Nekoliko primjedaba uz prijevode Müllerova "Proglasa vjere" na hrvatski
Samo u jednom od triju hrvatskih prijevoda Müllerova proglasa iliti manifesta, onom s portala "Vjera i djela", točno je prevedeno, u skladu s izvornikom i Katekizmom, da je otpad od istine cijena Antikristove religijske obmane, odnosno njezina prividnog rješenja ljudskih problema, a ne, kao u drugim dvama hrvatskim prijevodima (na portalima "Bitno" i "Crkva na kamenu") te u ("Lifesiteovu") engleskom, obratno. Doduše, ni obratno nije neistinito.
Međutim u svim trima hrvatskim prijevodima, kao i u engleskom, subjekt dopunske atributne rečenice o užasnoj stvarnosti pakla jest ta stvarnost, a ne, kao u njemačkom izvorniku, oni koji umiru u smrtnom grijehu (čime na sebe navlače /"sich zuziehen"/, ili privlače, tu stvarnost).
Što se tiče citata 1022. katekizamskog paragrafa, o vječnoj (samo)osudi, svi su hrvatski prijevodi manifesta, kao i engleski prijevod, vjerni izvornom tekstu manifesta i njemačkom prijevodu Katekizma. Bolje bi ipak bilo da su naši prijevodi manifesta tu ostali vjerni našem prijevodu Katekizma, tj. rečenici koja može biti i pasivna konstrukcija s povratnim glagolom. Takva konstrukcija (da će se, a ne sebe, zauvijek osuditi tko bude do kraja ustrajao u odbijanju Boga) preciznije bi i potpunije izricala istinu. Naime, kako kaže npr. p. Albin Škrinjar u svojoj knjizi o teologiji sv. Ivana, neće se na Sudnji dan tek očitovati grešni čin, osuda kojom je grešnik sam sebe osudio; kazna neće doći sama od sebe, morat će je dosuditi sudac Krist, iako i počinjeni grijeh, rastavljajući od Krista, već jest sam sebi kazna, a i lako možemo predočiti sebi suca koji, službeno izričući tešku osudu, kaže osuđeniku: "Ne osuđujem te ja; ti si sam sebe osudio kad si počinio zločin." Nije isto krivnja i kazna, niti je isti krivac i sudac.
I na kraju: "subsistit in". Prema njemačkom prijevodu dogmatske konstitucije "Lumen gentium" to "subzistiranje" Kristove Crkve u Katoličkoj Crkvi značilo bi da je u Katoličkoj Crkvi Kristova Crkva "ostvarena". Tako je i u njemačkom prijevodu Katekizma, pa onda i u izvornom tekstu manifesta. Hrvatski prijevodi manifesta, kao i engleski prijevod, vjerni su njemačkom izvorniku. Možda bi bilo bolje da su naši prijevodi ostali vjerni našem prijevodu Katekizma ("opstoji u"), ali, naravno, ni to ne bi riješilo problem. A problem potječe otuda što na II. Vatikanskom koncilu, kako kaže Yves Congar, nije pobijedila postavka Pija XII. koja je "išla za tim da poistovjeti Otajstveno Tijelo s Katoličkom Crkvom"; "neki protestant ili neki pravoslavac, koji imaju vjeru i ljubav i koje Bog ljubi, ne bi po toj postavci pripadali Otajstvenome Tijelu! Nevjerojatno!" kaže Congar. Koncil je "rekao sasvim drugo: on je odbio da se izražava fizičkim terminima ('ud'); radije se služio kategorijom 'zajedništva', te tako označio da se može biti u manjem ili većem zajedništvu. Ta distinkcija ima veoma važne posljedice na razini ekumenizma." (J. Puyo i Y. Congar, "Život za istinu", KS, 1979., str. 120. i 121.)
- https://www.lifesitenews.com/news/cardinal-mueller-issues-manifesto-a-quasi-correction-of-pope-francis-pontif (arhiv)
- https://www.vjeraidjela.com/proglas-vjere/ (arhiv)
- https://www.bitno.net/academicus/teologija/proglas-vjere-prijevod/ (arhiv)
- https://www.cnak.ba/vijesti/vatikan/mullerov-manfest-vjere/ (arhiv)
Od 1960-ih proteže se veliki problem forsiranja tog "diplomatskog govora", koji čini veliku štetu vjeri malih ljudi. Moderni prelati praktički ništa ne mogu reći, a da to ne umotaju u neku dvosmislenu formulaciju. Kako će neki pastir propovijedati vjerske istine, ako stalno govori s rukavicama na rukama, i neprekidno se obazire na mišljenje nekatolika? To je liberalni mentalitet "političke korektnosti"!
