***
Zatim zapanjujuća izjava, ali utemeljena na vjeri. "Sva zvanja, sve proizlazi kroz Kristovo svećeništvo." Ali to svećeništvo nije samo činjenica koje se sjećamo iz prošlosti. Dakako, Krist je umro i zaslužio naše spasenje na Veliki petak. Ipak, njegovo svećeništvo nastavlja se i danas. On i sada komunicira milosti koje je osvojio za nas na križu. A glavni kanal ove komunikacije je Misna žrtva u kojoj koristi ljudska bića, svoje svećenike, kako bi dijelio blagoslove Kalvarije. "Krist sam na oltaru dolazi na Misu po rukama svećenika." Što, dakle, slijedi? Prema tome, "u jačanju svećenika jačate cijelu Crkvu." Drugim riječima, "ojačajte svećenika i ojačat ćete čitave temelje", iz jedne točke gledišta, odnosno "čitav krov", s drugog gledišta. Jednom riječju, "jačate sve u Crkvi." (J-9, str. 41).
Godinama prije nego je osnovao ijednu redovničku zajednicu, otac Gerald već je govorio ljudima istu stvar. "Sat za satom", rekao je, "negdje se uvijek prinosi Misa. I gdje god se Misa prinosi, zbog Onoga koji je prinosi, Bog po Misi postiže u svakom trenutku veću slavu nego što bismo je svi mi ostali, posinjena djeca, mogli oduzeti od Njega." To pruža drugi snažan motiv zašto vjernici trebaju moliti za svećenike, kako bi se osiguralo da će Bog biti neprekidno, i u najvišem stupnju, slavljen uprisutnjenjem Kalvarije.
Kako će molitva doprinijeti ovoj božanskoj hvali? Odvraćajući zloga duha koji vidi u Misi najveću prepreku svojoj demonskoj aktivnosti. "Stoga je Misa ono što je bitno, a to je razlog zašto ju je neprijatelj Božji pokušao uništiti koliko je mogao u vrijeme reformacije, i još uvijek pokušava ukloniti Misu i svećeništvo, svećeništvo i Misu" (B, 139 #566).
Đavao zna da svaka misa daje neizmjernu slavu Božanskom Veličanstvu koje mrzi. Stoga on čini sve u svojoj moći ne bi li zaveo svećenike u svoj tabor kako ne bi prinosili Misu, ili je prinosili rjeđe ili manje predano; bilo što kako bi spriječio da se Bogu daje slava, a duše primaju milosti koje teku iz Svete Misne Žrtve.
To je razlog zašto se katolici koji vjeruju ne čude kada im se kaže "uvijek morate u svom nutarnjem prihvaćanju Božje stvari, u radu za Božju stvar, uvijek nositi posebno mjesto u svojim molitvama i u svome srcu za posvećenje svećenika i svetost Mise." (B, 139 #566). Ovo dvoje ide zajedno. Svaka molitva za posvećenje svećenika, da ih se zaštiti od đavlove zloće je molitva za veću slavu Božju kroz Mise koje samo svećenici mogu prinijeti Nebeskom Ocu.
Već bi kratko razmišljanje trebalo posvijestiti vjerniku da "je svećeništvo zastrašujuće uzvišenje". To je razlog zašto "ne možete učiniti ništa više utješno Njegovom Presvetom Srcu, nego da molite za Njegovo svećenstvo, jer je ustanovljujući svećeništvo Bog povjerio svoju neokaljanu čast, svoje najdublje želje, na čuvanje stvorenju od gline." Među svetima, "sv. Terezija od Isusa je to znala i zato je odredila da molitve za svećenike budu prva dužnost njezine karmelske obitelji. Vjerni svećenik je Božja najveća utjeha, nevjerni svećenik izvor njegove najdublje tuge." (L.O.F.P., str. 228).
Jako lijep tekst! Zapravo je jedna od većih boljki našeg vremena činjenica da danas sve manje ljudi zaista moli i mrtvi se za svećenike, posebno za svog župnika koji mu je najbliži.
OdgovoriIzbrišiTako često čujem kritike na račun ovog ili onog župnika, kako je aljkav ili sumnjivog morala, kako je slab ili nedorastao službi. Kada god to čujem, volim postaviti protu-pitanje: "A koliko često ti kao župljanin moliš ili se mrtviš za njega?" Odgovor je često samo šupalj pogled nakon čega slijedi promijena teme razgovora...