utorak, 12. veljače 2013.

Zašto nam je Papa to napravio?

Kada sam jučer pročitao da je papa podnio ostavku, obuzelo me, kao vjerojatno i većinu katolika kojima Sveti Otac nešto predstavlja, nekoliko osjećaja. S jedne strane žalost zbog Svetog Oca, s druge zahvalnost što je izdržao do sada, ali i zabrinutost za ovu zemaljsku Crkvu te konačno malodušnost pri pogledu u budućnost. Nema smisla zatajiti da je bilo i ljutnje: zašto nije mogao ostati do kraja? Pa nije morao više putovati, nije morao javno nastupati ili predvoditi velike ceremonije... Zašto nije mogao umrijeti kao Papa?

Ne iznenađuju me svjetovni mediji, oni su protiv Benedikta XVI. pisali još dok je bio Ratzinger, pa i za čitavo vrijeme njegova pontifikata, a ako ga ikad pozitivno spomenu kad opet bude samo Ratzinger, bit će to samo da udare po njegovu nasljedniku. Pomalo su mi odbojne reakcije silnog razumijevanja i zahvalnosti koje se mogu čitati od najviših kardinala do "običnih vjernika". Toliko toga dobroga je učinio, sada je star i razborito je s poniznošću prihvatio novu ulogu... Neka se odmori itd. itd.

Da, neka se odmori, to i ja kažem. Neka se odmori kad ga Gospodin pozove k sebi. Takva je papinska služba i ono "drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš" njezina je jasna odrednica od samoga početka. Da, zahvalan sam Svetom Ocu Benediktu XVI. za sve što je učinio i na globalnom i na ovom našem lokalnom planu. Da, njegove knjige, govori, tekstovi zaista su sjajni i duboko duhovni. Vjerujem da se u svemu mogu mjeriti s onima velikih papa kroz povijest.

Možemo sada nagađati što ga je dovelo do ove odluke. To je uostalom sasvim prirodno i premda treba zadržati mjeru, nema smisla praviti se da smo toliko duhovni da je to ispod nas. Možda je stvarno riječ o teškom propadanju fizičkih snaga. Možda je još gore, osjetio naznake mentalnog oboljenja. Možda su ga ucijenili, možda je imao privatnu objavu, možda, možda... Ne mogu prihvatiti da se radi samo o tome da bi se povukao u miru pisati knjige ili još gore da bi tako mogao upravljati izborom i vladanjem svoga nasljednika. Nemojmo zaboraviti ovih dana kada spominjemo sv. Celestina V. da je tog bivšeg papu njegov nasljednik Bonifacije VIII. zatočio u jednom zamku. To je po mom sudu jedino moguće rješenje za papu koji je abdicirao, potpuna klauzura u nekom samostanu gdje se može moliti kroz ostatak svojih dana na zemlji bez ikakvog kontakta s vanjskim svijetom.

Nemam odgovora na pitanje iz naslova. Ni prva ni zadnja životna činjenica koju ne mogu objasniti. No vjerujem iz svega što sam o Benediktu vidio i pročitao, da je imao svoje razloge, da je doista osjećao kako je to volja Božja i da će to ostatkom svoga života i dokazati.

Molimo za Crkvu i za Svetog Oca, i prije i poslije 28. veljače!

Broj komentara: 106:

  1. Posve se slažem s gore iznesenim. Tko je to napisao? Svaka čast!
    Ovako promatrajući malo cijelu Crkvu, rekao bih sljedeće(premda je vrijeme prekratko da se takvi zaključci donose, a time se izlažem greškama, no...): FSSPX zahvaljuje Svetom Ocu, donosi sve pozitivno što se dogodilo, priopćenje Generalne uprave je šturo, ali zahvalnost Sv.Ocu je jasno i glasno izgovorena.Još nikakvih tumačenja, iščekivanja...
    Ecclesia Dei skupine mi se čine uzrujanima, osjeća se u mnogim tekstovima gorčina i velika neizvjesnost u stilu-kako si nam to mogao napraviti?!
    U biti, nije li Ecclesia Dei svijet i nastao dobrim dijelom uz Ratzingerovo zauzimanje nakon ekskomunikacije uglavnom od bivših lefebvrovaca?! A onda njegove celebracije stare Mise, knjiga "Duh liturgije", liturgijsko savjetovanje u benediktinskoj opatiji Fontgombault u kojoj se služi stari obred, a sve to je vazda pogodovalo. A onda je upravo on postao papom! A sada...Velika neizvjesnost!
    Najteže je, čini se, neokonzervativcima. Držali su se Wojtyile ko pijan plota, ovaj im je pontifikat teže pao, budući da im previše Tradicije i nije baš odgovaralo. Sada ne znaju što vjerovati, kako se pričešćivati, kako celebrirati Misu...
    Najradije bi papagajski ponavljali nešto za nekim, a sada previše promjena...
    Premda svi moramo biti uzrujani i moliti se za Crkvu, jer nitko ne zna kakvo nas razdoblje očekuje i što slijedi, ipak tješi jedna bitna činjenica: imamo tradicionalnu Misu koju nitko ne smije nikada zabraniti, a papa Benedikt XVI. je to i dokazao. Imamo nauk Crkve, svece, sv.Krunicu, Syllabus, antimodernističku zakletvu!Samo treba prodisati duhom Tradicije i sigurno nam je mjesto, pa makar se radilo i o onoj jednoj kruški pod koju će se okupiti preostali vjernici. Nadam se da će nas puno veći dio umrijeti kao mučenici, da nećemo baš svi biti otpadnici!
    Ja sam uvijek volio kruške. Daj Bože da zauzmem mjesto pod tom kruškom(što i braći tradicionalistima želim) ako ta vremena doživim, ne zbog svoje sposobnosti i jakosti, nego velikog milosrđa Gospodina našega Isusa Krista koji venturus est cum gloria judicare vivios et mortuos et cuius regni non erit finis!
    Kikii
    P.S. Mnogi tumače da je onaj blitz znak radosti?! Možda otpočne velika obnova Tradicije i vrijeme patnji i odricanja, no vrijeme širenja katoličanstva!

    OdgovoriIzbriši
  2. U svakom slučaju, lijepo je da smo svi katolici u ovim trenutcima ujedninjeni! I lijepo je da se molimo. I to je šansa ove Korizme: vrijeme molitve, vapaja Bogu i vjere u Providnost! A to će srušiti moderniste koji su, kao što se vidi, hormonalno poremećena zanovijetala, koja okolo reže i cere se, pljuju i psuju...svima se već gade!
    Prisjetimo se Aggelosova komentara o padu modernizma!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  3. Mene zanima što sa njegovim statusom i "titulama"? Kako bi ga trebali oslovljavati, ima li ikakve ovlasti, vraća li se (formalno ili neformalno) na neku "nižu" funkciju i slično?

    OK, ide u samostan, privlačna ideja i meni, ali me zanimaju i takve trivijalne stvari...

    OdgovoriIzbriši
  4. Pa imat će status ''umirovljeni biskup Rima''. Ostale titule gubi. Ne vraća se ni na kakvu funkciju, odlazi u samostan i tamo će živjeti zaštičen od medija i javnosti.

    Sarajlija

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. šta je sa nepogrešivosti je li ga napušta u 20 sati 28. ili će i dalje biti nepogrešiv
      :)

      Izbriši
    2. Nepogrešivost vrijedi za Petrovog nasljednika kad govori ex cathedra. Dana 28. veljače 2013. poslije 20 sati neće biti nikoga u službi Petrovog nasljednika na ovome svijetu, sve dok konklava ne izabere novoga.

      Izbriši
    3. Administrator je uklonio komentar.

      Izbriši
    4. Potestas ordinis, dakle đakonsko, svećeničko i biskupsko ređenje su neizbrisivo povezani s osobom. Potestas iurisdictionis nije neizbrisivo vezana s osobom. Dakle, nakon 28.veljače, kada je sam Rimski biskup odlučio da je Petrova stolica ispražnjena, ona će takva i biti, a biskup(možda i kardinal?!)Ratzinger neće više moći s pomoću Duha Svetoga donositi nepogrješive odluke.
      Premda se i potestas iurisdictionis i na Istoku i na Zapadu u slučaju papa i patrijarha gotovo uvijek "vezala" za osobu i završavala smrću pastira!
      Kikii

      Izbriši
    5. Inače, mnogi govore kako to nije Tradicija ni Istoka ni Zapada. Ja se sjećam da istočnjaci nemaju prevelikih problema s time. Patrijarh Pavle je bio izabran dok je German bio još živ. Prije nekoliko godina je svrgnut Jeruzalemski grčko-pravoslavni patrijarh. Primjera koliko hoćeš...
      Jasno, s Rimskum biskupom posve drukčija situacija. Međutim, Sveti Otac nipošto nije želio reći da bi papinska služba trebala biti na određeno vrijeme što predlaže herezijarh Hans Kung, što je želio kardinal Lehmann i ostali kriptoprotestanti u kardinalskom zboru. Ne, nipošto! Primus inter pares nije nikada bilo mišljenje teologa Ratzingera. Ovo je želja za reformom od Kurije do sela u Dobrudži, a upravo to Duh Sveti očito i želi!
      Kikii

      Izbriši
  5. Vode se diskusije o "Rimskom biskupu u miru" koji će, čini se, odložiti bijelu papinsku boju, a ponovno odijenuti ljubučastu biskupsku. Ne zna se čak pripada li opet kardinalskom zboru, jer papa izborom iz njega izlazi. Možda ako ga sljedeći papa opet proglasi kardinalom. U svakom slučaju, nakon preminuća stajat će ime papa Benedikt XVI., premda prvi put nakon toliko dugo vremena neće godina smrti biti ista kao godina prestanka papinske službe. Od 28.veljače Sveti će se Otac opet služiti krsnim imenom.
    Meni je jedino žao da ne će izići enciklika o vjeri i upravo tu vidim da se Sveti Otac nije samo zbog starosti odrekao papinstva.
    Premda tradicionalisti šute, mislim da je barem jedna stvar zasada odložena: proglašenje Pavla VI. blaženim, te "l'incubo" svih tradicionalista-proglašenje svetim još nekoga.
    Berlinski kardinal Woelki žali da je ovim papinska služba "entzaubert"...Moguće. Vidjet ćemo. No, Tradicija je puno prije "entzaubert", a i to je strašno. Vidjet ćemo kakva će biti bilanca...Na što se mi katolici moramo oslanjati!
    Možda upravo zbog toga odreknuće u godini VJERE!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  6. Posve moguće: privatna objava.
    Druga mogućnost, vezana za zdravlje: Alzheimerova bolest ili neka slična bolest (možda je uočio prve znakove senilnosti i dao se pregledati). Predsjednik Reagan je obolio od Alzheimerove bolesti nekoliko godina po isteku mandata i takav živio 10 godina. Imao sam dalju rođakinju koja je bolovala 6-7 godina. Um ju je napustio davno prije ruku i nogu. Sjećam se vremena dok je sam je sretao u šetnji gradom u pratnji njenih kćeri. Fizički posve zdrava, mene više nije prepoznala, kćeri jest. Poslije je, dakako, bilo gore. U svakom slučaju nedopustivo za papinstvo.

    OdgovoriIzbriši
  7. Svi koji donekle poznaju situaciju u Crkvi i prijepore koji se vode među strujama, a još su pritom tradicionalno orijentirani, imaju razloga za brigu. Osobno me je duboko pogodilo odreknuće Benedikta XVI., doslovno cijeli dan nisam mogao doći sebi što od brige za Majku Crkvu, što od odreknuća, a i zbog straha za tradicionalni pokret.
    Rekla mi je jedna prijateljica, što god da je Ratzinger odlučio to je ono što sigurno najbolje za Crkvu, jer vjerojatno nema većeg teologa, niti osobe koja ljubi više Crkvu od njega. Mogu reći da je upravu.
    Ovo je sve pokazalo nedostatak moje vjere u Gospodina koji je glavni upravitelj Crkve.

