Laudato si'

U nastavku pročitajte nekoliko kraćih članaka o zadnjoj enciklici Pape Franje.

1. Porazna kritika - rtf / pdf
2. Laudato si’ i račvanje Boga - rtf / pdf
3. Franjine tišine - rtf / pdf

Zahvaljujem prevoditelju.


***

Porazna kritika

Iz dana u dan sve više i više katolika javno i otvoreno diže glas protiv uzbunjujućih težnji onog što je Antonio Socci tako prikladno nazvao bergoglianizmom, a riječ je o Franjinu sve čudnijem spoju nekih elemenata pučke pobožnosti s liberalnom isusovačkom teologijom iz 70-ih godina i političkim stavovima kardinala Bergoglia. Razmotrit ćemo jednu pristojnu, ali poraznu kritiku "apokaliptičnog i utopijskog manifesta" koji je Franjo izložio u Boliviji, na istom putovanju na kojem je primio sad već zloglasno "komraspelo", u obranu kojeg je kazao da se radi o "prosvjednoj umjetnosti". Kritičar, glasoviti isusovac James V. Schall, osvrće se na očit propust svojstven i cijelom jednom drugom papinu manifestu, enciklici Laudato si’:

Koliko mogu prosuditi, nema u tom nagovoru gotovo ni traga tradicionalnoj kršćanskoj zaokupljenosti osobnom krepošću, spasenjem, grijehom, žrtvom, strpljenjem, pokajanjem, vječnim životom ili trajnom dolinom suza. Grijesi i zla preobraženi su u društvene i ekološke boljke za koje se traže politički i strukturni lijekovi.

Točno tako. I bolivijski manifest i Laudato pokazuju istu usredotočenost na vremenite probleme i na njihova politička, tehnička i socijalna rješenja. A je li to doista primjereno božanski ustanovljenoj službi Kristova namjesnika, sveopćeg pastira katoličkih vjernika koji je zadužen da duše u svom stadu vodi u nebo, a ne da zahtijeva maglovita rješenja u enciklikama veličine knjige namijenjenima "svakoj osobi koja živi na ovom planetu"?

P. Schall upozorava na još nešto što većina komentatora papine zaštite okoliša zanemaruje:

Uzrok zla bio bi kapitalizam oličen u novcu i pohlepi. O stvarno postojećem, od države strogo ograničenom slobodnotržišnom kapitalizmu međutim malo čujemo. ... Jako je malo rečeno o stvarnim vlastima, o njihovoj naravi i učincima. Gotovo nikad ne čujemo da je poseban, središnji problem suvremena država sa svojim birokratskim prstima u gotovo svemu i s teoretskom osnovicom u voluntarizmu. Prema mišljenju mnogih sama država prouzročuje većinu opasnih problema koji zabrinjavaju papu. Papa Franjo ima teoriju o tiraniji, ali ne, poput klasičnih pisaca, teoriju o tiraniji države kao takve, uključujući i demokratsku državu.

Opet, točno tako. Ja sigurno nisam nikakav branitelj izgredâ kapitalizma. Naprotiv, napisao sam čitavu knjigu protiv njih. Ali kako to da Franjo, čini se, nikad ne primjećuje da suvremena nacionalna država upravo u ovom povijesnom trenutku uništava zadnje tragove kršćanskog morala u društvu i da je njezino haranje, uključujući ozakonjeni abortus i "homoseksualni brak", mnogo gore, u cjelini uzevši, od priznatih zala globalnog kapitalizma? Zar Franjo ne prepoznaje tiraniju demokracije?

P. Schall, također s pravom, kori Franju zbog, odviše je pristojan da to tako nazove, kobne naivnosti:

Ekologija i zaštita okoliša nisu jednostavno teorije o brizi za Zemlju. Riječ je o nadsvodnoj teoriji za nadzor napučenosti koji nužno uključuje i međusobno povezuje kontracepciju, abortus, ograničenje obitelji, "homoseksualni brak", kloniranje, eutanaziju te državni nadzor i nad rađanjem i nad odgojem djece.

