Mate Balota
VELIKA SRIDA
Mokro je i mrzlo, probija sve do kosti
pomalo daždi, i sve je puno vode, sniga i blata,
moravske oštre zime do guta imamo dosti,
u hiži prez ognja sidimo nas dva pustosvata.
Govore da već je proliće, ma nan je zima u duši.
Ki zna, kako je tamo, di more bije litice,
di stara baba lonce zida od gnjile i na podu pod krovom hi suši,
ma, su li već tamo lihe zelene i pupe puštile mladice.
Ljudi misle danas na crikvu. Tamo su črni oltari.
Na zvoniku prid njon će zadnje zvono zvoniti.
Večer u crikvu te dojti svo selo, mladi i stari,
naše matere tamo za nas te Boga moliti.
U koru te sisti pivači, dugi te psalmi se vući
zvonari te sviće utrnuti, do zadnje, jenu po jenu.
Pak će i zadnja se skriti i dica te banke potući
i više od jedan prut te udriti staru kakovu ženu.
Batuškar već je gotov. Noć je u selu, i bura,
divojke gube se po puti, za njima uženje se tišću,
pune su ulice tamo kud grede lipa kakova cura,
dupli Vazan je za mlade, neka se ljube i stišću.
Po hižah ognji gore, još se prede i plete
i kuju ženidbe i piri, do nike kasne dobe,
Oj, da nan je sada tamo, u ove dane svitle i svete,
popiti buka vina iz naše stare konobe.
Nema komentara:
Objavi komentar
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.