petak, 27. lipnja 2014.
Kerubinski putnik 7,5
IV, 32
Eines jeden Element
Im Wasser lebt der Fisch, die Pflanzen in der Erden,
Der Vogel in der Luft, die Sonn im Firmament,
Der Salamander muß im Feur erhalten werden,
Im Herzen Jesu ich als meinem Element.
Jedno jedino počelo
Za biljku je zemlja, a za ribu voda,
Ptica je u zraku, a sunce sred svoda,
Salamander živi u svom ognju smjelo,
Isusovo srce moje je počélo.
(original, prijevod/prepjev)
utorak, 24. lipnja 2014.
Prva Hrvatica među redovnicama bez habita
Gornji naslov obojen sasvim očitom ideologijom nalazi se iznad članka u novom broju Glasa Koncila.
Glas Koncila vijest prenosi sa stranice hrvatskih monfortanaca gdje se habit uopće ne spominje. Ne, glasnici koncila, uopće niste prozirni. Naslov vam je u stilu Jutarnjeg lista koji članak o nekom trajnom đakonu naslovljuje s "Imam ženu i sina, ali mogu činiti sve kao pravi svećenik".
No da ne bi ostali u zabludi oni koji misle kako ove redovnice, Kćeri Mudrosti, nisu nikad nosile habit, evo što piše u njihovim izvornim konstitucijama koje je sastavio suutemeljitelj sveti Louis de Montfort:
Malo o novijoj povijesti.
Za one koji žele čuti više (uglavnom new age blebetanje): 1, 2, 3, 4, 5, 6.
Napomena: Ništa od ovoga, naravno, ne želi umanjiti radost nove redovnice kojoj čestitam i želim sve najbolje!
Glas Koncila vijest prenosi sa stranice hrvatskih monfortanaca gdje se habit uopće ne spominje. Ne, glasnici koncila, uopće niste prozirni. Naslov vam je u stilu Jutarnjeg lista koji članak o nekom trajnom đakonu naslovljuje s "Imam ženu i sina, ali mogu činiti sve kao pravi svećenik".
No da ne bi ostali u zabludi oni koji misle kako ove redovnice, Kćeri Mudrosti, nisu nikad nosile habit, evo što piše u njihovim izvornim konstitucijama koje je sastavio suutemeljitelj sveti Louis de Montfort:
Svoj sivi habit prekriven crnim plaštom [sestre] promatraju kao svoje [ukopno] platno i livreju siromaštva Isusa Krista kojeg se svijet gnuša. Zato oblačeći ga, habit s ljubavlju poljube. Nipošto ne unoseći svjetovne mode u svoj habit, radije izabiru materijale najgrubljeg tkanja, odbojne i [ljudskoj] naravi i svjetovnom duhu, a to je česta značajka pobožnih osoba.
Malo o novijoj povijesti.
U 1960-ima kongregacija je imala 5000 sestara u 400 ustanova i deset novicijata. Od 2. vatikanskog sabora, ovi brojevi su se značajno smanjili.
Najvažniji događaj za redovničke zajednice u ovom poslijekoncilskom razdoblju bio je aggiornamento, pažljiva prilagodba konstitucija, u vjernosti izvorima, na koju je pozivao Sabor kako bi se odgovorilo potrebama suvremenog svijeta. Za Kćeri Mudrosti, Montfortovo izvorno Pravilo ostalo je temeljnim nadahnućem. Godine 1965. habit je modificiran.
Običaji i odredbe koji nisu činili dio Pravila i često su bili zastarjeli i naporni, napušteni su. Nadahnut Saborom i njegovim "vjetrom promjene", princip supsidijarnosti koji je uključivao decentralizaciju i sudjelovanje u podijeljenoj odgovornosti, doveo je do razdoblja eksperimentiranja s novim načinom života. Laička odjeća, posao koji su pojedinci obavljali izvan ustanove, razbijanje velikih zajednica u manje jedinice koje žive izvan zajedničkih institucija: sve su to bili znakovi raznolikijeg apostolskog kontakta, što je pak za sobom povlačilo promjene u načinu života. Gdjegdje je to ponekad vodilo do pretjeranosti što bi rezultiralo bolnim odlascima.
(izvor: 3, 4)
Za one koji žele čuti više (uglavnom new age blebetanje): 1, 2, 3, 4, 5, 6.
Napomena: Ništa od ovoga, naravno, ne želi umanjiti radost nove redovnice kojoj čestitam i želim sve najbolje!
Čestitamo, čestitajte i vi!
Prije pet godina, na blagdan Rođenja sv. Ivana Krstitelja, započeo je s radom blog Splendor Domini. Po mom sudu najkvalitetniji blog na hrvatskom jeziku donio nam je brojne članke koji obogaćuju našu katoličku vjeru i upoznaju nas s poviješću i trenutnim stanjem Crkve upravo u onim područjima koja su na hrvatskom jeziku gotovo potpuno zanemarena.
Lako bi se moglo izdati poprilično opsežnu knjigu s najzanimljivijim prijevodima, najpoticajnijim biografijama i najljepšim molitvama koje smo mogli u proteklom razdoblju čitati zahvaljujući neumornom, skrivenom i poniznom radu autora toga bloga. Ostavit ćemo ga da od sutra i dalje u tišini nastavi sa svojim vrijednim radom, ali danas ga moram istaknuti kako bismo se svi za njega pomolili i tako zahvalili na njegovu nesebičnom djelovanju.
srijeda, 18. lipnja 2014.
Vidljivi tragovi
Evo jednog zanimljivog intervjua s gostom kojega će mnogi čitatelji ovoga bloga prepoznati. Preporučujem čitav intervju, a dio razgovora o tradicionalnoj misi počinje tek pri kraju oko 41. minute.
[naknadno izmijenjeno jer stari link više nije radio: novi link]
utorak, 17. lipnja 2014.
Ni med cvetjem ni pravice
Tko ne voli polemiku i sitne priče, ne treba čitati tekst u nastavku. Učinilo mi se ipak zgodnim potrpati nekoliko stvari u ovaj post, da se to ne vuče putem.
***
Najprije jedna lijepa vijest: jedan od najobilnijih komentatora na ovom blogu, Longin, otvorio si je blog obimne adrese i još obimnijeg podnaslova. Ondje ćete u buduće naći autorova promišljanja koja su na žalost ili na sreću često bila brisana s drugih blogova. U svojoj kućici, svojoj slobodici Longin više neće morati strahovati od terora zločestog Tome. Posjetite i uključite se u rasprave ako vam takve stvari odgovaraju.
