ponedjeljak, 14. prosinca 2015.

Gostujući autor - Peticija papi Franji


Hitan poziv papi Franji
da ili promijeni smjer ili se odrekne Petrove službe
rtf / pdf

Peticiju možete potpisati ispod originalnog članka.
Hitan poziv papi Franji da ili promijeni smjer ili se odrekne Petrove službe

Vaša Svetosti,

Papa Celestin V. (1294.), uvidjevši svoju nesposobnost za službu u koju je tako neočekivano, on, pustinjak Petar da Morrone, bio izabran te videći tešku štetu koju je njegovo loše upravljanje prouzročilo, odrekao se papinstva nakon samo pet mjeseci vladavine. Papa Klement V. proglasio ga je 1313. godine svetim. Papa Bonifacije VIII., otklonivši svaku dvojbu o valjanosti Celestinova iznimna papinskog čina, potvrdio je zanavijek (ad perpetuam rei memoriam) da "rimski prvosvećenik može slobodno dati ostavku".

Sve veći broj katolika, među njima i kardinala i biskupa, počinje shvaćati da Vaš pontifikat, također rezultat neočekivana izbora, isto tako nanosi tešku štetu Crkvi. Više nije moguće nijekati da Vam nedostaje i sposobnosti i volje da činite ono što je Vaš prethodnik opravdano napomenuo da papa mora činiti: "stalno obvezivati sebe i Crkvu na poslušnost Božjoj Riječi, nasuprot svakom pokušaju njezine prilagodbe ili razvodnjavanja i svakom obliku oportunizma".

Upravo suprotno, kako pokazuje priloženi libellus, pružili ste mnoštvo znakova zabrinjavajućeg neprijateljstva prema tradicionalnome crkvenom nauku, disciplini i običajima, kao i prema vjernicima koji ih nastoje braniti, dok ste bili zaokupljeni socijalnim i političkim pitanjima izvan nadležnosti rimskog prvosvećenika. U skladu s time neprijatelji Crkve neprestano se naslađuju Vašim pontifikatom, uzdižući Vas nad sve Vaše prethodnike. Toj zapanjujućoj situaciji nema usporednice u povijesti Crkve.

Prošle godine, govoreći o ostavci pape Benedikta XVI., Vaša Svetost izjavila je da biste učinili isto kad biste se osjećali nesposobnima za obnašanje papinske službe. Na prvu godišnjicu Benediktove ostavke pozvali ste vjernike da Vam se "pridruže u molitvi za Njegovu Svetost Benedikta XVI., čovjeka velike hrabrosti i poniznosti".

S nemalim strahom, pod pogledom Onoga koji će nam svima suditi u Posljednji dan, mi, Vaši podložnici, s poštovanjem upućujemo Vašoj Svetosti peticiju da za dobro Crkve i za dobrobit duša promijenite smjer. U protivnom, zar ne bi bilo bolje Vašoj Svetosti da se odrekne Petrove službe nego da predsjeda nečim što prijeti katastrofalno narušiti integritet Crkve?

S tim u vezi preuzimamo riječi svete Katarine Sijenske, crkvene naučiteljice, iz njezina glasovitog pisma papi Grguru XI., kad je od njega zatražila da ispravno usmjerava Crkvu u vremenu jedne od najvećih kriza: "Budući da Vam je Bog dao vlast i Vi ste je prihvatili, morate se poslužiti svojom snagom i moću. Ako nećete da se njima poslužite, onda bi Vam bilo mnogo bolje odreći se onoga što ste prihvatili."

Marijo Pomoćnice kršćana, moli za nas!

U Kristu odani Vam: Christopher A. Ferrara, Michael J. Matt, dr. John Rao, prof. Brian McCall, Elizabeth Yore, Timothy J. Cullen, Chris Jackson, Michael Lofton, o. Celatus, Connie Bagnoli, Susan Claire Potts, Robert Siscoe, John Salza, Vincent Chiarello, John Vennari...


Libellus

Vaš prethodnik Benedikt XVI., sjedajući prvi put na Petrovu stolicu, podsjetio je katoličke vjernike da "papa nije apsolutni monarh, čija bi mišljenja i želje bili zakon. Naprotiv, papina je služba jamstvo poslušnosti Kristu i njegovoj Riječi. Stoga papa ne smije naviještati vlastite ideje, nego mora stalno obvezivati sebe i Crkvu na poslušnost Božjoj Riječi, nasuprot svakom pokušaju njezine prilagodbe ili razvodnjavanja i svakom obliku oportunizma."

Dosadašnji tijek Vašeg pontifikata prisiljava nas da javno ustvrdimo da ste podcijenili narav Petrove službe, zloupotrebljavajući je na način koji Crkva nikad prije nije vidjela. Ovdje iznosimo Vašoj Svetosti glavne probleme koji su izazvali uzbunu u svim crkvenim slojevima i potaknuli nas na ovu peticiju.

Prvo, umjesto stalni crkveni nauk glede Božje Riječi, Vi ste ustrajno naviještali vlastite ideje, u propovijedima, na konferencijama za novinare, u neslužbenim opaskama, u intervjuima, raznovrsnim govorima i osebujnim čitanjima Svetog pisma. Te ideje, u rasponu od uznemirujućih do bjelodano nepravovjernih, dobro predstavlja Vaš osobni manifest "Evangelii gaudium". Taj spis sadrži veći broj zapanjujućih tvrdnji kakve se rimski prvosvećenik nikad prije nije usudio izricati. Među njima je i Vaš san "preobraziti sve, tako da u Crkvi običaji, načini postupanja, raspored vremena, jezik i strukture postanu prikladan kanal za evangelizaciju današnjeg svijeta više nego za njezino samoočuvanje". Nevjerojatno je da rimski prvosvećenik polazi od nepostojeće opreke između poslanja Svete Katoličke Crkve u svijetu i njezina samoočuvanja.

Drugo, umjesto da obvezujete sebe i Crkvu na poslušnost Božjoj Riječi, Vi ste opetovano obezvređivali apostolske i crkvene predaje, kao i vjernike koji ih brane. I u tom pogledu sažima "Evangelii gaudium" Vaš način razmišljanja: "Više od straha pred pogreškom nadam se da nas pokreće strah da se ne zatvorimo u strukture koje nam pružaju lažnu zaštitu, u norme koje nas pretvaraju u neumoljive suce, u navike u kojima se osjećamo mirnima, dok je vani gladno mnoštvo, a Isus nam bez prestanka ponavlja: Dajte im vi jesti."

Katolički um osupnut je prizorom rimskog prvosvećenika koji omalovažava crkveni ustroj, nauk i običaje kao da su puke strukture, pravila i navike koji ljude lišavaju duhovne okrepe i ostavljaju da skapaju pred crkvenim vratima. Usuđujete se tako govoriti s obzirom na istu onu Crkvu koja je izgradila i preobrazila čitave civilizacije, iznjedrila bezbrojne svece, redove, svećenička i redovnička zvanja i karitativne ustanove za spasenje duša i za neusporediva djela tjelesnog milosrđa.

U isto vrijeme tako ste često ismijavali vjernike koji brane crkvene predaje da je jedan promatrač sastavio "Malu knjigu uvreda" od mnogih primjera toga nezapamćenog verbalnog nasrtaja jednog pape na vlastite podložnike. Ovo su neki od epiteta kojima ste bez ustručavanja obasipali vjerne katolike: fundamentalisti, farizeji, pelagijanci, trijumfalisti, gnostici, nostalgičari, površni kršćani, šačica izabranih, moralistički mudrijaši, uniformisti, oholi, samodovoljni, intelektualna aristokracija, kršćanski šišmiši, koji pretpostavljaju sjene svjetlu Gospodinove prisutnosti.

A ipak, ni jednu jedinu oštru riječ niste izrekli protiv otvorenih neprijatelja vjerskog nauka ni protiv seksualnih nastranika koji su preplavili katoličku crkvenu hijerarhiju. Naprotiv, izjavili ste: "Tko sam ja da sudim?" o homoseksualcima među svećenstvom, posebice o zloglasnom svećeniku homoseksualcu kojeg ste postavili da upravlja Vašim vlastitim kućanstvom i koji pokazuje odbojnu prisnost s Vama osobno. Primali ste seksualno zastranjele, među njima i transseksualce i homoseksualce, u javno razglašene audijencije, koje ste dogovarali osobno telefonom. Rehabilitirali ste i čak nagrađivali uglednim imenovanjima teologe oslobođenja ušutkane i suspendirane od dvojice Vaših neposrednih prethodnika, promicatelje homoseksualnosti i crkvene dostojanstvenike koji su prikrivali seksualna zlodjela svećenika homoseksualaca.

"Evangelii gaudium" prikladno sažima taj otvoreni prezir – bez primjera u povijesti papinstva – s kojim gledate na branitelje doktrinarne i liturgijske ispravnosti. Vi ismijavate "razmetljivu zaokupljenost liturgijom, vjerskim naukom i ugledom Crkve" te brže-bolje spočitavate tradicionalistički nastrojenim katolicima "nebrigu o stvarnoj važnosti evanđelja za vjerni puk Božji i za konkretne potrebe današnjice", okrutno ih i nepravedno karikirajući da su ljudi koji bi sveli Crkvu "na muzejski izložak ili na nešto što je u vlasništvu malobrojnih izabranika".

Vaš prezirnički mentalitet u tom pogledu uvelike je razotkrilo poniženje malog ministranta objavljeno svijetu i ovjekovječeno na internetu. Dok je u molitvenom položaju, sklopljenih ruku, stajao na ulazu u Vatikanske špilje, koje ste došli posjetiti, Vi ste mu razdvojili ruke i podrugnuli se rekavši: "Svezane su ti ruke? Oh, izgledaju zalijepljene." Dječak je, hvalevrijedno, odmah ponovo sklopio ruke i zauzeo držanje u skladu s dostojanstvom prigode i zdravom duhovnom formacijom. No čovjek se pita kako će to javno poniženje, sada trajno dostupno cijelom svijetu, utjecati na duhovni život povodljive mladeži.

U jednoj od Vaših možda najtežih uvreda na račun vjernika "Evangelii gaudium" optužuje tradicionalističke katolike za ono što Vi pretpostavljate da je "sebeznali prometejski neopelagijanizam". Predmnijevajući njihovo unutarnje raspoloženje, Vi tvrdite da se ti katolici "osjećaju nadmoćni drugima zbog svojeg obdržavanja stanovitih pravila ili zbog svoje nepopustljive vjernosti određenom katoličkom stilu iz prošlosti" – kao da naša sveta vjera sadrži "stilove" koji zastarijevaju poput mode u odijevanju. Idete čak tako daleko da izrugujete "navodnu doktrinarnu i disciplinsku sigurnost" kao "narcistički i autoritarni elitizam kojim se druge analizira i svrstava umjesto da ih se evangelizira".

Istini i pravednosti za volju, Sveti Oče, moramo reći da se čini kako ste upravo Vi provodili mnogo vremena analizirajući i svrstavajući druge te doista sudeći im – na sve veću potištenost i nelagodu svojih podložnika, koji nikad prije nisu doživjeli takvo ponašanje od rimskog prvosvećenika. A nema nikakvih znakova da to ponašanje jenjava. Nedavno, na konferenciji o svećeničkoj formaciji, rekli ste, izazvavši smijeh u publici, da se bojite "krutih svećenika. Klonim ih se. Grizu!" Čemu služi takva rugalačka retorika nego poniženju i marginalizaciji onih svećenika koji još imaju hrabrosti da beskompromisno brane nepopularne dijelove crkvenog nauka u svijetu koji vodi rat protiv Boga i njegova zakona? Nije nikakvo čudo što masovni mediji veličaju Vaš pontifikat!