    OdgovoriIzbriši
  8. Mene zanima hoće li Papa biti prisutan na proglašenju (krunidbi?) idućeg pape? Hoće li to biti zadnji put da ćemo ga vidjeti u javnosti?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ja pretpostavljam da neće. Nakon što formalno na snagu stupi njegovo odreknuće, vjerujem da ga više nećemo vidjeti u javnosti. On je sam rekao da neka oni čija je to nadležnost sazovu konklave, te da je od toga časa papinska solica prazna. Ja to razumijem kao potpuno povlačenje iz javnosti. Zato je i odabrao karmelski samostan da se tamo povuče. Koliko ja poznajem njegovo djelovanje, pretpostavljam s velikom sigurnošću, da se za njega više neće čuti do dana kad se objavi njegova smrt. On zna što je red...
      Seoski župnik

      Izbriši
    2. Potpuno se slažem. Ako razlog njegovog odreknuća nije mentalna bolest pa u samostanu još nešto napiše, to sigurno neće biti objavljeno do njegove smrti. Dakako, Talijani kao i Hrvati: kasni ta obnova pa će otac Josip neko vrijeme biti u Castel Gandolfu, sasvim sigurno pod jakom stražom. Zamislite recimo, da po hipotetskom izboru kardinala Kaspera, Mahonyja, Daneelsa Kikii i ja u travnju odemo u Castel Gandolfo i tamo priredimo četverodnevnu feštu (16. travnja - rođendan - 19. travnja - osma godišnjica izbora) i tamo udarimo pjevati litanije, skandirati "Benedikte, Benedikte" ili nešto slično. A posve sam siguran da će se naći nekoliko psihički poremećenih osoba koje će upravo to i pokušati.

      Izbriši
    3. Ha, ha...To su sve moji Wunsch kandidati!
      Inače, u samostanu Mater Ecclesiae sam već bio. Prekrasno mjesto u Vatikanskim vrtovima. Nikada ne mogu zaboraviti onu rajsku ljepotu vrtova, onaj pogled na osunčanu kupolu sv.Petra vrućeg srpanjskog dana i latinsku molitvu sestara. Već je onda kardinal Ratzinger bio stalan gost na molitvama.Možda bismo se mogli provući...sjećam se još puta!
      Inače, M.B. gotovo si me uvjerio da je posrijedi Alzheimerova bolest(premda si pretpostavio da je to jedna od mogućnosti, nisi ništa tvrdio). U slučaju Alzheimera nemoguće je voditi Crkvu. Zamislite Sv.Oca koji ne zna kako se zove, pa tako godinama...A vidimo da je dugovječan. I brat mu ima gotovo 90 godina, a još je dosta dobro!To je ona njemačka crta umjerenosti u svemu(ne kod svih Nijemaca),ljubavi prema prirodi, šetnjama, zdravoj prehrani i čajevima, a to je recept dugovječnosti. Daleko od balkanskog mentaliteta papanja gdje god, kad god i koliko god stigneš...
      Svakako da bi to dovelo do kaosa u Crkvi u današnje vrijeme.
      Odluku je donio dok je još posve zdrav. Je li liječnik nagovijestio brzo napredovanje bolesti?!
      Međutim.... pročitah članak Roberta de Mattei-a na blogu messainlatino. Mattei je povjesničar, vrhunski intelektualac, tradicionalist i poznaje dobro papu Benedikta XVI.
      I on je nezadovoljan, šokiran. Premda je glede Kanonskog prava ova odluka moguća i valjana: on razlikuje sakramentalnost i jurisdikciju, a papinska "summa potestas" je pitanje jurisdikcije, stoga je moguće ovo odreknuće,od ređenja nije moguće, da ne duljim...Budući da je vrstan povjesničar, povlači paralele s dva odreknuća u srednjem vijeku i ne nalazi nikakve sličnosti. Drži da je ovo jedinstven slučaj u crkvenoj povijesti i upravo zbog istočne i zapadne tradicije drži odreknuće neprimjerenim.
      Ne zaziva li se Duha Svetoga da papi pomaže i kad je slab i bolestan, a ne samo mlađi i zdrav?!
      Opet enigma! Ja sada tek ništa ne znam. A skoro me M.B. posve metafizički smirio, unio optimizam i dao mi plauzibilno objašnjenje!
      Baš me zanima kako ćemo nakon godinu, dvije, pet čitati ove komentare koje pišemo! U svakom slučaju, i bacanje u hladnu vodu jest dužnost katolika koji su intelektualci, a žele služiti na taj način Crkvi!
      Kikii

      Izbriši
    4. Kikii, Duh Sveti je u vrijeme pape Aleksandra VI. čiji je pontifikat bio na sramotu Crkvi štitio tu istu Crkvu od eventualnih postupaka dotičnog Aleksandra u pitanjima vjere. Kako je takav čovjek uopće mogao doći na čelo Crkve?! Jesu li se kardinali u konklavi 1492. oslanjali na Duha Svetoga? Očigledno nisu, a On je ipak zaštitio Crkvu, iako je vrlo skoro nastupila strašna Lutherova hereza i sve njene kasnije inačice (Calvin i sl.). Možda je danas trenutak kad Crkva ne treba 5 ili 10 godina stagnacije, jer, kako kaže Tomislav dolje niže, novi su raskoli i otpadništva na pomolu. Hoće li budući papa biti veliki obnovitelj, najveći poslije Pija X., ili će nas Bog kazniti novim otpadništvima i raskolima kao prije 500 godina jer smo to zaslužili, ili će nastupiti Petar Rimljanin i posljednja vremena (ako idući papa bude dovoljno mlad, sasvim je moguće da će se u njegovom pontifikatu navršiti 2000 godina od Golgote).
      Čitao sam i ja ovo što je napisao de Mattei. Opasan je to presedan za papinstvo. Zabrinuti smo. Bit će to najteža korizma u mom životu. Nadam se da bismo na Josipovo mogli imati ustoličenog novog papu (nedjelja Glušnica, 17.3. se doima malo prerano, ako konklava počne 15.3.). Tada će nam biti lakše jer ćemo znati na čemu smo...

      Izbriši
    5. Uz ovaj tekst de Matteija koji je Kikii spomenuo, mozda ce nekoga zanimati procitati i ovo.

      Izbriši
    6. Hvala M.B. Nije bila kritika, nego cijenim Tvoju veliku pronicljivost u vezi s mogućim razlogom odreknuća.
      Ja sam to zlorabio da sebi olakšam Korizmu. Imaš pravo-najteža Korizma našeg života. ovo o Aleksandru VI.-vrlo lucidno!
      Inače, a se ne ispliva nešto posve novo, ipak mislim da je Papa shvatio da su pokoncilske reforme Crkvu dovele na rub ponora. Kurija se posve otela samom Papi. Episkopat ne sluša, kardinali traže papabile i spletkare, a dobar dio vjernika uopće ne mari što Papa govori. Sve one celebracije, Pričešćivanje na koljenima samo na usta s pliticom, jake propovijedi...malo tko išta prihvaća!
      Što je god rekao, u nekim se zemljama(kao kod nas) uopće nije čulo ili se vazda bapski trabunjalo o tome, bez prihvaćanja onoga što Papa želi, a u zapadnim se zemljama sve iskrivljavalo, svemu se izrugivalo. Papu se proglašavalo najprije Papa Ratzijem, pa Hitler-Jugendom, pa ratnim zločincem, pa islamofobom, homofobom...
      Mislim da je ovo vrijeme gore od vremena pape Celestina V., stoga su ovakva rješenja nužna.Ne vjerujem da je Sveti Otac ovo rješenje donio bez neke vizije u toku molitve, sna ili...
      Sljedeći će papa imati razloga i moći će "fare pulizia"kako pročitah u jednom članku "Corrispondenza romana". Moći će očistiti, najprije Kuriju, a onda početi s reformama. A vjernici će se malo više morati pomučiti za svoju vjeru i svi ćemo se malo više trebati uhvatiti za Papine skute. Sjetite se koliko sam vazda kukao da nitko ne sluša i ne provodi u djelo gotovo ništa od onog što Papa želi! Ovaj sveti nemir koji je Papa unio u cijelu Crkvu neka posluži na jačanje svete nam svjere katoličke, Crkve i papinstva!
      Kikii
      P.S. Ne želim strašiti nikoga, ali mislite da Papi nije jasno koliko se masonerija iznutra u Vatikanu i izvana preko nekih biskupa i kardinala, medija, diplomata, banaka...kao parazit prilijepila za Vatikan. Da, Kurija je u uzbuni...prestrašenija nego ikada dosada. A parazitu je stavljena sjekira pokraj korjenja. Sljedeći je papa mora iskoristiti.

      Izbriši
  9. Zašto? Napravio je zato jer je izdan od svojih najbližih - zar nije jasno? Pred čime se povlači namjesnik Kristov? Bolest, slabost? Zar se bolesni Ivan Pavao II s parkinsonovom bolešću i preko 80 godina na plećima povukao? Nije jer je mao Ratzingera, zar ne? Ili Pavao VI kad je vidio što je Bugnini napravio? I koji je još papa u posljednje vrijeme, ili ikad, "svojevoljno" napustio mjesto namjesnika Kristova na zemlji znajuči o težini Križa Gospodinova? Papa je otjeran, nažalost. Filozofiranja o njegovom slobodnom duhu koji svojevoljno donosi odluku za dobrobit Crkve, poniznost da se odrekne vlasti, hrabrost u nemoći, i što sve još nisu "nahvalili" neshavtljiva su mi. Zar je teško priznati sam sebi da postoje Jude i da smišljaju i ostvaruju plan? Zar je pogubno izložiti te činjenice svjetlu? Zar se zbog toga treba povući i opravdavati njegov čin romantičnim hvalospjevima? Ovo što je napravio nisam ni u ludilu očekivao !!! Zar itko od katolika jest?
    Da umre prirodnom smrću, bude usmrćen od nekog fanatika (oprosti mi Bože!) - još se činilo izvjesnijim s obzirom na turbulencije oko njega.

    Mislite li da ukoliko kao na izborima za parlament bude izabran neki idući papa ili njih više, možda i svaku godinu kako to sebi masonerija zamišlja, da Duh Sveti neće voditi Crkvu? Hoće. Samo ta Crkva neće biti ona kakvu je ostavio papa Benedikt XVI.
    Biti će to Crkva shizme. Tada, kao i danas potrebna je poniznost, pravovjernost, pouzdanje i odanost Kristu.
    A idućeg papu pozorno promatrajte. Osobito njegovu sklonost lažnoj poniznosti, njegove namjere da nanosi štetu, sebeljublje, novi dašak svježine koju će unosi, njegovu snagu i polet za promjenama.
    Gledajte! I uzdajte se u Gospodina Isusa Krista. On, Glava, vodi Svoju Crkvu ka konačnom tijumfu! Jer 'Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljestvo' (Lk 12,32).
    Svala Trojedinom Bogu!
    tomislav

    OdgovoriIzbriši
  10. Već neki teolozi tumače da je sve u kontinuitetu s Augustinom i antikom. "Ich bin nicht das Amt"-Nisam ja služba, nego mi je služba samo povjerena.
    Jadni neokonzerve, papagaji sa sjenom sjevernokorejskog štiha...
    Ako modernisti ruše, neokonzerve ipak na mnogo mjesta još uvijek vladaju. Rezultati nikakvi. Vrijeme je za tradicionalnu elitu u Crkvi!(To je elita trpljenja, molitve, poniznosti i možda i mučeništva?!)
    Ja ne bih strašio velikim uzurpatorom koji će po nekima zaposjesti Petrovu stolicu itd. Martini, Lehmann, ranije Konig i ostali...zar to nisu bili (mali)uzurpatori?!
    Iako...valja biti budan! "Fratres, sobrii estote et vigilate...
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  11. http://www.vatican.va/video/index.html

    OdgovoriIzbriši
  12. http://www.vatican.va/news_services/liturgy/libretti/2013/20130213.pdf

    OdgovoriIzbriši
  13. Ispočetka, razumno govoreći vidio sam dosta
    razloga za papinu odluku ali sam se nekako nelagodno osjećao. Čim sam pogledao prve reakcije, moja se nelagoda konkretizirala. U raspravu je stupio berlinski kardinal Woelki riječima:

    Benedikt habe das Papstamt in gewisser Weise entzaubert. "Und ich glaube, es ist eine gute Entzauberung", ergänzte Woelki. (...) Benedikt habe einen Weg geebnet, der es in Zukunft auch leichter machen werde, einem solchen Weg zu folgen.