***
Zanimljivo mi je kako je Google spreman staviti aureolu na nekakvu blesavu hobotnicu jer to valjda nikome ne može smetati, ali redovito se uzdržava od obilježavanja bilo kakvog kršćanskog blagdana prikladnom ikonografijom (nije da to od njih očekujem, ali budite onda makar pristojni).
***
Izgleda da je moj post o tobožnjim benediktincima uznemirio dotičnu zajednicu, pa su nedavno objavili svoj odgovor. Hvala osobi koja mi ga je proslijedila jer ne pratim redovito što dotični krivovjerni raskolnici rade. Ups, opet ih uvrijedih. Prenosim njihov tekst, pa vi sami prosudite tko je u pravu:
Zajednica Sv Benedikta
Imamo jedno važno upozorenje da iza ovog bloga [Toma Blizanac (i brat Marko)] stoje ljudi sa zlim namjerama i nevjernici, a predstavljaju se kao veliki katolici ili sto vec!
1) Što znači: ORCC LR i kakva je to Crkva?
Old Roman Catholic Church- Latin Rite
(Stara RIMSKA katolička crkva- Latinski Obred ili Tradicionalni Rimski Katolici) su Autokefalna Katolička Crkva koja je stekla samostalnost od Crkve Antiohije i Aleksandrije i nije nikakva ,sekta'.
Imaju valjano i do današnjih dana uredno apostolsko nasljeđe koje je potvrdio Vatikan u više navrata.
Nisu nikakvi starokatolici ili Bratstvo Pia X ( kojima je odgovaralo biti pri Vatikanu dok im nisu ukinuli izopćenje i ,neuredno' apostolsko nasljede-redenje, da bi se opet nakon toga odmakli od Vatikana i Sv Oca Rimskog Pape.
Razlika je očita i velika između ORCC LR i ovih dolje.
2)
Sto se tice kandidata, svecenika naše Crkve:
Istina je da stari poznati antihrvat Ivo Matanović iz Zadra zeli uporno nanositi preko interneta i javnih medija neistine, ali njega čeka vise suđenja za isto!
A oni koji su bez grijeha... super su na katoličkoj blogosveri
Za razliku od nekih: svaka naša donacija (ako je ima) uredno se bilježi i namjenaki troši...
Razlika je i ta da u našoj Crkvi: svećenstvo i redovništvo ima svoj posao ,civilni' i živi od svog rada i molitve, pa možda dr nemaju razumijevanja za isto.
Jako mi je zao sto se isti predstavljalju kao veliki katolici i sl., a nisu upuceni da u ostalim crkvama: tradicionalnim katolickim, pravoslavnim, anglikanskom... postoje: OSF, Ocist, OSB i dr redovnici kao i u rimokatoličkoj crkvi...
Svima koji se predstavljaju kao vjernici, a ogovaraju drugu braću, mogu poručiti samo:
Mir i Dobro! +
***
Kad se već spuštamo u opskurna crijeva interneta, moram primjetiti da se na forumu Katolički odgovori može u zadnje vrijeme čitati odgovore autora koji si je odabrao korisničko ime "romanac". To je inače jedan poprilično neznatan forum koji okuplja većinom, ne znam kako da ih opišem drugačije nego "neokonzervativce". Znam da je možda nepošteno trpati ljude tako u vreće, ali vjerujem da će čitatelji (ili barem komentatori) na ovome blogu odmah stvoriti više ili manje ispravnu sliku. Uglavnom, ne bih ni spominjao taj forum da mi nisu zapeli za oko baš komentari tog romanca. Trenutno imam dvije hipoteze koje nisu nužno isključive. To je ili bolesna osoba (mislim u glavu, naravno) ili neki prefrigani podrugljivac koji patološki prati tradicionalističke blogove. Predstavlja se kao neki tradicionalist i očito je da prati što se događa na "tradicionalističkoj sceni", ali isto je tako očito da nije tradicionalističkog usmjerenja, nego samo od sebe pravi budalu (ili još gore) ocrnjujući tako tradicionaliste i unoseći podjele. Evo npr. nekoliko njegovih postova, pa prosudite sami o njegovoj (ili njezinoj, svašta je moguće) dobronamjernosti:
[1] Ima nade da ovo u Spitu bude potpuni uspjeh. Djesto ljudi je bilo na tradicionalnim misama. Ekipa iz sv. Martina je ipak uspjela pomoći i ministrirati tako da će vjernici biti u vezi pa će splitski tradicionalisti biti obavješteni o dolasku FSSPX u Hrvatsku i mogu računati na pomoć ako američki svećenik ode. Zlobnici su već počeli lagati o njegovom navodnom sexualnom abuse u Americi ali to nije istina jer je don [...ja pobrisao da se ne bi pojavilo u trazilicama, TB] brzo vraćen u službu. http://www.snapnetwork.org/accused_kc_c ... p_responds
[2] Neformalni susret i druženje a čemu toliko oglašavanje i najave? Iz toga "ne želimo novog sv Martina" je nekakva protureakcija na zbivanja u Zagrebu.
Splićani, imate zgrebački primjer, imate kompletnu prepisku na netu, imate vjerojatno i poznanstva iz sv.Martina gdje možete dobiti još pokoji savjet i to je to. To je put kojim treba krenuti a ne slušajte tog organizatora koji vas koči.
[3] Jako neozbiljan susret je održan u Splitu, nikakve veze s tradicinalnom latinskom misom. Ekipa se okupila, a nisu poslali nikakav zahtjev biskupu niti skupljali potpise za peticiju. Same bljezgarije da ne žele biti drugi Sv.Martin? Koliko su plitki? Kako drukčije izgleda TLM negu kao u Martinu? Kako to da katolička elita od tamo nekih u Martinu uči ministrirati?
[4] Radosna vijest za sve one koji su tradicionalni vjernici ili podržavaju tradicionalnu vjeru. Obnavlja se rad ZAJEDNICE OBLATA SVETOG OCA BENEDIKTA - SAMOSTAN SV. IVAN TROGIRSKI
To je pravi povratak izvorima: Staro i mlado zaljubi se u Krista! Sada su trojica subraće, a očekuje se još četiri "zainteresirana kandidata". Zajednica raste, DEO GRATIAS !!!
