Čiča Tedova koliba

Je li McCarrick bio komunistički agent?

Papa Franjo i kardinal McCarrick: nova otkrića

(Rim) Dok se u Vatikanu održava Susret o zaštiti maloljetnika u Crkvi koji je želio papa Franjo, u javnost su izišla nova otkrića o homoseksualcu i bivšemu kardinalu i bivšemu svećeniku Theodoru McCarricku.

Susret o zaštiti maloljetnika želi prema vatikanskome planu u širokome luku zaobići glavni razlog seksualnoga zlostavljanja: homoseksualnost. Barem 80% svih žrtava zlostavljanja koje su počinili klerici jesu dječaci i muški maloljetnici od 11 godina nadalje.

Sada su objavljena nova otkrića u svezi s homoseksualcem McCarrickom čiji je slučaj bio pokretač za Susret o zaštiti maloljetnika. Samo zbog toga postoji povezanost između homoseksualnosti i Susreta o zaštiti maloljetnika. To osobito vrijedi poradi velikoga utjecaja koji je McCarrick imao preko svojih službi, svoje časti, papinske zaklade koju je pokrenuo te preko homoseksualnih veza i poznanstava.

Amerikanac Michael Voris iz Church Militant sinoć je kasno izvijestio o „eksplozivnim“ novostima:

„Komunisti su bili nevjerojatno uspješni u tome da se infiltriraju u Crkvu. McCarrick je bio jedan od njihovih ljudi.“

Voris je uvjeren da je Susret o zaštiti maloljetnika u Crkvi velika taktička varka homoseksualnih mreža u Crkvi. Iste mreže desetljećima su pokrivale McCarricka koji je – slijedimo li navode Frédérica Martela u njegovoj novoj knjizi “Sodoma” bio jedna od glavā homoseksualne mreže.

Church Militant poziva se na informacije bivših komunista koji su nakon Drugoga svjetskog rata uglavnom bili „nadležni“ za izgradnju tajne mreže komunističkih centara za izobrazbu i školovanje po Europi. Njihove informacije „impliciraju“ izravnu McCarrickovu upletenost, rekao je Voris.

Prema tome izvješću McCarricka su u mladosti „sovjetski komunisti tajno školovali u Europi“ s ciljem da ga kao komunista „usade u srce Crkve“.

Kada je Staljin dvadesetih godina prošloga stoljeća preuzeo kontrolu nad Sovjetskim Savezom, njegovi planovi bili su, a to je posve sigurno, oslabiti utjecaj Katoličke Crkve, ili ga čak i posve ukloniti. To je bio „dio komunističkih planova osvajanja svijeta na što je Majka Božja 1917. godine upozorila u Fatimi“.

Središnja točka plana, nastavlja Voris, bila je „infiltracija u bogoslovije mladih ljudi koji trebaju raditi na tome da se potkopa crkveni moralni nauk“.

Ovu strategiju potvrdila je Bella Dodd (1904.-1969.), visokopozicionirani član Komunističke partije u SAD-u (CPUSA). Ona je sama, prema vlastitim navodima, ubacila 1.100 mladića u bogoslovije po SAD-u. Nastavnica Dodd bila je u tridesetim i četrdesetim godinama prošloga stoljeća vodeća komunistička aktivistica i nastavnica-sindikalist. Pošto se u nutrini počela udaljavati od komunizma, 1949. godine tijekom jedne čistke isključena je iz Partije. Pod duhovnim vodstvom Fultona Sheena koji je onda bio pomoćnim biskupom New Yorka, vratila se u Katoličku Crkvu i postala je protivnikom dijalektičkoga materijalizma.

Dodd je otkrila da su se sukladno Staljinovome naređenju trebali potajno ubacivati u Crkvu „nemoralni ljudi“, poglavito homoseksualci.

„Svjedočanstvo Belle Dodd važno je jer ne otkriva samo plan infiltracije, nego i povezanost između komunizma i homoseksualnosti u ovome planu“, a to nije bilo ograničeno samo na SAD.

Kada je 1989. godine pala Željezna zavjesa i kada se 1991. godine urušilo Sovjetsko carstvo, procurile su informacije KGB-a da su se u poljske bogoslovije infiltrirale stotine komunističkih agenata. „Stvarnost da je Crkva desetljećima bila opsjedana iznutra, duboko je potresla poljske katolike“, rekao je Voris. Istodobno su katolici u Litvi morali ustvrditi da je njihova „hijerarhija premrežena sovjetskim špijunima“.

„Teologiju oslobođenja odnijeli su u Latinsku Ameriku KGB-ovski agenti kako bi vršili subverziju i podrivali Katoličku Crkvu preko isusovačkoga reda.“

Radi izobrazbe mladih ljudi, kako se to ne bi primijetilo u zemljama iz kojih potječu, izgrađeni su različiti centri za izobrazbu. Jedan od takvih centar nalazio se prema iskazu Church Militant u Sankt Gallenu u Švicarskoj gdje je McCarrick boravio oko 1950. godine. Potjecao je iz siromašne obitelji. Njegov otac umro je mlad, a majka se mučila radeći jednostavne poslove kako bi jedva skrpila kraj s krajem.

