Tu i tamo

***

Dvije arhivske stranice koje bi vas mogle zanimati:
Catholic Herald - arhiv članaka ovog britanskog katoličkog tjednika proteže se sve tamo od 1935. godine i pretraživanje je kvalitetno napravljeno,
British Pathé - velika količina arhivskih video materijala (upišite npr. "catholic" u tražilicu i postavite vremensko razdoblje po izboru).

***

Prošli tjedan započela je peta sezona serije Breaking Bad (mislim da je kod nas naslov preveden Na putu prema dolje). Bez obzira sviđala vam se ili ne, vjerojatno najkvalitetnija serija u zadnjih desetak godina. Meni je interesantna i pogledao sam sve epizode do sad, ali Marko smatra da je previše nemoralna, uglavnom zbog nasilja. Sadržaj u jednoj rečenici: radi se o moralnom propadanju srednjoškolskog učitelja kemije koji se saznavši da ima rak okreće proizvodnji droge ne bi li tako financijski osigurao svoju obitelj za budućnost. Puno živopisniji sažetak pogledajte u ovom uvodu u sedmu epizodu druge sezone. Ako ste pogledali koju epizodu, što vi kažete?

***

Ako Breaking Bad nije po vašem ukusu, a pogledali ste one naše stare preporuke, dobra stranica s kvalitetnim recenzijama filmova je Decent Films Guide. Siguran sam da ćete naći nešto što vam odgovara!

***

Ukazali su mi, pa i ja vama ukazujem na seriju članaka pod naslovom Slika Boga i čovjeka u duhovnosti Benedikta XVI. koja još nije završena, a do sad objavljene tekstove naći ćete ovdje: 1. dio, 2. dio, 3. dio. Autorica je dr. phil. Helga Böse koja se obratila na katoličku vjeru iz protestantizma, a kratko razmišljanje o tome što ju je nadahnulo i gdje se pronašla pročitajte također na portalu bitno.net. Samo jedna misao zlata vrijedna da vas potakne pročitati ovaj autobiografski članak:

Prije mog obraćenja postkoncilski oblik Mise činio mi se čisto dobrim: on nije ometao moju protestantsku pobožnost, a u pričesti ionako nisam htjela sudjelovati, za razliku od mnogih današnjih protestanata. Ali tada sam upoznala i zavoljela staru, tradicionalnu Misu.

***

I ćorava koka pogodi zrno, evo kako je jedan ateist dobro uočio nesklad liturgije i propovijedanja koji se otada samo drastično pogoršao (jer se liturgija strmoglavila, a propovijedanje ispraznilo od sadržaja):

Rome, indeed, has not only preserved the original poetry in Christianity; it has also made capital additions to that poetry—for example, the poetry of the saints, of Mary, and of the liturgy itself. A solemn high mass must be a thousand times as impressive, to a man with any genuine religious sense in him, as the most powerful sermon ever roared under the big-top by a Presbyterian auctioneer of God. In the face of such overwhelming beauty it is not necessary to belabor the faithful with logic; they are better convinced by letting them alone.

Preaching is not an essential part of the Latin ceremonial. It was very little employed in the early church, and I am convinced that good effects would flow from abandoning it today, or, at all events, reducing it to a few sentences, more or less formal. In the United States the Latin brethren have been seduced by the example of the Protestants, who commonly transform an act of worship into a puerile intellectual exercise; instead of approaching God in fear and wonder these Protestants settle back in their pews, cross their legs, and listen to an ignoramus try to prove that he is a better theologian than the Pope. This folly the Romans now slide into. Their clergy begin to grow argumentative, doctrinaire, ridiculous. It is a pity. A bishop in his robes, playing his part in the solemn ceremonial of the mass, is a dignified spectacle, even though he may sweat freely; the same bishop, bawling against Darwin half an hour later, is seen to be simply an elderly Irishman with a bald head, the son of a respectable saloon-keeper in South Bend, Ind. Let the reverend fathers go back to Bach. If they keep on spoiling poetry and spouting ideas, the day will come when some extra-bombastic deacon will astound humanity and insult God by proposing to translate the liturgy into American, that all the faithful may be convinced by it.

Blaženi kardinal Newman rekao je sličnu stvar nešto suzdržanijim stilom.

***

I za kraj, možda se pitate kakva je to slika na vrhu ovog posta. To je stranica iz molitvenika koji je vlasnica Denise Poncher dobila najvjerojatnije kao svadbeni poklon. Denise je prikazana kako kleči s molitvenikom u ruci, a prilazi joj smrt koja nosi četiri kose. Smrt sa svojim groznim smiješkom i crvljivim tijelom gazi preko tri trupla i ne zaustavljajući se prilazi Denise koja je mirno očekuje jer se spremila molitvom i sakramentima, prije svega redovitom ispovijedi. Pogledajmo još jednom Deniseino lice izbližega i zapitajmo se jesmo li i mi spremni.