Oblat je kršćanin, laik-vjernik,đakon,svećenik, redovnik(ca), koji živi po Pravilu naše Zajednice, nalazi evanđeoski poticaj da prvenstveno Boga, zatim Sv. Josipa, Sv. Benedikta traži i u svemu slavi! [Očito objavljeno nakon mog posta o navedenim šizmaticima. TB]
[5] Do kada će trajati teror uskraćivanja! U nedjelju 5. siječnja 2014. neće biti tradicionalne latinske mise u crkvi sv. Martina u Zagrebu. Za utjehu nam ostaje da će se slaviti na Bogojavljenje 6. siječnja 2014. Toliko smo se trudili, popularizirali, pisali, vježbali i na kraju opet ovisimo o jednom svećeniku!? Kao da nismo imali Mladu Misu u sv. Martinu, najsvečaniji liturgijski dogadjaj u Hrvata u zadnjih pola stoljeća. Kao da nisu došli na odmor mladi svećenici iz Rima koji nam formalno daju podršku a kad treba služiti Misu izbjegavaju. Sramota! Bol! Potištenost!
[6]romanac je napisao/la:
Treba ljude upozoravati na homo propagandu da bi se ljudi znali obraniti.
Matija je napisao/la:
A čemu isto te predrasude :) ?
Ako su dva muškarca na slici odmah su homoseksualni ili ako vidimo dva muškarca zajedno. Zašto ne bi mogli biti prijatelji ili nešto drugo, nego odmah se donosi osuda? "Ne sudite druge pa neće ni Bog suditi vas."
Ok da reklama je sumnjiva i sve to stoji, ali samo kažem...
romanac je napisao/la:
A zašto bi dva muškarca trebala biti skupa, samo mogu biti pasti u napast.
Mislim da je to dovoljno. E sad, sigurno ću uskoro dobiti mail od jednog ili više čitatelja ovog bloga koji su zabrinuti zašto takve gluposti uopće objavljujem. U principu su u pravu, ali ovo je više kao mali podsjetnik da ima svega po internetu i da ne trebate vjerovati nekome da će vam reći istinu samo zato što se predstavlja kao tradicionalist i ponekad ubaci točne informacije. Sve provjeravajte itd.
***
Za kraj da ne ostanemo s tim negativnostima, evo još jednom preporuke bloga koji sam već više puta spominjao, a koji mi postaje sve draže mjesto za tradicionalističku apologetiku, pogledajte primjerice ove postove koji će vas onda odvesti dalje u arhiv bloga: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7...
Kerubinski putnik 7
I, 178
Die Schuld ist deine
Daß dir im Sonnesehn vergehet das Gesicht,
Sind deine Augen schuld und nicht das große Licht.
Sâm si kriv
Dok u sunce gledaš, a vid zastre tama,
Oči su ti krive, a ne svjetlost sama.
***
II, 46
Wer Gott ist, sieht Gott
Weil ich das wahre Licht, so wie es ist, soll sehn,
So muß ichs selber sein, sonst kann es nicht geschehn.
Boga vidi tko je Bog
U zbilji da gledam gdje sja svjetlost živa,
Moram postat ona, drukčije ne biva.
***
II, 249
Der Teufel sieht kein Licht
Mensch, wickle dich in Gott, verbirg dich in sein Licht:
Ich schwöre dir beim Ja, der Teufel sieht dich nicht.
Vrag ne vidi kroza svjetlost
Uvij se u svjetlost Božju, skrit bez traga,
Čovječe: neće te otkrit pogled vraga.
(original, prijevod/prepjev)
subota, 14. lipnja 2014.
Bi li se danas uopće skrivali?
Priča o hostijama koje su čudesno krvarile
Siromašna kršćanka koja je radila za židovsku obitelj nagovorena je da ukrade tri posvećene hostije na petak 15. kolovoza 1399. g. (poklapanje dana Kristove Muke i svetkovine Uznesenja Djevice Marije). Židovski starješine sabrali su se u podrumu kuće gdje su, ne bi li iskazali svoj bijes prema Tijelu Gospodina Isusa, položili Hostije na stol i probadali ih noževima dok nisu prokrvarile. Židovi su se uplašili i pokušali uništiti hostije bacivši ih na posljetku u jarak izvan poznanskih zidina. Iduće nedjelje, upravo u trenutku Podizanja u crkvama Poznana, i tri obečašćene hostije su se uzdigle, na što su krave koje su pasle u blizini poklekle iskazujući štovanje. Do 1540. dogodilo se više od stotinu čudesa koja se mogu pripisati krvarećim Hostijama, godine 1620. pronađen je stol na kojem su hostije probadane, još uvijek je bio prekriven krvlju, a mjesto gdje su Hostije mučene postalo je crkva Presvete Krvi Kristove.
(na svodu su prikazani gore opisani događaji, kliknite na fotografiju za uvećani prikaz;
lijevo: krađa, desno: prodaja Židovima, gore: probadanje Hostija, dolje: čudo)
petak, 13. lipnja 2014.
I magarac pred Njim prigiba koljeno, a vi nećete!
U jednom se mjestu sveti Antun trudio heretiku dokazati stvarnu prisutnost Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Krivovjerac pristane da će vjerovati uz uvjet da gladna životinja ostavi hranu i pokloni se pred Presvetim Sakramentom. Tako je svome magarcu kroz tri dana uskratio hranu. Treći dan je sveti Antun prikazao Svetu Misu u mjesnoj crkvi i uz pratnju braće s gorućim svijećama stupio na trg. Tu je bilo veliko mnoštvo. Kad se približio sveti Antun s Kristovim Tijelom, heretik pruži ogladnjeloj životinji zob. Tada sveti Antun naredi životinji da iskaže čast Bogu prisutnom u Svetoj Hostiji.
Dogodilo se čudo: izgladnjela životinja ostavi zob i spusti se na koljena pred Tijelom Kristovim. Krivovjerac se odmah odrekao zabluda, a njegov su primjer slijedili drugi heretici.
***
Naizgled kao dječak iz priče Carevo novo ruho, biskup [Schneider] se osjeća primoranim izjasniti se i ne može razumjeti zašto isto ne učine i drugi. 'Čini se da je većina svećenika i biskupa zadovoljna tim modernim načinom pričesti na ruku... Meni je to nevjerojatno. Kako je to moguće kad je Isus prisutan u tim malim hostijama?'