    To je to. Slijedeći korak je da se uvede dobna granica
    za papinsku službu, kao i ona za biskupe, koja se meni uvijek činila duboko nekršćanskom i nekatoličkom. To je potkopavanje pojma o biskupskom redu i vlasti, sve po protestantskom modelu. Bolesnih i nemoćnih biskupa bilo je oduvijek, ali dobna granica je plod modernog protestantskog mentaliteta: duhovna služba je kao svaka druga, dobiva se delegiranjem od strane zajednice vjernika na odredjeno vrijeme.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Anonimni, slažem se da je protestantski mentalitet duboko prodro u život Crkve. Poodavna liberalne biskupske konferencije žele da papa bude nešto kao protestantski "Landesbischof".
      Uvjeren sam da ovo nije stvar "izbora" pape Benedikta XVI., kako to liberalno-modernistički krugovi uporno ponavljaju da i sami katolici u to povjeruju. Nije to nekakva individualna odluka subjekta nevezana za crkveni nauk i Tradiciju.
      Premda znam da smo imali dvojicu papa koji su se slabo odupirali modernizmu, zar ne mislite da u trenutku ove odluke Duh Sveti nije nadahnuo papu Benedikta XVI?!
      O tome će se svakako voditi rasprave, ali teška odluka u teško vrijeme.
      Kažu da je Rim u vrijeme Celestina V. bio nesiguran...nije li danas nesigurniji?! Sacri palazzi su opkoljeni neprijateljima koji su došli...do papinih odaja!
      Sada bagru treba potjerati, kao Gospodin naš Isus Krist trgovce iz Hrama.
      Molimo se za sv.Oca i Crkvu!
      Kikii
      P.S. Draga braćo tradicionalisti, ne morate se slagati s mojim mišljenjem. Nema još jasnih i stručnih mišljenja na osnovi kojih možemo zaključiti što je posrijedi. Dotada oprez zbog modernističke propagande, a ja ću dotada vjerovati da je Duh Sveti otpočeo protuofenzivu u svetoj Crkvi!

      Izbriši
    2. Ja se također nadam da je tako. Ovo odreknuće trebalo bi cijelu Crkvu, a napose biskupe protresti. Sada je na kardinalima da po Duhu Svetom izaberu tradicionalnog pravovjernog papu kojemu će ruke biti potpuno odriješene. Bit će raskola i otpada, kao i prije pola tisućljeća (protestantizam). Druga je mogućnost da po svojoj ljudskoj prirodi i sebičnosti odaberu nekoga lošega i bezveznoga, pa da ovo odreknuće stvarno bude početak niza odreknuća idućih papa, a ne iznimka o kojoj će se u Crkvi, ako Gospodin ne načini kraj vremenu, govoriti i za 300 godina. I u tom će slučaju biti otpada, neće biti raskola na formalnoj razini, a malobrojni pravovjerni biskupi kružit će svijetom kao sveti Atanazije. Ali u takvoj je situaciji Crkva već bila u 9. i 10. stoljeću, a onda su se pojavili redovnici u Clunyju i Citeauxu, nekoliko velikih papa od kojih je perjanica sv. Grgur VII. Dao Bog da idući papa bude po prvom iznesenom slučaju, da bude veliki papa i neka nosi slavno ime Grgura I. i Grgura VII.

      Izbriši
    3. Predlažem Tomislavu da ovaj M.B.-ov komentar postavi kao rezultat naših promišljanja ovih dana, gostujući autor i sl.(bez prve rečenice). Svi smo došli do sličnih zaključaka, no ovaj je put to M.B najbolje(ukratko) sročio.
      Kikii

      Izbriši
    4. Moram priznati da sam se pomalo, ne bez razloga, bojao ovakve situacije. Uzevši u obzir stanje Crkve danas, gdje postoji zastrašujuće velik broj protestantiziranih katolika, jest ono što je M.B. natuknuo, a što me dugo muči. Ono što većina nas tradicionalista priželjkuje, svakako je istinski povratak Tradiciji, detroniziranje čovjeka i ponovno stavljanje Gospodina na prvo mjesto, ono što je najvidljivije u tradicionalnom obredu (neupućeni će to zvati "okretanje leđa puku").

      Međutim, u ovakvom stanju Crkve, paljba iz svih oružja vjerojatno bi značila apostazu neviđenih razmjera, bojim se čak i mnogo veću od vremena protestantskog krivovjerja. Ne treba se tome čuditi, "Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih", međutim, upravo zbog toga mnogo puta smo mogli svjedočiti odmjerenim i razboritim potezima Svetog oca posljednjih godina (iako se nekoliko puta moje čežnje nisu ostvarile, ali jedna je stvar donositi takve odluke, a druga govoriti o njima iz svoje "fotelje"), zato osobno smatram da je papa dobro pripremio teren za svog nasljednika, a plodove će (bude li htio) obilno žeti. Bude li npr. vraćao dostojanstveno primanje pričesti na jezik klečeći, moći će uprijeti prstom u praksu svog prethodnika. Slično je i sa svetom misom svih vremena.

      Iako ne želim spekulirati o razlozima odlaska pape Benedikta, evidentno je da će potezi o kojima sam govorio zahtijevati velikog papu, Grgura naših dana, i taj posao će potrajati. Korov se lako unese, ali se mukotrpno čupa komad po komad. Jasno je da je i Sveti otac bio bolno svjestan toga. Jasno je i da liturgijske zloporabe nisu jedini gorući problem u Crkvi (tu su npr. i financije, osim toga, koliko postoji i problem kvantitete, mislim da postoji još veći problem kvalitete klera, posvemašnja neposlušnost autoritetu rimskog biskupa - još me progone riječi jednog hrvatskog biskupa o papi koje sam nedavno čuo, itd.), ali osobno smatram da je tu početak i svršetak svake obnove Crkve. Vidjeli smo do čega je doveo nonšalantan i banalan pristup liturgiji - milijuni su otpremljeni tamo "gdje će biti plač i škrgut zubi".

      Ako je zloporaba koncila trajala preko 50 godina, obnova će vjerojatno trajati trostruko. A da otpočne, trebat će nam ne samo Grgur, nego i vrlo prikladno - rijeke svetih Valentina, jer kako je krenulo, brzo će se ponovno kotrljati katoličke glave.

      Siguran sam da je Duh Sveti vodio papu u njegovom postupku, a ubrzo ćemo saznati je li ta šok terapija imala učinak na kardinale. Primjetno je da su njihova lica govorila više od tisuću riječi (iako, kako se nedavno našalio jedan svećenik, kada je papa (dakako, na latinskom) najavio svoj odlazak, dobar dio prisutnih nije ni imao pojma o čemu se radi. dok im netko nije preveo).

      Uistinu, kao nikada do sada, vrijeme je pokore i molitve. Christe, eleison!

      Izbriši
    5. Opet ovaj zbunjujući govor o "Il concilio virtuale"! Možda najjači udar na hermeneutiku rupture. Pa izjave tipa: "Onda je Crkva još bila jaka...", a to znači da danas nije. Nama tradicionalistima je to jasno, ali sjećate li se obilježavanja početka Koncila kod nas prije koji mjesec i slavopojki. Oštro je Sveti Otac načeo pokoncilski optimizam. "Iščekivali smo nove Duhove", još kao da je htio dodati da očito nisu došli.
      Sada će se prvi put nakon Koncila kardinalski zbor, čini se, suočiti s ovim teškim rječima. Koncilska obnova je posve neuspjela, svi su recepti iskušani, kriza je strašna. Tražimo čvrstu ruku koja će nas izvući iz krize. A put je pokazao papa Benedikt XVI.-povratak Tradiciji. Još je Messori davno rekao da se o krizi pred papom Wojtylom nije smjelo ni zucnuti. Kod njega je do posljednjeg daha sve bilo OK.
      Ovo danas bi mogao biti udar na sve.
      U međuvremenu kardinal Muller sprema protuudar FSSPX-u. Ucjene, prijetnje i moguća nova ekskomunikacija. A oni se zbilja straše, pogotovo Mullerove ekskomunikacije...ha,ha...I u tome vidjeti Duha Svetoga!
      Uglavnom, ako ne dođe novi Pijo X., kriptoprotestanti i masonerija će uspjeti s protuudarom: novom ekskomunikacijom FSSPX-a i tko zna kakvim odlukama o staroj Misi. Ecclesia Dei će biti također lagano naviknuta na NOM i pateri će procelebrirati novu Misu...naravno, poslušnost Mulleru prije Boga!
      Hvala Bogu za ovog Sv.Oca, ali i za FSSPX u ovom teškom vremenu. Opet me jeza hvata...
      Trebać ne nam rijeke svetih Valentina kako reče Aggelos.
      Sveti Valentine, moli za nas i za Crkvu Katoličku i Papu!
      Kikii

      Izbriši
    6. Kikki ili pak kako ono bijase...fidelis,
      Lupate gluposti

      P

      Izbriši
    7. Kikii, Mueller JOŠ nije kardinal. Bogu hvala. Možda nikad ni ne postane.

      Izbriši
    8. Link vodi na stranicu koja je maknuat, ali misliš vjerojatno na kišu meteora u Rusiji?

      Izbriši
    9. Aha, naslov stranice je "Polovica hrvatskih građana misli da idući papa mora biti liberalniji". Svakako. Treba napokon reći da pakao ne postoji, da deset zapovijedi ne vrijedi i da svi smiju raditi sve (osim biti politički nekorektni).
      I još bi bilo dobro da proda baziliku sv. Petra i podijeli novac da za njega možemo piti, bludničiti i kupiti fensi-šmensi odjeću.

      Izbriši
    10. Opet kompliment, hvala. Sada neki P. U svakom slučaju pročitajte Papinu propovijed i stavove o Koncilu i pokoncilskoj "obnovi" pred rimskim klerom. Već sam pročitao i nekoliko komentara: svi se slažu da je oštro i protiv dobrim dijelom protiv modernista.
      A glede ucjena biskupa Müllera, mislim da je u posljednje vrijeme jasno iznio svoje stavove. A svi se živo sjećaju njegova biskupovanja u Regensburgu gdje se nalazi bogoslovija Bratstva sv. Pija X.
      Da liberalni krugovi žele po hitno nove kazne za Bratstvo(ali i cijelu Tradiciju), mislim da nije ništa novo. Da kao krtice kopaju ovih tjedana, vrlo logično.
      Čuvajte se u Zagrebu. Ne bi me čudilo da pokušaju sabotirati svetu Misu u sv.Martinu! Neka Vam svima Bog dragi da snage i ustrajnosti.
      Ne bojte se, kad naši dođu, zamolit ću ih da Vas prime kao braću!
      Kikii

      Izbriši
    11. Aggelos, još nešto!
      Malo dozivam sjećanja na 2005. Svjetovni mediji su pisali na točno isti način. Građani (npr. citoyen Željko Jovanović) kao misle 1.) da bi idući papa trebao biti liberalniji 2.) ne očekuju da će takav stvarno i biti.

      Izbriši
    12. Ista stvar, samo na Dnevnik.hr-u (ne znam zašto su uklonili s Večernjeg).

      Citiram: "sve skupine vjernika osim onih koji na obrede idu tjedno ili češće, najviše priželjkuju liberalnijeg Papu. " To je taj proces protestantizacije: "Bog i Crkva se trebaju prilagoditi meni, a ne obrnuto."

      Banalizirat ću, ali otprilike kreće od ovoga: "Trebao bih u nedjelju na misu, ali ona nije toliko važna, jer transupstancijacije nema, ili ne znam što je to, a uostalom, i ne treba mi posrednik između mene i Boga. Važnija je propovijed. Župnik ima dosadnu propovijed. Ne da mi se na misu, odoh u šoping centar sa svojom djevojkom. Tamo je bila rasprodaja sexy rublja. Odmah sam poželio općiti s njom bez mogućnosti začeća, da bar dođe liberalniji papa, pa da to riješi."

