Nikola Polić
VELIKI PETAK
Pastirica ta jutros što je stado gonila
Kod Križa se je triput prekrstila mlada:
Tišina svud je s brda put nebesa ronila
I smirila se šuma puna sjetnog hlada.
O podnevu nam nisu stara zvona zvonila
Jer muk i tuga gluha tornjevima vlada;
Bez cvrkuta je lasta s krova tud zaronila,
Nit s procvjetalih krošnja pelud žut ne pada.
I posjedaše žene na pragove kuća –
Sve šute, spustiv glavu. Dvorom psi ne laju,
Po štalama ne muču teški volovi.
I prašina se slegla po plotovima vruća,
Kroz raspuknuta okna zrake sunca sjaju –
U umornom se miru gube dolovi.
1915.
Nema komentara:
Objavi komentar
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.