'Postoji bolna činjenica gubitka euharistijskih čestica koje se gaze nogama. To je zastrašujuće! Našeg se Boga, u našim crkvama, gazi nogama!'
Biskup je priznao da je 'vrlo tužan jer se osjeća kao onaj koji viče u pustinji'.
Rekao je: 'Vrijeme je da biskupi dignu glas za Euharistijskog Isusa koji nema glasa da se sam brani. Zbiva se napad na Presveto, napad na euharistijsku vjeru.'
Sjeti se kleriče da si prah i da ćeš se u prah vratiti!
(obje fotografije su detalji iz jedne poljske katedrale)
utorak, 10. lipnja 2014.
Kerubinski putnik 6
I, 80
Ein jedes in dem Seinigen
Der Vogel in der Luft, der Stein ruht auf dem Land,
Im Wasser lebt der Fisch, mein Geist in Gottes Hand.
Sve je u svojem počelu
Ptica zrakom leti, kamen je na tlima,
Riba je u vodi, a Bog duh moj ima.
***
II, 114
Die Kreaturen sind gut
Du klagst, die Kreaturn, die bringen dich in Pein;
Wie? müssen sie doch mir ein Weg zu Gotte sein.
Stvorenja su dobra
Kukaš: stvorenja su jad i mučna tmica;
Ne! Put utiru ti sve do Božjeg lica.
***
III, 29
Das Große im Kleinen
Du sprichst, das Große kann nicht in dem Kleinen sein,
Den Himmel schließt man nicht ins Erdenstüpfchen ein.
Komm, schau der Jungfraun Kind, so siehst du in der Wiegen
Den Himmel und die Erd und hundert Welten liegen.
Veliko u malome
Kažeš da veliko ne sadrži malo,
Da u grumen zemlje nebo ne bi stalo.
Gle, Djevice čedo njiše zipka ova:
Tu su nebo, zemlja, stotine svjetóvā.
(original, prijevod/prepjev)
nedjelja, 8. lipnja 2014.
tradicionalnamisa.com
Danas je ugledala svjetlo dana nova stranica http://tradicionalnamisa.com/ posvećena tradicionalnoj liturgiji. Trenutno nisam u mogućnosti napisati detaljniji osvrt, ali mislim da ćete se i sami uvjeriti da je lijepog dizajna, pregledna i što je najvažnije izuzetno bogata materijalima vezanim uz tradicionalnu latinsku misu.
Slobodno u komentarima (koji su moderirani jer ih ne mogu dovoljno često pregledavati) ostavite svoju konstruktivnu primjedbu, prijedlog, pohvalu ili kritiku.
Hvala autorima na velikom trudu!
Slobodno u komentarima (koji su moderirani jer ih ne mogu dovoljno često pregledavati) ostavite svoju konstruktivnu primjedbu, prijedlog, pohvalu ili kritiku.
Hvala autorima na velikom trudu!
petak, 6. lipnja 2014.
Sluga Božji dominikanac Tomáš Tyn
Fr. Tomáš je rođen za vrijeme komunističke diktature, 3. svibnja 1950. u Brnu. Obitelj ga je odgajala u vjeri tako da je već s jedanaest godina izrazio želju da postane svećenikom.
U gimnaziji je kao najbolji učenik osvojio stipendiju za odlazak u Francusku na akademiju u Dijonu, gdje je i maturirao (tzv. francuski bakalaureat) (1). U to je vrijeme upoznao dominikanca H.-M. Féreta i učio različite jezike, npr. ruski, francuski, njemački, hebrejski, grčki i latinski. Za vrijeme sovjetske invazije obitelj mu je prebjegla u Njemačku tako da je pristupio Teutonskoj dominikanskoj provinciji, 28. rujna 1969., u vestafalijskom gradu Warburgu. Jednostavne zavjete položio je na blagdan sv. Mihaela 1970. i započeo studij filozofije i teologije na Visokoj dominikanskoj školi na Walberbergu kod Bona. Završio je tezom o "Problematici kretanja i mirovanja kod Platona" (2).
http://www.katyd.cz/clanky/tomas-tyn-op-sluzebnik-bozi.html
"Revoltiran moralnim i doktrinarnim devijacijama u to vrijeme u Njemačkoj zbog modernističke interpretacije Koncila" (3), odlazi u Bolognu jer je doznao da tamo pod provincijalom E. Rossettijem promiču pravu koncilsku obnovu, što je odgovaralo njegovim teološkim predodžbama i željama. U Bolonji, gradu koji čuva relikvije sv. Dominika, 19. srpnja 1973. položio je vječne zavjete. Ubrzo je stekao licencijat opsežnim radom od 340 stranica na latinskom jeziku pod naslovom: "De Gratia Divina et Iustificatione. Oppositio inter Theologiam Sancti Thomae et Lutheri." U toj tezi koja rasvjetljuje odnos između milosti i slobodne volje otac Tomáš također razotkriva neomoderniste koji pokušavaju opravdati Lutherove zablude. Borbu protiv modernizma nastavit će dalje u karijeri.
Na dan kad ga je papa Pavao VI. zaredio za svećenika, 29. lipnja 1975., prikazao je svoj život za oslobođenje svoje domovine od komunizma.
Tri godine kasnije, na Sveučilištu Sv. Tome Akvinskog u Rimu, doktorirao je tezom "L’azione divina e la libertà nel processo della giustificazione secondo la dottrina di S. Tommaso d’Aquino". Vratio se u Bolognu gdje je predavao moralnu teologiju. "U svojim je predavanjima zastupao jasan i jednoznačan nauk Crkve i suprotstavljao se suvremenim zabludama" (4). Unatoč nekim protivljenjima, pater Tomaš je beskompromisno čvrsto držao svoj stav - svjestan svoje odgovornosti pred Bogom i dušama.
Osim što je pisao i predavao, o. Tomáš bio je popularan propovjednik i duhovni vođa, propovijedao je "često i oduševljeno i bio je dušobrižnički aktivan u različitim krugovima. Posebno je tražio one koji se se udaljili i otvarao im put prema vjeri i Crkvi." (5) Mnogi su ga cijenili kao savjetnika i duhovnog vođu. Uspjelo mu je različite ljude pridobiti za redovnički stalež. Osim toga godinama je nedjeljom pomagao u župi Sv. Jakova izvan Zidina. Osobitu je pažnju poklanjao zaručenima i tek vjenčanim parovima.