      Izbriši
    13. Da, točno si zapazio Aggelos. Mislim da ide priprema terena, "ravnanje" onih koji ne idu tjedno na misu. Zatim, dvoznačne izjave biskupa, pardon, kardinala. Jučer sam nešto takvo primjetio kod Turksona: 'Potrudit ću se da Crkva stalno ide ukorak s promjenama u svijetu'. Čak je i naslov u Večenjaku tako naslovljen. Dvoznačnost je u tome što igra i na kartu 'zadržati čvrstu katoličku doktrinu'.

      Izbriši
    14. Ako FSSPX opet bude ekskomuniciran, bit će mi drago da me ekskomuniciraju s njima štoviše molit ću Bog zato, jer ako se to dogodi s Crkvom defnitivno nešto nije uredu i doslo je vrijeme da se kao i mnogo puta u povijesti javi protupapa, a onda nek DS odluči koji je bio pravi.
      E

      Izbriši
    15. Boze, kakve gluposti!
      Zazivati protupape!

      Izbriši
    16. Premda se E malo oštro izrazio, ipak trebamo razumjeti da nije bilo lako biti tradicionalistom posljednja četiri desetljeća. Kad je FSSPX 1988. ekskomuniciran, mnogi su poput Pilata prali ruke, a drugi su pljeskali i napredovali u karijeri.Samo su poput farizeja mahali glavama i čudili se "neposlušnima", a modernisti su s toliko slasti izgovarali inače mrsku im riječ šizma.
      Kad bi god netko zucnuo nešto pobožno, odmah bi ga se lupilo šizmom ko štapom po glavi.
      Što se dogodilo nakon toga s reformama: sve je dalje išlo nizbrdo. Samostani i bogoslovije su se praznili, broj se katolika na sv.Misi smanjivao. Praktično, cijela je Tradicija bila napadnuta: i habit, reverenda, časoslov, sv.Krunica, Klanjanje...sve je to držano raskoničkim.Modernizam svugdje...
      Papa Benedikt XVI. nam je vratio pravo postojanja u Crkvi. I odmah su počeli nastajati novi redovi, puniti se tradicionalne bogoslovije...Unatoč otporu, otvorenom ili skrivenom, gotovo 95% biskupa.
      I sada bi to trebalo zbog nekakve traume poslušnosti ponovno razoriti da bismo dokazali da smo poslušni i da smo katolici...ma je li?! Je li to zbilja katoličko shvaćanje poslušnosti?
      FSSPX se može 5 puta ponovno ekskomunicirati, njima to ništa neće značiti. Oni su dobro u posljednjih četiri desetljeća izgradili svoj "sensus fidei" da znaju što se u Crkvi može, a što i ne može.
      Uostalom, kako sada i Ecclesia Dei i neokonzervativci kukaju što im je to Papa učinio, kako je samo mogao itd., kad znaju da je i njihova egzistencija ugrožena.Koje li uzrujanosti umjesto da zrače optimizmom i vjerom da će sve biti naj naj.
      Kako se sada ne govori o Duhu Svetome sve u 16 kao kod ekskomunikacije mons.Lefebvra?!
      Odavno svi znaju da ništa nije u redu. Samo kukaju kad su oni možda sljedeći.
      Vrijeme je da se u cijeloj Crkvi vrati vjera u Tradiciju što je ništa drugo nego istinsko katoličanstvo.
      Nitko, ama baš nitko ne može nam zabraniti ili umanjiti našu svetu katoličku vjeru. Valjda ste pročitali onu poznatu rečenicu mons.Lefebvrea!
      Hvala onima koji su sami, pljuvani od nas ostalih svetaca poslušnih, iznijeli težak križ i spasili Tradiciju. Da njih nije bilo, ne bi bilo ni Ecclesia Dei skupina i stara bi Misa bila samo lijepom uspomenom.
      Zašto se tradicionalisti ne uzrujavaju kao ostali? Pa za njih je apokalipsa davno već otpočela.
      Kikii

      Izbriši
    17. Ne govori se ovdje o ekskomunikaciji ili ne, je li opravdana ili ne, nego o protupapi! Vjerujem da nikome normalnom iz FSSPX-a to nije ni palo na pamet.

      Izbriši
    18. Nije nikome normalnom ali ima tamo i onih koji nisu!


      P

      Izbriši
    19. Hvala Kikii ti si obrazložio ono što sam ja možda malo šturo rekao. Ma Toma nije stvar u protupapi to sam malo onako ubacio, međutim ako se katolička vjera nastavi ovako mjenjati u budućnosti nije isključivo da Gospodin i na takav način spasi Crkvu jer ovo što danas imamo je katastrofa i ako budući papa ne nastavi stopama Benedikta XVI bojim se da će FSSPX biti jedini spas za katoličku vjeru.
      I ja zahvaljujem Bogu što postoje i što ih je Bog tako odredio, čak je dobro što ni kanonski status nisu dobili za vrijeme ovoga pape.
      Povijest svjedoči da je sve moguće i da Bog i Duh Sveti na razne načine djeluju za očuvanje vjere.
      Negdje sam pročitao možda čak i ovdje da netko nazva biskupa Lefebvrea blaženim. Prvo sam se trznuo no kad razmisliš dublje, povijest će dokazati da je on doista bio blaženik svoga doba. Jer i papa reče jutros ovo što imamo danas doista nije bio cilj Drugog vatikanskog sabora
      E

      Izbriši
    20. 22.veljače istječe ultimatum koji je biskup Müller postavio Bratstvu sv.Pija X. Međutim, odluka o odreknuću pape Benedikta XVI. malo je ipak pomrsila plan cijenjenog biskupa.
      Ne sumnjam da će on i ovih dana kad se u Rimu većma ne zna tko pije, a tko plaća, stošta pokušati.
      Netko primijeti da se se pokoncilska Crkva, inače toliko rascjepkana i podijeljena, ni na što toliko ujedinjenja ne obrušava kao na tradicionaliste, ujedinjena i krvavih očiju.
      Ako 22. veljače uprava Bratstva ne prihvati ultimatum koji je zacijelo „želja Neba“ Müllerova, onda će se Pročelnik kongregacije za nauk vjere obratiti svakom svećeniku Bratstva pojedinačno i pokušati riješiti njihovu kanonsku situaciju. Nije isključeno da će biti pojedinačnih slučajeva jer Bratstvo moli za Sv.Oca i Crkvu i gaji veliko poštovanje prema Vječnom Rimu za razliku od zapadnoeuropskog „poslušnog“klera koji se dobrim dijelom naježi pri samom spominjanju Pape i Rima.
      No, već sam čuo da se jedan od utemeljitelja Bon Pasteura, jedan od najstarijih svećenika Bratstva želi vratiti natrag u FSSPX. Pametnu dosta!
      Intervju s mons .Fellayom imate na blogu messainlatino.it. Djeluje smireno, nema nikakvih zabrinjavajućih izjava i proroštava o udaru asteroida, velikom uzurpatoru, crnoj glavi, a niti bilo kakve osude ovog koraka pape Benedikta XVI. Samo zahvalnost, napominje se velik i hrabar korak, a to je motuproprij Summorum Pontificum i ovim putem Sv.Oca poziva na još jedan velikodušan korak prema Bratstvu, jer mu sada modernisti ništa više ne mogu napraviti. Napominje da moli za Sv.Oca svaki dan(i on i cijelo Bratstvo) i sretan je zbog svojevrsne osude „virtualnog Koncila“! U tome vidi način kako će Rim malo po malo revidirati Koncil i zabraniti Novu Misu. (Joj meraka-rekli bi Bosanci!)
      Ovo ukratko, ionako mislim da će iznimno vrijedni Splendor prevesti intervju!
      Kikii

      Izbriši
    21. E da, to bi sad bilo fino da onako, dan prije nego stupi na snagu odreknuće, papa dade status apostolske administrature FSSPX-u bez ikakvih uzvratnih obveza. Nadamo se da nasljednik, na tragu mode glorificiranja postkoncilskih papa, dosljedno ne bi usudio u to dirati. Tko zna, možda nas papa ponovno iznenadi?

      Izbriši
    22. Ha, ha...fesapo originalan kao i uvijek.
      Ne znam. Ništa ne očekujem, ali niti ne isključujem.
      U godini vjere donosim samo jedan citat iz one famozne "Declaration" ili Proglasa nadbiskupa Lefebvra od 21. studenog 1974.
      "Nikakav autoritet, pa čak ni najviši autoritet u hijerarhiji, ne može nas prisiliti da se odreknemo naše vjere ili da krnjimo našu vjeru koju je crkveno učiteljstvo već devetnaest stoljeća jednoznačno formuliralo i naviještalo."
      Ne bi li nam to trebala biti misao vodilja u ovom, na neki način dramatičnom vremenu?! Ili ga mi činimo dramatičnijim nego što jest?!
      Vjera je katolička jasna. Mnogi, koji su do jučer trabunjali o orkanima Duha Svetoga u svakoj i najmanjoj odluci u Rimu, posebice u osudama Tradicije, najedanput se pribojavaju da će doći netko tko će im temeljito izmjeniti ili čak ukinuti vjeru. Ma dajte, ljudi...Naša je sveta vjera jasna. Sjetimo se poslanice Galaćanima 1,8.
      Nismo mi Jehovini svjedoci. No, vidimo da je neokonzervativni nauk stvorio takav nekakav stav da smo mi obični poslušnici kojima papa upravlja-sim, tam...kao njemački oficir.
      Naravno, služba Rimskog biskupa velika je tajna i neopisiv dar Crkvi, ali daleko od nekakvog sjevernokorejskog modela velikog vođe!
      Reče mi jedna jednostavna kršćanka, odrasla u gradu, no roditelji potječu iz jednog brdskog sela, kraja dosta pobožna: "Ma što bilo, ja ću se i dalje moliti kako me moj otac naučio. A cijela ova histerija i gluposti- sve mi se to gadi!" Inače, otac ju je naučio tradicionalne katoličke molitve: Anđeo Gospodnji, sv.Krunicu, križni put u Korizmi, neke deventice itd.
      Kikii

      Izbriši
    23. Kriza Crkve je tu, opipljiva je. Može krenuti u tri pravca: k izboru vjernog pape, produbljavanju krize kao u vrijeme sv. Celestina V ili k izboru lošeg od loših. Ova dva zadnja su jednako loši ishodi.
      Ukoliko Crkva ostatak zaista bude stjerana u katakombe, a time ugroženo primanje svetih sakramenata, javno iskazivanje vjere tada poslušnost papi nema smisla. Ovo mi zadnjih dana ne pravi problem s obzirom da nismo dužni slijediti zlo i iskrivljeno štovanje. Ali, bojim se za katoličku većinu koja će slijepo slijediti uvedene novotarije jer ili neće imati pronicljivost i razlučiti dobro od lošeg ili će hlepiti za osvetom 'crkvi'.
      Stoga, kao nikad dosad nam je potrebno zajedništvo i molitva
      Vaše viđenje?
      Tomislav

      Izbriši
    24. Bludnice i carinici će nas preteći u Kraljevstvo Nebesko!
      Božje su tajne silne. Maleni će nas čovjek sa svojom jednostavnom i dubokom vjerom često iznenaditi i posramiti.
      Koliko smo iskoristili proteklo vrijeme i navješćivali, propovijedali kao apostoli?! Zapitajmo se. Zapleteni u sto mreža, sto tumačenja, sto obzira, strahova, kanona i uredaba...Pritome ne želim reći da tradicionalist treba biti ko pas pušten s lanca. Upravo je poslušnost pokazatelj koliko je netko Božji!(Također ne kažem da se ništa nije radilo. Ovaj je blog dokaz.)
      Mene su svugdje gdje sam zucnuo o Tradiciji u startu proglasili ludim, napadali, isključivali iz svih mogućih društava i udruga...Čak sam i posao izgubio. Uvjet je bio, prije desetak godina, da šutim o staroj Misi...rekao sam onu izreku prvih kršćana:"Non possumus!" I ne kajem se!
      Da se razumijemo, nisam ni približno otvoreno govorio kao 2013. na katoličkom tradicionalnom portalu...Uvijek je sve vrvjelo od citata iz Ratzingerovih knjiga-badava!
      Ne želim Vas pozvati da činite slične stvari. Pitanje je koliko tko može podnijeti. Da sam znao da je ljudska glupost toliko neizmjerna, ne bih bio imao toliko snage i ustrajnosti!
      Ne kažem da sam uvijek činio kako treba i da nije bilo pogrješaka...ali istinu valja govoriti!
      Hoće li se tražiti ponovno svjedočenje kao u prvim vremenima? Lako je o tome maštati u toploj prostoriji nakon posnog, no ipak krepkog obroka...Bumo vidli!
      Kikii

      Izbriši
    25. Evo vremena za pripremiti se! U miru se vojska obučava za rat, kasno je početi s obukom dok rat bjesni
      Tomislav

      Izbriši
  14. da. privatna objava mi se čini kao vrlo moguća opcija. zašto ne? ozbiljan sam. to je jedna od prvih stvari koja mi je pala na pamet te sam se odmah sjetio Pape Lava XIII.

