spustio se do sebi slična stvorenja, utjelovio se poradi čovjeka, uzeo je razumsku dušu poradi moje duše i sve ljudske slabosti osim grijeha, da svojom sličnošću očisti čovjeka sebi slična. Začeo se od Djevice koju je Duh Sveti u duši i u tijelu obdario divnom čistoćom. Trebalo je naime da se i rođenje počasti i djevičanstvo istakne. Bog se pojavio u ljudskoj naravi i postao jedno od dvije suprotnosti, od tijela i duha. Duh je poklonio tijelu božanstvo i tijelo ga je primilo.

On koji druge obogaćuje sam postade siromašan, uze na se moje siromašno tijelo da mene obogati svojim božanstvom. On pun slave sebe poništi, za kratko vrijeme liši se slave svoje da ja postanem dionikom njegove punine. Koje li je to obilje dobrote? Koja li tajna za mene? Postao sam slikom Božjom i nisam je sačuvao. A on je uzeo moje tijelo, da bi spasio Božju sliku i tijelo učinio besmrtnim. Stupio je s nama u novo zajedništvo kudikamo divnije od prijašnjega. Trebalo je da Bog uzme ljudsku narav i tako donese čovjeku svetost.

(iz Govora svetog Grgura Nazijanskog)

Sveti Toma, i naše molitve usliši!

Sveta Brigita hodočastila je dva puta u Ortonu kako bi se molila pred moćima sv. Tome Apostola. Za prvog posjeta žarko je molila da zadobije relikviju sv. Tome koji joj se ukazao i rekao da se ponovno vrati na isto mjesto, pa će joj uslišiti želju. Kod drugog posjeta najprije joj se ukazao Gospodin koji je potvrdio "kao što su tijela apostola Petra i Pavla u Rimu, tako su i relikvije sv. Tome, moga apostola, u Ortoni". Zatim se pojavio sv. Toma koji je rekao "sada ću ti dati blago koje si dugo željela". Kćer sv. Brigite koja je svjedočila na njezinoj beatifikaciji daje opis čudesnog događaja. U tom trenutku vidjela je kako se iz sarkofaga koji je bio čvrsto zatvoren i nitko ga nije dirao odvojio jedan komadić kosti sv. Tome i spustio u ruke sv. Brigiti. Danas se ta relikvija čuva u bazilici Santa Croce in Gerusalemme u Rimu. (izvor)

Razočarani ste vi koji ste nešto očekivali

Na bitno.netu objavljen je još jedan članak u kojemu se među ostalim kritiziraju stajališta tradicionalnih katolika o papi Franji. Čini mi se da se mladi isusovac koji je autor članka ovoga puta nije tako potrudio kao u zadnjem svom tekstu koji sam spomenuo na ovom blogu. Prošli put nam je objašnjavao kako "ispravno čitanje završnog dokumenta Sinode može jedino potvrditi nepromijenjeni nauk i praksu Crkve". Ovoga puta odlučio je krenuti nešto bliže srži problema, onome što u naslovu naziva "slabostima pape Franje pod (ne)milosrdnom kritikom konzervativnih katolika". Teza članka se, dakle, postavlja od samog naslova. S jedne strane vidimo dobrostivog djedicu koji je okružen dječicom, slabima, siromašnima, napuštenima. Stariji čovjek koji teško diše i ponekad mu u užurbanom tempu obaveza izleti i koja nepromišljena riječ. S druge su strane konzervativci koji su morbidno preosjetljivi, histeriziraju, čovjek bi rekao da ih i blagi Papin dodir kojim ih želi pomilovati nagoni da skoče vrišteći do stropa.

