Ponekad na ovom blogu preporučim knjige koje sam pročitao i svidjele su mi se. Uvijek se nadam da će i meni čitatelji preporučiti neki naslov vrijedan pažnje na koji još nisam naišao.
Evelyn Waugh: The Sword of Honour Trilogy
Najbolja moguća kombinacija suptilnog ironičnog humora, sjete u vrtlogu 2. svjetskog rata i življene katoličke vjere (u istinskom, "pretkoncilskom" obliku) sa svim svjetlima i sjenama. Sve upakirano u nenadmašno umijeće opisivanja i vrlo bogati rječnik. Knjiga koju je upravo zbog bogatstva vokabulara i brojnih vojnih kratica najbolje čitati na Kindleu ili sličnoj napravi. Ako baš negdje zapnete ili ste tip čitača koji mora sve proučiti u detalje, možete se poslužiti ovom stranicom, ali čini mi se da to uzima dio šarma ove izvrsne trilogije. Kako pronađoh, postoji prijevod na hrvatski, iako ga nisam vidio, sumnjam da se može mjeriti s finoćom originala.
Brandon Sanderson: The Way of Kings
Roman za onoga tko voli dobar fantasy u kojemu nije sve na isti kalup, sa zanimljivom radnjom, a ipak ne toliko zahtjevno da bi morali pamtiti sve detalje autorova izmaštanog svijeta. Neću duljiti, koga zanima ionako će baciti pogled na gornju poveznicu na Goodreads.
P.G. Wodehouse: serija knjiga o Jeevesu (npr. ova ili ova)
Serija humorističnih knjiga o pomalo umišljenom i nesposobnom, ali ipak simpatičnom engleskom mladom gospodinu koji ništa ne radi jer je rođen u imućnijoj familiji i njegovom vrlo sposobnom, ali samozatajnom butleru Jeevesu. Ove knjige su dobre za čitanje u kratkim komadima kada primjerice čekate na red i slično.
Da ne ostanu potpuno zanemareni oni čitatelji koji vole više činjenica, a manje književničke mašte, evo i jedne knjige koju sam tek započeo, ali je tematika iznimno zanimljiva.
Miroslav Akmadža: Katolička crkva u komunističkoj Hrvatskoj 1945.-1980.
To je nova knjiga autora koji je već izdao slično djelo (za razdoblje do 1966. g). Kad sam vidio na Interliberu cijenu od 50 kn i u indeksu imena na kraju neka zanimljiva imena, odmah sam je kupio. Prolistajte sadržaj i uvod da steknete dojam je li i vama dovoljno interesantna da je nabavite.
PS. Sve knjige osim zadnje možete naći sami na internetu.
petak, 28. studenoga 2014.
ponedjeljak, 24. studenoga 2014.
Pitanje o kardinalima
Palo mi je na pamet jedno pitanje, a kako ne mogu naći odgovor na internetu u par minuta koliko sam tražio, odlučih pitati čitatelje ovog bloga. Molim samo suvisle odgovore.
Može li Papa izbaciti nekog kardinala iz kardinalskog zbora, tj. učiniti da više nije kardinal? Znam da ga može izopćiti, ali čak i takav ekskomunicirani kardinal ima nakon smrti Pape pravo sudjelovati u konklavama.
Hvala na odgovoru i eventualnim primjerima iz povijesti.
Može li Papa izbaciti nekog kardinala iz kardinalskog zbora, tj. učiniti da više nije kardinal? Znam da ga može izopćiti, ali čak i takav ekskomunicirani kardinal ima nakon smrti Pape pravo sudjelovati u konklavama.
Hvala na odgovoru i eventualnim primjerima iz povijesti.
srijeda, 19. studenoga 2014.
nedjelja, 16. studenoga 2014.
ZAMOLBA i devetnica
Ako vam je tradicionalna latinska misa u sv. Martinu nešto značila u životu i spremni ste napisati par rečenica (tipa, pomogla mi je u obraćenju, ondje sam dobila snagu da služim bližnjima itd.) pošaljite mi to kratko "svjedočanstvo" na email adresu (tomablizanac@gmail.com). Ne treba biti opširno, ali molim da se potpišete imenom, prezimenom i titulom (može i zvanje). Koristit će se isključivo u unutarcrkvenoj komunikaciji.
Od sutra, subote 15. studenog do nedjelje 23. studenog (posljednja nedjelja po Duhovima) moli se devetnica za uspjeh povratka javne tradicionalne latinske mise u Zagrebu. Molimo da se i vi pridružite i izmolite krunicu ili barem jednu desetku na tu nakanu. Blažena Djevica Marija će nam sigurno pomoći!
Evo, imate prijedlog molitve, a možete nešto i učiniti (v. gore). Uključite se!
***
Od sutra, subote 15. studenog do nedjelje 23. studenog (posljednja nedjelja po Duhovima) moli se devetnica za uspjeh povratka javne tradicionalne latinske mise u Zagrebu. Molimo da se i vi pridružite i izmolite krunicu ili barem jednu desetku na tu nakanu. Blažena Djevica Marija će nam sigurno pomoći!
Evo, imate prijedlog molitve, a možete nešto i učiniti (v. gore). Uključite se!
subota, 15. studenoga 2014.
Intervju Tossatija s vlč. Okom
Opširni članak koji je vlč. Dariusz Oko napisao o homokrivovjerju prije dvije godine, spominjali smo na ovom blogu već više puta.