Međutim, više od riječi, Sveti Oče: Vi ste ravnali pravim progonom crkvenih redova gorljivih u obnovi pravovjerja, trijezne pobožnosti, unutarnjeg života i liturgijske tradicije usred onog što je sam Vaš prethodnik opisao kao "nesreće" i "patnje" nanesene Crkvi u ime II. vatikanskoga koncila, poput "zatvorenih sjemeništa, zatvorenih samostana, banalizirane liturgije...". Po Vašem posebnom nalogu cvatući je red franjevaca Bezgrešne uništen zbog onoga što je Vaš apostolski povjerenik (poslije preminuo od moždanog udara) nazvao "nesumnjivo tradicionalističkim skretanjem". Njihove Sestre od Bezgrešne također su podložene apostolskom povjereniku, zbog "zastranjenja" koja se sastoje u navodnoj pretkoncilskoj formaciji, a to znači: tradicionalnoj liturgiji i tradicionalnom samostanskom životu, kao da su te svete stvari nekakva zaraza koju treba izbrisati iz Crkve. To su postupci diktatora potaknuti ideologijom, a ne očinskog čuvara svete crkvene baštine.

A ipak, nakon višegodišnje istrage i disciplinskog postupka na poticaj pape Benedikta XVI., pod Vašim je nadzorom Konferencija redovničkih poglavarica [SAD-a] rehabilitirana i pošteđena svake kazne usprkos svojem podupiranju abortusa, eutanazije i istospolnog braka te općepoznatom promicanju onog što je kardinal Müller, pročelnik Kongregacije za nauk vjere, nazvao "temeljnim zabludama s obzirom na Božju svemoć, Kristovo Utjelovljenje, stvarnost istočnoga grijeha, potrebu spasenja i konačnost Kristova spasiteljskog čina u vazmenom otajstvu".

Treće, u skladu sa svojim programatskim omalovažavanjem tradicionalnoga crkvenog nauka i discipline te onih koji ih brane, vodili ste i nadzirali "Sinodu o obitelji", koja je zapravo bila neprestan pokušaj razvodnjavanja i prilagodbe nezabludivoga crkvenog nauka o ženidbi, rađanju i spolnosti, radi nagodbe s buntovničkim duhom vremena i s nemoralnošću koju je othranio širom naše postkršćanske civilizacije.

U ime "milosrđa", naprednjački dostojanstvenici koji prevladavaju u krugu Vaših savjetnika, među njima i zloglasni kardinal Kasper – čije ste nazore promicali od početka svojeg pontifikata – sad proglašavaju lažnu rastavu između crkvenog nauka i iznutra s njim povezane pastoralne prakse, kao da bi Crkva mogla nemoralno ponašanje zabraniti u načelu, a prihvatiti u praksi. Kako je rekao jedan istaknuti kardinal, to je "oblik krivovjerja, opasna, shizofrenična patologija". A postala je temom Vašeg pontifikata, s obzirom na to da neprestano zazivate "milosrđe" nasuprot crkvenim moralnim zakonima, koje unizujete nazivima "uskogrudna pravila", "ograde", "zatvorena vrata", "kazuistika".

Naprednjaci koje ste osobno imenovali u sinodsko tajništvo i u sinodsko nacrtno povjerenstvo te 45orica naprednjaka koju ste, uključujući kardinala Kaspera, pridodali sastavu Sinode udružili su se u napad na nerazrješivost braka zagovaranjem pripuštanja rastavljenih i "ponovo vjenčanih" svetoj pričesti "u pojedinim slučajevima". To bi oborilo crkvenu dvotisućljetnu sakramentalnu disciplinu, ukorijenjenu u riječima samoga našega Gospodina: "Tko god otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini preljub..." (Lk 16,18) Tu disciplinu potvrdili su Benedikt XVI. i Ivan Pavao II. nasuprot prigovorima otpadnika od katoličkog nauka, predvođenih kardinalom Kasperom. Lako je uočiti da Vi želite napustiti tu disciplinu, što ste i učinili dok ste bili nadbiskup u Buenos Airesu te kad ste, čak nakon izbora za papu, telefonirali ženi u Argentini, civilno udanoj za rastavljena muškarca, da joj kažete da smije primati pričest iako je njezin "kruti" župnik rekao suprotno.

Na prvom zasjedanju Sinode, 2014., osobno ste odobrili sinodski "međuizvještaj" i naložili, prije nego što su ga sinodski oci uopće vidjeli, da se objavi svijetu. Oni ga nikad nisu potvrdili i zapravo je bio krivotvorina, očito napisana unaprijed, koja ni izdaleka nije predstavljala njihovu stvarnu suglasnost. Taj sramotni dokument poziva na napuštanje crkvene discipline "u pojedinim slučajevima" "ponovo vjenčanih" i na "vrednovanje" homoseksualne "orijentacije". Jedan odvažan crkveni dostojanstvenik nazvao ga je "crnom mrljom koja je ukaljala čast Apostolske stolice". Unatoč tome, nakon što ga je sinodska većina opravdano odbacila, Vi ste optužili "takozvane... tradicionaliste" da se "zatvaraju u pisanu riječ... i ne dopuštaju da ih Bog iznenadi, Bog iznenađenja...". Zatim ste naložili da se taj dokument razašalje biskupijama diljem svijeta, zajedno s tri paragrafa u završnom izvještaju koja nisu dobila potrebnu većinu, ali ste Vi odredili da se bez obzira na to uključe, čime ste "poderali pravilnik Sinode" koja je bila namještena da postigne predodređen rezultat, u čemu međutim, zahvaljujući milosti Božjoj, nije uspjela.

Na drugom zasjedanju Sinode, 2015., zahtijevali ste da se sva promišljanja zasnivaju na "Instrumentum laboris", radnom dokumentu toliko nepravovjernom da je jedna međunarodna laičko-klerička udruga upozorila da on "ugrožava čitavu strukturu katoličkog nauka o braku, obitelji i ljudskoj spolnosti...". Kad je i taj dokument sinodska većina odbila te je u posljednji čas zamijenjen kompromisnim, koji svejedno otvara mogućnost obaranja crkvene sakramentalne discipline, Vi ste optužili "zatvorena srca koja se često skrivaju čak i iza crkvenog nauka ili dobrih nakana, da bi zasjela na Mojsijevu stolicu i sudila... teške slučajeve". To će reći: osudili ste sinodske oce koji su branili stalnu crkvenu sakramentalnu disciplinu.

Očevidno odlučni ugoditi rastavljenima i civilno "ponovo vjenčanima", koje ste, neobjašnjivo, ocrtali kao "siromahe", pred Sinodu 2015. potajno ste, bez savjetovanja s ijednim mjerodavnim vatikanskim uredom, smislili iznenadno i drastično "pojednostavnjenje" postupka poništenja braka. Svjetski poznat kanonist osvrćući se na planetarnu uzbunu izazvanu tom lakoumnom "reformom" nazvao ju je "otvaranjem puta koji izgleda kao katolička verzija sporazumne rastave". Vi ste sami iskreno priznali da "niste zaboravili na to da ubrzana presuda može ugroziti načelo nerazrješivosti braka".

Četvrto, u skladu sa svojom zapanjujućom ocjenom, smjesta pozdravljenom u masovnim medijima, da je Crkva bila "opsjednuta abortusom, istospolnim brakom i kontracepcijom", po vlastitom priznanju niste "puno govorili o tim stvarima, i zbog toga sam strogo ukoren". Međutim ta velika zla ugrožavaju sam opstanak naše civilizacije usred onog što je Ivan Pavao II. nazvao kulturom smrti i tihom apostazijom. Iako vrlo glasni o mnogim političkim temama, ostali ste potpuno nijemi kad je u nekoć katoličkoj Irskoj narodnim referendumom ozakonjen "homoseksualni brak", a Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država tu istu grozotu nametnuo svim američkim državama.

S druge strane, dok Zapad tone u ponor izopačenosti, a muslimanski fanatici masakriraju kršćane po cijelom Bliskom istoku, u Africi i u samom srcu Europe, Vas zaokupljaju "klimatske promjene". Vaša jedina enciklika, dužine knjige, "Laudato si’", pretpostavlja postojanje "ekološke krize" i nekritički usvaja ideološki motivirane, žestoko osporavane tvrdnje "znanosti klimatskih promjena", tvrdnje koje papa nije mjerodavan prosuđivati, a kamoli prikazivati ih vjernicima kao nepobitne činjenice.

Ista enciklika jadikuje nad "globalnim zagrijavanjem", prekomjernom upotrebom klimatizacijskih uređaja, nestajanjem mangrovih močvara, navodnom ugrozom planktona i crva te izumiranjem raznih biljaka i životinja – proglašavajući te pojave uvredom Bogu – prije nego što će uopće spomenuti abortus (dok potpuno propušta spomenuti krajnje protunaravnu praksu kontracepcije). Što se abortusa tiče, enciklika govori samo o izostanku "zaštite ljudskog zametka", dok je abortus zapravo divljačko masovno umorstvo nedužnih ljudskih bića, raskomadanih u utrobi ili izbodenih nasmrt kirurškim škarama u samom trenutku rođenja.

Nimalo iznenađujuće, svjetska vrhovništva nepodijeljeno su izrazila oduševljenje "Laudatomsi’" kao dijelom "Franjine revolucije" koju mediji, uključujući i naprednjačko "katoličko" novinstvo, slave za cijeloga Vašeg pontifikata.

Peto, ustrajno ste omalovažavali bilo kakvu doktrinarnu različitost od protestanata i opetovano izjavljivali, sasvim pogrešno, da "svi krštenici pripadaju istom Tijelu Kristovu, Kristovoj Crkvi". I u tome ste zanemarili nauk Ivana Pavla II., Benedikta XVI. i svih papa prije njih, pa tako i Pija XI., koji je o položaju protestanata naučavao posve suprotno: "Naime, budući da Kristovo otajstveno tijelo, na jednak način kao i Kristovo fizičko tijelo, jest jedno, skladno povezano i sraslo, bilo bi ludo i neumjesno reći da je otajstveno tijelo sastavljeno od udova koji su razjedinjeni i raspršeni; stoga tko god nije sjedinjen s tijelom, nije njegov ud, niti je u jedinstvu s njegovom glavom, Kristom."

U tom pogledu Vi kao da ne hajete za sve goru i goru nemoralnost i krivovjernost istih onih protestantskih sekta koje sudjeluju u beskonačnom, besmislenom "ekumenskom dijalogu" s Vatikanom. Nakon pedeset godina "dijaloga" one dopuštaju rastavu braka, kontracepciju, abortus, homoseksualnost i "homoseksualni brak", zaređuju žene i homoseksualce za "svećenike" i "biskupe" te nepokolebljivo nastavljaju odbacivati temeljne dogme jedine istinite religije, objavljene od Krista za spasenje svijeta.