Pater Tomáš bio je gorljiv subrat, opušten, vrijedan poštovanja, ponizan. Bio je razborit u govoru, daleko od površnog brbljanja. Savršeno je živio dominikanskim životom i vjerno se držao propisa Reda. Pri tom je u potpunosti cijenio vrijednost zajednice, odlazio je na šetnje kroz prirodu, volio zajednička bogoslužja, molitvu i razmatranje. Sudjelovao je u javnim raspravama, na konferencijama o temama iz filozofije i teologije, pisao članke i razne publikacije. U potpunosti se pridržavao propisa svog reda, rado molio krunicu i širio marijansku duhovnost sv. Ljudevita Montfortskog. Posebno je štovao Presveti sakrament, i što je osobito značajno, služio također tradicionalnu svetu misu.
"U nemirnoj fazi nakon svršetka Koncila, koja je višestruko bila obilježena nerazboritim neomodernističkim 'progresizmom' koji se oslanjao na pogrješnu interpretaciju Koncila, smatrao je svojom posebnom zadaćom podsjećati na one vrijednosti Tradicije kojima je najviše prijetio zaborav. Time što je bespoštedno otkrivao obmane modernizma, radio je za budućnost koja se može izgraditi samo na trajnom posjedovanju Tradicije. Istodobno je brižno izbjegavao svaki oblik "tradicionalizma" koji je nakon Koncila prijetio da se udalji od pune vjernosti Crkvi. Moglo bi ga se, dakle, definirati kao 'poslijekoncilskog tradicionalista'." (6)
Posebno je nastojao mladima prenijeti "tradicionalna, vječna i univerzalna načela" (7).
"Niti u dubokoj spekulativnoj analizi o. Tomáš nije zaboravljao svoju dominikansku zadaću, na srcu su mu bili dobro i posvećenje povjerenih mu duša. Stoga u njegovu govoru nije nedostajalo pastirske skrbi, niti onda kad se činilo da ga složenost njegove misli u apstrakcijama vodi daleko od stvarnosti. Naprotiv, to su trenutci u kojima se najsnažnije približavao srži stvarnosti, posebno kada se radi o božanskoj i nadnaravnoj stvarnosti.
Izričito se priznavao (tomističkim) realistom odbijajući time zamamne, ali tim opasnije dijalektičke igre idealizma, protiv kojih je provodio oštru kritiku.
Otac Tomáš, priznati teolog, staloženo je podnosio nerazumijevanje na koje je nailazio iz nekih krugova katoličkog svijeta, krugova koji su bili ili nesposobni da cijene vrijednost njegove misli ili su bili pod utjecajem neomodernizma protiv kojega se on beskompromisno borio. Što se više u današnje vrijeme pojačavaju znaci dezorijentiranosti i moralnog relativizma, to više raste potreba da se orijentiramo na nauk oca Týna koji polazi od čvrstih dogmatskih i spekulativnih načela i podsjeća nas da je učinkovita borba protiv zabluda u moralu moguća samo onda kad pobijamo dogmatske i spekulativne zablude iz kojih one proizlaze, iznoseći prikladne argumente i istinsku doktrinu." (8)
Fr. Tomáš se borio protiv suvremenih filozofijskih struja jer je mu je bilo očito "da se u njima stvarnost pojavljuje samo kao pojavnost svijesti, stvarnost, dakle, nije stvarna, nego u najboljem slučaju konstrukcija mišljenja, a u najgorem puka iluzija." (9)
Za njega, kao euharistijskog čovjeka, upravo je Euharistija bila mjesto gdje čovjek susreće stvarnost Božju. Pa kao što ni stvarnost nije neki konstrukt mišljenja, tako ni Euharistija nije tek puki simbol gozbene zajednice ('Mahlgemeinschaft'), nego stvarnost. "Iz toga razloga je Euharistija za Tyna i jedno vrlo sveto događanje koje od ljudi zahtijeva posebnu pripravu i pozornost. Na temelju tih filozofijskih i teologijskih razmišljanja, koja kulminiraju u njegovoj misli o Euharistiji, 'Apostol krunice', kako ga je počastio 'Osservatore Romano' 2003., pater Tomaš Tyn OP, kritizirao je i događaje nakon Drugog vatikanskog koncila jer su, prema njegovu gledištu" u teologiju nepromišljeno unijeli moderne misli iz fenomenologije, idealizma ili strukturalizma i tako psihologizirali i degradirali Euharistiju kao nešto što postoji samo u svijesti, a ne stvarno. (10)
Glavno i najveće fra Tomáševo djelo je opsežna "Metafizika supstancije. Participacija i analogia entis". Predao ga je voditelju dominikanske naklade u zadnjim danima ovozemaljskog života, a prvo izdanje objavljeno je 1991. godine.
"Poznati znanstvenik Adriano Bausola, jedan od najvažnijih katoličkih filozofa prethodnog stoljeća, svoj uvod u Týnovo djelo, 'Metafisica della sostanza. Partecipazione e analogia entis', ESD, Bologna, 2000., knjigu od 972 stranice, započinje sljedećim riječima: 'Čitajući ovo važno djelo o. Týna, koje ovdje imam čast predstaviti, na um dolazi najprije slika jedne lijepe oaze u pustinji. Oaza: uvjerljivo izlaganje metafizike. Pustinja: filozofijska misao današnjice koja je tako plitka i ima tako malo povjerenja u razum' (str. VII)." Dva se videa u kojima vicepostulator kauze za njegovo poblaženje predstavlja ovu veliku knjigu nalaze na portalu Gloria.tv (http://it.gloria.tv/?media=67768, http://it.gloria.tv/?media=67767)
U sljedećim točkama poznati povjesničar teologije, o. B Mondin, sažima "posebnost egzegeze koju Týn daje iz metafizike bitka sv. Tome" (iz: La metafisica di San Tommaso d'Aquino e i suoi interpreti, ESD, Bologna, 2002., str. 127-128):
"1. točka: originalnost njegove metafizike sastoji se u pojmu intenzivnog bitka koji ipak, prema Týnovu shvaćanju, nije suprotstavljen Aristotelovu nauku o supstanciji, nego se iz njega koherentno razvija.
