Naime kada se nalazio na području Peruđe, tik uz jezero, nađe se na dan mesopusta u gostima kod nekog čovjeka izrazito mu naklona. Njega sv. Franjo zakune ljubavlju Kristovom da ga u noći prije Pepelnice preveze na neki otok onog jezera gdje ne obitavahu ljudi, tako da nitko ništa ne opazi. Domaćin to, zbog velike privrženosti koju je prema njemu gajio brižljivo izvrši; usred noći ustane i pripravi lađicu i na dan Pepelnice preveze sv. Franju na otok. Sveti Franjo nije ništa ponio od živeži osim dva mala kruščića. Kad se iskrcao na spomenuti otok, zakune onoga koji ga je prevezao da nikome ništa ne otkriva i da se ne vraća do Velikog četvrtka. Kad se ovaj udaljio od otoka, sv. Franjo ostade sam; kako ondje nije bilo nikakvog skloništa gdje bi se mogao smjestiti, uniđe u nekakvo gusto šipražje, gdje je drača tvorila nešto poput kolibe; i ondje je boravio nepomičan cijelu korizmu ništa ne jedući i ne pijući. Spomenuti se domaćin na Veliki četvrtak, kako je i rekao, vrati po blaženog Franju; i vidje da od spomenuta dva kruščića nije taknuto ništa osim polovice jednoga. Vjeruje se da je sv. Franjo i tu polovicu taknuo zbog toga da sačuva blagoslovljenom Kristu slavu četrdesetodnevnoga gladovanja i da s ono malo kruha otjera od sebe otrov isprazne slave; tako je postio po primjeru Krista četrdeset dana i četrdeset noći (usp. Mt 4,2).
(izvor)
Kako mislite nepomičan?
OdgovoriIzbrišiJosip