Što je s istinom koja nas oslobađa? (Iv 8,32) Što sa svjedočanstvom nebrojenih svetaca i mučenika koji su razdali svoj imutak i položili same svoje živote u obranu i očuvanje katoličke vjere od mnogostrukih zabluda i društvovnog razaranja proizišlih iz protestantske pobune, čiji se konačni ishod dovršava pred Vašim očima?

Šesto, čini se da u zadnje vrijeme Vaši javni iskazi postaju sve bezobzirniji i neuravnoteženiji, izazivajući još veću sablazan i zabrinutost među vjernicima:

Dana 15. studenog, za svojega nedjeljnog sudjelovanja na luteranskoj molitvenoj službi rekli ste da su katolički i luteranski nauk o Kristu "isti" te da se samo radi o "katoličkom jeziku" naspram "luteranskoga jezika". Definiranu dogmu i ontološku stvarnost transsupstancijacije nazvali ste pukim "objašnjenjima i tumačenjima", izjavivši da je "život veći od objašnjenja i tumačenja" – kao da je "život" "veći" od stvarne prisutnosti utjelovljenog Boga u svetoj euharistiji, koju prisutnost protestanti niječu.

U istoj prigodi kazali ste da je na teolozima da odrede smiju li protestanti primati svetu pričest, premda je Crkva već nezabludivo odredila da oni to ne smiju bez obraćenja i ispovijedanja iste vjere kao i katolici. Ustvrdili ste da za tu stvar niste mjerodavni – a upravo je papa mjerodavan za čuvanje crkvenog nauka u tom pogledu – te izrazili mišljenje da bi luteranka udana za katolika mogla primiti svetu pričest nakon "razgovora s Gospodinom", ali, kazali ste, "ne usuđujem se reći više od toga". No već ste rekli daleko previše time što ste javno stvar tako važnu za spasenje prebacili na privatnu savjest pojedinca, sklonu pogreškama: "tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela" (1 Kor 11,29).

Dana 21. studenog poručili ste svjetskom kongresu Zbora katoličkih odgajatelja: "U školama ne smije biti prozelitizma. Odgajati kršćanski znači uvoditi mlade u cjelovitu stvarnost s ljudskim vrijednostima, jedna od kojih je transcendencija." Naprotiv, katolički je odgoj nadasve uvođenje u božanske vrijednosti: u evanđelje i njegove zahtjeve katolicima, dapače cijelom svijetu, a ne u puke ljudske vrijednosti ili maglovitu "transcendenciju" lišenu vlastitog joj predmeta, tj. Boga koji se objavio u osobi Isusa Krista, utjelovljene Riječi.

Za posjeta Africi (od 25. do 30. studenog) izrazili ste mišljenje da je svijet "na rubu samoubojstva", i to zbog "klimatskih promjena". Kao i za cijeloga svog pontifkata, propustili ste upozoriti na istinsku opasnost od civilizacijskog samoubojstva u naše vrijeme, za razliku od svojeg prethodnika pape Pija XII., sluge Božjega, koji je istaknuo da se "danas gotovo sav ljudski rod rascijepio u dva suprotstavljena tabora: za Krista i protiv Krista. Čovječanstvo je u najtežoj krizi, koja će završiti ili njegovim spasom po Kristu ili strašnom propašću." Zbog vašega stalnog svraćanja pozornosti čitave Crkve na svjetovnu "ekološku krizu" vjernici gube iz vida kristološku krizu koja prijeti vječnoj dobrobiti nebrojenih duša u naše vrijeme.

Za leta iz Afrike natrag u Rim, na konferenciji za novinare opet ste napali katoličke "fundamentaliste", izrugujući apsolutna uvjerenja pravovjernih članova svojeg stada, koja se zasnivaju na objavljenoj riječi Božjoj i na nezabludivom nauku crkvenog učiteljstva o vjeri i moralu:

"Fundamentalizam je bolest koja postoji u svim vjerama... Kod nas katolika ima nekih, i ne tek nekih, nego mnogih, koji vjeruju da posjeduju apsolutnu istinu (che si credono con la verita assoluta), pa kaljaju druge klevetama, dezinformacijama i čine zlo... Vjerski fundamentalizam nije vjerski, jer u njemu nema Boga, to je idolatrija, poput idolatrije novca."

Nakon što ste optužili "mnoge" članove vlastitog stada da su bezbožni idolopoklonici, naznačili ste moralnu jednakovrijednost između kršćana i muslimanskih fanatika koji kolju, muče, siluju, porobljuju i protjeruju kršćane diljem svijeta: "Ne smije se zatirati neka vjera samo zato što među njezinim članovima ima fundamentalističkih pojedinaca ili skupina u nekom povijesnom trenutku... Sjetimo se svih onih ratova koje smo mi kršćani vodili. Nisu muslimani izvršili Pljačku Rima."

Tako ste opet obrukali Crkvu – i sebe – nepromišljenom primjedbom koja nimalo ne dolikuje rimskom prvosvećeniku. Povijesni zapisi zahtijevaju ispravak Vaše pogreške:

Prije svega, muslimani jesu opljačkali Rim 846., oplijenivši staru crkvu svetog Petra i nagnavši papu Leona IV. na izgradnju Leoninskog zida "radi obrane Petrove stolice od islamskog džihada".

Drugo, ako ste mislili na pljačku Rima koju je 1527. izvršila vojska cara Karla V., taj događaj nije imao nikakve veze s vjerskim "fundamentalizmom", nego s čisto političkom odmazdom Klementu VII., slabom i kolebljivom papi, koji je lakoumno sklopio savez s francuskim kraljem Franjom I., s kojim je Karlo bio u ratu. Ustvari, ucarevoj je vojsci bilo njemačkih plaćenika, većinom luterana, i uglavnom su oni bili odgovorni za pustošenje Svetoga Grada i nasilje nad njegovim katoličkim stanovnicima.

Treće, u istom razdoblju, naravno, muslimanski pljačkaši – koji su doista bili nasilni "fundamentalisti" – širili su Otomansko Carstvo osvajanjem kršćanskih zemalja sve do glasovitog i čudesnog poraza muslimanske mornarice u Lepantskoj bitci 1571., koji je spriječio muslimansko osvajanje cijele Europe i vjerojatno još jednu muslimansku pljačku Rima.

Izazivajući još i veću sablazan, u odgovoru na pitanje treba li Crkva "promijeniti svoj stav" o nemoralnosti kontracepcije tako da dopusti upotrebu kondoma radi ograničavanja novih zaraza HIV-om, osvrnuli ste se na tu zlu praksu kao na "jednu od metoda", ostavivši tako dojam da je opravdavate, i naznačili da je posrijedi moralna dilema za Crkvu; čak ste ju prispodobili Gospodinovu liječenju u subotu:

"To mi se pitanje čini preuskim, čini mi se parcijalnim. Da, to jest jedna od metoda i crkveni je moral, mislim, u toj točki neodlučan. Dakle: peta ili šesta zapovijed? Braniti život [kondomima!] ili otvorenost spolnih odnosa životu? Ali nije to problem. Problem je veći.

To me pitanje podsjeća na ono što su pitali Isusa: Učitelju, je li dopušteno liječiti u subotu? Liječiti je obavezno... Ali glad, izrabljivanje ljudi, ropski rad, pomanjkanje pitke vode: to su problemi. Nemojmo raspravljati o tome može li se upotrijebiti ovaj ili onaj flaster za malu ranu. Postoji velika rana: društvena nepravda, nepravda protiv okoliša..."

Prema tome Vi kao da prihvaćate da ima prostora za razmatranje te "metode", premda to smatrate beznačajnim (flaster), sve ako i pogoduje bludničenju i kulturi posvemašnje seksualne izopačenosti. A zatim podređujete moralni zakon brizi za socijalnu i ekološku pravdu! I tako opet ranjavate Crkvu sablažnju i pomutnjom za volju svoje navade iznošenja bezbrižnih, neslužbenih primjedaba novinarima o teškim moralnim i teološkim pitanjima o kojima bi papa trebao govoriti i pisati krajnje razborito i promišljeno, zazivajući Božju pomoć.

Naposljetku: na vatikanskim mrežnim stranicama upravo je objavljen iz tjednika "Credere" intervju s Vašom Svetosti, u kojem s naklonošću smjerate (opet) na pogrešnu ideju kardinala Kaspera o "milosrđu" te otkrivate svoju nakanu provođenja "revolucije nježnosti", ciljajući na naslov knjige kardinala Kaspera Vama u slavu: "Papa Franjina revolucija nježnosti i ljubavi". Izjavljujete da će se ta "revolucija nježnosti" događati tijekom Vašeg Jubileja milosrđa, koji će uključivati "tako mnoge geste", među njima i "različite geste" u "petak svakoga mjeseca".

Kažete da je pobuda za "revoluciju nježnosti" to što, prema Vašemu mišljenju, "sama Crkva ponekad slijedi čvrstu liniju, pada u napast da slijedi čvrstu liniju, u napast da naglašava samo moralna pravila, mnogi su ljudi isključeni". Potvrđujući intervjuistovu naznaku da Crkva mora "otkriti" "Boga koji je ganut i suosjeća s čovjekom", odgovarate: "To otkriće dovest će nas do tolerantnijeg, strpljivijeg, nježnijeg ponašanja" – kao da Crkva prije Vašeg izbora nije imala strpljenja i sućuti prema grešnicima.

Što drugo znače te zaprepašćujuće izjave nego posve besprimjernu opasnost da rimski prvosvećenik zanemari "moralna pravila" – tj. stalni nauk nezabludivog učiteljstva – u ime lažnog milosrđa, očito glede rastavljenih i ponovo vjenčanih te ostalih koje smatrate "isključenima" na neki način? Što da mislimo o papi koji tvrdi da je Crkva što ju je Krist osnovao da nezabludivo poučava o vjeri i moralu "pala" u napast da zauzme "čvrstu liniju" s obzirom na moralnost? Što bi drugo osim užasa trebali osjetiti vjernici kad papa govori takve stvari, kakve nikad u 2000 godina nisu dolazile s Petrove stolice?

Katolici znaju da se prava revolucija nježnosti zbiva u svakoj duši koja se krsti ili koja, prihvativši milost pokajanja, stupi u ispovjedaonicu skrušena srca i s čvrstom nakanom obraćenja, skine sa sebe teret grijeha, primi od svećenika, koji djeluje in persona Christi, odrješenje te iziđe "bijela kao snijeg", da navedemo riječi Vašega neposrednog prethodnika o sakramentu pomirenja. Katolička je crkva uvijek bila neiscrpno vrelo božanskog milosrđa preko svojih sakramenata. Što može Vaša namjeravana "revolucija" dodati onom što je Krist već providio u svojoj Crkvi? Možete li proglasiti pomilovanje za smrtni grijeh? Možete li oprostiti ono što je neoprostivo bez pokajanja i skrušenja? Možete li nadmašiti milosrđe samog Boga?

Danomice raste zapažanje da Vi premda ste namjesnik Kristov jednostavno niste zainteresirani da branite vjeru i moral, izložene napadima kao nikad prije, niti imate namjeru da zalutale ovce pozovete u ovčinjak našega Gospodina ustanovljen radi njihova spasenja. Naprotiv, izgleda da ste posvetili svoj pontifikat pravom pravcatom programu doktrinarne i disciplinske popustljivosti, tema kojeg je redovito optuživanje pravovjernih katolika kombinirano s optužbama da Crkvi nedostaje milosrđa. U isto vrijeme bavite se društvenim i političkim pitanjima u kojima papa nema nikakvu mjerodavnost ni vlast, kao što su "klimatske promjene", ekologizam ili obnova diplomatskih odnosa između Kube i SAD-a.