2. točka: polazište metafizike sv. Tome isto je kao u Aristotelovoj metafizici: njegov predmet može biti samo biće kao takvo i - dodajem - osjećajuće biće od kojega se, na induktivan način, dobiva pojam duhovnoga bića (osobe) i, dakle, Boga, 'ipsum Esse per se subsistens', kako kaže sv. Toma, stvoritelj bića.
3. točka: rehabilitacija bîti nasuprot Gilsonovu 'egzistencijalnom tomizmu'... Dok Gilson pokazuje tendenciju da isključuje prisutnost bîti u Bogu... Týn, naprotiv, pokazuje da je bît dio izvorne strukture svakog bića i, dakle, također božanske supstancije." (11)
"U naponu životne snage odjednom se skršila njegova snažna tjelesna konstitucija kad ga je s 39 godina napala strašna i neizlječiva bolest, koja ga je u samo dva mjeseca odvela u smrt. No, svoje je patnje podnosio s velikim povjerenjem u Boga, srčano i spokojno. Zadnji je mjesec svoga života pater Tomáš proveo u Njemačkoj gdje su ga brižno njegovali članovi obitelji." (12)
"Otac Tomáš umro je 1. siječnja 1990. u Neckargemündu gdje je i pokopan. Bilo je to vrijeme u kojem je upravo pala Željezna zavjesa i kada je njegova domovina iz diktature prešla u demokraciju. Zar je bila slučajnost da su se na dan njegove smrti, u nedjelju, oglasila praška zvona da proslave oslobođenje zemlje i Crkve? Teško. Time je ispunjena najveća želja o. Tomáša." (13)
Pokopan je u Neckargemündu, a grob mu je "ukrašen jednostavnim, ali rječitim natpisom na latinskom jeziku: 'Introibo ad altare Dei'" (Pristupit ću k žrtveniku Božjemu), riječima s početka klasične rimske mise. (14)
"Nakon njegove svetačke smrti, prijatelji i poštovatelji iz Italije i iz Češke odmah su se zauzeli za njegovu beatifikaciju. Njihova je ustrajnost nagrađena kad je nadbiskup bolonjski, C. kard. Caffarra, 25. veljače 2006. u tamošnjoj dominikanskoj crkvi Sv. Dominika svečano proglasio početak dijecezanskoga procesa za beatifikaciju." (15)
Slijedi molitva za beatifikaciju, a primljene milosti mogu se javiti na navedenu adresu postulatoru ili vicepostulatoru kauze. Na stranici postulature mogu se pročitati neka pisma u kojima vjernici zahvaljuju na zagovoru.
U gimnaziji je kao najbolji učenik osvojio stipendiju za odlazak u Francusku na akademiju u Dijonu, gdje je i maturirao (tzv. francuski bakalaureat) (1). U to je vrijeme upoznao dominikanca H.-M. Féreta i učio različite jezike, npr. ruski, francuski, njemački, hebrejski, grčki i latinski. Za vrijeme sovjetske invazije obitelj mu je prebjegla u Njemačku tako da je pristupio Teutonskoj dominikanskoj provinciji, 28. rujna 1969., u vestafalijskom gradu Warburgu. Jednostavne zavjete položio je na blagdan sv. Mihaela 1970. i započeo studij filozofije i teologije na Visokoj dominikanskoj školi na Walberbergu kod Bona. Završio je tezom o "Problematici kretanja i mirovanja kod Platona" (2).
http://www.katyd.cz/clanky/tomas-tyn-op-sluzebnik-bozi.html
"Revoltiran moralnim i doktrinarnim devijacijama u to vrijeme u Njemačkoj zbog modernističke interpretacije Koncila" (3), odlazi u Bolognu jer je doznao da tamo pod provincijalom E. Rossettijem promiču pravu koncilsku obnovu, što je odgovaralo njegovim teološkim predodžbama i željama. U Bolonji, gradu koji čuva relikvije sv. Dominika, 19. srpnja 1973. položio je vječne zavjete. Ubrzo je stekao licencijat opsežnim radom od 340 stranica na latinskom jeziku pod naslovom: "De Gratia Divina et Iustificatione. Oppositio inter Theologiam Sancti Thomae et Lutheri." U toj tezi koja rasvjetljuje odnos između milosti i slobodne volje otac Tomáš također razotkriva neomoderniste koji pokušavaju opravdati Lutherove zablude. Borbu protiv modernizma nastavit će dalje u karijeri.
Na dan kad ga je papa Pavao VI. zaredio za svećenika, 29. lipnja 1975., prikazao je svoj život za oslobođenje svoje domovine od komunizma.
Tri godine kasnije, na Sveučilištu Sv. Tome Akvinskog u Rimu, doktorirao je tezom "L’azione divina e la libertà nel processo della giustificazione secondo la dottrina di S. Tommaso d’Aquino". Vratio se u Bolognu gdje je predavao moralnu teologiju. "U svojim je predavanjima zastupao jasan i jednoznačan nauk Crkve i suprotstavljao se suvremenim zabludama" (4). Unatoč nekim protivljenjima, pater Tomaš je beskompromisno čvrsto držao svoj stav - svjestan svoje odgovornosti pred Bogom i dušama.
Osim što je pisao i predavao, o. Tomáš bio je popularan propovjednik i duhovni vođa, propovijedao je "često i oduševljeno i bio je dušobrižnički aktivan u različitim krugovima. Posebno je tražio one koji se se udaljili i otvarao im put prema vjeri i Crkvi." (5) Mnogi su ga cijenili kao savjetnika i duhovnog vođu. Uspjelo mu je različite ljude pridobiti za redovnički stalež. Osim toga godinama je nedjeljom pomagao u župi Sv. Jakova izvan Zidina. Osobitu je pažnju poklanjao zaručenima i tek vjenčanim parovima.
Pater Tomáš bio je gorljiv subrat, opušten, vrijedan poštovanja, ponizan. Bio je razborit u govoru, daleko od površnog brbljanja. Savršeno je živio dominikanskim životom i vjerno se držao propisa Reda. Pri tom je u potpunosti cijenio vrijednost zajednice, odlazio je na šetnje kroz prirodu, volio zajednička bogoslužja, molitvu i razmatranje. Sudjelovao je u javnim raspravama, na konferencijama o temama iz filozofije i teologije, pisao članke i razne publikacije. U potpunosti se pridržavao propisa svog reda, rado molio krunicu i širio marijansku duhovnost sv. Ljudevita Montfortskog. Posebno je štovao Presveti sakrament, i što je osobito značajno, služio također tradicionalnu svetu misu.
