Sluga Božji dominikanac Tomáš Tyn

Fr. Tomáš je rođen za vrijeme komunističke diktature, 3. svibnja 1950. u Brnu. Obitelj ga je odgajala u vjeri tako da je već s jedanaest godina izrazio želju da postane svećenikom.

U gimnaziji je kao najbolji učenik osvojio stipendiju za odlazak u Francusku na akademiju u Dijonu, gdje je i maturirao (tzv. francuski bakalaureat) (1). U to je vrijeme upoznao dominikanca H.-M. Féreta i učio različite jezike, npr. ruski, francuski, njemački, hebrejski, grčki i latinski. Za vrijeme sovjetske invazije obitelj mu je prebjegla u Njemačku tako da je pristupio Teutonskoj dominikanskoj provinciji, 28. rujna 1969., u vestafalijskom gradu Warburgu. Jednostavne zavjete položio je na blagdan sv. Mihaela 1970. i započeo studij filozofije i teologije na Visokoj dominikanskoj školi na Walberbergu kod Bona. Završio je tezom o "Problematici kretanja i mirovanja kod Platona" (2).
http://www.katyd.cz/clanky/tomas-tyn-op-sluzebnik-bozi.html

"Revoltiran moralnim i doktrinarnim devijacijama u to vrijeme u Njemačkoj zbog modernističke interpretacije Koncila" (3), odlazi u Bolognu jer je doznao da tamo pod provincijalom E. Rossettijem promiču pravu koncilsku obnovu, što je odgovaralo njegovim teološkim predodžbama i željama. U Bolonji, gradu koji čuva relikvije sv. Dominika, 19. srpnja 1973. položio je vječne zavjete. Ubrzo je stekao licencijat opsežnim radom od 340 stranica na latinskom jeziku pod naslovom: "De Gratia Divina et Iustificatione. Oppositio inter Theologiam Sancti Thomae et Lutheri." U toj tezi koja rasvjetljuje odnos između milosti i slobodne volje otac Tomáš također razotkriva neomoderniste koji pokušavaju opravdati Lutherove zablude. Borbu protiv modernizma nastavit će dalje u karijeri.

Na dan kad ga je papa Pavao VI. zaredio za svećenika, 29. lipnja 1975., prikazao je svoj život za oslobođenje svoje domovine od komunizma.

Tri godine kasnije, na Sveučilištu Sv. Tome Akvinskog u Rimu, doktorirao je tezom "L’azione divina e la libertà nel processo della giustificazione secondo la dottrina di S. Tommaso d’Aquino". Vratio se u Bolognu gdje je predavao moralnu teologiju. "U svojim je predavanjima zastupao jasan i jednoznačan nauk Crkve i suprotstavljao se suvremenim zabludama" (4). Unatoč nekim protivljenjima, pater Tomaš je beskompromisno čvrsto držao svoj stav - svjestan svoje odgovornosti pred Bogom i dušama.

Osim što je pisao i predavao, o. Tomáš bio je popularan propovjednik i duhovni vođa, propovijedao je "često i oduševljeno i bio je dušobrižnički aktivan u različitim krugovima. Posebno je tražio one koji se se udaljili i otvarao im put prema vjeri i Crkvi." (5) Mnogi su ga cijenili kao savjetnika i duhovnog vođu. Uspjelo mu je različite ljude pridobiti za redovnički stalež. Osim toga godinama je nedjeljom pomagao u župi Sv. Jakova izvan Zidina. Osobitu je pažnju poklanjao zaručenima i tek vjenčanim parovima.

Pater Tomáš bio je gorljiv subrat, opušten, vrijedan poštovanja, ponizan. Bio je razborit u govoru, daleko od površnog brbljanja. Savršeno je živio dominikanskim životom i vjerno se držao propisa Reda. Pri tom je u potpunosti cijenio vrijednost zajednice, odlazio je na šetnje kroz prirodu, volio zajednička bogoslužja, molitvu i razmatranje. Sudjelovao je u javnim raspravama, na konferencijama o temama iz filozofije i teologije, pisao članke i razne publikacije. U potpunosti se pridržavao propisa svog reda, rado molio krunicu i širio marijansku duhovnost sv. Ljudevita Montfortskog. Posebno je štovao Presveti sakrament, i što je osobito značajno, služio također tradicionalnu svetu misu.