Novinar Marco Tosatti vodio je s ovim svećenikom razgovor koji je nedavno objavljen. Važno je redovito upozoravati na problem homoseksualnog svećenstva upravo zbog međusobne povezanosti i razumljivog zavjereništva takvih pojedinaca. Taj je problem nažalost raširen i u Crkvi u Hrvatskoj.
Tosatti u uvodu spominje tko je sugovornik i prenosi podatke o postotcima te malo citira iz Okova članka. Prenosimo intervju od prvog pitanja.
- Prije dvije godine ste u svojoj temeljitoj studiji snimili situaciju u Crkvi. Je li se otada nešto promijenilo?
Moja je studija zasigurno dotaknula široko rasprostranjeni problem koji postoji gotovo posvuda. Samo se tako dâ objasniti da je unutar nekoliko tjedana obišla cijeli svijet. Prevedena je u mnogo zemalja: od engleskog, njemačkog i talijanskog jezika do češkog, slovačkog, estonskog... Čini mi se da se problem naveden u mojoj studiji sve svjesnije opaža.
- U svom radu govorite o homoherezi. Koje su njene karakteristike?
Homohereza je odbacivanje nauka Katoličke Crkve o homoseksualnosti. Zastupnici homohereze ne prihvaćaju da je homoseksualna sklonost poremećaj osobnosti. Sumnjaju u to da su homoseksualni čini protunaravni. Branitelji homohereze su za svećeničko ređenje homoseksualaca. Homohereza je crkvena inačica homoseksualizma.
- Kongregacija za katolički odgoj je 2005. objavila važan dokument koji je odobrio Sveti Otac Benedikt XVI. i koji zabranjuje ređenje homoseksualaca za svećenike. Čemu taj dokument?
Od sedamdesetih se godina XX. st. u mnoga sjemeništa i samostane infiltrirao jedan novi način promatranja ljudske seksualnosti koji je u suprotnosti s tradicionalnim Učiteljstvom Katoličke Crkve o homoseksualnosti. Posljedica je bila da se u mnogim dijecezanskim sjemeništima i opatijama na svim kontinentima počelo zastupati ideju da postoje dvije ravnopravne seksualne orijentacije: heteroseksualna i homoseksualna. Tako se od klerika bila tražila još samo čistoća shvaćena kao uzdržavanje od nečistih radnja i sposobnost da se živi celibat, ne pitajući dalje o njihovoj orijentaciji ili seksualnim nagnućima. Tako je homoseksualnost kao nagnuće ili vrsta osobnosti prestala biti prepreka za svećeničko ređenje.
- Koliko znate, primjenjuje li se ta odredba iz 2005. koja zabranjuje ređenje homoseksualaca?
Nisam zadužen za formaciju u sjemeništima pa ne znam kako se ophodilo s tom zabranom u različitim zemljama. To bi se pitanje moralo uputiti izravno odgovornima za formaciju budućih svećenika.
- Otkad ste napisali svoju studiju, promijenio se papa. Opažate li kakvu razliku u držanju između dvojice papa glede problema?
Teško je govoriti o nekoj razlici. Temeljna stvar je Učiteljstvo Crkve koje se ne mijenja i koje zabranjuje ređenje homoseksualaca za svećenike. Aktualno Učiteljstvo umjesto prijašnjeg razlikovanja između aktivne i pasivne homoseksualnosti, uvelo je razlikovanje između prolaznih homoseksualnih nagnuća koja se događaju u razdoblju adolescencije, i onih duboko ukorijenjenih. Oba oblika homoseksualnosti, a ne samo aktivna homoseksualnost, predstavljaju zapreku za svećeničko ređenje. Homoseksualnost nije spojiva sa svećeničkim zvanjem. Stoga, nije samo strogo zabranjeno ređenje muškaraca s bilo kakvom vrstom homoseksualnog nagnuća (pa bilo ono i prolazno), nego i njihovo primanje u sjemenište.
Izvor: http://www.lastampa.it/2014/11/12/blogs/san-pietro-e-dintorni/lomoeresia-nella-chiesa-attuale-6d6mAalrEWLjUgOAYy1iUI/pagina.html
http://www.katholisches.info/?p=43573
Novinar Marco Tosatti vodio je s ovim svećenikom razgovor koji je nedavno objavljen. Važno je redovito upozoravati na problem homoseksualnog svećenstva upravo zbog međusobne povezanosti i razumljivog zavjereništva takvih pojedinaca. Taj je problem nažalost raširen i u Crkvi u Hrvatskoj.
Tosatti u uvodu spominje tko je sugovornik i prenosi podatke o postotcima te malo citira iz Okova članka. Prenosimo intervju od prvog pitanja.
***
- Prije dvije godine ste u svojoj temeljitoj studiji snimili situaciju u Crkvi. Je li se otada nešto promijenilo?
Moja je studija zasigurno dotaknula široko rasprostranjeni problem koji postoji gotovo posvuda. Samo se tako dâ objasniti da je unutar nekoliko tjedana obišla cijeli svijet. Prevedena je u mnogo zemalja: od engleskog, njemačkog i talijanskog jezika do češkog, slovačkog, estonskog... Čini mi se da se problem naveden u mojoj studiji sve svjesnije opaža.
- U svom radu govorite o homoherezi. Koje su njene karakteristike?
Homohereza je odbacivanje nauka Katoličke Crkve o homoseksualnosti. Zastupnici homohereze ne prihvaćaju da je homoseksualna sklonost poremećaj osobnosti. Sumnjaju u to da su homoseksualni čini protunaravni. Branitelji homohereze su za svećeničko ređenje homoseksualaca. Homohereza je crkvena inačica homoseksualizma.
