Đuro Sudeta
VJEČNA ŽRTVA
U polumrake sive ja sam znao
pred Tebe stati i gledati u Te –
to lice blijedo i te ruke žute
Tvoj udes bijedan i Tvoj udes zao.
Ublažit htjedoh Tvoje boli krute,
što svijet ih Tebi za nagradu dao
i tražih riječi, kojima bih pao
pred noge Tvoje i te boli ljute.
Al nisam mogo ni uzdaha smoći
nit suza poput tužne Magdalene;
gledahu mrtvo moje oči zdene,
A ti si zvao, zvao bez pomoći
daleko negdje s Gogote u noći
ponovno opet, umiruć rad mene.
Nema komentara:
Objavi komentar
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.