Poput p. Schalla, volio bih znati zašto se Franjo, ako je "jamačno protiv abortusa, eutanazije i nadzora napučenosti", slizao sa "savjetnicima koji te postupke smatraju nužnima s obzirom na ekološku teoriju".

Najporazniji od svega jest zaključak p. Schalla s time u vezi: Svi bismo mi trebali biti na strani rasta i kreposti, a ne smrti i nadzora. Ali na kojoj je strani Franjo? Po svojim riječima ili po svojim djelima? Kako smo vidjeli u protekloj dvoipogodišnjoj gunguli u Crkvi, jedno je s drugim često u potpunom protuslovlju. To je problem – štoviše, katastrofa – ovog pontifikata, katastrofa koju Naša Gospa Fatimska zacijelo nije previdjela u Trećoj tajni.

28. srpnja 2015.

Christopher A. Ferrara

http://fatima.org/perspectives/sv/perspective757.asp


***

Laudato si’ i račvanje Boga

Svako novo čitanje enciklikeLaudato si’ otkriva neki novi uznemirujući vidik u toj potpuno besprimjernoj "zelenoj" okružnici, koja se obraća "svakoj živućoj osobi na ovom planetu". Pogledajmo zaključni odlomak enciklike:

Na završetku ovoga oduljeg promišljanja, i radosnog i napetog, predlažem dvije molitve, jednu koja može biti zajednička svima koji vjerujemo u svemogućega Boga Stvoritelja, a drugu da mi kršćani prihvatimo obveze prema stvorenju što ih pred nas stavlja Isusovo evanđelje.

Ono što te riječi podrazumijevaju stvarno je posve zapanjujuće. Jer Franjo je namjesnik Kristov, dužan naviještati, braniti i cjelovito prenositi apostolsku predaju božanske objave našega Gospodina, koja ima biti donesena cijelom svijetu, u skladu s velikim poslanjem: Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! U papinu dužnost ne spada sastavljanje molitava koje mogu "biti zajedničke" "kršćanima" (Franjo nikad ne upotrebljava riječ "katolici") i onima što vjeruju u "svemogućeg Stvoritelja", ali ne priznaju, ili izravno niječu, božanstvo Isusa Krista i Presveto Trojstvo. Postoji samo jedan Bog – Otac, Sin i Duh Sveti – a ne jedan Bog za kršćane, a drugi za sljedbenike "svemogućeg Stvoritelja". Pa ipak, vidimo da upravo namjesnik Kristov ne samo da pasivno prihvaća nego i aktivno ohrabruje nevjerovanje nekršćana sastavljajući molitvu baš za njih, upućenu nekom općenitom božanstvu, kao da za njihovo spasenje uopće nije potrebno da vjeruju u Krista, u pravoga Boga.

Naš je Gospodin zapovjedio svojoj Crkvi, a prije svega njezinoj zemaljskoj glavi, neka "sve narode" uči "čuvati sve što sam vam zapovjedio". Sve što je zapovjedio! Međutim Franjo je očito nakanio ne učiti ih ništa što je naš Gospodin zapovjedio, pa tako ni to da moraju vjerovati u Njega da bi se spasili:

Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti. (Dj 4,10–12)

Umjesto da naviješta kako nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti, Franjo retorički račva Boga, sastavljajući jednu molitvu za kršćane, a drugu "svemogućem Stvoritelju". Ovu drugu određuje svijetu punom izgubljenih duša, kao da je to dovoljno za njih u tami koju nastavaju bez milosti Onoga koji je rekao: Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života. (Iv 8,12)

Pogledajmo stvarnosti u oči: Imamo namjesnika Kristova koji ne želi biti namjesnik Kristov. On želi biti planetarni papa koji se "obraća svakoj živućoj osobi na ovom planetu" bez obzira, ili brige, što ta osoba možda ispovijeda lažnu vjeru ili otvoreni ateizam. Njemu jednostavno nije važno hoće li itko postati član Katoličke crkve. Važno mu je da svi, u što god vjerovali, rade zajedno na popravljanju štete nanesene okolišu:

Valja također uteći se raznolikim kulturnim bogatstvima narodâ, njihovoj umjetnosti i poeziji, njihovu unutarnjem životu i duhovnosti. Ako doista želimo izgraditi ekologiju koja nam omogućava popravak onoga što smo razorili, nijedna grana znanosti i nijedan oblik mudrosti ne smije se ostaviti po strani, pa tako ni religija [bilo koja religija!] s vlastitim joj jezikom. (LS 63)

Doista se nalazimo usred onoga što je biskup Athanasius Schneider nazvao četvrtom velikom krizom Crkve.

5. kolovoza 2015.

Christopher A. Ferrara

http://fatima.org/perspectives/sv/perspective760.asp


***

Franjine tišine

Franjo stalno izražava mišljenje o brojnim temama koje nemaju nikakve veze s papinskim učiteljstvom. Laudato si’ pun je toga. Evo samo nekih primjera:

Vrlo čvrsta znanstvena suglasnost pokazuje da smo svjedoci zabrinjavajućeg zagrijavanja klimatskog sustava. (LS 23)

Čovječanstvo je pozvano uvidjeti potrebu promjenâ u načinu života, proizvodnji i potrošnji, da bi suzbilo to zagrijavanje ili barem ljudske uzroke koji ga proizvode ili pojačavaju. (LS 23)

Brojne znanstvene studije pokazuju da globalno zagrijavanje u posljednjim desetljećima najvećim dijelom proizlazi iz velikog nakupljanja stakleničkih plinova (ugljikov dioksid, metan, dušikovi oksidi i dr.), ispuštanje kojih je uglavnom posljedica ljudskog djelovanja. (LS 23)

Nakupljeni u atmosferi, ti plinovi sprečavaju da se toplina Sunčevih zraka koju reflektira Zemlja rasprši u svemiru. Problem je još teži zbog razvojnog obrasca zasnovanog na intenzivnoj upotrebi fosilnih goriva, koja čini srž svjetskoga energetskog sustava. (LS 23)

Zagrijavanje djeluje na ugljikov ciklus. Stvara ukleti krug koji još više pogoršava stanje, utječući na raspoloživost osnovnih prirodnih bogatstava kao što su pitka voda, energija i poljodjelski proizvod u toplijim područjima, te vodi k izumiranju dijela biološke raznolikosti planeta. (LS 24)

Zagađenje prouzročeno ugljikovim dioksidom povećava rast kiselosti oceanâ i ugrožava morski hranidbeni lanac. (LS 24)

Ako se ta kretanja nastave, ovo stoljeće moglo bi biti svjedokom nezapamćenih klimatskih promjena i besprimjernog uništenja ekosustava, s teškim posljedicama za sve nas. (LS 24)

Otapanje polarnih kapa i visokogorskih površina može dovesti do opasnog ispuštanja metana, dok uslijed raspadanja smrznutih organskih materijala može dodatno porasti ispuštanje ugljikova dioksida. (LS 24)

Klimatske su promjene globalni problem koji ozbiljno utječe na: okoliš, društvo, privredu, politiku i raspodjelu dobara. Jedan su od glavnih izazova s kojima se suočava današnje čovječanstvo. (LS 25)

Iskorištavanje planeta već je nadišlo prihvatljive granice, a još nismo riješili problem siromaštva. (LS 27)

Nadomještanje prašuma plantažama drveća, najčešće monokulturnim, također se rijetko analizira na primjeren način. A može ozbiljno ugroziti biološku raznolikost, kojoj se novozasađene vrste ne prilagođavaju. (LS 39)

Ozbiljnu zabrinutost izaziva nestajanje mangrovih močvarnih ekosustava u nekim obalnim područjima. (LS 39)