"U nemirnoj fazi nakon svršetka Koncila, koja je višestruko bila obilježena nerazboritim neomodernističkim 'progresizmom' koji se oslanjao na pogrješnu interpretaciju Koncila, smatrao je svojom posebnom zadaćom podsjećati na one vrijednosti Tradicije kojima je najviše prijetio zaborav. Time što je bespoštedno otkrivao obmane modernizma, radio je za budućnost koja se može izgraditi samo na trajnom posjedovanju Tradicije. Istodobno je brižno izbjegavao svaki oblik "tradicionalizma" koji je nakon Koncila prijetio da se udalji od pune vjernosti Crkvi. Moglo bi ga se, dakle, definirati kao 'poslijekoncilskog tradicionalista'." (6)
Posebno je nastojao mladima prenijeti "tradicionalna, vječna i univerzalna načela" (7).
"Niti u dubokoj spekulativnoj analizi o. Tomáš nije zaboravljao svoju dominikansku zadaću, na srcu su mu bili dobro i posvećenje povjerenih mu duša. Stoga u njegovu govoru nije nedostajalo pastirske skrbi, niti onda kad se činilo da ga složenost njegove misli u apstrakcijama vodi daleko od stvarnosti. Naprotiv, to su trenutci u kojima se najsnažnije približavao srži stvarnosti, posebno kada se radi o božanskoj i nadnaravnoj stvarnosti.
Izričito se priznavao (tomističkim) realistom odbijajući time zamamne, ali tim opasnije dijalektičke igre idealizma, protiv kojih je provodio oštru kritiku.
Otac Tomáš, priznati teolog, staloženo je podnosio nerazumijevanje na koje je nailazio iz nekih krugova katoličkog svijeta, krugova koji su bili ili nesposobni da cijene vrijednost njegove misli ili su bili pod utjecajem neomodernizma protiv kojega se on beskompromisno borio. Što se više u današnje vrijeme pojačavaju znaci dezorijentiranosti i moralnog relativizma, to više raste potreba da se orijentiramo na nauk oca Týna koji polazi od čvrstih dogmatskih i spekulativnih načela i podsjeća nas da je učinkovita borba protiv zabluda u moralu moguća samo onda kad pobijamo dogmatske i spekulativne zablude iz kojih one proizlaze, iznoseći prikladne argumente i istinsku doktrinu." (8)
Fr. Tomáš se borio protiv suvremenih filozofijskih struja jer je mu je bilo očito "da se u njima stvarnost pojavljuje samo kao pojavnost svijesti, stvarnost, dakle, nije stvarna, nego u najboljem slučaju konstrukcija mišljenja, a u najgorem puka iluzija." (9)
Za njega, kao euharistijskog čovjeka, upravo je Euharistija bila mjesto gdje čovjek susreće stvarnost Božju. Pa kao što ni stvarnost nije neki konstrukt mišljenja, tako ni Euharistija nije tek puki simbol gozbene zajednice ('Mahlgemeinschaft'), nego stvarnost. "Iz toga razloga je Euharistija za Tyna i jedno vrlo sveto događanje koje od ljudi zahtijeva posebnu pripravu i pozornost. Na temelju tih filozofijskih i teologijskih razmišljanja, koja kulminiraju u njegovoj misli o Euharistiji, 'Apostol krunice', kako ga je počastio 'Osservatore Romano' 2003., pater Tomaš Tyn OP, kritizirao je i događaje nakon Drugog vatikanskog koncila jer su, prema njegovu gledištu" u teologiju nepromišljeno unijeli moderne misli iz fenomenologije, idealizma ili strukturalizma i tako psihologizirali i degradirali Euharistiju kao nešto što postoji samo u svijesti, a ne stvarno. (10)
Glavno i najveće fra Tomáševo djelo je opsežna "Metafizika supstancije. Participacija i analogia entis". Predao ga je voditelju dominikanske naklade u zadnjim danima ovozemaljskog života, a prvo izdanje objavljeno je 1991. godine.
"Poznati znanstvenik Adriano Bausola, jedan od najvažnijih katoličkih filozofa prethodnog stoljeća, svoj uvod u Týnovo djelo, 'Metafisica della sostanza. Partecipazione e analogia entis', ESD, Bologna, 2000., knjigu od 972 stranice, započinje sljedećim riječima: 'Čitajući ovo važno djelo o. Týna, koje ovdje imam čast predstaviti, na um dolazi najprije slika jedne lijepe oaze u pustinji. Oaza: uvjerljivo izlaganje metafizike. Pustinja: filozofijska misao današnjice koja je tako plitka i ima tako malo povjerenja u razum' (str. VII)." Dva se videa u kojima vicepostulator kauze za njegovo poblaženje predstavlja ovu veliku knjigu nalaze na portalu Gloria.tv (http://it.gloria.tv/?media=67768, http://it.gloria.tv/?media=67767)
U sljedećim točkama poznati povjesničar teologije, o. B Mondin, sažima "posebnost egzegeze koju Týn daje iz metafizike bitka sv. Tome" (iz: La metafisica di San Tommaso d'Aquino e i suoi interpreti, ESD, Bologna, 2002., str. 127-128):
"1. točka: originalnost njegove metafizike sastoji se u pojmu intenzivnog bitka koji ipak, prema Týnovu shvaćanju, nije suprotstavljen Aristotelovu nauku o supstanciji, nego se iz njega koherentno razvija.
2. točka: polazište metafizike sv. Tome isto je kao u Aristotelovoj metafizici: njegov predmet može biti samo biće kao takvo i - dodajem - osjećajuće biće od kojega se, na induktivan način, dobiva pojam duhovnoga bića (osobe) i, dakle, Boga, 'ipsum Esse per se subsistens', kako kaže sv. Toma, stvoritelj bića.