Članak koji se odigrava na tako postavljenoj sceni napisan je konfuzno i nabacano. Autor se poziva na različite američke komentatore i zaklanja iza njihovih skuta. Ponekad oblikuje pokoju vlastitu kritiku, ali samo na sigurne mete, tradicionaliste, koje nitko od moćnika ne simpatizira. Kad se pak Papi iza pohvala treba pripisati neka možebitna slabost ili samo nesavršenost, uvijek su prisutni navodni znaci i ime autora originalnog citata. Razumijem ga, zasigurno u Rimu osjeća atmosferu straha i nesigurnosti koja se proširila po svim crkvenim krugovima. Znamo da Papa ne zaboravlja sitnice, a premda se on neće baviti tako malom ribom (mada za njega nijedan telefonski poziv nije prebanalan), dvorjana koji mu se žele dodvoriti na bilo koji način nikad ne manjka.

Prvi protivnici pape Franje koji se u članku navode su tzv. američki konzervativci, ljudi bliski republikanskoj stranci. O njima nemam što za reći jer niti ih pratim, niti podržavam. Oni koji su se zalagali za rat u Iraku, slobodno svjetsko tržište i slične stvari uopće me ne zanimaju.

Ako se papa Franjo želi baviti temama poput imigracije, ekologije, nezaposlenosti mladih i sličnih problema, meni se čine da su dvije primjedbe sasvim na mjestu. Prva je da se treba dobro ograditi od onih sila koje danas u svijetu takve teme promiču. Papa se zalaže za imigraciju, a ne spominje da se tu radi o islamskoj najezdi, nego još brani tu sotonsku religiju. Također promiče zaštitu prirode iako su glavni svjetski pokretači iza tih ekoloških tema upravo oni koji traže kontracepciju, abortus, eutanaziju. Franjo nije ni tup ni senilan kako bismo trebali misliti, on vrlo dobro poznaje i medije i utjecaj svake svoje geste, svake olako izbačene fraze kojima ovaj pontifikat obiluje. Dakle, Papa se svojevoljno daje iskoristiti od sila koje su izravno protivne katoličkom moralnom nauku. I tu se ne radi o zaštiti ugroženih vrsta ili prejakoj klimatizaciji, nego o stvarima koje su uvijek bile neosporne, stvarima života i smrti, vječne sudbine duša.

Druga primjedba ide za time da se Papa bavi manje važnim temama koje su u svijetu ionako dobro zastupljene te imaju svoje zagovornike. Za to vrijeme uništava se moralni poredak i nebrojene duše su na putu za pakao. Papin komentar na to je "tko sam ja da sudim?" kao da je pjevač lagane glazbe, a ne Kristov namjesnik, onaj koji mora govoriti i činiti samo što ga Gospodin obavezuje. Dok tisuće kršćana umire od muslimanske sablje, Papa radosno dočekuje one koji su spremni gurnuti "supatnike" s broda da se utope jer su kršćani.

U članku se poslije američkih konzervativaca navodi druga skupina nezadovoljnika koji boluju od "kronične hipersenzitivnosti". Radi se o "doktrinarno predanim katolicima" iliti "pro-katekizam katolicima". Već bi same ove karakterizacije navele normalne ljude da se zamisle. Katolici koji su vjerni doktrini, "katekizmu" pojavljuju se kao problem. Pa što je onda Papa? Što je autor toga članka? Što su oni koji nisu u ovoj problematičnoj skupini? Kako njih možemo nazvati?

I na tom mjestu onda bez zaštite amerikanskih citata progovara u fusnoti hrvatski isusovac:

Možda zadnje očitovanje toga je peticija koja kruži na nekim tradicioalističkim stranicama da papa Franjo – doslovno – “ili promjeni svoj smjer ili se odrekne Petrove službe”. Kao nekome tko nema problema s tradicionalistima i (nadam se) nema predrasuda prema njima, čije je zvanje dozrjelo pod papom Benediktom XVI. i tko jako cijeni njegov motuproprij Summorum pontificum, neka mi bude dopušteno reći kako je ova peticija – osim što će jedini njezin učinak biti da ljudima pružiti lošu sliku o tradicionalistima – potpuno izvan granica poštovanja prema sadašnjem Svetome Ocu.