- Kongregacija za katolički odgoj je 2005. objavila važan dokument koji je odobrio Sveti Otac Benedikt XVI. i koji zabranjuje ređenje homoseksualaca za svećenike. Čemu taj dokument?
Od sedamdesetih se godina XX. st. u mnoga sjemeništa i samostane infiltrirao jedan novi način promatranja ljudske seksualnosti koji je u suprotnosti s tradicionalnim Učiteljstvom Katoličke Crkve o homoseksualnosti. Posljedica je bila da se u mnogim dijecezanskim sjemeništima i opatijama na svim kontinentima počelo zastupati ideju da postoje dvije ravnopravne seksualne orijentacije: heteroseksualna i homoseksualna. Tako se od klerika bila tražila još samo čistoća shvaćena kao uzdržavanje od nečistih radnja i sposobnost da se živi celibat, ne pitajući dalje o njihovoj orijentaciji ili seksualnim nagnućima. Tako je homoseksualnost kao nagnuće ili vrsta osobnosti prestala biti prepreka za svećeničko ređenje.
- Koliko znate, primjenjuje li se ta odredba iz 2005. koja zabranjuje ređenje homoseksualaca?
Nisam zadužen za formaciju u sjemeništima pa ne znam kako se ophodilo s tom zabranom u različitim zemljama. To bi se pitanje moralo uputiti izravno odgovornima za formaciju budućih svećenika.
- Otkad ste napisali svoju studiju, promijenio se papa. Opažate li kakvu razliku u držanju između dvojice papa glede problema?
Teško je govoriti o nekoj razlici. Temeljna stvar je Učiteljstvo Crkve koje se ne mijenja i koje zabranjuje ređenje homoseksualaca za svećenike. Aktualno Učiteljstvo umjesto prijašnjeg razlikovanja između aktivne i pasivne homoseksualnosti, uvelo je razlikovanje između prolaznih homoseksualnih nagnuća koja se događaju u razdoblju adolescencije, i onih duboko ukorijenjenih. Oba oblika homoseksualnosti, a ne samo aktivna homoseksualnost, predstavljaju zapreku za svećeničko ređenje. Homoseksualnost nije spojiva sa svećeničkim zvanjem. Stoga, nije samo strogo zabranjeno ređenje muškaraca s bilo kakvom vrstom homoseksualnog nagnuća (pa bilo ono i prolazno), nego i njihovo primanje u sjemenište.
Izvor: http://www.lastampa.it/2014/11/12/blogs/san-pietro-e-dintorni/lomoeresia-nella-chiesa-attuale-6d6mAalrEWLjUgOAYy1iUI/pagina.html
http://www.katholisches.info/?p=43573
četvrtak, 13. studenoga 2014.
Gostujući autor - Magister Mathias: Razlozi koji potkrepljuju uskrsnuće od mrtvih
Magister Mathias se vratio!
Ponizno se pripremimo da primimo Božju milost i žurno molimo da nam pomogne u nebrojenim prijetnjama ovoga svijeta, prijetnjama kojima samo ponizni mogu izmaknuti. Ako tako loše završimo da na ovome svijetu ne primimo Kristovu milost, te ustanemo od mrtvih u grijesima, onda nikada nećemo dospijeti k drugome uskrsnuću, uskrsnuću od tjelesne smrti. Zato Ivan govori: Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuća! Nad njim druga smrt nema vlasti (Otk 20,6).
Druga smrt je smrt u paklu, smrt bez kraja, gdje život vazda umire i smrt vazda živi. Oni koji budu preneseni u tu smrt neće biti dio drugoga uskrsnuća, tjelesnog, jer nisu zadobili prvo, koje se milošću Božjom odvija u duši, uskrsnuće od smrti grijeha. Izgubljeni uskrišuju s pravednicima, ali se ne mijenjaju, kako apostol kaže, u slavi besmrtnosti, jer ju nisu zaslužili. Zato bi im bio bolje da ne uskrsnu jer će u tijelu činiti zadovoljštinu za sve što je u njemu učinjeno protiv boga. Job kaže: Kaznit će se za sve što je učinio, a neće biti uništen (usp. Job 20,18 Vulgata).
Da svi ljudi moraju uskrsnuti spoznajemo iz prirode, razuma i svetog Pisma. Priroda oživljuje sve usahlo rastlinje na zemlji, drveće i bilje, a čovjeka je izgradila iz ljudskog sjemena ni od čega. Bi li onda Gospodin bio manje sposoban povratiti čovjeka iz živuće duše i mrtvih kostiju od prirode koja daje obličje kada još nema ni duše ni tjela? Sve je uistinu Božje stvorenje i onaj koji ga je stvorio ni iz čega može ga nakon što je usahlo obnoviti. Evo, govori Gospodin, evo, sve činim novo! (Otk 21,5)
Da nema života poslije ovoga, Bog bi uistinu bio gori od đavla, jer bi svojim slugama manje platio. Zli ljudi koji služe đavlu često dobiju što žele na ovome svijetu i umru u starosti i bogatstvu, dok kreposni ljudi koji služe Bogu žive u siromaštvu i trpljenju te često umiru od mača, gladi ili kuge, u vatri ili vodi. Vidimo kako su sveti apostoli i drugi mučenici svršili živote na različite načine. Da nema nagrade koju mogu očekivati u drugom životu za svoju pravednost i službu Bogu, što bi im dobroga Bog dao zato što su mu vjerno služili? Uistinu ništa. Stoga bi službovanje zlu i služenje đavlu davalo veću plaću nego služenje Bogu. Da, Bog ne bi postojao jer bi mu nedostajala pravednost. Nepravedno je da zlima bude nagrada dobro, a dobrima zlo. Psalmist je to razumio kad je rekao: I reći će ljudi: "Pravednik plod svoj ima! Još ima Boga da sudi na zemlji!" (Ps 57,12). Kada Bog ne bi postojao, ne bi bilo nagrade za dobra djela pravednika. Bog sudi svakome po njegovim djelima, zlima zlom, dobrima dobrom. Na drugom mjestu stoji zapisano: Bog rekao jedno, a ja dvoje čuo: "U Boga je snaga! U tebe je, Gospode, dobrota! Ti uzvraćaš svakom po djelima." (Ps 61,12-13). Kako bi imao snagu kad ne bi mogao uskrišavati od mrtvih? Kako bi mogao biti milosrdan kad ne bi nagradio pravednike dobrom? Kako bi mogao biti pravedan kad ne bi svakome uzvratio prema djelima njegovim?