Izudarani jednom burom prijepora za drugom što su ih izazvale Vaše besprimjerne riječi i djela, vjernici sve više i više osjećaju da je "lađa Crkve izgubila kompas".

§


Ukratko, Sveti Oče: u protekle dvije i pol godine zaradili ste jednodušnu hvalu od svijeta dok ste u crkvenoj zajednici stvarali pomutnju i podjele. Ismijavali ste, grdili i osuđivali pravovjerne, pokazivali bezgraničnu toleranciju prema nepravovjernima i prema seksualno zastranjelima i upinjali se da potkopate sakramentalnu disciplinu koju je branio sam papa kojeg ste proglasili svetim. Praćeni svuda laskanjem medija i klicanjem mnoštva, čini se da ste zaboravili na opomenu našega Gospodina: "Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi."

Situacija je dosegla točku u kojoj je jedan stariji vatikanski službenik, s obzirom na zabrinutost katolika iz svih slojeva, bio prisiljen upozoriti svjetski poznata katoličkog novinara da "ovaj pontifikat ozbiljno ugrožava cjelovitost katoličkog nauka o vjeri i moralu".

Suglasnost s tim crkvenim dostojanstvenikom nalaže nam pred Bogom da javno po savjesti ustvrdimo da Vaš pontifikat nije moguće vidjeti drukčije nego kao neposrednu opasnost za Crkvu, opasnost koja, po svemu sudeći, danomice raste. Doista, štetni učinci Vašeg pontifikata očiti su posvuda, jer katolici diljem svijeta sa sve većim se otklonom odnose prema crkvenom nauku o vjeri i moralu, oslanjajući se na Vaše vlastite riječi i djela – od medija slaviteljski rastrubljene svijetu – radije nego na nezabludivi vjerski i moralni nauk crkvenog učiteljstva u protekle dvije tisuće godina.

S obzirom na to da osuđujete crkvenu "čvrstu liniju" glede "moralnih pravila" i proglašavate "revoluciju nježnosti", suočeni smo s prijetećom opasnošću od nečuvenih gesta milosrđa koje bi potkopale crkveni moralni sustav na golemu štetu duša, čiji je spas u pitanju. Među tim gestama mogla bi biti i postsinodalna apostolska pobudnica koja bi odobrila pripuštanje javnih preljubnika svetoj pričesti u skladu s prosudbom pojedinog biskupa ili biskupske konferencije. To ne bi bilo ništa drugo nego masovno svetogrđe, praktički uništenje crkvenog jedinstva, de facto ukidanje nauka o smrtnom grijehu i potrebe stanja milosti za sakramentalni život; slom moralnog nauka Crkve i njezino odustajanje od polaganja prava na nezabludivo učiteljstvo. Stječe se dojam gotovo apokaliptičnog razvoja događaja u povijesti Crkve.

Ne usuđujemo se suditi o Vašim subjektivnim pobudama i nakanama glede onog što ste rekli i učinili na štetu Crkve za svojega burnog pontifikata nesličnog ijednomu drugom koji je Crkva ikad vidjela. Međutim ne možemo šutjeti pred očiglednom štetom koja je Crkvi već nanesena, uz neprestano klicanje svijeta "narodnom papi", kao ni pred štetom koja se čini neizbježnom.

Da podsjetimo još jednom na riječi Vašeg prethodnika: papa mora svoju moć upotrijebiti da "sebe i Crkvu obvezuje na poslušnost Božjoj Riječi, nasuprot svakom pokušaju njezine prilagodbe ili razvodnjavanja i svakom obliku oportunizma". Kad papa nije sposoban ili voljan ostvarivati tu svrhu, kad je zapravo, čini se, odlučan djelovati protiv nje, zar ne bi Crkvi više koristilo ako bi se odrekao najuzvišenije službe namjesnika Kristova? Bolje to nego riskirati kobno ugrožavanje crkvenog nauka i discipline, podrivanje dvotisućljetne apostolske i crkvene tradicije te izazivanje, da citiramo glasoviti izraz koji je upotrijebio papa sv. Pio V., "gnjeva svemogućeg Boga i blaženih apostola Petra i Pavla".

8. prosinca 2015.
Blagdan Bezgrešnog začeća

http://remnantnewspaper.com/web/index.php/en/articles/item/2198-the-year-of-mercy-begins

43 komentara:

  1. Evo vam mišljenje nevjernika na ovu temu, for what it is worth. A to je - ovakve peticije su promašene iz više razloga.

    Pod jedan, crkva nije demokracija nego autokracija. Ako se u situaciji kad je Benedikt papa, a masa vjernika (ili da kažem 'vjernika') traži da se promijeni nauk o spolnom moralu, poziva na tu činjenicu, onda isto vrijedi i za situaciju kad je Frane papa, a masa vjernika (ili da kažem 'masa') traži da se ne mijenja taj nauk. Naprosto, crkva je tako ustrojena da je papina zadnja, a meni se čini da je situacija ovdje više nego zrela da se umjesto raspisivanja peticije okupe timovi potkovanih teologa koji bi slagali i razvijali obrazloženja zašto ipak nije pao koncept crkve i dogma papinske nezabludivosti, iako papa trkelja gluposti gdje god stigne, to da imate spremno ako kojim slučajem puhne u toj crkvi neki drugi vjetar.

    Pod dva, ovakvim peticijama će se, umjesto pritiska na papu Franju, samo čovjeku dati odriješene ruke, jer će odaziv na peticiju (po mojoj procjeni) samo učiniti očitim koliko je slaba ta ajmo reć pravovjerna struja u crkvi. Sudim po svom okruženju, a mi smo još ko fol jedna od katoličkijih zemalja zapada. Dakle, ja na svoje uši čula ljude koji su još i istaknutiji vjernici jer su redovito nedjeljom na misi (a već time upadaju u možda 10 ili 15% najaktivnijih vjernika katolika) kako izjavljuju da im je papa Frane baš simpatičan, dok sami bez pardona žive u situaciji koja je po katoličkom nauku teški moralni nered. O onima koji idu u crkvu za vjenčanja i sprovode ne treba ni govoriti, njima su takve papine izjave samo potvrda da su oni bili u pravu od početka, da su nadošli na istinu prije pape (primjerice da nije uopće bitno ići u crkvu nego samo biti dobar čovjek), te im je to vjetar u leđa da nastave kao i dosad. A starija generacija koja je još donekle i konzervativnija u tom pogledu je pak naučena da je već ono što kaže svećenik svetinja, a di neće bit ono što kaže papa. Ironično je da sam u mom okruženju još ja ta koja jedina i najbolje kuži koliko je problematično i kolika je gluparija ovo što papa priča i govori, a ja pak nisam vjernik i nije mi na kraj pameti takve peticije potpisivati. I to je situacija na zapadu. A ako je u zemljama trećeg svijeta štogod i bolje po tom pitanju, opet uzalud jer takvi ljudi nemaju pristup internetu. Dakle, moja je procjena da je takva peticija osuđena na propast, a kretanje u takav projekt će samo učiniti očitim koliki su razmjeri te propasti.

    Uglavnom, meni se čini da je najpametnije što onaj tko u današnja vremena želi biti vjernik može činiti je da se moli Bogu i uzda tvrdo u Božje obećanje da neće napustiti svoju crkvu i da traži sebi male pravovjerne oaze i zajednice (ako ih uspije nać) u kojima će lakše egzistirati kao vjernik dok se vremena jednom možebitno ne promijene. Jer vremena kad su mase u ovom društvu bile katoličke i pravovjerne su mislim već sad podavnije iza nas, a situacija pokazuje tendenciju pogoršavanja. Ne uviđati tu činjenicu i maštati o nekakvim peticijama protiv pape Frane koje bi imale masivniji odaziv koji bi onda mogao biti neki značajniji faktor pritiska po mom znači jedino fantaziranje, život u oblacima i zakapanje glave u pijesak pred stvarnošću.

    OdgovoriIzbriši
  2. Odličan tekst kojeg sam vidio prije par dana i, naravno, odmah potpisao. Tragedija ove situacije je da su sve nabroojane kritike tek jedan manji fragment onoga što se još moglo navesti.

    DM

    OdgovoriIzbriši
  3. 1) Točno. Crkva nije demokracija nego monahija. No njen kralj je Krist a Petar je namjesnik. I kao namjesnik ima sav autoritet... osim donošenja zakona protiv Kraljeve volje. Dakle, papa nije apsolutni vladar u smislu da može neometano raditi što ga je volja. Stoga, neispravno je poistovjećivati situacije u kojima neki heretik zahtjeva izmjene u učenju protivne Kristovu Zakonu, i kada netko traži striktno provođenje Kristova Zakona iz razloga što namjesnik nema ni pravo, ni moć, ni vlast mjenjati isti.

    2)Gledajući čisto s pragmatične strane, odnosno gledajući odnos mogućih koristi u odnosu na moguće posljedice, odnos je izrazito nepovoljan po potpisnike peticije. No, to je tako ako zanemarimo činjenicu da je posljednja riječ ipak Kraljeva riječ. Dakle, ako zanemarimo nadnaravno i vodimo se čisto naravnim razmišljanjem, onda je jasno da se papa neće baš puno obazirati na ovo. Isto je tako i istina da kada bi se pisala peticija suprotna ovoj, broj potpisnika bi vjerojatno bio puno veći. No, i to je irelevantno. A što se tiče starije generacije koja ipak nešto zna o vjeri, oni ipak sve više vide da nešto nije u redu. I to znam iz svog osobnog okruženja.

    3) Na uvrede koje se javno iznose na račun Boga i Crkve treba i javno odgovoriti. Bilo od toga koristi ili ne.

    DM

    OdgovoriIzbriši
  4. Crkva doista nije demokracija, a je li autokracija, trebalo bi najprije precizirati što se pod tim pojmom misli. Ja bih prije rekao teokracija. Papa svakako nema apsolutnu doktrinalnu vlast, pa kad se čini da si takvu vlast uzima u ruke, vjernici imaju pravo i dužnost progovoriti. Glavni je Bog, a on je svoje rekao, Njegova riječ je sadržana u Pismu i predaji. Nije poanta u tome da li masa vjernika traži jedan ili drugi smjer, nego je li taj smjer onaj koji je Bog objavio ili suprotan.

    Slažem se da ova peticija vjerojatno neće imati puno efekta; no ne zato što je pravovjerna struja toliko slaba, nego prije svega zato što Franju nije briga za drukčije mišljenje. On je naprosto iskreno uvjeren da je on prvi papa koji je ispravno shvatio evanđelje i da je cca 2000 godina crkvene povijesti veliki promašaj, zastranjenje.

    Te ideje, naravno, imaju svoju genezu. Sve počinje modernističkim sentimentalističkim shvaćanjem vjere kao nekakvog ugodnog osjećaja, iz čega slijedi selektivno čitanje i citiranje Biblije u smjeru prenaglašavanja Božje dobrote, a nauštrb pravednosti. A iz toga proizlazi nijekanje pakla. Franjo doista ne vjeruje u pakao, to smo već više puta vidjeli. Ako se čini da Isus u Svetom Pismu govori o paklu, nije problem, imamo liberalnu pov-krit biblijsku školu koja će to relativizirati. No kad Isus govori o milosrđu, taj se dio nekim čudom ne relativizira, to se prihvaća bez pogovora.