    OdgovoriIzbriši
  15. VAŽNO: Poruke papi Benediktu XVI. možete uputiti na e-mail adresu: hvalabenediktxvi@gmail.com do 23. veljače 2013., a sve poruke hrvatskih vjernika Papi će u Rim ponijeti nekoliko obitelji koje su sudjelovale u pripremi njegovog dolaska u Hrvatsku u lipnju 2011., i koje će poći u Rim na posljednju Papinu audijenciju (27.02.2013.), a koja će ujedno biti i njegov oproštaj.

    Luka :)

    OdgovoriIzbriši
  16. http://www.youtube.com/watch?v=c6NyDUMgXoU

    NAJOBAVEZNIJE POGLEDATI - SVI PLAČU I PLJEŠĆU PAPI JUČER NA NJEGOVOJ ZADNJOJ MISI(javnoj)

    Luka :)

    OdgovoriIzbriši
  17. Dirljivo je vidjeti nadbiskupa Gänsweina kako plače. Mislim da su suze najprimjereniji način oproštaja od pape Benedikta XVI.
    Oprosti nam Sveti Oče, zbog svih ovim nagađanja, pretpostavki…kod većine je to samo način da izraze svoje žaljenje! Zbilja nismo znali koga imamo dok Te nismo izgubili! No, otac prašta djeci, a duhovni otac ćeš nam ostati-u to sam siguran!

    Auf Wiederschauen Heiliger Vater! Gottes Segen und danke für alles!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  18. Mislim da se svi ovdje možemo složiti da živimo u iznimno interesantnom vremenu - nikad u povijesti ovoliko iščekivanom. Govorim to ne samo iz osobnog kuta već to vidim u ljudima, čujem iz razgovora, a potvrđuju to i vaši komentari! :-)
    Stoga, ovih dana jako proživljavam događaje vezane za papinu abdikaciju i događaje koji nam nailaze. Htio bih, ali ni uz prisilu ne mogu se natjerati misliti da će s novim papom biti sve u redu. Jednostavno neće. Nije to skeptičnost već unutarnji nemir koji mi kaže da neće biti naš niti od nas, a svakako ne za nas.
    Naišao sam na jednu stranicu privatnih poruka koje su mi dale naslutiti ono što i vi braćo ovdje govorite o tome da oko nastupa pape Benedikta XVI u javnosti i te kako ima prisustva Duha Svetoga. Hoću reći - znao je kada je kraj.
    Osobito me se dojmila poruka o tzv. Petru iz Malahijinog proročanstva - Petrus Romanus koji će voditi Crkvu u čišćenju nije nitko drugi do Sveti Petar, vjerni Kristov apostol !!!
    još nešto želim reći. Vidljivo je iz povijesti da je Bogu stalo, svaki puta kada se raskoli događaju, podići svoje vjerne i ne dati, po obećanju, da se Crkva uništi. Tako je i ovaj puta. Možda očekujemo da će reformu napraviti biskupi i svećenici iznutra pa nam je stoga i pogled usmjeren na njih. Pitam se samo - imaju li hrabrosti i vjere? Gdje su bili kad je trebalo prepoznati napast i stati uz papu Benedikta? Osobno smatram da je u kritičnim trenucima povijesti Bog intervenirao direktnim osobnim porukama vjernim i poniznim slugama – zašto ne i papi Benediktu XVI.
    Tamo gdje Duh Sveti nailazi na "zid" ili srce od kamena, ne ruši ga već zaobilazi i traži srce od mesa.
    molim ukoliko vas zanima pogledati na: http://upozorenje-isusov-drugi-dolazak.de.tl/PORUKE-UPOZORENJA.htm
    poruka od Četvrtak, 12 travanj, 2012 @ 11:27
    PS
    unaprijed se svima ispričavam ukoliko vas zamaram ili nerviram isticanjem ove stranice, ali smatram da poruke obiluju važnim sadržajima.
    tomislav

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. U današnje vrijeme pogotovo postoji mnogo lažnih poruka i proroka. Te "poruke upozorenja" čine mi se vrlo problematične poradi razloga koje ću nabrojiti dolje, a to su ujedno i razlozi koje Crkva uzima u obzir kod ocjenjivanja istinitosti ukazanja.

      - Činjenica da tih poruka ima oko 600 je već dovoljna da se upali crvena lampica, budući da kroz cijelu povijest svijeta nijedan vidioc nije primio više od nekoliko ukazanja (mislim da je najveći broj bio malo više od desetak). Ako je prisutan vrlo veliki broj ukazanja, to je dosad uvijek bio znak da se radi o lažnim ukazanjima.

      - Isto tako, zapitajmo se ima li u ovih 600 ukazanja išta novo, ili se samo ponavlja ono što je već rečeno od Crkve i zapisano u drugim proročanstvima? Zašto bi Bog dopustio suvišnih 600 ukazanja koja ponavljaju istu poruku, kad bi se sve to moglo reći u najviše nekoliko ukazanja? Jedan od znakova lažnih ukazanja je to da ne daju nikakvu novu ni važnu poruku od Boga, već samo recikliraju prijašnje poruke. S druge strane, prava ukazanja su uvijek malobrojna i uvijek se događaju s razlogom da se nešto važno da svijetu: ukazanja Srca Isusova u 18. st., da se uvede i ojača pobožnost Presvetom Srcu, u Lourdesu da se istakne Bezgrješno Začeće, u Fatimi da se poveća čašćenje Bezgrješnog Srca i da se traži posvećenje Rusije itd.

      - U ovim porukama se vrlo, vrlo često spominju pali anđeli, što je također Crkva uzimala kao mogući znak da je neko ukazanje lažno.

      - U ovim porukama su česte poruke i ukazanja navodno od "Boga Oca", što je teološki sumnjivo, budući da se Bog Otac svijetu objavljuje i govori kroz Sina i jer piše u Svetom Pismu da nijedan čovjek na zemlji nije vidio Oca (Iv 6:46), a jedini drugi primjer da bi se Otac nekom čovjeku obraćao ili ukazao u privatnom ukazanju je jedno vrlo sumnjivo ukazanje s početka 20. st., u kojem je npr. rečeno da će svi koji se Ocu barem jednom u životu obrate s riječi "Oče" biti spašeni i sugurni u svoje spasenje, što je izravna suprotnost Gospodinovim riječima iz Svetog Pisma:
      "Neće svaki, koji mi govori: "Gospodine, Gospodine! ući u kraljevstvo nebesko, nego samo tko čini volju Oca mojega, koji je na nebesima."

      - U ovim porukama je prisutno i izjednačavanje religija, što je uvijek najsigurniji znak lažnog ukazanja. Evo za primjer nekoliko citata:
      "Nemojte dopustiti da Moja Crkva bude oskvrnuta kroz grijehe, planirane od strane ljudi koji žele uništiti kršćanstvo i druge religije, koje časte Moga Oca."
      "Kršćanska vjera ce tijekom vremena biti zabranjena, zajedno s drugim religijama,koje časte Mog Oca."
      - Bog nikad ne bi rekao da ga lažne religije časte, jer one odvraćaju ljude od vječnog spasenja i osuđuju ih na vječnu propast.
      "Ohrabrujem sve duše, sve religije, da svaki dan mole Moju krunicu."
      "One (ove molitve) imaju samo jednu svrhu, naime, da se spase sve duše: Svako dijete, svaku vjeru, svaki spol, svaku religiju i sve ateiste." - suprotno dogmi da izvan Crkve nema spašenja
      "Sve religije i vjere koji kažu da vjeruju u Boga, pozivam glasno: Ako vjerujete u Boga, onda morate pokazati ljubav prema drugima, čak i ako vas oni muče ili vas zlostavljaju."
      "One (poruke) se daju za sve religije i vjeroispovijesti uključivo i one, koji u egzistenciju Boga, Oca Svemogućega, ne vjeruju."
      "Ove poruke su namijenjene za kršćane, Židove, muslimane, ateiste, agnostike, i za sve one koji traže utjehu u, od čovjeka-stvorenim, religijama."
      itd. itd.

      Po svim ovim znakovima i naukama suprotnim katoličkoj nauci prisutnim u ovim porukama, možemo biti prilično sigurni da ove poruke ili upozorenja ne dolaze od Boga, već su ili izmišljene od ljudi, ili od palih anđela.
      Njihova taktika je da u lažnim porukama prezentiraju i puno istine, kako bi zamaskirali nekoliko pogubnih i smrtonosnih laži. To je, da iskoristim usporedbu koji su crkveni oci rekli za herezu, kao čaša toplog mlijeka u kojoj su tri-četiri kapi otrova.

      Izbriši
  19. Ljudi kakav je ovaj kardinal Turkson, njega neki favoriziraju kao budućeg papu
    L

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Još od smrti Pija XII. i izbora Ivana XXIII. mediji imaju kompulziju pričati o prvom crnom papi. Puno je jači kandidat bio Nigerijac Arinze u prošloj konklavi (prije koji mjesec navršio je 80 i neće biti u Sikstini). U svakom slučaju, dijecezanski (tj. nekurijakni) kandidati iz Afrike nemaju mnogo šanse. U Kuriji su Turkson i Robert Sarah. Turkson je u biti jedini ozbiljni kandidat iz Afrike. Mislim da je izbor afričkog kardinala malo vjerojatan.

      Izbriši
    2. aha pa vidim da se po medijima povlače tekstovi o tome sta bi uradio da postane papa. Mislim da je glupo od njega iščekivati tu čast i hvalisati se okolo.
      L

      Izbriši
  20. Odgovori
    1. Slažem se s kardinalom da bi novi papa trebao biti kombinacija Ratzingera i Wojtyle.

      Ali ne vjerujem baš da je papa na ikog viko basta basta basta

      Luka :)

      Izbriši
  21. Braćo u Kristu, samo vam želim reći da ste prikazani Bogu u mojim molitvama zajedno sa Svetim Ocem Benediktom, cijelom Crkvom Kristovom i narodom hrvatskim.
    Bog vas blagoslovio.

    OdgovoriIzbriši
  22. "Deus Caritas Est" (Tomislave), pišem ovu poruku u slučaju da ne primijetiš moj odgovor na tvoj prijašnji komentar, u kojem si dao link na određena privatna ukazanja o posljednjim vremenima.
    Molim te, kao i sve druge koje zanima to privatno ukazanje, da pročitaš taj odgovor na tvoj komentar dan 14. veljače 2013. 14:41.

    Pozdrav u Kristu Spasitelju i Kralju.

