EUHARISTIJA – POTREBA NAŠEGA SRCA
Za sebe si stvorio naše srce, o Bože. (sv. Augustin)
Zašto se Isus Krist nalazi u Euharistiji? Na ovo bismo pitanje mogli dati mnogo odgovora. Onaj koji ih sve sažimlje je sljedeći: zato što nas ljubi i zato što želi da i mi Njega ljubimo. Ljubav je razlog ustanovljenja Euharistije.
Bez Euharistije ljubav Isusa Krista bila bi za nas samo mrtva, prošla ljubav, koju bismo brzo zaboravili i za čiji bismo zaborav gotovo imali ispriku. Ljubav ima svoje zakone i zahtjeve. Sama Euharistija u potpunosti zadovoljava našu ljubav i u njoj Isus Krist ima potpuno pravo biti voljen jer nam svjedoči o svojoj beskrajnoj ljubavi.
Naravna ljubav, koju je Bog upisao u naše srce, zahtijeva tri stvari: prisutnost ili zajedništvo života, dijeljenje dobara i savršeno jedinstvo.
I
Najveća muka i patnja za prijateljstvo jest odsutnost. Udaljenost oslabljuje prijateljstvo, a ako dugo potraje, pobjeđuje i ono najjače.
Da je Naš Gospodin odsutan i dalek, naša bi ljubav prema njemu patila od te odsutnosti i postala slabijom. Jer u čovjekovoj je prirodi i prirodi njegove ljubavi da želi živjeti u prisutnosti onoga koga ljubi.
Pogledajte jadne apostole za vrijeme dok je Naš Gospodin u grobu. Učenici iz Emausa priznaju da su gotovo izgubili vjeru jer njihov dobri Učitelj više nije s njima.
O, da nam Naš Spasitelj nije ostavio drugi dokaz svoje ljubavi osim Betlehema i Kalvarije, kako bi jadan bio! Kako bismo ga brzo zaboravili! Kakva indiferentnost!
Ljubav želi vidjeti, čuti, dodirnuti i razgovarati s ljubljenom osobom.
Ništa ne može zamijeniti ljubljenu osobu – ni uspomene, ni darovi, ni slike: jer sve to nije živo.
Naš je Gospodin to dobro znao! Ništa ne bi moglo zamijeniti njegovu Osobu. Treba nam sam Naš Spasitelj.
A njegova riječ? Više se ne čuje. Više ne čujemo tako ganutljiv glas iz usta našega Spasitelja.
Njegovo Evanđelje? Ono je oporuka.
A sakramenti, ne daju li nam oni život? Da, ali je potreban Tvorac da održava život u nama.
Križ? Ne, bez Isusa on rastužuje!
A nada? Ona je agonija bez Isusa!
Je li Isus želio da živimo u tako tužnom stanju i da se bez njega borimo?
O! bili bismo tako bijedni da On nije prisutan među nama. Prognani, sami na zemlji, prisiljeni odricati se zemaljskih dobara i životnih utjeha, dok ljudi ovoga svijeta imaju što god požele. Život više ne bi bio podnošljiv!
No s Euharistijom! S Isusom koji je među nama, pod istim krovom. Koji je ovdje dan i noć, dostupan svima, koji nas sve čeka u svojoj kući koja je uvijek otvorena. Koji prima malene, i zove ih divnom ljubavlju, pa život postaje manje gorak. On je dobri otac koji se nalazi među svojom djecom. U Euharistiji imamo zajedništvo života s Isusom.
I to kakvo zajedništvo! Ono koje nas uzdiže i čini većima!
I kakva lakoća zajedništva, pristupa nebu i samom Isusu Kristu!
Takvo je slatko zajedništvo jednostavnog, bliskog, intimnog i pravog prijateljstva.
I trebalo je tako biti!