"U nemirnoj fazi nakon svršetka Koncila, koja je višestruko bila obilježena nerazboritim neomodernističkim 'progresizmom' koji se oslanjao na pogrješnu interpretaciju Koncila, smatrao je svojom posebnom zadaćom podsjećati na one vrijednosti Tradicije kojima je najviše prijetio zaborav. Time što je bespoštedno otkrivao obmane modernizma, radio je za budućnost koja se može izgraditi samo na trajnom posjedovanju Tradicije. Istodobno je brižno izbjegavao svaki oblik "tradicionalizma" koji je nakon Koncila prijetio da se udalji od pune vjernosti Crkvi. Moglo bi ga se, dakle, definirati kao 'poslijekoncilskog tradicionalista'." (6)

Posebno je nastojao mladima prenijeti "tradicionalna, vječna i univerzalna načela" (7).

"Niti u dubokoj spekulativnoj analizi o. Tomáš nije zaboravljao svoju dominikansku zadaću, na srcu su mu bili dobro i posvećenje povjerenih mu duša. Stoga u njegovu govoru nije nedostajalo pastirske skrbi, niti onda kad se činilo da ga složenost njegove misli u apstrakcijama vodi daleko od stvarnosti. Naprotiv, to su trenutci u kojima se najsnažnije približavao srži stvarnosti, posebno kada se radi o božanskoj i nadnaravnoj stvarnosti.

Izričito se priznavao (tomističkim) realistom odbijajući time zamamne, ali tim opasnije dijalektičke igre idealizma, protiv kojih je provodio oštru kritiku.

Otac Tomáš, priznati teolog, staloženo je podnosio nerazumijevanje na koje je nailazio iz nekih krugova katoličkog svijeta, krugova koji su bili ili nesposobni da cijene vrijednost njegove misli ili su bili pod utjecajem neomodernizma protiv kojega se on beskompromisno borio. Što se više u današnje vrijeme pojačavaju znaci dezorijentiranosti i moralnog relativizma, to više raste potreba da se orijentiramo na nauk oca Týna koji polazi od čvrstih dogmatskih i spekulativnih načela i podsjeća nas da je učinkovita borba protiv zabluda u moralu moguća samo onda kad pobijamo dogmatske i spekulativne zablude iz kojih one proizlaze, iznoseći prikladne argumente i istinsku doktrinu." (8)

Fr. Tomáš se borio protiv suvremenih filozofijskih struja jer je mu je bilo očito "da se u njima stvarnost pojavljuje samo kao pojavnost svijesti, stvarnost, dakle, nije stvarna, nego u najboljem slučaju konstrukcija mišljenja, a u najgorem puka iluzija." (9)

Za njega, kao euharistijskog čovjeka, upravo je Euharistija bila mjesto gdje čovjek susreće stvarnost Božju. Pa kao što ni stvarnost nije neki konstrukt mišljenja, tako ni Euharistija nije tek puki simbol gozbene zajednice ('Mahlgemeinschaft'), nego stvarnost. "Iz toga razloga je Euharistija za Tyna i jedno vrlo sveto događanje koje od ljudi zahtijeva posebnu pripravu i pozornost. Na temelju tih filozofijskih i teologijskih razmišljanja, koja kulminiraju u njegovoj misli o Euharistiji, 'Apostol krunice', kako ga je počastio 'Osservatore Romano' 2003., pater Tomaš Tyn OP, kritizirao je i događaje nakon Drugog vatikanskog koncila jer su, prema njegovu gledištu" u teologiju nepromišljeno unijeli moderne misli iz fenomenologije, idealizma ili strukturalizma i tako psihologizirali i degradirali Euharistiju kao nešto što postoji samo u svijesti, a ne stvarno. (10)

Glavno i najveće fra Tomáševo djelo je opsežna "Metafizika supstancije. Participacija i analogia entis". Predao ga je voditelju dominikanske naklade u zadnjim danima ovozemaljskog života, a prvo izdanje objavljeno je 1991. godine.