    OdgovoriIzbriši
  23. Aparicionizam je svakako pošast s kojom će se sljedeći papa morati ozbiljno pozabaviti kao i dovođenje u red karizmatskog pokreta.
    No, to opet ne znači da Nebo ne govori. I kamenje će progovoriti budemo li mi vjernici šutjeli o današnjem svijetu: prijeziru prema vjeri, bezboštvu, bludu, materijalizmu, izopačenosti.
    Kakva smo mi to sol zemlje?!
    Nebo nikada nije bilo politički korektno! I ne će ni biti!
    Jasno, posebne se objave moraju mjeriti po ustaljenim kriterijima.Neke je Mateo spomenuo.
    Moramo uzeti u obzir da smo mi hrvatski tradicionalisti dosta specifična skupina ljudi. Većina su mlađi ljudi(od 45 prema dolje), uglavnom poligloti, poznavatelji teologije, ljubitelji umjetnosti, putovanja i hodočašća. Osim Bratstva sv.Pija X. malo se tko od tradicionalista bavi običnim ljudima, bakicama,
    ili nekom mladom ženom radnici iz Ličkog...koja ima troje djece, radi 10 sati dnevno, muž nezaposlen, a katkada još pije i kocka.Ona nema pristup internetu i ne zna engleski.Malo bi tko od nas s njom stupio u nekakvu diskusiju i pokušao je bilo što objasniti. Kad biste joj rekli da u slavnoj enciklici pape...pojam...ipak znači...ona vas ne bi razumjela.
    Nebo zacijelo ima svoje putove kako doći i do malenih.
    Stara je Misa svakako najbolje rješenje, jer upravo tu ima mjesta za svakoga.
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Preporucio bih doticnoj gospodji, radnici, da si nabavi knjizice Krscanski nauk :-)

      Izbriši
  24. Pogledajte ovo:

    http://www.youtube.com/watch?v=CKamyUVcs4s

    Sačuvaj nas Bože, i daj im obraćenje...

    Milovan

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Bilo mi je dovoljno gledati od 5-7 minute. Ovo bi se trebalo dijeliti kao instrukcijski video kako se svećenik ne bi smio ponašati. Tu zapravo imamo vrlo intenzivan primjer onoga u što se na mnogim mjestima pretvorio novus ordo obred.
      Svećenik (i to kardinal) bez trunke poštovanja prema Presvetome, ne nastupa "in persona Christi", već kao voditelj talk showa. Plješće, maše, gestikulira, ispričavam se na grubosti, ali nešto u stilu ovoga:.
      Postavlja se pitanje: tko je ovdje u centru pažnje? Krist i kalvarija, ili netko drugi? Koga uopće može privući ovakav obred? Ne kažem da treba okameniti lica i glumiti pobožnost ako je nema, ali obred bez dostojanstva je "event", a ne liturgija.

      Izbriši
    2. Uostalom, da citiram Svetog oca: "Gdje god u liturgiji dođe do burnoga pljeska za ljudsko djelo ili učinak, to je onda siguran znak da se sasvim izgubila bit liturgije te da ju je nadomjestila neka vrst vjerski zamišljene zabave ili provoda. Takva atraktivnost ne traje dugo. Nemoguće je izdržati konkurenciju na tržištu razonodnih ili zabavnih ponuda koje sve više i više u sebe uključuju i vidove religioznoga kao nadražaj i golicanje" (Duh liturgije)

      Izbriši
    3. Da, Timotheus sanctae Ecclesiae Romanae Cardinalis Dolan je jedan običan klaun. Svjetovni mediji ga zbog klaunskog nastupa često proglašavaju za "papabilnog".
      Kriza Crkve u SAD dobro je demonstrirana činjenicom da je vodeći klerik (New York je ipak najvažnija nadbiskupija u SAD i prvi kardinal iz Novog svijeta, ako ne računamo nominalne patrijarhe Zapadne Indije koji su rezidirali u Španjolskoj bio je njujorški nadbiskup McCloskey) jedna tipična televizijska faca: Dolan je jak u javnim debatama i dosta s edobro i argumentirano bori protiv Obaminih pokušaja uvođenja pobačaja u obavezno osiguranje. Žalosno, nema što.

      Izbriši
    4. Da ali neznam baš što je problem u ovom videu, osim pljeska koji je btw bio prije znaka križa - dakle nije dio mise.

      A card. Timothy Dolan je jednostavno takav, takva mu je narav, esencija dana od Boga - vesela :)

      Luka :)

      Izbriši
    5. Luka;
      Misa je obred koji pocinje u sakristiji oblacenjem svecenika i njegovim molitvama i nikako drugo nedolazi u obzir,to sto u NO svecenik samo "nabaci" na sebe stolu i albu (nerjetko nista vise) i uz to razgovara sa ministrantima ili npr.zvonarom problem je shvacanja biti sv.mise i da dodam novusordovsko izjednacavanja na istu razinu sluzbe Rijeci i Euharistije sto je pak opet dovelo vjernike u konfuznost.
      Vjerovati da misa pocinje znakom kriza kod "Euharistiskog stola"i naravno zajedno sa "Euharistijskom zajednicom"je apsurd novusordovskog mentaliteta.

      Alex

      Izbriši
    6. Luka, znači da su tradicionalni svećenici po naravi melankolici?!
      Nipošto. Poznajem ih dosta koji su prirodno veseli, nemirni tipovi. Međutim, tijekom celebracije svi su mirni, spuštena pogleda i trezveni.
      Upravo je to razlika shvaćanja sv.misne žrtve kod katolika i Gottesdiensta kod protestanata i kriptoprotestanata. Najprije, protestanti su sami u Crkvi, Bogočovjek Isus Krist nije prisutan pod prilikama kruha i vina. Jedino što preostaje je da se malo mole, pjevaju i raduju.
      Modernisti žele također uništiti sv.misnu žrtvu, ponašaju se kao protestanti, ne vjeruju u stvarnu prisutnost.
      Držanje kardinala Dolana svakako je nedolično. Pred velikim misterijem se može samo zašutjeti i pasti na koljena. On, ili ne zna ili ne vjeruje da je stvarna Prisutnost nešto što nadilazi naše shvaćanje, tajna nad tajnama, pa stoga klaunovsko ponašanje ne samo da ne pristaje, nego graniči s izrugivanjem i svetogrđem.
      Sve je svedeno na horizontalu: svidjeti se vjernicima, od Mise napraviti event. A tek tada sve to postaje neozbiljno,šašavo, ali i ženskasto. Muška pobožnost prva nastrada.
      Obično djeci teško padne ozbiljnost na sv.Misi. Zašto se tolika stoljeća ustrajavalo na trezvenosti i ozbiljnosti? Upravo zbog nauka da je sveta Misa posadašnjenje Kalvarijske žrtve. Uzor ponašanja bila je Blažena Djevica pod Križem na Kalvariji! A znamo koliko su neki sveci i mistici koji su imali posebne darove, trpjeli tijekom sv.Mise.
      I još jedna napomena: dok je služena stara Misa i dok je živjela stara formacija, koliko su kardinali Crkve bili dostojanstveni, ozbiljni i originalni. Premda su mnogi potjecali iz običnih seoskih obitelji, imali su držanje najviših aristokratskih krugova, no opet bez prenemaganja i uznositosti.
      A danas, kada svi ulaze u bogosloviju naučeni dosta toga i o izražavanju,lijepom ponašanju i higijeni, koliko je baš danas pala razina prelata. Kardinal Dolan je očit primjer!
      I mislite li da će ovakvo ponašanje dovesti do nove evangelizacije i masovnih obraćenja?
      Onda bi dosada bilo tri milijarde protestanata, a protestantizam se raspada!
      Poglavito danas kada ljudi traže duhovnost, uporište i mistiku, sve su ovakve pojave osuđene na propast!
      Kikii

      Izbriši
    7. Aha u redu, ispravljam se u vezi toga da misa počinje znakom križa ako je to krivo, bio sam u krivu.

      No ovako nenavezano, neznam jeste li primjetili arhitekturu većine crkava izunutra i oltara u SAD-u. Sve je jako tradicionalno. Trebamo se po tom pitanju na amerikance ugledati.

      PS: Mislim da su za ponašanje kardinala jednim djelom krivi i laici koji tako blicaju i zivkaju ga.

      Luka :)

      Izbriši
    8. Uh ovo je još tradicionalna misa u usporedbi s onom ''disko'' misom bečkog kardinala Christopha Schonborna.
      Vlado

      Izbriši
  25. Sada me zbilja strah što bi se moglo dogoditi na Cvjetnu nedjelju. Zamislite da papa Ivan Pavao III., Timotheus sanctae Ecclesiae Romanae Cardinalis Dolan , dojaše na magarcu iz Svetog Ivana Lateranskoga do Svetog Petra...A okupljeni plješću i mašu maslinovim grančicama.
    Jedino bi se zeleni javili da je to mučenje životinje, to što su ga privezali za Katedru sv.Petra...ionako je "sensus Ecclesiae" kod mnogih katolika posve nestao!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  26. Bilo je za očekivanje da će početi kružiti sve moguće teorije o razlogu odreknuća. Te su teorije sada više štetne, nego korisne, ali i o tome se može malo porazmisliti.
    Dakako, odmah je spomenuta Vatikanska loža P2 koja već desetljećima iznutra ruje i šteti papinstvu. I papa Ivan Pavao II. je bio svjestan i "osjećao" da postoji tamna sila unutar zidina. Je li papa Benedikt XVI. udarom na Vatikansku banku ušao u otvorenu konfrontaciju sa silama tame?! Pa je vidio da će ga likvidirati?! Ta teorija nekako ne drži vodu. Ja mislim da se on smrti ne boji. U tom slučaju bi dopustio da ga i umore ako je to za dobro Crkve. Opet kruži onaj povjerljivi dokument koji mu je dostavio kardinal Castrillon Hoyos da je sicilijanski kardinal Romeo u Kini izbrbljao da Papi preostaje još samo godina dana...Na neki način se to i obistinilo.
    Ili je možda dobio informaciju o Trećem svjetskom ratu koji je na pomolu?!To je druga teorija da je u prosincu odmah nakon što je dobio određene informacije odlučio odreći se papinske službe.Koje su to informacije???
    Ne mora se to dogoditi i nadam se i da neće, ali je jasno da će se u tako napetoj situaciji osamdesetpetogodišnji papa osjećati preslabim.
    U svakom slučaju, ne smijemo nikoga strašiti, nego se moliti!
    Čak ni Nijemci ne vjeruju u "Gesundheitsstory" kako oni to kažu.
    Zato trebamo čvrstu ruku! Nadamo se da je to kardinal Ranjith!

    OdgovoriIzbriši
  27. Malo mi je čudna podudarnost: munja, pa ovo s meteorima u Rusiji i Kubi ... nisam apokaliptički nastrojeni katolik ali imam neki čudan osjećaj u vezi s ovim odreknućem. Mislim, ako bi se kasnije pokazalo kako je po srijedi neka ucjena (npr. mi ćemo pobiti 50 milijuna ljudi novim superoružjem i sl. a ti se lijepo odreci službe Pt nasljednika). Kanonsko pravo predviđa teški strah, prisilu ali i savjetovanje. Nadam se da je sve kako treba. Ako nije mogli bi imati dva pape ili nekanonski izabranog nasljednika i sl.. Nekako mi se čini kako je situacija mnogo ozbiljnija nego li se to nastoji u javnosti prikazati. Nadam se da imam krivo i da će mi događaji koji slijede otkloniti ove slutnje. Longin