Kada čovjek ne bi bio besmrtan u duši, ona uistinu ne bi bila sposobna razumjeti besmrtnost i čeznuti za njom. Nijemo živinče ne razumije ništa jer nije besmrtno, ne poznaje ničega do onoga što je smrtno. Ne poznaje Boga i drugi život. Kako je čovjek smrtan u onome što mu je zajedničko sa životinjom, naime tijelu, tako je i besmrtan poput anđela u onome što mu je zajedničko s anđelima, naime razumu. U razumu je čovjek slika Božja i zato ne može iščeznuti. Zato je pisano: Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti. (Mudr 2,23). Inače bi pravednik bio ne samo bjedniji od svih drugih ljudi, kako Pavao kaže, nego i od svih životinja. Bijeda je životinjâ ograničena na sadašnjost, a a čovjek bi bio bjedniji ne samo zbog sadašnjosti, nego i prošlosti i budućnosti te sam beskoristan za išta. Ali Bog nije stvorio ništa beskorisno. Nema ni jednog sjemena kojemu manjka snaga ili korisnost. Životinje služe ljudima kao hrana, odjeća i pomoć. Ako čovjek ne uskrsava od mrtvih, recite čemu onda postoji?
U svim stvarima pažljivo polažete povjerenje u pouzdane svjedoke, ta zar u stvarima vjere ne želite vjerovati svjedocima poput Krista i njegovih svetih apostola? Kada je Krist bio među ljudima učinio je silna djela da povjeruju u njega. Lažima se ne služi krepost, nego porok. A zar lašci na času smrti ne povlače svoje laži? Krist je ustrajao na križu do smrti u istoj vjeri koju je ranije propovijedao i potvrdio je svoje evanđelje, u kojemu je svjedočio za uskrsnuće od mrtvih i život vječni, svojom krvlju, i izvršio ga postavši prvi koji je ustao od mrtvih da živi u vijeke. Vidjeli su ga sveti apostoli, dodirnuli ga, s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. (Dj 10,41). I da potvrde svoje svjedočanstvo, uzdržavali su se od svih bogatstava i užitaka svijeta. Trpjeli su, bili su žrtve mača, vatre i divljih životinja, a nitko od njih nije povukao svoga svjedočanstva, već su ustrajali u vjeri do smrti. Tko se usuđuje izjaviti da je takvo svjedočenje lažno? Ako čovjek može čarobnjaštvom zazvati demone da uskrise mrtve, te oni idu uokolo i čine prijevare, tko se usuđuje zanijekati da Bog na stvaran način može uskrisiti one za koje đavao svojim obmanama može učiniti da ustanu i hodaju, premda su mrtvi?
***
Ponizno se pripremimo da primimo Božju milost i žurno molimo da nam pomogne u nebrojenim prijetnjama ovoga svijeta, prijetnjama kojima samo ponizni mogu izmaknuti. Ako tako loše završimo da na ovome svijetu ne primimo Kristovu milost, te ustanemo od mrtvih u grijesima, onda nikada nećemo dospijeti k drugome uskrsnuću, uskrsnuću od tjelesne smrti. Zato Ivan govori: Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuća! Nad njim druga smrt nema vlasti (Otk 20,6).
Druga smrt je smrt u paklu, smrt bez kraja, gdje život vazda umire i smrt vazda živi. Oni koji budu preneseni u tu smrt neće biti dio drugoga uskrsnuća, tjelesnog, jer nisu zadobili prvo, koje se milošću Božjom odvija u duši, uskrsnuće od smrti grijeha. Izgubljeni uskrišuju s pravednicima, ali se ne mijenjaju, kako apostol kaže, u slavi besmrtnosti, jer ju nisu zaslužili. Zato bi im bio bolje da ne uskrsnu jer će u tijelu činiti zadovoljštinu za sve što je u njemu učinjeno protiv boga. Job kaže: Kaznit će se za sve što je učinio, a neće biti uništen (usp. Job 20,18 Vulgata).