"Poznati znanstvenik Adriano Bausola, jedan od najvažnijih katoličkih filozofa prethodnog stoljeća, svoj uvod u Týnovo djelo, 'Metafisica della sostanza. Partecipazione e analogia entis', ESD, Bologna, 2000., knjigu od 972 stranice, započinje sljedećim riječima: 'Čitajući ovo važno djelo o. Týna, koje ovdje imam čast predstaviti, na um dolazi najprije slika jedne lijepe oaze u pustinji. Oaza: uvjerljivo izlaganje metafizike. Pustinja: filozofijska misao današnjice koja je tako plitka i ima tako malo povjerenja u razum' (str. VII)." Dva se videa u kojima vicepostulator kauze za njegovo poblaženje predstavlja ovu veliku knjigu nalaze na portalu Gloria.tv (http://it.gloria.tv/?media=67768, http://it.gloria.tv/?media=67767)

U sljedećim točkama poznati povjesničar teologije, o. B Mondin, sažima "posebnost egzegeze koju Týn daje iz metafizike bitka sv. Tome" (iz: La metafisica di San Tommaso d'Aquino e i suoi interpreti, ESD, Bologna, 2002., str. 127-128):

"1. točka: originalnost njegove metafizike sastoji se u pojmu intenzivnog bitka koji ipak, prema Týnovu shvaćanju, nije suprotstavljen Aristotelovu nauku o supstanciji, nego se iz njega koherentno razvija.

2. točka: polazište metafizike sv. Tome isto je kao u Aristotelovoj metafizici: njegov predmet može biti samo biće kao takvo i - dodajem - osjećajuće biće od kojega se, na induktivan način, dobiva pojam duhovnoga bića (osobe) i, dakle, Boga, 'ipsum Esse per se subsistens', kako kaže sv. Toma, stvoritelj bića.

3. točka: rehabilitacija bîti nasuprot Gilsonovu 'egzistencijalnom tomizmu'... Dok Gilson pokazuje tendenciju da isključuje prisutnost bîti u Bogu... Týn, naprotiv, pokazuje da je bît dio izvorne strukture svakog bića i, dakle, također božanske supstancije." (11)

"U naponu životne snage odjednom se skršila njegova snažna tjelesna konstitucija kad ga je s 39 godina napala strašna i neizlječiva bolest, koja ga je u samo dva mjeseca odvela u smrt. No, svoje je patnje podnosio s velikim povjerenjem u Boga, srčano i spokojno. Zadnji je mjesec svoga života pater Tomáš proveo u Njemačkoj gdje su ga brižno njegovali članovi obitelji." (12)

"Otac Tomáš umro je 1. siječnja 1990. u Neckargemündu gdje je i pokopan. Bilo je to vrijeme u kojem je upravo pala Željezna zavjesa i kada je njegova domovina iz diktature prešla u demokraciju. Zar je bila slučajnost da su se na dan njegove smrti, u nedjelju, oglasila praška zvona da proslave oslobođenje zemlje i Crkve? Teško. Time je ispunjena najveća želja o. Tomáša." (13)

Pokopan je u Neckargemündu, a grob mu je "ukrašen jednostavnim, ali rječitim natpisom na latinskom jeziku: 'Introibo ad altare Dei'" (Pristupit ću k žrtveniku Božjemu), riječima s početka klasične rimske mise. (14)

"Nakon njegove svetačke smrti, prijatelji i poštovatelji iz Italije i iz Češke odmah su se zauzeli za njegovu beatifikaciju. Njihova je ustrajnost nagrađena kad je nadbiskup bolonjski, C. kard. Caffarra, 25. veljače 2006. u tamošnjoj dominikanskoj crkvi Sv. Dominika svečano proglasio početak dijecezanskoga procesa za beatifikaciju." (15)

Slijedi molitva za beatifikaciju, a primljene milosti mogu se javiti na navedenu adresu postulatoru ili vicepostulatoru kauze. Na stranici postulature mogu se pročitati neka pisma u kojima vjernici zahvaljuju na zagovoru.

Vječni Oče koji si bogat milosrđem, poslao si svoju Riječ na svijet da ga iz tame izvedeš na svjetlo. Zahvaljujemo Ti na darovima Tvoga Duha koje si dao sluzi svojemu fra Tomášu Týnu. Dostoj se uzdići ga na čast oltara kako bi uzorno svjedočanstvo koje nam je on dao kao dostojan sin sv. Dominika i Blažene Djevice Marije, privuklo mnoge da nasljeduju Krista. Po njegovu nam zagovoru daruj milost za koju Te molimo. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Oče naš..., Zdravo Marijo..., Slava Ocu...

(s crkvenim odobrenjem)