S obzirom da je hrvatski prijevod peticije objavljen najprije na mom blogu, slobodan sam upitati autora, u čemu se točno sastoji taj izlazak "potpuno izvan granica poštovanja prema sadašnjem Svetome Ocu"? Sveti je Otac već spominjao svoju mogućnost umirovljenja, njegov prethodnik je pokazao da je to realna opcija. U tekstu peticije nabrajaju se samo neki problematični aspekti trenutnog pontifikata. Zašto je onda nerealno uputiti takvu peticiju. Pri čemu, jasno, nitko i ne očekuje, da će Papa Franjo odstupiti. To bi bilo veliko čudo, ali smisao je peticije ionako više u tome da se običnim vjernicima izloži jasan nauk, da ih se spasi od onoga što se u članku posprdno naziva hiperventilacijom ili još gore izlaganja očaju, otpadanja prema kojekakvim lažnim objavama ili nezainteresiranosti za Crkvu. Meni se tekst peticije čini i više nego pristojan, mjestimično čak preblag, ali bolje da je tako.

Autor ne navodi zamjerke samom tekstu peticije, nego svoje negativno mišljenje potkrepljuje osobnim vjerodajnicama, on "nema problema s tradicionalistima", "nema predrasuda prema njima", "zvanje mu je dozrelo pod Benediktom XVI." i "jako cijeni motuproprij Summorum Pontificum". Prve dvije točke su preopćenite (ne bi pljunuo na tradicionalista kad ga vidi na ulici?), treća je potpuno nevezana uz temu, pa ću samo zamoliti pojašnjenje zadnje. U čemu se očituje jako cijenjenje motuproprija umirovljenog pape? Znači li to kako možemo očekivati da kad budete zaređeni nećete odbiti molbu celebracije po starom obredu? Zaista lijepo od vas! Onda ćete upoznati što znači neprijateljstvo prema svetom.

U zadnjem odsjeku članka naslovljenom "Neispravan i ispravan odgovor", donosi se na žalost kao i u čitavom članku, samo karikirani neispravni odgovor. Osoba koja se pjeni na ustima, iz ušiju joj kipi para dok prosipa prostote na račun Pape. Svakako, nemojte se tako ponašati. Ispravan odgovor nudi nam se u jednoj rečenici "A svece se, osim kad su pali, uvijek prepoznavalo po njihovom miru." Vrlo dobro! A što kažete ako se primjerice mirno prenese što je Papa zadnje rekao ili učinio i uz to navede provjereni katolički nauk? Je li to još dopušteno? Smireno iznijeti probleme i pokušati predložiti način njihova rješavanja, uzdajući se uvijek u prvenstvo Božje milosti. Nešto kao u peticiji upućenoj papi Franji?

Gostujući autor - Peticija papi Franji

Hitan poziv papi Franji
da ili promijeni smjer ili se odrekne Petrove službe

rtf / pdf

Peticiju možete potpisati ispod originalnog članka.

Venez, divin Messie

Potaknut temom današnje nedjelje Gaudete sažetom riječima sv. Pavla iz ulazne pjesme "Radujte se u Gospodinu uvijek! Opet kažem: Radujte se!" odlučio sam sa čitateljima podijeliti jednu lijepu adventsku pjesmu koju sam prvi put čuo prije desetak godina na tradicionalnoj misi u Francuskoj. Smatrao sam da uz ovolike ružne vijesti koje stižu iz Rima (a i iz Hrvatske) treba postojati poneki post koji će nas obradovati i neće se baviti negativnostima koje nas okružuju. Tražeći na internetu snimku ove pjesme ubrzo sam naišao na željenu melodiju, no s riječima potpuno drugačijim od onih kojih se sjećam i koje ponekad pjevušim prema pjesmarici koju su izdali transalpinski redemptoristi, a ja sam je zaplijenio od brata Marka.