Da svi ljudi moraju uskrsnuti spoznajemo iz prirode, razuma i svetog Pisma. Priroda oživljuje sve usahlo rastlinje na zemlji, drveće i bilje, a čovjeka je izgradila iz ljudskog sjemena ni od čega. Bi li onda Gospodin bio manje sposoban povratiti čovjeka iz živuće duše i mrtvih kostiju od prirode koja daje obličje kada još nema ni duše ni tjela? Sve je uistinu Božje stvorenje i onaj koji ga je stvorio ni iz čega može ga nakon što je usahlo obnoviti. Evo, govori Gospodin, evo, sve činim novo! (Otk 21,5)
Da nema života poslije ovoga, Bog bi uistinu bio gori od đavla, jer bi svojim slugama manje platio. Zli ljudi koji služe đavlu često dobiju što žele na ovome svijetu i umru u starosti i bogatstvu, dok kreposni ljudi koji služe Bogu žive u siromaštvu i trpljenju te često umiru od mača, gladi ili kuge, u vatri ili vodi. Vidimo kako su sveti apostoli i drugi mučenici svršili živote na različite načine. Da nema nagrade koju mogu očekivati u drugom životu za svoju pravednost i službu Bogu, što bi im dobroga Bog dao zato što su mu vjerno služili? Uistinu ništa. Stoga bi službovanje zlu i služenje đavlu davalo veću plaću nego služenje Bogu. Da, Bog ne bi postojao jer bi mu nedostajala pravednost. Nepravedno je da zlima bude nagrada dobro, a dobrima zlo. Psalmist je to razumio kad je rekao: I reći će ljudi: "Pravednik plod svoj ima! Još ima Boga da sudi na zemlji!" (Ps 57,12). Kada Bog ne bi postojao, ne bi bilo nagrade za dobra djela pravednika. Bog sudi svakome po njegovim djelima, zlima zlom, dobrima dobrom. Na drugom mjestu stoji zapisano: Bog rekao jedno, a ja dvoje čuo: "U Boga je snaga! U tebe je, Gospode, dobrota! Ti uzvraćaš svakom po djelima." (Ps 61,12-13). Kako bi imao snagu kad ne bi mogao uskrišavati od mrtvih? Kako bi mogao biti milosrdan kad ne bi nagradio pravednike dobrom? Kako bi mogao biti pravedan kad ne bi svakome uzvratio prema djelima njegovim?
Kada čovjek ne bi bio besmrtan u duši, ona uistinu ne bi bila sposobna razumjeti besmrtnost i čeznuti za njom. Nijemo živinče ne razumije ništa jer nije besmrtno, ne poznaje ničega do onoga što je smrtno. Ne poznaje Boga i drugi život. Kako je čovjek smrtan u onome što mu je zajedničko sa životinjom, naime tijelu, tako je i besmrtan poput anđela u onome što mu je zajedničko s anđelima, naime razumu. U razumu je čovjek slika Božja i zato ne može iščeznuti. Zato je pisano: Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti. (Mudr 2,23). Inače bi pravednik bio ne samo bjedniji od svih drugih ljudi, kako Pavao kaže, nego i od svih životinja. Bijeda je životinjâ ograničena na sadašnjost, a a čovjek bi bio bjedniji ne samo zbog sadašnjosti, nego i prošlosti i budućnosti te sam beskoristan za išta. Ali Bog nije stvorio ništa beskorisno. Nema ni jednog sjemena kojemu manjka snaga ili korisnost. Životinje služe ljudima kao hrana, odjeća i pomoć. Ako čovjek ne uskrsava od mrtvih, recite čemu onda postoji?
U svim stvarima pažljivo polažete povjerenje u pouzdane svjedoke, ta zar u stvarima vjere ne želite vjerovati svjedocima poput Krista i njegovih svetih apostola? Kada je Krist bio među ljudima učinio je silna djela da povjeruju u njega. Lažima se ne služi krepost, nego porok. A zar lašci na času smrti ne povlače svoje laži? Krist je ustrajao na križu do smrti u istoj vjeri koju je ranije propovijedao i potvrdio je svoje evanđelje, u kojemu je svjedočio za uskrsnuće od mrtvih i život vječni, svojom krvlju, i izvršio ga postavši prvi koji je ustao od mrtvih da živi u vijeke. Vidjeli su ga sveti apostoli, dodirnuli ga, s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. (Dj 10,41). I da potvrde svoje svjedočanstvo, uzdržavali su se od svih bogatstava i užitaka svijeta. Trpjeli su, bili su žrtve mača, vatre i divljih životinja, a nitko od njih nije povukao svoga svjedočanstva, već su ustrajali u vjeri do smrti. Tko se usuđuje izjaviti da je takvo svjedočenje lažno? Ako čovjek može čarobnjaštvom zazvati demone da uskrise mrtve, te oni idu uokolo i čine prijevare, tko se usuđuje zanijekati da Bog na stvaran način može uskrisiti one za koje đavao svojim obmanama može učiniti da ustanu i hodaju, premda su mrtvi?
subota, 8. studenoga 2014.
Dignite ruke pod poslušnost
Redovnici i redovnice snimaju pjesmu "Hvala redovnika". Izvodi je Redovnički Band Aid. Prema fotografijama nagađam da to neće biti Te Deum ili Salve Regina. Nadajmo se barem da nije Bad Romance ili Like a Virgin. No dobro, barem se biskupi i redovnici više ne sukobljavaju oko pitanja poput onoga koliko je siromašan Krist bio. Biskupi plešu, redovnici poslušno prihvaćaju.
Nema puno veze s ovim postom, ali toliko mi se svidio ovaj citat da ga jednostavno moram prenijeti i kod nas na blogu:
Sveti Bazilije Veliki je rekao u toj situaciji [za arijanske krize] sljedeće: "Samo se jedan grijeh danas oštro kažnjava: pažljivo obdržavanje tradicije naših Otaca. Zbog toga su oni dobri izbačeni sa svojih mjesta i odvedeni u pustinju".
petak, 7. studenoga 2014.
Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!