Osobito su ugroženi morski organizmi koje smo skloni previdjeti, npr. neki planktonski oblici, koji su važna sastavnica oceanskoga hranidbenog lanca i o njima naposljetku ovise vrste koje služe nama za hranu. (LS 40)

Mnogi koraljni grebeni već su besplodni ili su u stalnom propadanju... Ta pojava uvelike je posljedica zagađenja mora zbog rašumljivanja, zbog poljodjelskih monokultura, industrijskog otpada i razornih metoda ribolova, posebice onih u kojima se upotrebljava cijanid i dinamit. Pogoršava je rast temperature oceanâ. (LS 41)

Znamo da tehnologiju koja se zasniva na upotrebi visokozagađujućih fosilnih goriva – posebice ugljena, ali i nafte i, u manjoj mjeri, plina – treba hitno sve više zamjenjivati. (LS 165)

Nikad u povijesti Crkve nije se neka papinska enciklika upuštala u tako očito prijeporne tvrdnje o temama nedvojbeno izvan dosega papinske vlasti i djelokruga. A onda tu je i ta beskonačna rijeka intervjua, avionskih konferencija za novinare i nebrojenih spontanih izjava o ovom ili onom ovdje ili ondje. Pa ipak, od ovoga vrlo razgovorljivog pape čuje se gromka tišina glede nekih prilično važnih nedavnih zbivanja o kojima bi proglas doista bio u papinu djelokrugu namjesnika Kristova na zemlji:

- O irskom odobrenju zakonskoga "homoseksualnog braka" Franjo nije imao da kaže ni riječ, bilo prije bilo poslije glasanja.

- Na nametanje "homoseksualnog braka" svim Sjedinjenim Američkim Državama od strane Vrhovnog suda Franjo je ostao potpuno nijem.

- U Americi dnevnonovinski izvještaji otkrivaju da je organizacija Planned Parenthood trgovala organima abortirane djece, pa i čitavim tijelima djece, koja su možda rođena živa prije nego što su ubijena. Od Franje ni glaska.

- New York Times upravo je objavio (22. srpnja) prekretničko djelo, kakvoćom dostojno Pulitzerove nagrade, pod naslovom Je li ovo kraj kršćanstvu na Bliskom istoku?, koje dojmljivo opisuje kako, da citiram podnaslov: ISIS i ostali ekstremistički pokreti na ovom području porobljuju, ubijaju i istrebljuju kršćane, a da nikakve pomoći nema na vidiku. A što Franjo ima da kaže o kraju kršćanstva na Bliskom istoku? Baš ništa. No zato opet i opet zahtijeva neograničeno primanje muslimanskih "useljenika" u Italiju i "dijalog" s islamom, bezbrižno prelazeći preko onoga za što sada čak i u svjetovnom novinstvu čitamo upozorenja da je riječ o "nadolazećem muslimanskom osvajanju Italije".

Toliko toga što Franjo izriče imalo je katastrofalan utjecaj na vjerodostojnost Crkve i na njezino poslanje u svijetu, od Tko sam ja da sudim glede homoseksualaca među svećenstvom, preko Nema katoličkog Boga, do... – no da, kao što svi znamo, popis se doima beskonačnim nakon samo dvije i pol godine papinskog čavrljanja. Međutim evo o čemu bi trebalo voditi računa: o tome da je ono što Franjo propušta kazati čak štetnije od onoga što kaže.

Glasovita je izjava pape Feliksa III.: Ne suprotstaviti se zabludi isto je što i odobravati je, ne braniti istinu isto što i suzbijati je, a propustiti zaustaviti zle ljude kad je to moguće – doista nije manji grijeh nego bodriti ih. Onakva upadljiva tišina sučelice golemim zlima koja zaokupljaju čak i svjetovna glasila postaje, bojim se, još jedan poguban zaštitni znak ovog pontifikata. To su Franjine tišine.

Molite za Svetog Oca u skladu s molitvom našega Gospodina za prvog papu: Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.

7. kolovoza 2015.

Christopher A. Ferrara

http://fatima.org/perspectives/sv/perspective761.asp