utorak, 29. rujna 2015.

Dječja hodočašća na Mont Saint Michel


In Gottes Namen fahren wir,
zu Sankt Michael wollen wir

Dječja hodočašća u 14. i 15. stoljeću mogu se promatrati kao jedna od posebnosti, možda i najspektakularnija, hodočašća na Mont Saint-Michel. Od srednjeg vijeka crkveni i svjetovni kroničari, poznavatelji i povjesničari ih opisuju ističući iznimnost tih masovnih kretanja koja su izazivala kako divljenje tako i osudu.

***

Godine 1393. Nicolaio di Bonacorso, pišući iz Avignona toskanskom trgovcu Francescu di Marco Datiniju, u dva navrata spominje hodočašća djece. U pismu od 16. rujna govori o svojevrsnoj epidemiji opisujući sabiranje mladih dječaka iz više zemalja francuskog kraljevstva:
100 ili 200 dječaka nosi barjake kojima je s jedne strane naslikan anđeo sv. Mihael, a s druge grb Francuske, Bretagne ili zemalja iz kojih su došli bez da su dobili dopuštenje oca ili majke, bez novaca, bez kruha i vina... uputili su se prema Mont Saint Michelu koji je na moru unutar granica Bretagne i gdje se nalazi crkva posvećena sv. Mihaelu. Ondje ostaju kraće ili duže vremena i onda se vraćaju. Ovaj se pokret proširio po čitavome kraju i odavde, iz Avignona, od prekjučer do danas se oko 200 djece, manje i veće, zaputilo onamo sa zastavama... Da samo vidite kako ta djeca trče! Sretni što bježe i odlaze na put! Kažem vam da je to doista nevjerojatna stvar onome tko ju nije vidio. Kažu da se događaju velika čuda, da su očevi i majke koji nisu htjeli pustiti svoju djecu vidjeli ove kako umiru... Procijenjuju da je iz brojnih zemalja do danas na tisuće djece otišlo onamo.

***

Anonimni kroničar iz Kölna u rubrici iz 1455. godine spominje hodočašće na Mont dajući određene pojedinosti o trajanju ovog fenomena, godištu djece, njihovom porijeklu, organiziranosti, odlasku, njihovu stijegu i povratku: ova su događanja trajala dvije godine, u njima su sudjelovala djeca od 8 do 12 godina, koja su dolazila iz gradova i sela čitave Njemačke (kao i drugih zemalja); lik svetog Mihaela i grbovi mjesta iz kojih su krenuli bili su naslikani na zastavama, a usprkos tomu što su otišli bez sredstava i protivno volji svojih roditelja, vraćali bi se zdravi i čitavi.

Nema komentara:

Objavi komentar

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.