3. točka: rehabilitacija bîti nasuprot Gilsonovu 'egzistencijalnom tomizmu'... Dok Gilson pokazuje tendenciju da isključuje prisutnost bîti u Bogu... Týn, naprotiv, pokazuje da je bît dio izvorne strukture svakog bića i, dakle, također božanske supstancije." (11)
"U naponu životne snage odjednom se skršila njegova snažna tjelesna konstitucija kad ga je s 39 godina napala strašna i neizlječiva bolest, koja ga je u samo dva mjeseca odvela u smrt. No, svoje je patnje podnosio s velikim povjerenjem u Boga, srčano i spokojno. Zadnji je mjesec svoga života pater Tomáš proveo u Njemačkoj gdje su ga brižno njegovali članovi obitelji." (12)
"Otac Tomáš umro je 1. siječnja 1990. u Neckargemündu gdje je i pokopan. Bilo je to vrijeme u kojem je upravo pala Željezna zavjesa i kada je njegova domovina iz diktature prešla u demokraciju. Zar je bila slučajnost da su se na dan njegove smrti, u nedjelju, oglasila praška zvona da proslave oslobođenje zemlje i Crkve? Teško. Time je ispunjena najveća želja o. Tomáša." (13)
Pokopan je u Neckargemündu, a grob mu je "ukrašen jednostavnim, ali rječitim natpisom na latinskom jeziku: 'Introibo ad altare Dei'" (Pristupit ću k žrtveniku Božjemu), riječima s početka klasične rimske mise. (14)
"Nakon njegove svetačke smrti, prijatelji i poštovatelji iz Italije i iz Češke odmah su se zauzeli za njegovu beatifikaciju. Njihova je ustrajnost nagrađena kad je nadbiskup bolonjski, C. kard. Caffarra, 25. veljače 2006. u tamošnjoj dominikanskoj crkvi Sv. Dominika svečano proglasio početak dijecezanskoga procesa za beatifikaciju." (15)
Slijedi molitva za beatifikaciju, a primljene milosti mogu se javiti na navedenu adresu postulatoru ili vicepostulatoru kauze. Na stranici postulature mogu se pročitati neka pisma u kojima vjernici zahvaljuju na zagovoru.
Vječni Oče koji si bogat milosrđem, poslao si svoju Riječ na svijet da ga iz tame izvedeš na svjetlo. Zahvaljujemo Ti na darovima Tvoga Duha koje si dao sluzi svojemu fra Tomášu Týnu. Dostoj se uzdići ga na čast oltara kako bi uzorno svjedočanstvo koje nam je on dao kao dostojan sin sv. Dominika i Blažene Djevice Marije, privuklo mnoge da nasljeduju Krista. Po njegovu nam zagovoru daruj milost za koju Te molimo. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Oče naš..., Zdravo Marijo..., Slava Ocu...
(s crkvenim odobrenjem)
Oznake:
gostujući autor,
redovnici i redovnice,
sveci,
svećenici
četvrtak, 5. lipnja 2014.
Jedna bazilika, još nešto?
utorak, 3. lipnja 2014.
... onda bolje šutite!
Simcha Fisher, Quo vadis Croatia, Bitno.net.
A kako bi zvučala ovakva priča:
ili možda malo vjerojatnija:
itd... teško je i zamisliti koje će divne primjere svetosti Sveti Otac nasljedovati jer svi znamo da su pozivi različitih katolika na svetost u principu isti i zamjenjivi. Znamo da ne postoji nikakva opasnost od zabune nakon izjava poput "Tko sam ja da sudim?" i višegodišnje neprekidne strašne propagande koja se infiltrirala u same vrhove Crkve. Papino ljubljenje ruku svećeniku koji se za svoju aktivnost promicanja sodomije nije ni pokajao niti je za nju bio kažnjen je kao i primjerice pohvaljivanje kardinala Kaspera ili davanje ekstradugih čudnih intervjua zlonamjernom ateistu sasvim očito jedan od prekrasnih načina za poticanje odlutalih ovčica da se vrate (ne znamo doduše kamo).
A kako bi zvučala ovakva priča:
Po uzoru na brojne svete pustinjake i zazidane djevice, Papa će od idućeg tjedna živjeti potpuno odvojen od svijeta u sobici pored Doma sv. Marte. Suhi kruh i vodu će dobivati kroz maleni prozorčić u zidu, a odluke o upravljanju Crkvom slat će kardinalima preko Twittera.
ili možda malo vjerojatnija:
Za nedavnog posjeta Svetoj zemlji Papa je po primjeru svoga velikog uzora sv. Franje došao pred muslimane i predložio da dokaže istinitost katoličke vjere prolaskom kroz vatru. O svećenicima koji su otvoreno propovijedali protiv Muhameda i zato bili mučeni i ubijeni, Papa je rekao: "Ja sada mogu iskreno reći da imam braću u nebu."
itd... teško je i zamisliti koje će divne primjere svetosti Sveti Otac nasljedovati jer svi znamo da su pozivi različitih katolika na svetost u principu isti i zamjenjivi. Znamo da ne postoji nikakva opasnost od zabune nakon izjava poput "Tko sam ja da sudim?" i višegodišnje neprekidne strašne propagande koja se infiltrirala u same vrhove Crkve. Papino ljubljenje ruku svećeniku koji se za svoju aktivnost promicanja sodomije nije ni pokajao niti je za nju bio kažnjen je kao i primjerice pohvaljivanje kardinala Kaspera ili davanje ekstradugih čudnih intervjua zlonamjernom ateistu sasvim očito jedan od prekrasnih načina za poticanje odlutalih ovčica da se vrate (ne znamo doduše kamo).
Kerubinski putnik 5
I, 198
Das Wort ist wie das Feuer
Das Feur rügt alle Ding und wird doch nicht bewegt;
So ist das ewge Wort, das alles hebt und regt.
Riječ je kao vatra
Vatrom sve se kreće, nju ništa ne kreće:
Tako i Riječ vječna sve u pokret meće.
***
I, 295
Es muß in dir vor sein
Mensch, wird das Paradies in dir nicht erstlich sein,
So glaube mir gewiß, du kommest nimmer drein.
To prvo mora biti u tebi
Čovječe, da prvo nije raj u tebi,
Vjeruj mi: nikada u nj ušao ne bi.
***
II, 25
Dein Unruh machst du selbst
Noch Kreatur, noch Gott kann dich in Unruh bringen;
Du selbst verunruhst dich, o Torheit, mit den Dingen.
Sâm stvaraš svoj nemir
Stvorenje te ni Bog nemirom ne kvari;
Sâm ga (o ludosti!) praviš porad stvárī.
(original, prijevod/prepjev)
Pretplati se na:
Postovi (Atom)