Izgleda da je drugovatikanska reformacija svojim "proljetnim" vjetrom opustošila i ovu pjesmu te ostavila za sobom tipičnu banalnost. No, na tradicionalnim misama pjevaju se starije verzije ove pjesme prepune iskrene čežnje za Spasiteljem koji će nas izbaviti od grijeha, uslišiti naše žalosne uzdahe u ovoj suznoj dolini i ispuniti nadanja za nebom.

Tekst: jedna originalna verzija i moderna verzija; nešto drugačija reparticija i tekst originala.

tekst

tekst ispod videa

Svašta

Danas je objavljen novi vatikanski dokument kojim se odbacuje misionarska djelatnost prema Židovima, naglašava da je za njih i dalje na snazi starozavjetni savez te da teološki pristup po kojemu je Crkva zauzela mjesto i obećanja koja je do novog saveza imala sinagoga treba isključiti.

Crkva i sinagoga s katedrale u Strassburgu iz 13. stoljeća

sinagoga i Crkva prikazane na skulpturi koju je nenajavljeno blagoslovio papa Franjo 

tijekom svoga posjeta Philadelphiji ove godine  

***

Godine 1966. biskup dr. Dragutin Nežić ustanovio je “Zajednicu župskih sestara” za Istru.

Iako ne nose šlajer...

Iako je očito da zajednica ide prema kraju, župske sestre u Istri ne očajavaju, nego i dalje revno mole za potrebe mjesne Crkve te ograničenim snagama pridonose župi u svojem susjedstvu budući da svećenik u Novake dolazi svake nedjelje iz Gologorice. »Bog zna zašto je ovako, mi redovito molimo i djelujemo koliko možemo. Ako je Bog htio da budemo samo za ovo proteklo vrijeme, mi smo puno napravile. Neka Bog učiniti svoje i ako želi da se zajednica dalje razvije, bit će tako. Mi se time ne opterećujemo. Svjesne smo da ni u drugim zajednicama nema zvanja.«

***

11.12.2015. u 15:20 - Zamoljen sam da uklonim ovu video snimku, pa ću radi mira među vjernicima privrženim tradicionalnoj misi i kao znak dobre volje to i učiniti.

Još da malo izglade fasadu...

Nekoliko fotografija light showa / kina na otvorenom kojim je u Vatikanu započeta tzv. Godina milosrđa.

Nedirnuta riznica

Sazvala nas je danas ovamo sveta Bogorodica Djevica Marija: nedirnuta riznica djevičanstva; duhovni Perivoj drugoga Adama; radionica ujedinjenja naravi; tržnica spasotvorne razmjene; ženidbena ložnica u kojoj se Riječ oženila s tijelom; oživljena kupina naravi što je oganj božanskog porođenja ne sažeže; onaj odista lagan oblak koji je, utjelovljena, nosio Onoga što stoluje nad kerubinima; prečisto runo, s neba orošeno, iz kojega je pastir na sebe obukao ovcu!

Marija, sluškinja i majka, djevica i nebo, jedini most Boga k ljudima! Strahopočitanja dostojan tkalački stan božanske rasporedbe spasenja, na kojemu je na neizreciv način izatkana haljina ujedinjenja: tkalac je njegov bio — Duh Sveti; prelja — odozgo osjenjujuća sila; vuna — drevno Adamovo runo; osnova — neokaljana od Djevice uzeta tjelesna put; čunak — neizmjerna milost nositeljice; a majstor — Riječ što po slušanju uniđe!

(iz Homilije Prokla Carigradskog o Bogorodici)