P. Antun Wallenstein - Katekizam kršćanskog savršenstva (iz 1940.)
Sa stranice o prevoditelju:
Katekizam kršćanskog savršenstva (njemački napisao: P. Antun Wallenstein,[56] pohrvatio P. Leonard Bajić). Bajić u Predgovoru Katekizma naglašava kako na hrvatskom jeziku imamo više Katekizama, "ali dosada nismo imali jedan Katekizam, koji bi nas posebno učio kršćanskim krepostima" (str. 1). On ukazuje da je cilj Katekizma "praktični putokaz u poznavanju i isticanju kreposnog života, [...] da dobre duše našeg naroda imaju pri ruci vođu i savjetnika, koji će im pokazivati put duhovnog života i njegovog savršenstva. [...] Njegova je novost poglavito u tom, što na katehetski način, naime u obliku pitanjâ, odgovorâ i potrebnih razjašnjenjâ iznosi pred čitatelje sustavno čitav asketski nauk duhovnog života i njegovog evanđeoskog napretka".[57] Katekizam je u prvom redu namijenjen redovničkim osobama, potom svećenicima, članovima Trećega reda, Marijinih kongregacija i svih drugih vjerskih udruženja.Zahvaljujem osobi koja mi je ovo vrijedno djelo poslala!
Naša je javnost dobro primila taj Katekizam. Toplo ga je preporučio svojim čitateljima glasnik Gospa Sinjska: "Ovim djelom dobila je u početku nove godine hrvatska katolička, napose duhovna, literatura jedno veoma potrebno djelo. U objavljenoj vjeri uči nas kat[olički] Katekizam, a u kreposnom kršćanskom životu uči nas Katekizam kršćanskog savršenstva. Ova je knjiga prijeko potrebna svima odabranim dušama i njihovim vođama. Potrebna je koliko svećenicima i redovničkim osobama uopće, toliko i onim dušama koje na kršćansku žive u svijetu. Knjiga nam na vrlo lagan način - u obliku pitanja, odgovora i kratkih tumačenja - iznosi pred oči sustavno čitav asketski nauk duhovnog života. Tko pročita novu knjigu imat će vrlo jasne pojmove o svim pitanjima, koja se tiču duhovnog života. Ovu zaista vrijednu knjigu toplo preporučujemo svim čitateljima Gospina glasnika."[58]O Katekizmu kršćanskog savršenstva dr. Božo Vuco je napisao: "U našoj hrvatskoj duhovnoj literaturi osjećala se je velika potreba za jednim priručnikom, koji bi na lagan i svima pristupačan način, prikazao vas duhovni život i način kako se ima ići da se steče duhovni život i da se dođe do duhovnog savršenstva. Hvala Bogu, sada je udovoljeno i ovoj potrebi.[...] Namijenjen je prije svega redovničkim osobama i svećenicima, a onda i svima, koji žele malo bolje upoznati šta je kršćansko savršenstvo i ići k njemu".[59] Naručitelj iz Gorskog Kotara piše o knjizi: "Zbilja je zlata vrijedna ta knjiga. Čitam je po treći put uvijek s novim duševnim užitkom",[60] a drugi piše: "Vaša nam je knjiga došla ko iz neba poslana na ovoj misijskoj postaji".[61]Riječ Božja je pohvalila i toplo preporučila Katekizam: "Na našem hrv. jeziku ima lijep broj katekizama, ali dosada nismo imali jedan katekizam, koji bi nas posebno učio kršćanskim krepostima. [...] Zlatan priručnik za sve duše koje teže k savršenstvu, za redovnike i redovnice, za trećorece, kongreganiste i članove raznih vjerskih udruženja a iz njega će crpsti veliku korist i svećenici, jer im pruža odličnog gradiva u svakidašnjim prilikama ispovjedaonice, propovjedaonice i duhovnog vodstva svoga povjerenog stada. Toplo preporučujemo."[62] Ista Riječ Božja na drugom mjestu ističe: "Knjiga veoma potrebna svim duhovnim osobama, napose svećenicima, koji uzgajajući i vodeći dobre duše putem kršćanskog savršenstva ujedno postavljaju tvrde temelje duhovnoj obnovi svoje župe."[63]
Fra Leonard je spremio i drugo, nadopunjeno izdanje Katekizma u prosincu 1945. i dobio Imprimatur od provincijala Grabića, ali poratno vrijeme nije pogodovalo katoličkom tisku, te se nadopunjeni Katekizam nažalost nije pojavio u javnosti. Katekizam je dugo godina poslije rata bio priručnik duhovnog života, barem u novicijatu na Visovcu.[64]
četvrtak, 6. studenoga 2014.
Zbor arkanđela Mihaela
(u subotu 8. studenog, blagdan kod grkokatolika, božanska liturgija na Gornjem Gradu u 10,30)
Veličamo te, vojskovođo Mihaele, i sve vas nebeske sile koji sveudilj slavite Gospoda.
Vi uvijek stojite pred veličanstvenim Božjim prijestoljem, obasjani svijetlim zrakama sjajnoga Boga. Obasjajte nas koji slavno svetkujemo vašu svetkovinu.
Odagnajte od nas tamu grijeha i svesrdno molite Boga da nas spasi od svakoga zla i napasti.
Blagoslivljajte Gospoda sve sile Gospodnje, sluge njegove koji vršite volju njegovu.
Sveti Mihaele arkanđele slavimo te kao vođu zborova nebeskih, kao snažnog zaštitnika ljudi na cijeloj zemlji, kao branitelja i izbavitelja.
Božji arkanđele Mihaele, saberi nas koji s vjerom dolazimo pod tvoju zaštitu i brani nas kroz cijeli naš život.