    No naravno, ako nema pakla, jedini prostor za milosrđe je ovdje i sada; kakva vječnost, kakvi bakarači? Ako nema pakla, nema ni opasnosti od doktrinalne zablude. Na ovom svijetu od takve zablude nema štete (osim u slučaju "radikalizma" ili "fundamentalizma", ali to nije problem krivog vjerovanja nego krive psihološke pozadine pojedinca), a ako nema pakla, ne može biti štete ni u vječnosti. Religija je samo utjeha za emocionalno slabe, svojevrsna psihološka samopomoć. Za tu ulogu svaka je religija podjednako dobra, kao i ateizam za one kojima religija ne paše. Logično. Ako nema pakla, relevatno je jedino ono ovdje i sada, pa ako se netko ugodnije osjeća negirajući Boga, neka mu bude, nema ništa loše u tome.

    Oblikovan takvim mentalnim obrascima, Franjo je potpuno usvojio sekularne kriterije razlučivanja dobra i zla. Nije više dobro ono što te vodi spasenju a zlo ono što te vodi u paklenu propast. Ta svi smo spašeni, a pakao ne postoji. Umjesto toga, dobro je ono što rađa ugodu na ovom svijetu, a zlo je sve što tu ugodu ograničava ili sputava. Naravno da iz takve perspektive cijela povijest Crkve izgleda kao velika greška. Isto tako i tradicionalni kršćanski moral, osobito spolni. I naravno da smo mi tradicionalisti koji zastupamo te povijesne obrasce negativci, licemjeri i farizeji navezani na običaje koji "današnjem čovjeku ništa ne znače", umjesto da se usredotočimo na ono što je "doista bitno": "ljubav" i "milosrđe" svedeni na maksimiziranje ugode ovdje i sada.

    Franjo je zapravo puno logičniji od svojih neposrednih prethodnika, koji su zastupali tradicionalni moral, neki i liturgiju, a istovremeno tolerirali ili čak odobravali destrukciju teološke podloge koja jedina može utemeljiti taj moral i takvu liturgiju. No to što je logičniji od drugih, ne znači i da je logičan, još manje da je više u pravu od njih. Sveti Toma je govoio, parvus error in principio, magnus est in fine. Parvus error in principio imaju i Franjo i neposredni mu prethodnici. No prethodnici su imali i neki sensus fidei koji ih je, makar i po cijenu logičke nedoslijednosti sprečavao kliznuti u ovaj magnus error in fine. Franjo je pak "zabrijao" do kraja.

    Ukratko, govorimo dva jezika. Nije uopće bitno koliko nas je, Franjo nas ne bi doživljavao ni da nas je 90%. On polazi od sasvim drugih premisa koje se njemu čine očite, a mi polazimo od naših i pokušavamo Franji i naprednjacima objasniti stvari kao da su naše premise očite svima. A nisu. Za neku suvislu raspravu, u biti, trebalo bi se vratiti temeljnim pitanjima, fundamentalnoj teologiji i najprije tu raščistiti modernističke zablude.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nije poanta u tome da li masa vjernika traži jedan ili drugi smjer, nego je li taj smjer onaj koji je Bog objavio ili suprotan.

      Poanta je da je Bog crkvu utemeljio na Petru, a ne na masi vjernika. Dakle, nije ni t, ni DM, a bome ni Mateo ovlašten tumačiti što jest, a što nije taj objavljeni Božji smjer, nego je to ovlašten tumačiti papa. To je suština doktrine o papinom autoritetu. A dogma o papinskoj nezabludivosti znači da se naprosto neće dogoditi da papa svojim autoritetom proturječi prethodnim papama i prethodno naučavanom katoličkom nauku. Ako se to ipak dogodi, to znači da je pao koncept crkve, to je zapravo jedini način na koji se uopće teoretski može dokazati da crkva nije od Boga. To vaše fantaziranje da ako papa počne trkeljati gluposti službeno, da to znači da crkva nije pala nego da ćete vi onda pozvati njega na ono što vi protumačite da je uistinu Božji smjer je prilično kratkovidno i logički promašeno stajalište. Ono što bi se tada dogodilo je da bi DM imao jednu ideju što je zapravo od Boga objavljen smjer, da bi t imao neku drugu ideju, a da bi Mateo imao neku posve desetu ideju o tome to ne treba ni spominjati. Ergo, tako se događa protestantizam. Protestantizam i jest nastao na nijekanju papinskog autoriteta, a takvo vaše fantaziranje je zapravo vrlo providno (iako vi to izgleda ne vidite) doslovno ista stvar! Dakle, ovdje su moguće samo dvije situacije - ili papa na kraju ipak neće službeno proturječiti povijesno objavljenom katoličkom nauku (a šeta po rubu) ili je pala crkva. Treće opcije nema. I geneza papinih zabluda nema nikakve veze s tom vrlo jednostavnom logikom.

      Izbriši
    2. Poanta je da je Bog crkvu utemeljio na Petru, a ne na masi vjernika. Dakle, nije ni t, ni DM, a bome ni Mateo ovlašten tumačiti što jest, a što nije taj objavljeni Božji smjer, nego je to ovlašten tumačiti papa.

      Da, ali papa je to već protumačio. Papa imenom Pio, papa imenom Lav, papa imenom Grgur... Mi to smijemo ponoviti. Ne radi se dakle o tome da bi Mateo, DM, ili t uzurpirali autoritet koji im ne pripada. Oni samo ponavljaju nauk koji su dobili od onoga tko ima taj autoritet - ranijih papa i koncila.

      A dogma o papinskoj nezabludivosti znači da se naprosto neće dogoditi da papa svojim autoritetom proturječi prethodnim papama i prethodno naučavanom katoličkom nauku. Ako se to ipak dogodi, to znači da je pao koncept crkve, to je zapravo jedini način na koji se uopće teoretski može dokazati da crkva nije od Boga.

      Papa može govoriti s različitim razinama autoriteta. Može ex cathedra definitivno proglašavati istinu vjere, može ponavljati raniji nauk koji ima svojstvo redovnog učiteljstva, a može naprosto izražavati privatno teološko mišljenje... Dogma o nezabludivosto kaže samo da papa neće službeno i definitivno proglasiti pogrešan nauk. Dogma bi možda pala samo ako bi se papa ex-cathedra svečanim proglasom usprotivio ranijem definitivnom nauku. To doista ne vjerujem da će se dogoditi, a i kad bi se dogodilo, postoji spekulacija o tome da bi u tom slučaju pao papa, a ne Crkva ili dogma. Nisam tu mogućnost detaljno analizirao jer mi se ne čini izglednom. U svakom slučaju ostaje činjenica da papa u svojim privatnim i teološkim mišljenjima može biti u zabludi i njihovim izricanjem može činiti veliku štetu, bez ikakve kontradikcije s dogmom o nezabludivosti. Protiv toga možemo i trebamo reagirati.

      Izbriši
    3. Ne radi se dakle o tome da bi Mateo, DM, ili t uzurpirali autoritet koji im ne pripada. Oni samo ponavljaju nauk koji su dobili od onoga tko ima taj autoritet - ranijih papa i koncila.

      Da, to su isto mislili i protestanti. Uglavnom, ja tu nemam što dalje reći, meni je očito da je takav stav logički neodrživ, objasnila sam zašto, dalje se nema što objašnjavat jer bi to bilo ko objašnjavat što je zelena boja, tko vidi vidi, tko ne vidi morat ćemo se složit da se ne slažemo.

      Papa može govoriti s različitim razinama autoriteta. Može ex cathedra definitivno proglašavati istinu vjere, može ponavljati raniji nauk koji ima svojstvo redovnog učiteljstva, a može naprosto izražavati privatno teološko mišljenje... Dogma o nezabludivosto kaže samo da papa neće službeno i definitivno proglasiti pogrešan nauk.

      Osim što granica između svih tih kategorija i nije baš najjasnija i to je ono što sam rekla da je situacija više nego zrela da se okupe vrsni teolozi, pa to raščiste, jer ovaj papa trabunja li ga trabunja, a do koje razine službenosti njegove izjave sežu je ono što valja raščistiti. Pa ko će vjerovat u to, a ko neće.

      Dogma bi možda pala samo ako bi se papa ex-cathedra svečanim proglasom usprotivio ranijem definitivnom nauku.

      Možda pala? Jao, svega li...

      a i kad bi se dogodilo, postoji spekulacija o tome da bi u tom slučaju pao papa, a ne Crkva ili dogma.

      I to je onaj logički neodrživ stav na kojeg upozoravam, jer se time niječe papinski autoritet, a koji je dio (dogmatskoga čak!) nauka crkve.

      Izbriši
    4. Da, to su isto mislili i protestanti.

      Ma da? Na kojeg su se to prethodnog papu ili koncil pozivali protestanti?

      Osim što granica između svih tih kategorija i nije baš najjasnija

      Granica je sasvim jasna onome tko nije apriori nadrndan na vjeru i Crkvu.

      I to je onaj logički neodrživ stav na kojeg upozoravam, jer se time niječe papinski autoritet

      Kako se to niječe papinski autoritet konstatacijom da osoba koja je nešto izrekla uopće nije papa?

      Izbriši
    5. Kako se to niječe papinski autoritet konstatacijom da osoba koja je nešto izrekla uopće nije papa?

      Tako. :rolleyes: Što papa nije definiran kao osoba koje jest ili nije nešto izrekla, nego kao osoba koja ima legalni slijed od svetoga Petra na stolici rimskoga biskupa. I ako Frane to ima, onda on po definiciji jest papa. A onda je za tako definiranu osobu pape razvijena doktrina papinskog autoriteta i i izrečena dogma papinske nezabludivosti. I ako se uspostavi da osoba koja po definiciji jest papa ipak naučava gluposti, onda je to pad teorije, a ne da bismo se simpletonski mogli odlučiti da ovaj naprosto nije papa. Takvom solucijom se de facto niječe definicija pape i cijeli nauk o papinom autoritetu. U kolikoj logičkoj magli treba netko prebivati da to ne vidi. :rolleyes:

      Pa sad nedavno kad je išlo odreknuće pape Benedikta, mnogi su novinari u nesnalaženju govorili o 'ostavci', da bi ih onda teolozi ispravljali da se ne radi o ostavci, jer papa kao vrhovni autoritet nema kome dati ostavku, nego da je to svojevoljno odreknuće ili nešto tog tipa. No sad, niti 2-3 godine kasnije, mi izgleda ipak možemo osnivati odbor koji bi po autoritetu nadvisivao papu, u sastavu valjda t, DM i Mateo (Matea za predsjednika dakako), koji bi od pape primao ostavku i imenovao novog papu. Apostolski slijed, stolica rimskog biskupa i slične priče? Ma pusti te trice i kučine, imamo mi Odbor za logiku i teologiju koja nema da omane. :rolleyes: Bože, ne znam zašto se ja uopće zamaram s ovim gluparijama. :rolleyes:

      Izbriši
    6. Tako. :rolleyes: Što papa nije definiran kao osoba koje jest ili nije nešto izrekla, nego kao osoba koja ima legalni slijed od svetoga Petra na stolici rimskoga biskupa. I ako Frane to ima, onda on po definiciji jest papa.