Godine 2001. McCarrick je ispričao u New York Times-u o vremenu koje je proveo u Europi odmah po završetku koledža. U to vrijeme navodno nije imao „planove za svoj život“. „Jedan prijatelj“ pozvao ga je u Švicarsku gdje je ostao cijelu godinu. Pri tome nije spomenuo odakle je imao novac za takvo putovanje i dugi boravak. Nešto što su sebi u to vrijeme mogli priuštiti samo bogataši.

Da je McCarrick boravio u Sankt Gallenu, obznanio je James Grein, jedan od njegovih žrtava seksualnoga zlostavljanja. Church Militant upozorava da se u Sankt Gallenu nalazio jedan od komunističkih centara za izobrazbu na Zapadu gdje su novačeni mladi ljudi između ostaloga bili školovani da ih se infiltrira u Crkvu.

McCarrick opisao je također u New York Times-u da je tijekom boravka u Europi otkrio svoje zvanje za svećeništvo. Voris o tome primjećuje:

„McCarrick je bio idealni kandidat za sovjetsko vrbovanje: mladi čovjek bez oca s homoseksualnim nagnućima i bez posebnih ambicija u životu. Savršeno se uklapao u plan, posebice u homoseksualnu dinamiku, čime su ga lako mogli kontrolirati preko ucjena.“

Činjenica je da je McCarrick nakon povratka u SAD ušao u bogosloviju Njujorške nadbiskupije i zaređen je 1958. godine.

„Ako je McCarrick zbilja novačen za sovjetskoga špijuna kako bi potkopavao Crkvu, savršeno je ispunio želje svojih nalogodavaca.“

„Brzo se uspinjao i na svakoj razini širio je moralnu, doktrinarnu i duhovnu pomutnju i nanosio je povrjede – ne samo svojim žrtvama među sjemeništarcima i bogoslovima i drugim mladim ljudima.“

Ako je McCarrick zbilja bio komunistički špijun koji je rano bio prožet marksističkim razmišljanjem i socijalističkim pogledom na svijet, to bi objasnilo većinu puta kojim je Crkva u SAD-u krenula tijekom njegova uspona k moći.

Takozvano krilo „socijalne pravde“ u Crkvi u SAD-u za McCarrickova vremena postalo je vodećim, a on je bio jedna od njegovih središnjih figura. Za vrijeme vladavine predsjednika Billa Clintona mogao je proširiti svoj utjecaj čak i na vladu tako što je od 1996. godine sjedio u Odboru za vjersku slobodu Ministarstva vanjskih poslova. Od 1999. do 2001. bio je član Povjerenstva za međunarodnu slobodu. Članstvo u dvama odborima omogućilo mu je mnoga putovanja u inozemstvo. Tijekom jedne dodjele nagrade Clinton je šaljivo rekao da su ova stalna putovanja u inozemstvo više prikladna za diplomate, nego za jednoga nadbiskupa.

Papa Benedikt XVI. ograničio je McCarrickov manevarski prostor i nametnuo mu je sankcije zbog jake sumnje da je bludno griješio, papa Franjo rehabilitirao ga je i imenovao ga svojim posebnim izaslanikom za komunističku Narodnu Republiku Kinu. Kao takav McCarrick je sudjelovao u pripremi tajnoga sporazuma između Svete Stolice i Pekinga koji je potpisan u rujnu 2018. godine i koji kritičari drže „prodajom kineske Crkve“.

Dokazi Michaela Vorisa nisu jaki, što i on sam zna. Međutim, ima pravo što upozorava na to da je previše indicija da bi se istraživanje ovoga slučaja jednostavno gurnulo ustranu. McCarrick je „rutinski potplaćivao“ kako bi od kurijalnih činovnika „kupovao pogodnosti, ali očito i zataškavanje“.

„Jako se zalagao za propagiranje socijalne pravde koja već desetljećima dominira u životu Crkve u SAD-u – to je pokret koji se skriva iza jezika ljubavi prema bližnjemu, ali redovito upada u oči zbog svoje ljevičarske politike i veza sa socijalističkim organizacijama od kojih je mnogima duhovni otac Saul Alinsky.“

Voris dovodi u vezu Sankt Gallen s tajnim kružokom koji je devedesetih godina prošloga stoljeća utemeljio kardinal Martini, a koji je okupljao visoke i najviše progresivne crkvene predstavnike, a koji je igrao središnju ulogu kod izbora pape Franje. Povezanost crkvenoga progresivnog krila s političkom ljevicom posve je jasna. Isključivo političko djelovanje pape Franje to potvrđuje. I zbilja, njegov je izbor doveo ne samo do toga da su odmah dokinute sve sankcije koje su nametnute McCarricku, nego je još i dobio neslućen utjecaj u Vatikanu.

Voris zaključuje iz svojih informacija, a u tome se možemo s njim složiti, da se slučaj McCarrick ne treba samo pobliže promatrati sa stajališta seksualnoga zlostavljanja, nego još puno šire. Pri tome bi se trebao staviti pod lupu njegov cjelokupni utjecaj na Crkvu u SAD-u i na Crkvu po svijetu – kao i godina provedena u Švicarskoj.


Videozapis: https://www.youtube.com/watch?v=9W_r0bltU-8
Tekst: Giuseppe Nardi
Izvor: https://katholisches.info/2019/02/22/war-ex-kardinal-mccarrick-ein-kommunistischer-agent/