    OdgovoriIzbriši
  28. Današnji Angelus(na latinskome kao i uvijek):
    „Vrijeme je kušnje. Boga se ne treba instrumentalizirati za vlastite ciljeve.“
    Ne smijemo se bojati sučeljavanja s borbom protiv duha zla. „Bitno je da to činimo s Kristom, Pobjednikom!“.
    Pri tome Papa poziva 50 000 okupljenih na Trgu sv.Petra da se obrate „Mariji, Majci. Zazovimo je sinovskim povjerenjem u času kušnje!“
    „U trenutku otpočinjanja svog javnog djelovanja, Isus je morao razotkriti i odbaciti krive slike Mesije koje mu je napasnik predlagao!“
    Teške riječi, mamma mia! Kušnja, duh zla, obraćanje Gospi, odbacivanje lažnog Mesije…Gledao sam izravan prijenos, kosa mi se naježila!Ovo je samo nekoliko misli, ali čulo se više puta lo spirito del male, il combattimento, la prova, la tentazione...
    Jasno, današnje Evanđelje govori o tome, ali ipak treba u Papinim riječima isčitavati poruke koje nam upućuje.
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  29. "In questo Anno della fede - ha detto il Papa - la Quaresima è un tempo favorevole per riscoprire la fede in Dio come criterio-base della nostra vita e della vita della Chiesa. Ciò comporta sempre una lotta, un combattimento spirituale, perché lo spirito del male naturalmente si oppone alla nostra santificazione e cerca di farci deviare dalla via di Dio".
    "...jer se duh zla dakako suprotstavlja našem posvećenju i navodi nas da skrenemo s Božjeg puta."
    A onda poziv da se molimo za njega i za sljedećeg papu!
    Jesam li ja malo umislio ili Papa ipak poručuje nešto dramatično?
    Ipak Papa zna da će se svaka njegova riječ dobro odvagnuti i da ga sluša cijela Crkva?!
    Inače, neki tvrde da je bilo okupljeno više od 100 000 vjernika na Trgu sv.Petra i u via della Conciliazione! Lijep znak.Sada bi trebalo vikati da ga kardinali trebaju ponovno izabrati!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Munje, meteoriti, vijesti o ratovima, podvale i štošta još što ovih dana čujemo jesu znakovi koji upućuju na potrebu promjene jer postaje neizdrživo - gušimo se u lošemu. Negdje se još sjećam da je 60-tih godina u Brazilu u jednom danu izišlo na ulice 600.000 katolika i molilo krunicu s ciljem da se zaustavi instaliranje komunističke vlade (to je vrijeme vojnih hunti u J. Americi). Pitam se: ima li itko danas snage, vjere u molitvu, pozvati na katoličko okupljanje s cjelodnevnom molitvom krunice, barem lokalno kod nas? Imamo pregršt stvari za koje bismo mogli se moliti - ne bi sve ni stalo u jedan dan.
      Pa kad danas zazivamo 'Dođi kraljevstvo Tvoje' činimo li još to s vjerom, kao narod?
      tomislav

      Izbriši
  30. Rimski izvori kažu-150 000 vjernika.
    Najljepši transparent:
    "TU ES PETRUS - RIMANI"
    (Ti si Petar-ostani!)

    OdgovoriIzbriši
  31. Svi se pribojavaju duge konklave...Čini se da ćemo više dana gledati crni dim. A to će današnjem ludom svijetu samo još više pokazati koliko je podijeljen kardinalski zbor!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Povijest "modernih" konklava koje traju nekoliko dana počinje 1846. Prije toga znale su trajati i po više mjeseci. Grgur XVI. izabran je 1831. nakon mjesec i pol. Dakako, nije bilo strogo regulirano, kao danas, koliko puta dnevno se glasuje.
      Dakle, po današnjim pravilima konklava je obavezno u Sikstinskoj kapeli
      Kardinali prvog dana glasuju najviše jednom (poslijepodne) iako, čini se iz čitanja dokumenta, uopće ne moraju glasovati, potom iduća tri dana po četiri puta (dvaput ujutro, dvaput navečer). Nakon toga, ako se ne izabere papa, glasovanje se može prekinuti na najviše jedan dan (što znači da se može prekinuti i na pola dana). Potom treba održavati po sedam krugova glasovanja s pauzama od po najviše jedan dan između dok se papa ne izabere. Inače, konklava 2005. održana je po pravilu da nakon 13(12)+7+7+6 glasovanja 34. (odnosno 33. glasovanje ako se na dan ulaska nije glasovalo) ne bude po načelu većine od 2/3 nego je dovoljan natpolovičan broj glasova. Benedikt XVI. je to ukinuo, dakako, zbog opasnosti da se stvori natpolovični blok koji bi danima blokirao konklavu sve dok ne dođe do trenutka kad ne bi bilo potrebna dvotrećinska nego natpolovična većina.
      Ako krenemo od 1846. i izbora bl. Pija IX. brioj glasovanja je bio sljedeći:
      1846. (bl. Pio IX) (4. glasovanje, 3. dan)
      1878. (Lav XIII.) (3. glasovanje, 3. dan)
      1903. (sv. Pio X). (7. glasovanje, 5. dan)
      1914. (Benedikt XV.) (10. glasovanje, 4. dan)
      1922. (Pio XI. ) (14. glasovanje, 5. dan)
      1939. (Pio XII.) (3. glasovanje, 2. dan)
      1958. (bl. Ivan XXIII.) (11. glasovanje, 4. dan)
      1963. (Pavao VI.) (6. glasovanje, 3. dan)
      1978. (Ivan Pavao I.) (4. glasovanje, 2. dan)
      1978. (Ivan Pavao II.) (8. glasovanje, 3. dan)
      2005. (Benedikt XVI.) (4. glasovanje, 2. dan)
      Osobno bih dvodnevnu konklavu s najviše 5 glasovanja proglasio kratkom, trodnevnu s najviše 9 "normalnom". Konklava od 5 ili više dana, s 14 i više glasovanja je svakako duga. Pitanje je što reći za onu s 10-13 glasovanja (4 dana) je li to dugo ili "normalno"?
      Svakako je vrlo indikativno da su vodeći papabili izlazili kao pape nakon (relativno) kratkih konklava: Pecci 1878., Pacelli 1939., Montini 1963., Ratzinger 2005. (obrnuto ne vrijedi, da iz kratke konklave izlazi vodeći papabile jer mislim da Luciani 1978. to ipak nije bio). Kad je konklava 2005. završila nakon samo 4 glasanja bio sam gotovo siguran da je izabran kardinal Ratzinger, a kad je kardinal protođakon izustio "Josephum"znao sam da je to to, ni trenutka nisam pomislio da je izabran moj vlastiti dijecezanski nadbiskup Josephus Bozanić.

      Izbriši
    2. Naravno, ove godine osim Scole (možda Ouelleta) nema izrazitih papabilnih kardinala, osim Bertonea i možda Bagnasca nema čak niti jakih elektora (kao što su bili 1978. Siri, Benelli, Koenig) ili 2005. Martini (i naravno Ratzinger koji je bio i papabile). Mož

      Izbriši
    3. Jel znate možda kad je posljednji put u povijesti izabran za papu netko tko nije bio prisutan na konklavi?

      Izbriši
    4. Posljednji puta je osoba koja nije bila kardinal (što se podudara s time da nije bila u konklavi) izabrana 1378. To je zloglasni izbor koji je doveo do velikog zapadnog raskola. Nekoliko godina prije se papa Grgur XI. vratio iz Avignona u Rim.
      Otkad je Klement V. preselio iz Rima u Avignon pape su bili isključivo Francuzi, iako je u kardinalskom zboru bilo podjednako Francuza i Talijana i pokoji Španjolac. Dakako, i Grgura XI. je bio Francuz (prilikom preseljenja u Rim otprilike četvrtina kardinala ostala je u Avignonu, sve Francuzi, ali je dio Francuza otišao s papom u Rim).
      Čim je počela konklava (bilo je prisutno 16 kardinala, a izostala su šestorica u Avignonu i još jedan koji je bio u Italiji) rimska je svjetina okružila boravište kardinala i zahtijevala da se izabere Rimljanin ili bar Talijan. Izabran je biskup Barija (u Apuliji na Jadranu) po imenu Bartol Prignano, a uzeo je ime Urban VI (urban, gradski, implicira "domaćeg" čovjeka).
      On se nakon par mjeseci pokazao nedostojnim službe i čini se da je nekim kardinalima doslovno radio o glavi. Stoga su kardinali koji su ga izabrali pobjegli, proglasili da im izbor nije bio slobodan (u čemu bi bilo dosta istine) te ohrabreni pismom francuskog kralja Karla V. (nema veze s habsburškim carem Karlom V.) izabrali jednom među sobom za protupapu, otprilike 5 mjeseci nakon izbora Urbana VI. Od 16 kardinala koji su birali Urbana VI jedan je umro, ali im se pridružio onaj jedini koji je izostao, a nije bio u Avignonu. Šestorica iz Avignona nisu bili ni u ovoj konklavi. od 16 prisutnih trojica Talijana suzdržala su se od glasovanja, ali su podržali izbor. Uz Urbana VI. nije ostao doslovno nijedan od kardinala koji su ga izabrali. U idućoj rimskoj konklavi bili su isključivo njegovi kardinali. Rimskog papu priznale su države u Italiji sjeverno od papinske države, Ugarska, Njemačka i Engleska (Englezi kontra Francuza) Francuska, Kastilija, Aragon, Portugal, Navara, Škotska (Škoti uvijek s Francuzima kontra Engleza) te profrancuski Napulj (ironično: čiji podanik je prije izbora bio Urban VI.) i Cipar.
      Inače, kad je umro Pio XII. mnogi su mislili da bi milanski nadbiskup Montini mogao postati papa iako nije to kardinal. Izabran je Ivan XXIII. Neki govore da Pio nije želio postaviti Montinija za kardinala, no to baš nema smisla. Kao prvo, on ga je postavio za milanskog nadbiskupa, a posljednji konzistorij održao je pet i pol godina prije smrti, a skoro godinu i pol prije nego je umro milanski nadbiskup i kardinal, blaženi Ildefonso Schuster. Dakle, od trenutka jad je postavio Montinija za milanskog nadbiskupa, Pio XII. nije imenovao nijednog kardinala, pa tako ni Montinija.

      Izbriši
    5. Napisao sam krivo.
      Ipak je postojao kardinal koji je izabran za papu nakon 1378. a nije bio u konlavi. To je bio Hadrijan VI, Adriaan Dedel (nije mijenjao ime; tu nije bio zadnji), izabran u siječnju 1522. Bio je ujedno i posljednji papa netalijan do Wojtyle.
      Dedel je bio osobni učitelj Karla V. (koji je rođen i odgojen u Nizozemskoj, jer su nizozemski staleži zahtijevali od njegovog oca Filipa, svog vladara, koji je otišao s kastilskom suprugom u Kastiliju da ostavi sina u Nizozemskoj), a poslije je imenovan biskupom u Kastiliji i jednim od dvojice suregenata u slučaju da Karlo napusti kraljevinu. U trenutku konklave Karlo je bio u Nizozemskoj pa je Dedel morao ostati u Kastiliji.

      Izbriši
    6. Evo, sad je dan odgovor na dva pitanja: koji je zadnji papa koji nije bio kardinal (pa sukladno tome ni u konklavi), te koji je zadnji kardinal izabran za papu, a da nije bio u konklavi.
      Budući da u današnje vrijeme svi kardinali osim ozbiljno bolesnih ulaze u konklavu, svodi se na to da ako bude izabran netko tko nije u konklavi ujedno neće biti niti kardinal.

      Izbriši
    7. Puno hvala na iscrpnom odgovoru!

      I.

      Izbriši
  32. Da, ne postoje ovaj put ni jaki "kingmakeri" kao nekada kard.König. Očito poduža konklava. Kard.Bertone nije kingmaker, jer je nepopularan. Bojim se da kard.Kasper i Lehmann, kriptoprotestanti, ne bi nešto pokušali, ali obojica su više postali providni.
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Znam, Bertone je nepopularan kod 80% kardinala, ali mi se čini da je posve realno da uz sebe ima jaku frakciju od dvadesetak kardinala...
      Sad mi je pao napamet najstariji (po rangu) kardinal u konklavi, Re, koji će budućeg papu, kad skupi dvije trećin glasova, pitati prihvaća li izbor (ne bude li sam izabran, kao Ratzinger, najstariji po rangu u prošloj konlavi). Re je bio bio "assessore" "sostituta" u Državnoj tajništvu (1979. - 1987.), dakle zamjenik zamjenika, čovjek broj 3, potom tajnik Kongregacije za biskupe (1987-1989) potom 1989. postaje "sostituto" državnog tajnika još godinu dana prije odlaska Casarolija. Čini se da je bio casarolijev čovjek jer je došao istodobno s njim, 1979. Ostaje "sostituto" do 2000. kad postaje prefekt Kongregacije za biskupe. Na idućem konzistoriju, 2001. prvi na popisu i odmah kardinal svećenik (ne đakon), već 2002. popunjava upražnjeno mjesto među kardinalima biskupima. Ostaje na čelu kongregacije do mirovine 30. lipnja 2010. Dakako, jednom kad se postane "sostituto" to u budućnosti znači i kardinalsku biretu (u zadnjih 100 godina bez iznimke). Dakle, Re je od 1979. bez prestanka u vatikanskoj birokraciji i nesumnjivo poznaje mnoge ljude. Koliku moć ima danas, kad je broj Wojtylinih kardinala njeđu izbornicima točno 50? Ali ima tu i Benediktovih kardinala koji su napravili karijeru u diplomaciji.

