Običan težak život

Prije koju godinu naišao sam na ime i djelo Ive Čakalića. On je bio hrvatski pučki pjesnik i sakupljač narodnog blaga, običaja i pjesama svojega rodnog kraja, podpapučkog dijela Požeške kotline. Marno je zapisivao sve što je čuo od mladosti, pa je tako ispunio 18 bilježnica koje je predao Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Više o tom vrlo zaslužnom seljaku možete čitati ovdje ili ovdje, a ja prenosim samo par rečenica prisjećanja iz prvog teksta:

Rodio se 19. ožujka 1889. godine u Doljanovcima gdje je proveo cijeli svoj život. Završio je Pučku školu i radio kao poljodjelac. Pamtim ga kao starca u poodmaklim godinama koji je dolazio na svetu Misu u kaptolačku župnu crkvu, odjeven u šokačku narodnu nošnju s obuvenim opancima, a na glavi je nosio šešir. Gledao sam očima dječaka i divio se tom starcu koji je ispred sebe imao debeli molitvenik, starcu koji se pobožno molio i time u meni budio duboko poštovanje. To sam osjećao ja svojom djetinjom dušom.

Svakako vam preporučujem da posjetite digitalnu zbirku HAZU gdje možete čitati sve njegove zapise. Namjeravao sam istaknuti poneku njegovu priču, poslovicu ili zagonetku, ali nisam se mogao odlučiti koju jer ih ima toliko mnogo i velika većina zaslužuje pozornost.

Ipak sam izdvojio ovu njegovu kratku autobiografiju s kraja jedne bilježnice, gdje iskreno i jednostavno opisuje događaje i osobe u svom životu. Ako moja preporuka nije, vjerujem da će vas njegove vlastite riječi zainteresirati i potaknuti da pročitate pokoju bilješku ovog vrijednog i pobožnog čovjeka.