      O, ma što ne reče ranije? Onda je i Benedikt XVI "po definiciji" papa, jer i on to ima.

      Ono što si zaboravila jest da se papinstvo, osim što se može steći, može i izgubiti. Jednom kad te bude zanimalo nešto više od svađe, za vrlo kratki uvod moći ćeš pogledati ovdje na str. 107-108.

      Do tada, ":rolleyes:" i tebi.

      Izbriši
    7. Da, pogledati baš tu gdje si naveo, jer nisi naveo ništa. Uglavnom, moje strpljenje na besmislice je jako kratko, razvijati teoriju o prvenstvu rimskog biskupa, pa onda o nezabludivosti istoga, e da bi se imao siguran kriterij istine na ovoj zemlji, da bi se onda definicija pape izbacila, a dogma o nezabludivosti počela koristiti obratno, dakle ne da je onaj koji je papa nezabludiv, nego da onaj koji je nezabludiv je papa, pri čemu je onda kriterij nezabludivosti okačen o ništa, tj. visi u zraku (iliti da ironično kažem da visi na odboru t, DM i Mateo :rolleyes:) je smiješan redukcionizam. Time se značenje dogme o nezabludivosti gadno reduciralo, postala je tek poluga razlikovanja ko može biti papa, i to poluga koja za djelovanje treba kriterij na kojem bi se temeljila, a u tako postavljenom sistemu ga nema. Bolesno besmisleno i ja nemam živaca to dalje razlagati, to je idiotizam, i tu je bolje da se držim onoga što sam davno rekla – ko vidi dobro vidi, a ko je slijep ja mu ne mogu pomoć.

      Izbriši
    8. Pod "ovdje" je trebao biti link: http://www.obrascatolicas.com/index.php?option=com_docman&task=doc_download&gid=773&Itemid=29

      Tako da bude jasno da ne izmišljam nikakve svoje teorije, niti se oslanjam na sedevakantističko zaključivanje.

      Inače, kod tebe je "jako kratko" strpljenje na nešto drugo. Ne na besmislice, jer njih sama cijelo vrijeme sipaš, što indirektno i priznaješ ne odgovarajući na većinu primjedbi koje sam iznio. Nego na situacije u kojima u kojima postaje razvidan nedostatak tvoje tobožnje intelektualne nadmoći u koju si toliko uvjerena. Takve situacije redovito pokušavaš maskirati bahatošću i verbalnom agresijom; to smo vidjeli već masu puta. Nadam se da ćeš jednom doći u neku zreliju i smireniju fazu da ćeš to moći i sama sebi priznati. Do tada, šizi koliko hoćeš; žao mi je što ti ne mogu pomoći.

      Izbriši
    9. Inače, kod tebe je "jako kratko" strpljenje na nešto drugo.

      Ako ti godi tako vjerovati, što se mene tiče slobodno. No, kad smo već počeli sa osobnim analizama, onda ću i ja napisati jednu za tebe, pa ti vidi.

      Dakle, moje je mišljenje da si ti jedan ajmo reć decentan i trezven lik. Mislim isto tako da imaš najbolju volju utvrditi istinu i to jednim kulturnim raspravljanjem. I nećeš vjerovati, ali ja to prilično cijenim. Isto tako, smatram da si pa ajmo reć solidno inteligentan, čak dosta više od prosjeka. Ali... isto tako mislim da u intelektualnim sposobnostima imaš limit i to limit tvrđe sorte u smislu da do tog limita ide lako, a preko njega nikako. Isto tako mislim da sam ja za jedno klasu ili dvije inteligentnija i/ili intelektualno žustrija od tebe (umišljeno od mene? ako ćeš tako misliti, opet slobodno što se mene tiče). I onda dođemo do onog limita, ja vidim daljnje kombinacije i implikacije, a ti ne vidiš. Ali nisi svjestan da ne vidiš, a zbog onog svog stabilnog i kulturnom raspravljanju sklonog karaktera, te želje da utvrdiš istinu, ti bi nastavljao dalje. A ne ide. Ja objasnim jednom, ti ne vidiš, ja objasnim ponovo, ti sveudilj ne vidiš. Onda ja pošizim. Onda se ti nađeš uvrijeđen. Onda meni, nećeš vjerovati, bude žao jer ko što rekoh cijenim tu tvoju trezvenu ozbiljnost i volju da utvrdiš istinu kulturnom raspravom. Al kad ne vidiš ne vidiš, ja ti ne mogu objasnit! I najgora stvar koju mogu napraviti je nastaviti raspravljati. U trenutku kad primijetim da smo lupili u limit (a već prije sam skužila taj problem u tebe), onda trebam reći da se tu trebamo složit da se ne slažemo ko što sam i rekla i toga se poslije držat. To što se ne držim je neki drugi par postola, jerbo ti takav kakav jesi nastaviš istim ritmom s raspravom, a mene fala bogu nije teško povuć za jezik. No, to je pak moja mana, a ne tvoja.

      Eto, toliko od mene, pa ti sad misli da je to umišljeno, nezrelo, živčano ili što god hoćeš o tome misliti, slobodno ti bilo.

      Izbriši
    10. Bezbožnica valja neviđene gluposti, kao da je pametnija od sv. Roberta Bellarmina, sv. Alfonsa de Liguori, pape Inocenta III. i dr. naučitelja i crkvenih otaca, kao i mnoštva teologa (uklj. Katoličku enciklopediju), koji su naučavali da javni heretik, čak i ako je dotad bio papa, odmah čim obznani svoju herezu samim tim činom gubi svu vlast i sve službe u Crkvi. To je zato što samo članovi Crkve mogu zapovijedati u Crkvi, a javni heretici prestaju biti članovi Crkve čim obznane svoju herezu.

      Za one koje zanimaju ti citati, link1, link2.

      E da, i očito nema pojma da je za postati "po definiciji papa" potrebno ispovijedati Katoličku Vjeru.

      WERNZ-VIDAL: “Those capable of being validly elected are all who are not prohibited by divine law or by an invalidating ecclesiastical law… Those who are barred as incapable of being validly elected are all women, children who have not reached the age of reason; also, those afflicted with habitual insanity, the unbaptized, heretics, schismatics…” (Jus Canonicum 1:415)

      CORONATA: “III. Appointment of the office of the Primacy. 1. What is required by divine law for this appointment: … Also required for validity is that the appointment be of a member of the Church. Heretics and apostates (at least public ones) are therefore excluded.” (Institutiones 1:312).

      BADIUS: “c) The law now in force for the election of the Roman Pontiff is reduced to these points… Barred as incapable of being validly elected are all women, children who have not reached the age of reason; also, those afflicted with habitual insanity, the unbaptized, heretics and schismatics…” (Institutiones, 160)

      COCCHI: “For the validity of the election as regards the person elected, it suffices only that he not be barred from the office by divine law — that is, any male Christian, even a layman. The following are therefore excluded: women, those who lack the use of reason, infidels, and those who are at least public non-Catholics.” (Commentarium in C.J.C, 2:151)

      SIPOS: “Any male who has the use of reason and who is a member of the Church may be elected. The following, therefore, are invalidly elected: women, children, those suffering from insanity, the unbaptized, heretics, schismatics.” (Enchiridion I.C., 153)

      Izbriši
    11. Po Babi Jagi ispada da su svi gore navedeni, uključujući i Inocenta III. i Bellarmina, bili ili protestanti ili su imali "limit tvrđe sorte u intelektualnim sposobnostima". Jednako tako i Leon II. koji je potvrdio izopćenje Honorija I. koji čak i nije naučavao herezu ex cathedra. Ne znam zašto je problem nekom s tolikom intelektualnom žustrošću shvatiti da je papa nezabludiv samo kad govori ex cathedra i da nekatolik jednostavno ne može biti Papa. Ako ex cathedra počne naučavati herezu, onda ni nije Papa, niti je njegov izbor za papu valjan jer je izabran na prevaru. Crkva bi skupa s dogmom o nezabludivosti pala onda kad bi papa naučavao ex cathedra herezu a niko se protiv toga ne bi pobunio. Franjo nije još ništa rekao ex cathedra (a siguran sam da ni neće), a ova peticija ionako nije nikakvo proglašavanje Franje protupapom nego apel ne toliko papi koliko onima oko njega, prvenstveno biskupima.

      Ja, sa svoje strane, upućujem apel Jagi da možda malo obrati pažnju na činjenice, pa da se prestane raspravljati o osobnim frustracijama i nedostacima.

      Izbriši
    12. Ja, sa svoje strane, upućujem apel Jagi da možda malo obrati pažnju na činjenice, pa da se prestane raspravljati o osobnim frustracijama i nedostacima.

      A ja sa svoje strane preporučujem vama da se vi prestanete baviti osobom babe Jage, pa baba Jaga onda o tome neće ni raspravljati. Pogledaj tijek rasprave, pa vidi ko je prvi počeo sa osobnim analizama. Ostalo neću komentirat, jer su to citati koje navodi Mateo a ja smatram da je rasprava s tim likom besmislena, isto tako tvoj tekst ima nekoliko očitih logičkih besmislica (poput one da iz činjenice da papa službeno počne naučavati hereze slijedi da je izabran na prijevaru, talk about non sequitur), a nema smisla da takve stvari idem ispravljat. To su doslovno onda instrukcije iz osnova logike.

      Izbriši
    13. @baba Jaga

      Možemo pričati o tome tko je prvi skrenuo u osobne analize, ali možemo otići i korak dalje pa se pitati tko je prvi skrenuo raspravu na osobni teren sasvim općenito. Moja osobna analiza nastala je kao reakcija na tvoj prethodni specifični, vrlo osobni, često uvredljivi, način obračuna sa sugovornikom; na tvrdnje poput onih da sugovornik zastupa "idiotizam" (pa je time valjda i sam idiot), da je "slijep", pliva u "logičkoj magli", itd. Uglavnom, uvažavam da ti je žao zbog toga, pa ne bih više o tome.

      Isto tako, ne bih svodio raspravu na mjerenje tko ima veći IQ. Kao što sam i mislio, ti sebe smatraš jako pametnom. I ne kažem da nisi, ali... mislim da bi ipak trebala razmotriti mogućnost da te u nekim stvarima zasljepljuje intelektualna taština. Pokušaj iskreno odgovoriti sama sebi: je li moguće da bi ikad, ali *ikad*, priznala da si u krivu? Jer usprkos tvojim neospornim intelektualnim sposobnostima, bilo je i u ovim blogovskim raspravama situacija kad si bila očito u krivu. I kad ti je bilo ukazano na to, bilo je zlo i naopako po one koji su ti ukazali.

      Ja uopće ne dvojim da često vidiš daljnje implikacije i kombinacije određenih stajališta. No nisam siguran da uvijek vidiš suptilne distinkcije među pojmovima na kojima gradiš zaključke. I onda ti se možda čini da sugovornik ne vidi tvoj zaključak do kog si došla dva koraka prije njega, jer si, eto, toliko intelektualno superiornija... a on zapravo vidi da si svoj zaključak izgradila na nedovoljno preciznom shvaćanju pojma još prije dva koraka, pa tamo koči.

      Izbriši
    14. na tvrdnje poput onih da sugovornik zastupa "idiotizam" (pa je time valjda i sam idiot), da je "slijep", pliva u "logičkoj magli", itd. Uglavnom, uvažavam da ti je žao zbog toga, pa ne bih više o tome.