U smrtnom času budi nam, Arkanđele, najizvrsniji pomoćnik u našoj nadi.
Nebeskih sila učiteljem i Božje slave sužiteljem dostojno si postavljen ti, vojskovođo Mihaele.
Po Božjoj si zapovijedi postao spasonosni zaštitnik kršćana koje štitiš svojom nadnaravnom silom.
Moli Krista Boga neka daruje oproštenje grijeha onima koji s ljubavlju svetkuju tvoj blagdan.
Vođe anđeoskih sila, koji sveudilj stojite pred Vladarevim prijestoljem,
molite se Gospodu neka daruje svijetu mir i našim dušama veliku milost.
Radujte se zajedno s nama, najviše anđeoske sile.
Veliki vaš vođa i zaštitnik preslavno se sada objavio u svom svetom hramu i sve nas blagoslivlja.
Stoga ga uzveličajmo skladno pjevajući: stavi nas pod zaštitu svojih krila, najviši arkanđele Mihaele.
Ti, preslavni vojskovođo Mihaele, uvijek stojiš pred veličanstvenim Božjim prijestoljem.
Zagovaraj i štiti, sačuvaj i spasi sve one koji te vjerom štuju kao zaštitnika svijeta.
(Iz časoslova na blagdan Zbora arkanđela Mihaela)
srijeda, 5. studenoga 2014.
Gostujući autor - Kratki izvještaj s hodočašća Populus Summorum Pontificum 2014.
Zahvaljujem Patriku na ovom izvještaju, a pri kraju je i nekoliko filmića g. Umberta Kostanića čisto da osjetite ugođaj na bogoslužjima. Lako ćete na internetu naći mnoštvo fotografija i video zapisa.
Od 23. do 25. listopada ove godine se održalo već tradicionalno međunarodno hodočašće Populus Summorum Pontificum u Rimu. Da podsjetimo, radi se o hodočašću vjernika, ali i klerika privrženih izvanrednom obliku rimskog obreda koje se održava svake godine, a naziva se po motupropriju koji je papa Benedikt XVI. izdao 2007.
Program ovogodišnjega hodočašća, kao što biva i svake godine, je bio vrlo bogat. Prvoga je dana organizator u crkvi Santissima Trinita dei Pellegrini (personalna župa FSSP-a) održao prigodni govor i iskazao dobrodošlicu svim hodočasnicima nakon čega je uslijedila I. večernja blagdana sv. Rafaela Arkanđela prema Općem rimskom kalendaru iz 1962. godine koju je predvodio msgr. Guido Pozzo, tajnik Pontifikalne komisije Ecclesia Dei.
Program se nastavio u subotu kada se u bazilici Sant´Agostino in Campo Marzio molila krunica za nerođene. Vjerujem da molitvena atmosfera u toj izuzetno lijepoj i umjetničkim djelima bogatoj bazilici nikoga nije mogla ostaviti ravnodušnim. U 15 sati se na Palatinu održala pobožnost Križnoga puta koja je zaključena štovanjem relikvije sv. Križa, a povodom 10. godišnjice osnivanja Juventutema, međunarodnoga pokreta mladih privrženih izvanrednom obredu, navečer je slavljena sv. Misa u crkvi Ss. Trinita dei Pellegrini. Celebrant te Mise je trebao biti kardinal Pell, no on se razbolio pa ga je zamijenio njegov tajnik. Ja sam osobno doživio veliku radost vidjevši toliko mladih katolika koji su u privrženosti Tradicionalnoj latinskoj Misi pronašli svoje mjesto. Tijekom propovijedi je po uskim rimskim uličicama uz crkvu prošla jedna poveća, očito modernistička skupina djece i mladih koji su svojim glasnim vikanjem, skakanjem i transparentima pokazali jasnu protutežu nama hodočasnicima u crkvi, no nasreću nisu značajnije omeli nastavak sv. Mise.
Novi je dan započeo klanjanjem Presvetom Oltarskom Sakramentu u bazilici San Lorenzo in Damaso koje je predvodio don Marino Neri nakon čega smo se u procesiji zaputili prema bazilici sv. Petra u Vatikanu gdje je u podne kardinal Raymond Burke celebrirao sv. Misu. Moram spomenuti da su tijekom procesije pojedini stanovnici Rima pogrdnim povicima i gestama dali do znanja da nisu privrženi vjeri i Crkvi pa ovom prilikom molim sve čitatelje da se pomole za takve odlutale duše.
Za mene i moju obitelj sv. Misom u bazilici sv. Petra je ovo hodočašće na žalost bilo privedeno kraju. Tjedan dana nakon povratka kući dojmovi mi se nisu „slegli“, mislim da to dovoljno govori pa svakome tko je u mogućnosti od srca preporučam da barem jednom hodočasti u Rim i bude dijelom ovoga veličanstvenog hodočašća.
Deo gratias!
***
Od 23. do 25. listopada ove godine se održalo već tradicionalno međunarodno hodočašće Populus Summorum Pontificum u Rimu. Da podsjetimo, radi se o hodočašću vjernika, ali i klerika privrženih izvanrednom obliku rimskog obreda koje se održava svake godine, a naziva se po motupropriju koji je papa Benedikt XVI. izdao 2007.
Program ovogodišnjega hodočašća, kao što biva i svake godine, je bio vrlo bogat. Prvoga je dana organizator u crkvi Santissima Trinita dei Pellegrini (personalna župa FSSP-a) održao prigodni govor i iskazao dobrodošlicu svim hodočasnicima nakon čega je uslijedila I. večernja blagdana sv. Rafaela Arkanđela prema Općem rimskom kalendaru iz 1962. godine koju je predvodio msgr. Guido Pozzo, tajnik Pontifikalne komisije Ecclesia Dei.