OdgovoriIzbrišiEvo, kako ovdje navodite, neo-modernist Y.Congar kaže "neki protestant ili neki pravoslavac, koji imaju vjeru i ljubav". A sv. Toma Akvinski i svi crkveni naučitelji kažu upravo suprotno: heretici i raskolnici nemaju ni vjeru ni ljubav! Nemaju vjeru, jer prijanjaju uz zablude, a nemaju ni ljubav jer nisu podložni zakonitim pastirima i zakonitoj crkvenoj hijerarhiji. Jednom riječju, oni su izvan Crkve!
Umjesto novog katekizma, radije pogledajmo što kaže Katekizam Tridentinskog sabora ili Katekizam sv. Pija X.
Antiliberal
Gerhard Müller, a to je važno napomenuti, bio je izvrstan nogometaš, zabio je 10 golova na svjetskom prvenstvu u Meksiku 1970.
OdgovoriIzbrišiZanimljive su i ove Congarove riječi iz navedene knjige (str. 123.): "Vjera Crkve uvijek ima svetopisamski temelj, a to znači da ima svoje izvore u Bibliji, osobito u Novome zavjetu. Dakle nema dva izvora, nego samo jedan. Većina se [na Koncilu] usmjerila tim pravcem. Bilo je to prosvjetljenje."
Kad je riječ o katekizamskim prijevodima, pada mi na pamet iz tog novoga katekizma citat u kojem Tobija kaže da Saru za ženu uzima ne zbog pohote, nego iz prave ljubavi, iskreno, od srca, po istini (a ne, kao u staroj Vulgati, iz ljubavi prema potomstvu). Možda na temelju toga citata, i koncilskog prčkanja po poretku ciljeva ženidbe, Franjo naposljetku izmijeni u tom katekizmu odlomke o homoseksualnim odnosima.
M. P.
Nazalost, ovo oko Franje i homoseksualnosti u katekizmu je lako moguce.
IzbrišiSto se tice teorije jednog izvora, ima ovaj zanimljivi clanak:
https://www.konzervativac.com/2019/02/03/protiv-jedan-izvor-objava-pismo-predaja/
Je, zanimljiv je. A ja mislio da nema razlike između soloskripturalista i katoličkih jednoizvoraša. Kad tamo: stvarno nema.
IzbrišiM. P.
Evo još jedna primjedba, ne ispravak, nego poticaj na razmišljanje. U originalnom tekstu proglasa o tijelu se, a ne o duši, kaže da se nada uskrsnuću. Tako nekako kaže npr. i sv. Irenej. Zanimljivo je i ako zamjenicu "er", koja se ne može odnositi na dušu ("die Seele"), shvatimo da se odnosi ne na tijelo ("der Leib"), nego na čovjeka (na "jeder Mensch" u istoj rečenici). Onda bi bilo rečeno da se u smrti duša dijeli od tijela, dok čovjek čeka uskrsnuće. Stvarno, bez tijela čovjek nije čovjek, ni njega dakle nakon smrti zapravo više nema i do uskrsnuća još nema. Naravno, i duša čeka uskrsnuće. Strogo uzevši, jedino ga ona i može čekati u tom međuvremenu u kojem ni tijelo ni čovjek više i još ne žive. A ipak se, s pravom, govori da tijelo, ili da zemni ostatci čekaju uskrsnuće. Sve ovo pišem ustvari pitajući se o zemnim ostatcima koji se nalaze u urni. Nekidan je bio takav ispraćaj jedne prilično mi bliske osobe. Nisam prisustvovao. Zamišljam riječ nad takvim zemnim ostatcima da čekaju uskrsnuće, ili da se nadaju uskrsnuću. Nekako ne paše.
OdgovoriIzbrišiOp.
Predlažem upravo pročitan zanimljiv članak na temu "Remembering the body"
Izbrišihttps://www.thecatholicthing.org/2019/03/03/remembering-the-body/
JbD
Eto, valjda imajući na umu baš takav odnos prema tijelu bivši prefekt kaže da ono, a ne da duša, iščekuje uskrsnuće. Čuo sam da se on nedavno ipak usudio pripomenuti da spaljivati tijela preminulih baš i nije katolički.
IzbrišiOp.