      Jel ti to hoćeš ustvrditi da idiotizmi ne postoje? A ako pak idiotizmi postoje, koji je to fini način za reći da je nešto idiotizam? :p A šta su oni koji govore idiotizme, hm, ako mi je dobar dan onda to prešutim, a ako je loš i to znade izletit. :p

      Kao što sam i mislio, ti sebe smatraš jako pametnom.

      Pa naravno, bila bih glupa da ne primijetim toliku pamet :p, a ja nisam glupa nego pametna, jel. :raspa nokte:

      ali... mislim da bi ipak trebala razmotriti mogućnost da te u nekim stvarima zasljepljuje intelektualna taština.

      Nisam uopće intelektualno tašta. :p

      Pokušaj iskreno odgovoriti sama sebi: je li moguće da bi ikad, ali *ikad*, priznala da si u krivu?

      Najiskrenije - bih. Ali samo kad bih *ja* smatrala da sam u krivu, a ne kad mi ti kažeš da moram mislit da sam u krivu.

      bilo je i u ovim blogovskim raspravama situacija kad si bila očito u krivu.

      Kažeš *ti*. :p

      I kad ti je bilo ukazano na to, bilo je zlo i naopako po one koji su ti ukazali.

      Bilo je zlo i naopako po idiot... izme. :zubo:

      No nisam siguran da uvijek vidiš suptilne distinkcije među pojmovima na kojima gradiš zaključke.

      Sreća onda da ste tu ti, DM i Mateo, da me možete podučiti logičkim suptilnostima. :zubo: :rofl:

      --------------

      Opet sam podlegla... :-(

      PS. Gle, cijeli komentar ti je opet ad hominem, koliko ozbiljno se na to može odgovorit?

      Izbriši
  5. Administrator je uklonio komentar.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. PP, cenzurirao sam vam jednu recenicu, molim da se ubuduce suzdrzite od takvog izrazavanja na mom blogu. Hvala!

      ---

      Bravo "t" - odlicno sroceno! Sto se tice podrske, Franjo ocito racuna na "svijet" ne na Crkvu, jer oni kolo vode i bas njega briga sto neki zatucani konzervativci, tj. tradicionalisti misle, koji ce ionako (misli Franjo) uskoro izumrijeti kao dinosaurusi, A L I tu se naravno Franjo totalno preracunao, jer Crkva ne ovisi o broju pravovjernih nego o Bogu, a on je rekao da "ni vrata paklena ...". *** U peticiji, nazalost, nedostaje navedeno mnogo crnih Franjinih bisera, koji jos bolje dokumentiraju o kakvom se naopakom liku radi, primjerice: bezumno vrijedjanje Isusa Krista, Spasitelja i njegove presvete majke Bogorodice, Djevice Marije. PP

      Izbriši
    2. Evo nešto što je papa Franjo rekao u dva navrata, prvi put u propovijedi 20. 12. 2013., a drugi put u susretu s teško bolesnom djecom i njihovim obiteljima 29. svibnja ove godine:
      "Majka Božja također nije shvaćala. U onom trenutku sjetila se što joj je rekao anđeo: "On će biti kralj, bit će velik, bit će prorok", i držeći u naručju to mrtvo izranjeno tijelo, koje je prije smrti toliko trpjelo, u sebi sigurno bi rado bila rekla anđelu: "Lažljivče! Prevarena sam." Ni ona nije imala odgovor."
      https://w2.vatican.va/content/francesco/de/speeches/2015/may/documents/papa-francesco_20150529_bambini-malati-santa-marta.html
      Ako je vjerovati Mandacovu predgovoru "Svečanim govorima o Djevici Mariji" Ivana Damaščanskog, Origen, Bazilije Veliki i Ćiril Aleksandrijski držali su da je Marija na Golgoti počela dvojiti glede božanstva svoga Sina.
      M. P.

      Izbriši
    3. Mary's perfect sanctity

      Some few patristic writers expressed their doubts as to the presence of minor moral defects in Our Blessed Lady. [77] St. Basil, e.g., suggests that Mary yielded to doubt on hearing the words of holy Simeon and on witnessing the crucifixion. [78] St. John Chrysostom is of opinion that Mary would have felt fear and trouble, unless the angel had explained the mystery of the Incarnation to her, and that she showed some vainglory at the marriage feast in Cana and on visiting her Son during His public life together with the brothers of the Lord. [79] St. Cyril of Alexandria [80] speaks of Mary's doubt and discouragement at the foot of the cross. But these Greek writers cannot be said to express an Apostolic tradition, when they express their private and singular opinions. Scripture and tradition agree in ascribing to Mary the greatest personal sanctity; she is conceived without the stain of original sin; she shows the greatest humility and patience in her daily life (Luke 1:38, 48); she exhibits an heroic patience under the most trying circumstances (Luke 2:7, 35, 48; John 19:25-27). When there is question of sin, Mary must always be excepted. [81] Mary's complete exemption from actual sin is confirmed by the Council of Trent (Session VI, Canon 23): "If any one say that man once justified can during his whole life avoid all sins, even venial ones, as the Church holds that the Blessed Virgin did by special privilege of God, let him be anathema." Theologians assert that Mary was impeccable, not by the essential perfection of her nature, but by a special Divine privilege. Moreover, the Fathers, at least since the fifth century, almost unanimously maintain that the Blessed Virgin never experienced the motions of concupiscence.
      http://www.newadvent.org/cathen/15464b.htm

      Izbriši
    4. u sebi sigurno bi rado bila rekla anđelu: "Lažljivče! Prevarena sam."

      Mislim da bi takvo razmisljanje bilo barem laki grijeh ako ne i teski kad se uzme u obzir da je to karakterizacija Bozjeg glasnika, arkandjela Gabrijela. Dakle, to bi pripisivalo grijeh Blazenoj Djevici Mariji, a Papa za razliku od spomenutih crkvenih otaca sa svom sigurnoscu zna sto je nepogrjesivo ucenje Katolicke Crkve, da Marija nije imala nikakvoga grijeha. Zato je njegova "spekulacija" zla i trebao bi ju u najmanju ruku javno opozvati kao sto ju je javno i izrazavao.

      Izbriši
    5. Lijepo. Nego, meni je za oko zapelo ovo: "Bit će kralj, bit će velik, bit će prorok." Dvojba o takvom navještaju ne bi bila dvojba glede božanstva. Ono ne bi uopće bilo dolazilo u obzir, tj. u obzor Marijin.
      M. P.

      Izbriši
    6. "Mislim da bi takvo razmisljanje bilo barem laki grijeh ako ne i teski kad se uzme u obzir da je to karakterizacija Bozjeg glasnika, arkandjela Gabrijela."

      Budući da joj je anđeo samo prenio Božju riječ i odluku, to bi zapravo bilo reći da ju je Bog prevario. To je uvreda i Bogu i Blaženoj Djevici, kojoj je Francisco pripisao tu hulu.

      Izbriši
  6. Gospodine ili gospođo t,
    skidam kapu i naklon do poda za ovaj komentar. Komentar koji bez zareza viška objašnjava rasulo u Crkvi, te Franjin lik i djelo.
    Upravo na ovakav način ljude treba upozoravati i objašnjavati im. Jer problem nije u sitnicama, finesama, nečijem temperamentu i sl. već se naša vjera rastače u temeljima.
    Ovo što ste napisali je gola istina koju može razumjeti svatko, bez poznavanja duboke teologije, članaka svih mogućih crkvenih zakona, sadržaja svih enciklika itd.

    Kvatrić

    OdgovoriIzbriši
  7. Peticija je naravno promašena (to svatko zdravorazumski može barem sebi priznati), ali ne iz razloga koje je navela dežurna bezbožnica, nego zato jer je iluzorno tražiti od čovjeka koji je pokazao da ga uistinu pokreće naopaka agenda i koji svako nekoliko bez ikakvog srama ili ustezanja izriče hereze, da odjednum zaokrene za 180 stupnjeva ili se odrekne moći koju koristi da bi forsirao tu svoju agendu.

    Posebno je žalosno čitati česta titularna dodvoravanja čovjeku koji poradi svojih riječi i djela, kojima nebrojene duše utvrđuje u zabludi i gura u ponor, zaslužuje samo prezir.
    Primjećujem da autor peticije nije nijednu od Franciscovih herezi koju je nabrojio nazvao tim jasnim imenom (a nabrojio je samo dio, ima ih puno), već ih je nazvao "vašim vlastitim idejama... koje rangiraju od uznemirujućih do očito heterodoksnih". Na taj način se umanjuje težina Franciscovih izjava jer su neke od njih ne samo "heterodoksne" nego upravo skandalozno heretične, do te mjere da bi ih i većina protestanata nazvala herezama.
    Jednostavno rečeno, Francisco je cijelom svijetu pokazao da ne ispovijeda Katoličku Vjeru.

    Za razliku od bezbožnice, koja na svaki način želi prikazati da je Božja Crkva pala, kako bi pokušala opravdati svoju nevjeru i druge povući na put propasti, mi katolici po Božanskoj Objavi i nadnaravnoj vjeri koju nam je Bog u svojoj milosti podario znamo da Njegova Crkva nikad neće pasti, niti će proturječiti sebi, niti će naučavati zabludu.

    Prvi vatikanski koncil naučava:
    "Jer u Apostolskoj Stolici katolička vjera je uvijek bila očuvana neokaljanom, i sveta nauka držana u časti. (...) ova Stolica sv. Petra uvijek ostaje neokaljana bilo kojom zabludom, u skladu s božanskim obećanjem našega Gospodina i Spasitelja prvaku njegovih apostola... Ovaj dar istine i vjere koja ne može zakazati božanski je, dakle, dan Petru i njegovim nasljednicima na ovoj Stolici tako da mogu vršiti svoju uzvišenu službu na spasenje svih, i da bi cijelo stado Kristovo moglo po njima biti očuvano od otrovne hrane zabludâ i krijepljeno hranom nebeske nauke."
    Ako se dakle dogodi da se gornja nepogrješiva nauka ne može primijeniti na nekog papu, to jednostavno znači da ta osoba nema tu zaštitu, tj. da nije nasljednik sv. Petra na toj Stolici. Onaj koji bi nijekao tu logiku ili bi nijekao tu nepogrješivu nauku ili od papinstva činio praznu ljušturu.

    Ova peticija među modernističkim okupatorima u Vatikanu može izazvati samo smijeh.

    Puno više bi se postiglo pozivom na molitvu da Bog ili obrati ili ukloni Francisca i sve moderniste i ostale Božje neprijatelje.
    Tako budi.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Peticija je samo književna forma.
      Osobno obraćanje papi je opet jedna forma koja izražava ozbiljnost i važnost onoga što je unutra.
      Riječ je o solidno nabrojenim greškama, propustima i sablaznima (koje, opet, čine samo manji broj stvarno učinjenih) koje služe prije svega kao sredstvo buđenja među uspavanim vjerničkim pukom, dakle, kao nešto što bi čitatelji Remnanta ili ovog bloga mogli proslijediti širem krugu ljudi.