Program se nastavio u subotu kada se u bazilici Sant´Agostino in Campo Marzio molila krunica za nerođene. Vjerujem da molitvena atmosfera u toj izuzetno lijepoj i umjetničkim djelima bogatoj bazilici nikoga nije mogla ostaviti ravnodušnim. U 15 sati se na Palatinu održala pobožnost Križnoga puta koja je zaključena štovanjem relikvije sv. Križa, a povodom 10. godišnjice osnivanja Juventutema, međunarodnoga pokreta mladih privrženih izvanrednom obredu, navečer je slavljena sv. Misa u crkvi Ss. Trinita dei Pellegrini. Celebrant te Mise je trebao biti kardinal Pell, no on se razbolio pa ga je zamijenio njegov tajnik. Ja sam osobno doživio veliku radost vidjevši toliko mladih katolika koji su u privrženosti Tradicionalnoj latinskoj Misi pronašli svoje mjesto. Tijekom propovijedi je po uskim rimskim uličicama uz crkvu prošla jedna poveća, očito modernistička skupina djece i mladih koji su svojim glasnim vikanjem, skakanjem i transparentima pokazali jasnu protutežu nama hodočasnicima u crkvi, no nasreću nisu značajnije omeli nastavak sv. Mise.
Novi je dan započeo klanjanjem Presvetom Oltarskom Sakramentu u bazilici San Lorenzo in Damaso koje je predvodio don Marino Neri nakon čega smo se u procesiji zaputili prema bazilici sv. Petra u Vatikanu gdje je u podne kardinal Raymond Burke celebrirao sv. Misu. Moram spomenuti da su tijekom procesije pojedini stanovnici Rima pogrdnim povicima i gestama dali do znanja da nisu privrženi vjeri i Crkvi pa ovom prilikom molim sve čitatelje da se pomole za takve odlutale duše.
Za mene i moju obitelj sv. Misom u bazilici sv. Petra je ovo hodočašće na žalost bilo privedeno kraju. Tjedan dana nakon povratka kući dojmovi mi se nisu „slegli“, mislim da to dovoljno govori pa svakome tko je u mogućnosti od srca preporučam da barem jednom hodočasti u Rim i bude dijelom ovoga veličanstvenog hodočašća.
Deo gratias!
Patrik Bolković
***
Oznake:
gostujući autor,
putovanja,
tradicionalna misa
utorak, 4. studenoga 2014.
Kakva nemilosrdnost, grešnika gurati u još dublju provaliju
Ne živi zli duh Kasper negdje daleko, njegove ideje šire se i "plaše narod po susjedstvu":
'Papskiji' od Pape (veći katolik od Pape?)
Milosrđe mi je milo ... (znam da se ne čita više na novoj misi, ali pročitajte odlomak iz poslanice sv. Pavla Korinćanima iz mise na Tijelovo: 1 Kor 11, 23-29)
'Papskiji' od Pape (veći katolik od Pape?)
Milosrđe mi je milo ... (znam da se ne čita više na novoj misi, ali pročitajte odlomak iz poslanice sv. Pavla Korinćanima iz mise na Tijelovo: 1 Kor 11, 23-29)
nedjelja, 2. studenoga 2014.
Nije, "malo" ste se zabunili
Budući da ne postoji ni savršeno uspjeli ni do te mjere savršeno uništen život, čistilište bi bio proces u kojem se čovjek (duša) može konačno opredijeliti za ili protiv Boga – kaže [don Anton] Šuljić.
Samo za vlč. Šuljića:
Iz Kompendija Katekizma Katoličke Crkve:
210. Što je čistilište?
Čistilište je stanje onih koji umiru u prijateljstvu s Bogom, ali, premda sigurni u svoje vječno spasenje, još se trebaju očistiti kako bi ušli u nebesko blaženstvo.
211. Kako možemo pomoći očišćenju duša u čistilištu?
Na temelju općinstva svetih vjernici koji su još putnici na zemlji mogu pomoći dušama u čistilištu prinoseći za njih molitve, poglavito euharistijsku žrtvu, ali i milostinju, oproste i djela pokore.
Iz Katekizma sv. Pija X.:
■ 789. P. Oni koji umiru pošto su primili odrješenje, ali prije nego što su potpuno zadovoljili Božjoj pravdi, idu li odmah u raj?
O. Ne; oni idu u čistilište da tamo zadovolje Božjoj pravdi i da se potpuno očiste.
■ 790. P. Možemo li mi pomoći dušama u čistilištu s obzirom na njihove kazne?
O. Možemo pomoći dušama u čistilištu da im se kazne ublaže ili skrate i to svojim molitvama, djelima milosrđa, svim drugim dobrim djelima, oprostima, a prije svega svetom žrtvom mise.
■ 659. P. Za koje se, dakle, svrhe prikazuje misna 'žrtva?
O. Misna žrtva prikazuje se Bogu za četiri svrhe: 1. da ga častimo kako treba, pa se ta svrha zove latreutska ili poklonstvena; 2. da mu zahvalimo za njegova dobročinstva, pa se zato zove euharistijska ili zahvalna; 3. da se odužimo pravdi i damo dužnu zadovoljštinu za svoje grijehe te da pomognemo dušama u čistilištu, pa se zato naziva propicijatorna ili pomirbena; i 4. da postignemo sve milosti koje su nam potrebne, pa se zato zove impetratorna ili prozbena.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)