Put kojim su krenuli

Teolog zagrebačkoga nadbiskupa Franje Šepera bio je prof. dr. Tomislav Šagi-Bunić. Rekao je: »Nadbiskup Franjo Šeper ide u pedeset koncilskih otaca, ključnih i središnjih.« Profesor Šagi je živio Koncil kao Šeperov teolog. Živio ga je po povratku iz Rima u domovinu. Živio ga je do zadnjeg daha. On koji je izučavao koncile Crkve kao teolog znao je itekako što je koncil. Nastavio je biti koncilski teolog i kad je Drugi vatikanski koncil završio. Pisao je u Bogoslovskoj smotri, javljao se u Glasu Koncila, propovijedao s barokne Znikine propovijedaonice u zagrebačkoj katedrali, govorio na tribinama i nadasve na fakultetskim predavanjima. Složio je svoje koncilske teme u knjigu. Ali, kakav naslov dati knjizi. Javljale su se razne inačice. Upitan što zapravo knjigom želi reći, Pater Šagi je rekao: »Da drugoga puta nema.« Izvrsno. Zaključili su, da to bude naslov knjige. I doista izašla je knjiga: Ali drugog puta nema. Netko se je našalio s izašlom knjigom i načinio karikaturu. Pater Šagi vozi kao kočijaš kočiju. U kočiji nadbiskup zagrebački Franjo Kuharić. Nalaze se pred provalijom. Nadbiskup Kuharić upozorava Patra Šagija na provaliju. A Pater Šagi mu odgovara: »Ali drugog puta nema.«

Pater Šagi bio je zaljubljenik Koncila.

(Ivan Golub, Moja sjećanja na Tomislava Šagi-Bunića - patra Šagija, Bogoslovska smotra, 85 (2015.) 1, str 192.)

Papa Franjo: Bog je otac i majka

Ako jezik uobličen s gledišta čovjekove tjelesnosti izriče da je majčinska ljubav urezana u sliku Božju, istodobno vrijedi i to da se Boga nikada ne označava i ne oslovljava kao majku ni u Starom ni u Novom zavjetu. "Majka" je u Bibliji slika, a ne naziv za Boga... Majke-božice, koje su okruživale izraelski narod, kao i Crkvu Novoga zavjeta, pokazuju sliku odnosa Boga i svijeta koja je posve oprečna biblijskoj slici Boga. Štovanje tih božica uvijek je neizbježno uključivalo panteističku koncepciju, u kojoj je nestajala razlika između Stvoritelja i stvorenja...

Nasuprot tomu, slika oca bila je i jest prikladna da izrazi različitost Stvoritelja i stvorenja, suverenost Božjeg čina stvaranja... No i kada ne bismo mogli navesti posve neoborive razloge, za nas ostaje normativan molitveni jezik čitave Biblije, u kojemu, kako je rečeno, unatoč velikim slikama majčinske ljubavi, "majka" nije naziv za Boga, nije način oslovljavanja Boga...

Joseph Ratzinger, Isus iz Nazareta, izd. Verbum, 2007., str. 152., 153.

Kontekst: Rorate Caeli; papin intervju (talijanski/engleski).

Ilustracija:

Kardinal Ravasi sudjeluje u poganskom štovanju "božice" Pachamame.

Duhovno i tjelesno objašnjenje

Još jedan Papin intervju u zrakoplovu. Kako ga protumačiti?

I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha u kojima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnima.

Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.

(Ef 2,1-2; 6,12)

Thank God it's only a motion picture!

Simptomi bolesti putovanja u zrakoplovu (airsickness) uključuju: poteškoće u koncentraciji, zbunjenost, dremljivost...

***

Papa Franjo nije poseban samo po tome što je prvi s takvim imenom i prvi Južnoamerikanac na toj dužnosti, nego ima i samo jedno plućno krilo.

***

Hipoksija je stanje smanjene količine kisika u stanicama i tkivu, što ima za posljedicu poremećaj u funkcioniranju organa, sustava i stanica.

Djelovanje hipoksije na organizam zavisi od brzine nastanka, težine i dužine trajanja, a karakteriziraju je: smanjenje mentalne aktivnosti; (što se ogleda kroz slabo pamćenje, zaboravnost, usporen misaone tok, pospanost, euforiju, glavobolju, mučninu) [...]

***

[B]oravak u kabini koja nije pod tlakom [...] može smanjiti razinu kisika u vašoj krvi što može uzrokovati da se ne osjećate prisebno, te oslabiti vaše mentalne i motoričke sposobnosti.