      Izbriši
  8. Poslije svakog papinog gafa uvjeravao sam se da je sve u redu . Pošto bi napravio dva koraka nazad , iskoračio bi jedan naprijed . Taj korak naprijed mu daje kredit kod mnogih . Dok shvate da ne stoje na istom mjestu nego nazaduju bit će kasno . Šteta je napravljena . Za svaki papin postupak dobivao sam opravdanja vjernika koji ga razumiju . Ispadalo je da ga ja osuđujem jer ga ne razumijem . Od prvog pozdrava sa dobro veće , od skromnosti sa metalnim križem koji izgleda nije dovoljno skroman pa ga po potrebi sakrije , od nepoklecanja na misi ... Sve te sitnice ja nerazumijem . Ne razumijem zašto je onog malog revnog ministranta koji je držao pravilno sklopljene ruke pitao jesu li mu namazane ljepilom ,umjesto da ga je pohvalio. Ne razumijem zašto je vidjevši štap Svete Terezije Avilske pitao je li to stara nosila sa sobom . To su sitnice koje omalovažavaju moju vjeru , moga Boga i zato se nadam ne biti osuđen ako sudim ,jer sam vjeran u malom .Teološke stvari prepuštam drugima , koji ih i tako ne mogu i neće osporiti za njegova pontifikata . Ja slušam Isusa , a ako papa sluša Isusa ja slušam papu . No , nemojmo cmizdriti .Budite trijezni i bdijte . Budite čvrsti u vjeri . Robelar

    OdgovoriIzbriši
  9. U komentarima sam pročitao izraz "dva koraka nazad pa jedan naprijed" i da, taj jedan naprijed daje kredit kod mnogih. To je živa istina. Imam više svećenika poznanika a među njima i nekoliko dobrih prijatelja. Kad raspravljamo o papi oni se od 99 degutantnih izjava ili čak hereza hvataju kao pijan plota one 1 pravovjerne koju kaže jednom godišnje i sa tom kapljicom pravovjerja pokušavaju neutralizirati more gluposti i hereza. Tekst ove peticije je prvi veći cijeloviti kritički tekst koji sam pročitao a koji navodi mnogo njegovih poteza. Moram reći da iako ga od početka pratim i odavno vidim kuda ovo sve ide naopako, da sam ostao šokiran kad sam na jednom mjestu vidio više objedinjenih primjera njegovih izjava i poteza. Ekipa u komentarima čak još naglašava da je ovo samo manji dio. Zanimljivo bi bilo sabrati jedno djelo u kojima bi se navele sve njegove ovakve izjave sa referencama i izvorima. Mislim da bi to mnogima oči otvorilo pa i u Crkvi, jer ovaj jedan naprijed korak u tri nazad puno psihološki djeluje na ljude i zavarava ih.
    IOANNES

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Zapravo, postoji nekoliko "antologija" takvih njegovih izjava, evo jedna koju sam našao za izjave do 12. 2. 2014.:
      http://novusordowatch.org/wire/francis-destroyer-anthology.htm

      Prateći taj portal neko vrijeme, prvenstveno poradi najnovijih informacija, vidim da su veoma učinkoviti i brzi u otkrivanju i pobijanju Franciscovih hereza.

      Izbriši
  10. Situacija je preteška da bi se ljudskim nastojanjima moglo nešto učiniti jer "nije nam se boriti protiv krvi i mesa", no zato post i molitva mogu donijeti željeni preokret.

    OdgovoriIzbriši
  11. Dragi prijatelji, braco i sestre u Kristu, na tezu da Bergoglio napravi 2-3 koraka nazad a jedan korak naprijed ja pitam: koji je to korak naprijed Bergoglio napravio?

    Da li je moguce uopce jednom sveceniku (pa bio to i vjerni papa) napraviti “korak naprijed”?

    Zar sveta duznost svecenika nije: “naslijedovati Krista”?!

    Dakle, ako je Bergoglio i uradio nesto pravovjerno, on je samo naslijedovao Krista, sto je njegova obaveza, on zbog toga moze biti cascen i slavljen od strane vjernika (u ovom groznom-obezbozenom svijetu), ali to nije, niti moze biti, “korak naprijed”!

    Pitam: naprijed u odnosu na sto? U odnosu na nauk Crkve ostavljen nam od Isusa Krista i uciteljstva Crkve koje je vjerno naslijedovalo Krista? Ta svakome je jasno da nauk Crkve nije teorija koja se razvija vremenom. Nauk Crkve je zapecacen za vijeke vjekova Isusovim uskrsnucem, a objavljen Novim Zavjetom I TOCKA!!!

    (Jedna digresija: teorija evolucije (koja je ustvari jedna paklena-satanska religija) se moze razvijati kroz vrijeme u skladu sa stupnjem tehnoloskih mogucnosti ispiranja mozgova ljudi)

    Prema tome svecenik (pa bio to i vjerni papa) ne moze praviti korake naprijed moze samo koracati uz Krista, ali ne i istupati ispred Krista, sto bi znacili koraci naprijed!

    Zakljucak: Bergoglio je napravio bezbroj koraka u nazad (ka bezboznistvu, gnosticizmu, paganizmu …) i par (kozmetickih) koraka u mjestu!

    PP

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Taj "korak naprijed" za koji ti kazes da je u biti samo njegova obaveza je istina, i slazem se da to nije faktički korak naprijed nego samo njegov "redoviti posao". Međutim izgleda da smo mi toliko nisko pali da nešto što bi trebalo biti uobičajeno, standardno, normalno.... doživljavamo kao "korak naprijed"
      IOANNES

      Izbriši
  12. Ustvari ti njegovi koraci naprijed su novotarije i zablude . Iskorak iz pravovjernog nauka koji je Crkva vjekovima imala . Taj korak naprijed je ustvari izlaženje iz onog okvira o kojem govori sam Isus: ,, Ako tko u meni ne ostane , bacit će se kao mladica napolje i osušit će se . " Učenik koga je posebno ljubio to potvrđuje : ,, Tko god ide dalje i ne ostaje u Kristovoj nauci , nema Boga . " Korak nazad bi prema tome bilo povratak u Krista , u Istinu , u pravi nauk . Tim korakom ušutkava i umiruje savjest mnogih koji se nazivaju vjernicima . Oni samo vide taj korak jer ga razumiju . Robelar

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. izvadio si stvar iz konteksta, uopće ne kužiš što znači korak naprjed. u kontekstu svih komentara se jasno zna pod što mislimo kad govorimo korak naprijed
      IOANNES

      Izbriši
  13. Stvarno ne kužim što ti misliš . Važnije mi je da kužim ono što sam gore citirao iz Svetog pisma . Robelar

    OdgovoriIzbriši
  14. Na KS-ovoj tribini 17. 12. s temom "Je li osporavan papa Franjo?" (uvodni izlagači: dr. Nela Gašpar i dr. Ivica Raguž; voditelj: don Anton Šuljić) moglo se saznati da ipak jest. Osporavan. I u Hrvatskoj, pa i na internetu, od ljudi koji su "barem nominalno katolici". I da je Benedikt XVI. stavljao naglasak na kontemplaciju, a Franjo da u skladu s ignacijanskom duhovnošću naglasak stavlja na akciju u svijetu. Nela Gašpar objasnila je "kontekstualnu teologiju" rekavši da se ne može o Bogu jednako promišljati u Poljskoj i u Njemačkoj, a Ivica Raguž dopustio je mogućnost i opravdanoga kritiziranja pontifikata pape Franje pod uvjetom da se poznaje "teologija naroda", teologija takozvanog "sensus fidelium", od koje da papa Franjo polazi (to je ono kad Nikola Šop kaže Isusu: "Tvoj šešir će pasti s glave, šešir i aureola."). Iz publike je pak upozoreno na "kerigmatsku teologiju", koja da je induktivna, i na to da je u Crkvi od trećeg ili četvrtog stoljeća nadalje pravednost bila pojela milosrđe. A dr. Raguž je onda rekao da može i milosrđe pojesti pravdu. I puno se hvalilo Kasperovu knjigu o Franjinoj revoluciji nježnost i ljubavi, a na pitanje nije li papa Franjo ipak malo, ne liberalan, nego liberalniji nego što bismo htjeli, pa tako donekle ipak pogoduje relativizmu protiv kojeg je Benedikt pisao i govorio, dr. Raguž je odgovorio da su to neki oko pape Franje takvi...
    Ukratko: ni jedna konkretna kritika ni, naravno, odgovor na nju. Samo obračun s izmišljenom alternativom "ili Franjo ili Benedikt".
    M. P.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ako smijem, nadopunio bih svoje izvješće, samo dvjema rečenicama. Naime iz publike je napomenuto i da je Zemlja naš zajednički dom. I da je papa Franjo prava pravcata parezija.
      M. P.

      Izbriši
    2. Nije mi nikako jasno kako je don Antun Šuljić postao toliko lijevo liberalan, kad kolege koji ga bolje poznaju uvijek komentiraju da bi privatno zapravo bio puno bliže nečemu tipa "U ime obitelji“. Čudno.

      RebA

      Izbriši
    3. Možda je obolio od viška milosrđa. "Milosrđe mi je milije nego istina, nego zapovijedi..." O takvom naopakom shvaćanju milosrđa ipak je na prekjučerašnjoj tribini rekao ponešto dr. Ivica Raguž. Ali mislim da je s tim u vezi ostala bez pravog objašnjenja činjenica, na koju je upozorio don Anton, da pape sve više i više naglašavaju Božje milosrđe. Nitko od nas prisutnih nije priupitao ne znači li to (pre)naglašavanje Božjeg milosrđa zapravo sumnju u nj, i to opravdanu sumnju, sve veću zbog sve jače svijesti da ga se zaziva sve preuzetnije. Eto, uzmanjkalo (mi) je hrabrosti za duhovno djelo milosrđa. Na početku Godine milosrđa.
      M. P.

      Izbriši
    4. @RebA
      Dva pojma shvaćena kao metafizičke vrijednosti
      dobro izražavaju duh Revolucije: potpuna jednakost i potpuna sloboda. I dva su nagnuća koje im ponajviše služe: oholost i čulnost.

      Govoreći o nagnućima, moramo objasniti u kojem smislu koristimo taj pojam [u ovom djelu]. Radi kratkoće, i uzimajući u obzir korištenje ovih pojmova u drugih autora
      koji pišu o duhovnim stvarima, kad god govorimo o nagnućima kao pokretačima
      Revolucije mislimo na poremećena nagnuća. Govoreći jezikom svakodnevice, u poremećena nagnuća uključujemo sve težnje ka grijehu koje postoje u čovjeku kao posljedica trostruke požude: požudu tijela, i požudu očiju i oholost života (usp. 1 Iv 2, 16).

      Plinio_Corrêa_de_Oliveira, Revolucija i kontrarevolucija u Katoličanstvu (Revolução e Contra-Revolução, in Catolicismo), 1977 (revidirana verzija s trećim dijelom), 1959 (prva verzija s prva dva dijela).

      Jedan slavni Kinez rekao je za pobjede u mnogim bitkama treba poznavati i sebe i protivnika. Ddajem kako treba poznavati svakoga kako za protivnike ne bismo mislili da su saveznici.

      Izbriši
  15. Dragi naš poglavaru Kristov na zemlji , sveti oče papa Franjo , želim ti sretan rođendan . Neka ti Gospodin prosvjetli pamet da u ovim teškim vremenima čišćenja Crkve ispuniš Njegovu svetu volju . On vidi i kad nitko drugi ne vidi . On zna i kad nitko drugi nezna .Amen . Robelar

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.