      Izbriši
  33. Imate pravo. Upravo bi kardinal Bertone mogao pokušati preuzeti inicijativu. Drugi kingmaker zasada ne postoji.
    No, jedno je jasno: ipak je ovo odreknuće na neki način kulminacija pokoncilskog shvaćanja papinstva.
    Hoće li modernisti preuzeti sve u svoje ruke i pokušati uništiti papinstvo, što oduvijek i žele ili će se većina kardinala ipak uspjeti sabrati i oduprijeti. Modernisti upravljaju biskupskim konferencijama čije su crkve poluprazne ili posve prazne, nemaju svećeničkog podmlatka, redovi izumiru...Kakve to oni kredite još mogu imati da se nametnu?! Tko njima većma uopće vjeruje?
    Ili će se lampica kod svetih ljudi u kardinalskom zboru ipak upaliti i izabrat će se kandidat koji se želi uhvatiti u koštac s ovom krizom, papa koji će se znati "nametnuti" i papa kojega ćemo se "bojati" i čije će se reforme prihvaćati. A koliko god mi voljeli Benedikta XVI., moramo priznati da mu to nije pošlo za rukom.
    A taj će papa morati ponovno definirati što papa mora, što može, a što ne mora. Papa se ne mora svaku srijedu i nedjelju pojavljivati na audijenciji i molitvi anđeoskog pozdravljenja, ne mora biti vazda u medijima i toliko putovati. No, mora se okružiti dobrim i sposobnim suradnicima i mora znati upravljati Crkvom!
    Nadamo se da nećemo imati niz papa koji će se odreći papinske službe. Petar i još nekoliko papa su se kao starci spremali za mučeništvo, Pijo VI. je bio odvučen u sužanjstvo, Leon XIII. još je u devedesettrećoj upravljao Crkvom, a Juliji II. su bombe letjele doslovno iznad glave...
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Mislim da je Mahony toliko osramotio liberale, da nema nikakve šanse da papa bude jedan od njih. Ono što mogu je pokušati onemogućiti izbor nekih jakih igrača.
      Malo sam gledao neke blogove i nisam usamljen u prognozi dvojice vodećih kardinala u konklavi (zanimljivo, oni su i po prvenstvu najstariji). Jedna analiza kaže da Re ima više od 30 kardinala u svome taboru, Bertone oko 20, liberala je oko 20 te oko 45 konzervativnijih bez privrženosti Reu ili Bertoneu. Po toj analizi Re bi vodio igru (jedino što bi mogli liberali je pokušati u koaliciji s Bertoneom eliminirati nekoga koga ni oni ni on ne vole), a autor je na koncu naveo Canizaresa kao budućeg papu.

      Izbriši
    2. U svakom slučaju završava period postkoncilske Crkve s papama koncilskim ocima. Tek bi se sada, bez ikakvih osobnih iskustava, uvjerenja, iščekivanja, moglo baciti pogled na stvarni Koncil kakav je uistinu bio. Ovo s virtualnim koji je za sve kriv, ipak neće proći!
      Kikii

      Izbriši
  34. U svakom slučaju: i Srpska je pravoslavna crkva izjavila kako je Katolička Crkva u velikom previranju, a to je i mišljenje većine nekatolika.
    Neprihvaćanje Papinih reformi u Crkvi, potom odreknuće, a onda još i duga konklava-sve će biti loši nznakovi unutarnjih podjela, ali i breme nasljedstva koje morati iznijeti novi papa. K tome mnoštvo neposlušnih modernista, masoneriju koja je pred papinskim odajama...Bez šizme i oštrih sukoba s neprijateljima Crkve nikakva se reforma ne može ostvariti.
    Opet ponavljam: možda jedini koji ima viziju i snagu za to, jest kardinal Ranjith. Zašto? Zato što je tradicionalan. Uvijek me fascinirala ona njegova neustrašivost. Pravi kurijalac, no ipak jasan i glasan u širenju katoličkih stavova!
    Pretpostavljam da je on nada većine tradicionalista, no oni šute o tome da se time ne bi štetilo njegovom mogućem izboru.
    Možda bolje da i mi šutimo, ali ipak smo malen narod, ne govorimo svjetski jezik, a ovo nisu službene stranice pa se eto slobodno izražavamo!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  35. Bojim se da kreće medijska kampanja koja će nam probati nametnuti kardinala Dolana, showmana koji je svojom "cool“ forom o marihuani već osvojio srca svih "tradicionalnih“ vjernika a i šire.
    Sad su ga pune novine i portali pa tako vecernji.hr piše "Dolan se ponaša drukčije, otvoreniji je, pa je i za crkvene prilike nekonvencionalniji od ostalih”. Naravno za "dublje“ analitičare njegova poruka pokazuje i njegovu veliku skromnost i poniznost. Dobar je, nema šta. Vjerojatno koristi Obaminu PR agenciju.
    Smjer kojim je krenuo neodoljivo me podsjeća na kampanju našeg predsjedničkog cirkusanta Mesića. Valjda nećemo sad dobiti i "Građanina Papu“ S.H.

    S.H.

    OdgovoriIzbriši
  36. Opet vi sa predrasudama o card. Dolanu. Papa Bendikt XVI ima veliko povjerenje za njega, čak bi rekao da je on jedan od njegovih favorita. Tradicionalan je i konzervativan, odvazan i "cool".

    Samo jedno pitanje, šta vi mislite da bi card. Dolan ukinuo Summorum Pontificum ili šta. Ja mislim da bi ako on postane papa (jednako kao sto bi volio da i card. Burke postane) tradicionalni pokret samo nastavio jos vecim intenzitetom.

    Luka :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Papa ima povjerenje u Dolana koji u televizioniziranoj (dozvolite da uvedem taj neologizam) funkcionira dobro, štoviše vrlo dobro. Već je spomenuta rima pope-dope dovoljno jaka da ga diskvalicira kao kandidata. Crkva u Americi ima materijalne resurse i primarno joj treba mobilizator. Papa nije mobilizator nego pastir koji ponekad treba zamahnuti štapom. Mislim da je Dolanov profil posve neprikladan za papu, a također i da papa neće postati ni Dolan ni Burke kao niti jedan drugi od Amerikanaca. Isto tako niti naš Bozanić.

      Izbriši
  37. To bi samo bio jedan novi postkoncilski eksperiment koji bi tragično završio.
    Što treba učiniti sljedeći papa?
    Prvo: revizija dokumenata Drugog vat.sabora
    Drugo: zabrana NOM-a
    "Ali drugog puta nema..." da se sada poslužim Šagijevom krilaticom. Zbilja nema!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  38. Po mojem misljenju..uzalud se nadate da ce sljedeci papa zabraniti NOM.....!!!!! Stavite malo noge na zemlji!!!!

    OdgovoriIzbriši
  39. NOM ionako neće preživjeti, jer će ga sami modernisti uništiti. I on je njima nužno zlo da unište katoličku vjeru u stvarnu prisutnost.A što mislite tko stoji iza napada na dogme...kakva to mračna sila?! Kome je cilj uništiti svetu misnu žrtvu?! Naravno da je nečastivi pokretač svih krivovjerja, a osobito ovoga.
    Kad bismo mi svi željeli biti dobrice, oprostiti braći modernistima, zagrliti ih i priznati svoju oholost, jer smo oholi i farizejčine čim smo tradicionalisti, opet ne bu funkcioniralo. U duhovnoj borbi nema koalicija na koje smo navikli u političkom životu.
    NOM će svakako nestati, a u više je zemalja već i nestao. Kad svećenik čita euharistijske molitve koje je on ili netko drugi napisao, kad koncelebrira s protestanstkom pastoricom, a to nisu pojedninačni slučajevi-što je to onda?! Čak ni papin autoritet nije mogao nametnuti pravi prijevod "pro multis". Nikakva reforma ne može spasiti NOM. Jedino zabrana!
    Taj je obred već anakron, odbija mlade ljude, dosadan je i jadan.
    Jedino neki tradicionalisti koji celebriraju staru Misu, želeći pokazati svoju "svetačku" poslušnost, počnu trabunjati o ispravnosti tog obreda. Pa ga nakon određenog vremena, pritisnuti kurijalnim igricama, počnu koncelebrirati, pa na kraju celebrirati. A to je ništa drugo nego replika kraja šezdesetih. Nešto najgore što se pametnu može dogoditi, samo budali.
    A neokonzervativci opet imaju svoje "emancipirane" obrede...a to meni miriše po zatvorenosti, odijeljenosti od ostalih, malo i po sektaštvu!A razlika između Opusova NOM-a i NOM-a kod dominikanaca, pa opet kod neokatekumena, pa opet kod klarisa, pa od misijskih zemalja, pa u Vestafaliji-toliko je velika da se ne može govoriti o jednom jedinstvenom obredu!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  40. Dragi moj kiki...slazem se s tobom! Akad citas u dokumentima Svete Liturgije...nigdje ne stoji da treba oltare okretati prema puku!!!Koliko Crkvi unisteno, devastirano...u mojoj zupi cak su dva puta mijenjali mensu...i silne novce potrosili a u Svetistu stoji krasan Veliki Oltar, jedan od najljepsih u Istri! Zakljucujem da 50 godina....su nam lagali! To je katastrofa!!! Kad sam bio mali...sjecam se kada su moje bake govorile...oggi i preti mangiano e bevono come in osteria...prevedeno danas svecenici slave misu kao u krcmi! Nisam to shvacao...ali polako...osjetio sam u nutrini moje duse,,,da me NOM odbija...moja ga dusa naprosto ne prihvaca...to je nesto jace od mene! A najgore jest to...da su mi zabranili dati kao vjerniku..i kao katoliku moju pravu katolicku misu! Puno puta znam u nekim prilikama diskutirati sa svecenicima..ovi me samo gledaju i nemaju rijeci!!! Izgubili su taj duh sakralnosti...uvijek im se zuri..tesko da vidis svecenika da adorira pred Presvetim...tesko da vidis svecenika da poslije svete mise ostane barem 5 minuta sabran u molitvi..trci u zupni ured sklapati interese i biljeziti mise za pokojne..a kako ne bi kad u Istri one kostaju 50 kuna!!! Cista trgovina!!! Razocarali su me! Da vidis naseg zupnika...prije svete mise trci po ckvi trazeci tko ce citati poslanice....i kako ce se taj svecenik dostojno pripraviti za svetu misu??? Nikako! Pitaj ih da li znaju za Vecernje???? Dali znaju za Vecernje sa Psalmima??? Za sve ostale gluposti...imaju vremena!!! I na kraju..po mom misljenju kao prvu stvar trebalo bi odstraniti sve oltarne mense...i poceti misiti Versus Deum na Veliki Oltar!!! Lijepi pozdrav...i hrabro napred!

    OdgovoriIzbriši
  41. istriano ....
    hoj poli sv.Nikole u Puli
    imaš orđinale misu

    OdgovoriIzbriši
  42. Julius vars festdag är 12 april. Julius var son till en romersk namnges Rusticus. Han valdes påve att lyckas Pope St. Mark den 6 februari, 337. Julius var snart involverad i Arian kontroverser när Eusebius av Nicomedia motsatte återkomst Athanasius till se av Alexandria i 338. Eusebius och hans anhängare valde George, varpå ariansna valde Pistus. Julius kallade en synod i Rom under 340 eller 341 att varken gruppen deltog, och i ett brev till de Eusebier biskopar, Julius förklarade att Athanasius var den rättmätige biskop i Alexandria och återinföras honom. Den saken var inte slutligen avgöras förrän Rådet Sardica (Sofia), tillkallade av kejsare Constans och Constantius i 342 eller 343, förklarade Julius insatser korrekt och att alla avsatte biskop hade rätt att överklaga till påven i Rom. Julius byggt flera basilikor och kyrkor i Rom och dog där den 12 april.

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.